Poslovni broj: K-310/2023-86

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji Liviji Šrajbek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Blagec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv I. opt. EP i II. opt. CP, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-724/2019 od 28. studenoga 2019., nakon održane javne rasprave 7. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja ZODO Zlatar, optuženika i njihovih branitelja, te oštećenika, dana 10. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi EP, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani " E", sin C i AP, rođ. A, rođen **.**.1976., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, oženjen, otac dvoje djece, pismen, sa završenom srednjom trgovačkom školom, nezaposlen, lošeg imovnog stanja,

II. Optuženi CP, OIB [osobni identifikacijski broj], sin TP i ŠP rođ. T, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], automehaničar, sa završenom srednjom školom, rastavljen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, nezaposlen jer je zatvorio obrt,

k r i v i  s u

što su

- od točno neutvrđenog dana u rujnu 2016. do 19. prosinca 2016., u Gajnicama, u Zagrebu, u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, nakon što je ŽP rekao VP da ima financijskih problema i da bi radi rješavanja istih podigao kredit u banci, isti mu je rekao da poznaje neke ljude koji bi mu mogli pomoći, nakon čega ga je upoznao sa I. okr. EP, svjestan da I. okr. EP ne može ishoditi bankarski kredit, pa kada je I. okr. EP neistinito predočio ŽP da je zaposlenik Raiffeisen banke i da mu može ishoditi kredit pod povoljnijim uvjetima u roku od mjesec i pol dana i nabaviti osobni automobil i da mu za navedeno treba platiti učešće u iznosu od 10 posto kredita, unaprijed odlučivši da isto neće učiniti, ŽP je povjerovavši u njegove navode, istom najprije predao iznos od 8.000,00 kuna/1.061,78 eura za ishodovanje kredita i za pomoć oko kupnje auta, a potom je I. okr. EP ŽP upoznao i sa II. okr. CP, koji se ŽP neistinito predstavio kao zaposlenik leasing kuće i da će mu pomoći oko kupnje automobila, te mu njih dvojica i pokazali automobil marke "VW Passat", karavan, iako stvarne namjere za ishodovanje kredita i pomoći oko kupnje automobila nisu imali, ŽP je okrivljenicima, u više navrata radi ishodovanja obećanog kredita i nabavke osobnog vozila, predavao novce u sveukupnom iznosu od najmanje 220.000,00 kuna/29.199,02 eura, dok mu u navedenom roku nije ishodovan obećani kredit niti isporučen automobil, niti su mu vraćeni novci koje im je radi realizacije dogovorenog predao, a na koji način su istog oštetili za navedeni novčani iznos,

- d a k l e, s ciljem da sebi ili drugome pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

- čime su I. okr. EP i II. okr. CP počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevara – opisano u članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. Kaznenog zakona.

II. Na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 optuženik EP se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE I ŠEST (6) MJESECI.

III. Na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 primjenom članka 48. KZ/11 optuženik CP se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI.

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženike se oslobađa plaćanja troškova postupka.

Obrazloženje

1.1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je ovom sudu optužnicu kojom se I. opt. EP, II. opt. CP i III. opt. VP terete za počinjenje kaznenog djela prevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11, međutim, postupak za III. opt. VP je obustavljen rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-573/2020-6 od 15. travnja 2022., jer je isti preminuo.

1.2. Optužnica je potvrđena od strane optužnog vijeća.

1.3. Optuženici su se izjasnili da nisu krivi za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

1.4. Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev.

2. U dokaznom postupku ispitan je oštećenik ŽP, svjedoci BP i OP, te su na kraju postupka obranu dali optuženici EP i CP.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis i pročitani su: Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ŽP od 31. listopada 2018., Imovinskopravni zahtjev ŽP od 31. listopada 2018., Izvadak Zagrebačke banke od 12. studenog 2016. izvadak broj 202, Izvadak Zagrebačke banke od 8. studenog 2016. izvadak broj 198, Izvadak Zagrebačke banke od 5. studenog 2016. izvadak broj 195, Izvadak Zagrebačke banke od 6. studenog 2016. izvadak broj 196, Izvadak Zagrebačke banke od 8. studenog 2016. izvadak broj 166, Izvadak Zagrebačke banke od 12. studenog 2016. izvadak broj 170, Putni radni list za Banem d.o.o. za prosinac 2016., Potvrda Zagrebačke banke o prometu po računu od 30. listopada 2018. za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 29. listopada 2018., Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VP od 15. siječnja 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika EP od 21. siječnja 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika BP od 16. veljače 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CP od 6. veljače 2019. sa snimkom ispitivanja, Dopis ŽP od 8. kolovoza 2019. s Izjavom CP i EP, Zapisnik o prvom ispitivanju okr. EP od 27. kolovoza 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o prvom ispitivanju okr. EP od 27. kolovoza 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o prvom ispitivanju okr. VP od 28. kolovoza 2019. sa snimkom ispitivanja, Zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ŽP od 2. rujna 2019., Zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ŽP od 27. studenoga 2019., bjanko zadužnica (list 451-454), potpisana izjava (list 455- 456), medicinska dokumentacija (list 475-482), podnesak ODO Zlatar od 20. studenoga 2024. sa izmijenjenim činjeničnim opisom. Na kraju je izvršen uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za optuženike.

4.1. Optuženik EP je na raspravi dana 3. rujna 2024. iznio svoju obranu, te iskazuje: kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer nije bilo namjere na prijevaru ošt. ŽP kojemu su automobil pribavili i fizički predali, no on je sam zatražio od njih da odvezu automobil kako bi bio na sigurnom mjestu dok ne pribavi garažu za taj automobil. Osim toga, kod javnog bilježnika su sklopili sporazum o obročnoj otplati duga i obvezali se da će do 2026. godine vratiti iznos koji je njima platio ošt. ŽP, tj. 254.000,00 kn. Osim toga, ošt. ŽP nije njega i opt. CP sam prijavio policiji, već je stupio u kontakt sa policijom zbog drugog kaznenog djela koje se njemu stavlja na teret, a nakon čega je uslijedila kaznena prijava od strane ŽP.

4.2. Na posebne upite odgovara: da nikad nije dogovorena konačna cijena automobila. Novac za automobil oštećenik im je donosio u više navrata, samoinicijativno, ovisno o tome kako je taj novac uspio prikupiti, tj. nisu postavljali nikakve rokove za plaćanje oštećeniku. Vozilo koje su mu dovezli, oštećenik nije htio preuzeti jer nije u cijelosti isplatio kupovnu cijenu i jer nije imao garažu za njega. Vozilo je nakon toga bilo kod opt. CP. Ne zna gdje se sad to vozilo nalazi, pretpostavlja da je prodano. Vozilo nije niti koristio ni prodao. Ne sjeća se koje godine je to bilo, misli da je posrijedi 2019. godina. Ne zna je li opt. CP prodao to vozilo, u svakom slučaju nikakav novac za prodaju nije dobio. Iskazuje kako je posrijedi bio automobil VW Passat ili Golf karavan, ne može točno reći godinu proizvodnje, ali misli da je bio star dvije ili tri godine. Na daljnji upit kako to da su bjanko zadužnicu kod javnog bilježnika potpisali 26. srpnja 2019. obzirom da je optužnica od 28. studenoga 2019., iskazuje da nisu potpisali bjanko zadužnicu zbog postupka koji je prethodio podizanju optužnice, da o tome nisu imali saznanja, već su to isključivo učinili da bi se oštećenik dodatno osigurao. On ne zna što je kasnije bilo sa predmetnim vozilom koji su kupili, ne sjeća se ni od koga je vozilo kupljeno, kao ni registracije vozila, a ne sjeća se ni što je sa tim vozilom dalje bilo, tj. ne zna je li vozilo bilo prodano, a ne zna ni gdje se sada to vozilo nalazi. Na daljnji upit na koji način je onda on namjeravao nadoknaditi oštećeniku dug ukoliko to nije učinio niti namjeravao iz prodajne cijene automobila, navodi da oštećenik nije tražio niti da mu se vrati novac, a nije tražio ni drugo vozilo i to iz razloga što se bio razbolio.

5.1. Optuženik CP je na raspravi dana 8. listopada 2024. iznio svoju obranu, te iskazuje da je njega EP, kojeg osobno poznaje, upoznao sa oštećenikom ŽP koji mu se obratio i spomenuo mu je da ŽP treba automobil, ali da nije kreditno sposoban kako bi ishodio kredit u banci ili u nekoj Leasing kući. Kako se on u to vrijeme bavio automobilima, imao je u to vrijeme autoservis gdje je vozila popravljao, a povremeno se bavio i kupoprodajom vozila. Upoznao je ŽP koji ga je upitao da li ima na raspolaganju kakvo novije vozilo u vrijednosti u vrijednosti od 20-25.000,00 eura, što je on u svom servisu „Tehno- mehanika, vl. CP“, posrijedi je obrt kojeg je zbog poslovnih poteškoća zatvorio 2019. godine, imao upravo automobil koji je odgovarao tim karakteristikama. Misli da su se upoznali negdje u rujnu 2016. godine, nije siguran. Ubrzo su se dogovorili za automobil, pokazali su mu vozilo koje mu se sviđalo i odgovaralo mu je po svim karakteristikama. U periodu od nekoliko mjeseci ŽP im je dao oko 25.000,00 eura, a dogovorena cijena vozila bila je oko 30.000,00 eura. Kada im je isplatio navedeni iznos, oni su mu vozilo dovezli u večernjim satima, ne sjeća se točnog datuma, ali bio je studeni 2016. godine, pa kako javni bilježnik više nije radio, predložili su mu da sljedeći dan ovjere kupoprodajni ugovor. Međutim, on je rekao da trenutno nema garažu za automobil, da ima još nekih financijskih problema, da ne bi odmah preuzeo automobil nego kada riješi neke svoje privatne probleme. Mjesec ili dva kasnije obratio mu se oštećenik sa zahtjevom za predajom vozila, međutim, on je nešto prije toga taj automobil prodao jer je upao u financijske poteškoće, a oštećeniku je ponudio drugi automobil sličnih karakteristika, međutim, on mu se nije svidio, pa su se dogovorili da će on pričekati ponovno par mjeseci dok on ne nađe prikladan automobil za njega i da će onda do kraja realizirati dogovor ili ću mu II. optuženik vratiti novac. On, međutim, nije pribavio drugi automobil niti je mogao vratiti oštećeniku dugovani novčani iznos. Objasnio mu je da zbog svojih privatnih razloga nije u mogućnosti vratiti novac, pa je kod javnog bilježnika ovjerio potvrdu da mu duguje 115.000,00 kn i obvezao se taj iznos vratiti do 31. srpnja 2026. prema financijskim mogućnostima i izdao mu tri bjanko zadužnice. Dosad mu je isplatio 2.600,00 eura, a dug iznosi 15.000,00 eura. Ne osjeća se krivim jer nije imao prijevarnu namjeru, samo je stjecaj okolnosti doveo do toga da oštećeniku nije vratio novac, a niti mu predao automobil, iako je u početku imao takvu namjeru, štoviše vozilo mu je u jednom trenutku i isporučio, no on ga nije preuzeo. On je inače počinio druga kaznena djela što je uvijek priznao, no ovaj puta se zaista ne osjeća krivim. Njegovi privatni problemi su razlog što novac nije mogao vratiti. Trenutno je na izdržavanju dviju kazni u Kaznionici u Glini koje kazne, tj. zatvorski uvjeti su na njega dovoljno djelovali, te je odlučio da više nikad neće činiti nikakva kaznena djela. Po izlasku iz Kaznionice čeka ga zaposlenje u bratovoj firmi.

5.2. Na posebni upit kako to da je on bio dužan vratiti 15.000,00 eura, a optuženi EP ostatak, tj. također 15.000,00 eura, obzirom na činjenicu da je on kupio automobil koji je kanio preprodati oštećeniku, navodi da je oštećenik te iznose predao njemu i EP u približno sličnom iznosu, da on nije zatražio EP da mu odmah vrati taj novac jer su imali neka međusobna potraživanja, pa su to na taj način prebijali. Na tom autu je planirao zaraditi od 1.500,00 do 2.000,00 eura.

5.3. Na daljnje upite odgovara: da mu se u međuvremenu dijete razboljelo od cistične fibroze o čemu posjeduje dokumentaciju koju će priložiti za spis, a razboljela se 2016. godine. Godišnje troši oko 2.000,00 eura na inhalatore, a ima i drugih troškova vezano za liječenje djeteta. Osim toga, upao je i u poslovne teškoće zbog kojih je zatvorio obrt. Na upit da li je ŽP rekao VP da ima financijskih problema i da bi radi rješavanja istih podigao kredit u banci, iskazuje da o tome ne zna ništa. U njegovoj nazočnosti EP nije rekao ŽP da radi u Raiffeisen Banci ili da ima poznanike koji tamo rade. Nije se ŽP predstavio kao vlasnik Leasing kuće nego kao vlasnik obrta. K njemu kući je oštećenik došao par dana nakon što su se upoznali. Tema njihovih razgovora nije bila kupovina automobila na kredit ili u Leasing kući jer mu je na početku oštećenik rekao da nema uvjeta da u tim ustanovama dobije kredit, pa su razgovarali o tome da od njega kupi automobil na taj način. Automobil Passat je cijelo vrijeme, tj. odkad mu ga je pokazao dok ga nije prodao bio kod njega u dvorištu. EP mu je rekao da mu je ŽP susjed, a što je i točno. VP osobno mu nije poznat, no zna ga po čuvenju jer mu je ošt. ŽP njega više puta spomenuo, a osim toga susjedi su u istoj zgradi, no ne sjeća se u vezi čega ga je spominjao i što je o njemu govorio, ne sjeća se da bi spomenuo da je sa VP razgovarao o kupnji vozila. Oštećeni ŽP je kod njega u radioni bio nekoliko puta, jednom prilikom je došao da mu popravi stari auto, drugi puta da vidi kako ide proces nabavke vozila za njega i sl. Inače, ne sjeća se da bi kod njega oštećenik dolazio i da bi mu u radioni predao iznos od 30.000,00 eura, tj. uopće se ne sjeća na kojem mjestu je izvršena primopredaja novca, a ne sjeća se ni da li je bio nazočan EP. Novac mu je predavao u gotovini, u više navrata, možda čak i 9 puta. Sjeća se da je jednom to bilo u [adresa] u [adresa] u njegovom stanu, a ostalo se ne sjeća. Nakon upoznavanja oštećeniku je vozilo pronašao nakon otprilike 2 mjeseca i dovezao u [adresa] kako bi mu ga pokazao. Nakon tog događaja mu se obratio radi popravka njegovog starog automobila, a tada mu je već isplatio i određeni iznos za novi automobil. Obrt je zatvorio krajem 2019. godine, a financijska situacija mu je tada već 2-3 godine bila loša, pa je tako već 2016. godine zapao u financijske poteškoće. Bjanko zadužnicu je dao oštećeniku jer mu ga je bilo žao, bio je siguran da će mu novce uspjeti vratiti kada bude financijski u mogućnosti, tj. do 2026. godine vratiti mu ukupni iznos, pa neće biti potrebno aktivirati bjanko zadužnicu. U trenutku kada je on sačinio potvrdu o vraćanju duga nije imao novac i to je i rekao oštećeniku. Oštećenika nije obavijestio da je automobil koji mu je obećan prodao, a morao ga je prodati jer je upao u financijske probleme vezane uz poslovanje obrta. Javio se oštećeniku nakon par tjedana od prodaje automobila i ponudio mu neki drugi automobil. Što se tiče EP, dogovorili su se da će svaki od njih dvojice vratiti oštećeniku polovicu novca kojeg je i dobio. Zamjensko vozilo koje je ponudio oštećeniku ima slične karakteristike kao i ono koje je ponuđeno oštećeniku. Na upit zašto onda nije vratio novac oštećeniku ako je bio u mogućnosti pribaviti zamjensko vozilo, iskazuje da on nije kupio zamjensko vozilo niti je bio vlasnik, već je imao namjeru „posuditi na određeno vrijeme“ od prijatelja koji ima autosalon i slično, vozilo koje bi onda on njima otplatio kroz određeni vremenski period, novčano ili kroz usluge njegovog obrta. Na daljnji upit zbog čega je EP trebao vratiti polovicu iznosa vrijednosti automobila, tj. 15.000,00 eura KP, ako je on, CP, kupio prethodno, tj. imao automobil vrijedan 30.000,00 eura i obzirom da je naveo kako je EP prikupio 15.000,00 eura od oštećenika radi toga što je on imao dugovanje prema EP, iskazuje da je EP dobio 15.000,00 eura od oštećenika, jer njih dvojica optuženika imaju međusobna prebijanja duga, tj. on je bio EP dužan taj novac. Ne sjeća se je li EP sudjelovao u odluci da proda obećani automobil VW Passat. Nije također sudjelovao ni na koji način niti u radu njegovog obrta.

6.1. Oštećenik ŽP na raspravi dana 26. ožujka 2024. iskazuje da je on u 2016. godini bio u postupku rastave braka, zbog toga je imao potrebu kupiti noviji automobil, star 1-2 godine, a koji mu je između ostalog trebao za obavljanje poslova jer se bavi knjigovodstvenim poslovima. U njegovom susjedstvu živio je pok. VP koji je bio upoznat sa njegovom situacijom, obećao mu je pomoći i upoznao ga je prvo sa I. opt. EP, za kojeg je rekao da mu može pomoći oko kupovine automobila i da on ima veze u banci. Naime, imao je već kreditno opterećenje zbog toga što je morao isplatiti suprugu kupovinom stana nakon rastave braka, pa je znao da neće moći dobiti još i kredit za automobil. U razgovoru sa opt. EP rekao mu je da bi htio automobil marke VW Passat i on je njemu za pola sata dovezao upravo takav automobil, a što je kod njega izazvalo povjerenje i zaključio je da ima dobre namjere da mu pomogne. Od tog trenutka je počeo „davati na ruke“ određene novčane iznose koje je posuđivao na više mjesta kod prijatelja jer svoje gotovine nije imao. Što se tiče II. opt. CP, on je bio u društvu I. opt. EP kada su mu prvi puta dovezli automobil da ga vidi, a nakon toga je u par navrata on preuzeo novce, pa bi mu I. opt. EP potvrdio telefonskim putem da je novac kod njih. U periodu od rujna 2016. do prosinca 2016. on sam njima na ruke isplatio iznos od 254.000,00 kn, međutim, automobil nije dobio. Kada su mu se prestali javljati, shvatio je da neće biti ništa od navedenog automobila. On je sav navedeni iznos njima isplatio u periodu od rujna 2016. do prosinca 2016. i nakon toga im više ništa nije platio jer je shvatio da neće dobiti automobil, a optuženici ga više nisu tražili nikakav novčani iznos. Tražio je da mu novac vrate, oni su ga obećavali vratiti, da bi mi na kraju obojica dala bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika.

6.2. Na posebne upite odgovara: da je automobil koji su mu ponudili bio gotovo potpuno novi automobil, no ne sjeća se točno godine proizvodnje. Optuženici mu nisu obećavali ništa osim nabavke tog automobila, jedino se sjeća da su tvrdili ukoliko neće moći nabaviti gotovinu, da taj automobil može nabaviti preko leasinga u autokući jer da tamo imaju poznanike. Ne može se sjetiti da li je kakav novac dao za učešće u kreditu ili je sav novac dao za nabavku automobila, jer je prošlo puno vremena od tada, a on je bio u procesu rastave gdje je imao puno problema, pa se ne može jasno sjetiti svih detalja. Ne sjeća se također što mu je točno rekao I. opt. Jagečić vezano uz Raiffeisen banku, tj. ne sjeća se da bi mu rekao da je zaposlenik te banke, misli da mu je rekao kako poznaje neke osobe koje rade u toj banci, a preko kojih bi mogao ishoditi povoljan kredit u toj banci za kupnju automobila. II. opt. CP mu se predstavio kao osoba zaposlena u autoservisu koji se razumije u automobile, ne sjeća se da bi mu se on predstavio kao zaposlenik leasing autokuće. Sjeća se da je II. opt. CP govorio da on zna popravljati automobile i da mu tu također može pomoći, jer je u tom trenutku imao stari automobil. Ne sjeća se koja je bila kupoprodajna cijena tog automobila, čak nije vodio ni evidenciju koliko novaca im je dao jer se nalazio u kaotičnoj situaciji, a novac koji je posuđivao da bi dao optuženicima, je u međuvremenu uspio vratiti tim osobama, što preko dobiti svoje tvrtke, što drugim posudbama, zatim putem minusa na tekućem računu. Bjanko zadužnice nije aktivirao jer je svjestan da nijedan od njih dvojice nije u financijskoj situaciji vratiti mu dugovani iznos u kratkom roku, pa im je dao rok od 3-4 godine. Iskazuje da mu je II. opt. CP dosad isplatio 1.200,00 eura, a optuženici su se dogovorili da će mi dugovani iznos vratiti svaki u jednoj polovici, 127.000,00 kn svaki. Zasad još nije istekao rok za povrat dugovanog iznosa, rok vraćanja je 31. srpnja 2026. Ne sjeća se jesu li prije bile bjanko zadužnice ili je on podnio kaznenu prijavu, ne može se uopće sjetiti da li se i kada obratio policiji. Ne zna kolika je bila dogovorena cijena tog automobila jer je bio u stresnoj situaciji, no procijenio je kada je dao zadnju uplatu da je sigurno uplatio iznos koji je dovoljan i koji odgovara vrijednosti tog automobila, zbog čega je odustao od daljnjih uplata jer automobil nije dobio. Sa optuženicima nije bio dogovorio fiksnu cijenu tog automobila, ne sjeća se točno kakav je bio dogovor sa optuženicima jer cijeli taj period života se trudi zaboraviti, pa jedino može reći da im je u spomenutom periodu isplaćivao određene iznose ovisno o tome kako je uspio prikupiti novac. On je njima isplatio novac, no nije vodio točnu evidenciju, nije imao uplatnica ili potvrda, pa je prihvatio da je to upravo ovaj iznos kakav su mu optuženici priznali bjanko zadužnicom, odnosno da će mi svaki od njih isplatiti svaki po 115.000,00 kn. Nisu dogovorili fiksni rok isporuke automobila, rečeno mu je da nešto na automobilu još treba poboljšati, čak su mi ga htjeli prvu večer ostaviti, no ja sam se bojao da mi ga netko ne ukrade. Nisu mu predočili prometnu dozvolu niti ikakve druge dokumente za taj automobil, a on je išao na povjerenje. Niti jedan od optuženika nije mu govorio o svojim osobnim financijskim problemima, jedino je I. opt. EP spomenuo da ima problema sa djecom. Na daljnji upit iskazuje da ne može odgovoriti jer je privatno bio u kaotičnom stanju i nije vodio točne evidencije, no novac je posuđivao od prijatelja, nešto je dizao sa računa u banci, nešto sa računa tvrtke, a je li sav novac koji je podizao davao odmah optuženicima ili je nešto zadržao i za sebe jer preciznu evidenciju nije vodio. Nije mu poznato i nije mu rečeno čiji je bio automobil, a dovezao ga je II. opt. CP. Automobil su mu dovezli do njegovog stana u [adresa], nije se raspitivao o vlasniku automobila, nije tražio niti dobio dokumentaciju automobila. Misli da su mu se ponovno javili na njihovu inicijativu, nije siguran tko mu se prvi javio. Nisu mu rekli, a nije niti pitao zašto mu nije predan automobil, jedino mu je bilo važno da mu potpišu vraćanje dugovanja. Naveo je da su mu spomenuli da su bili u nekim financijskim problemima, no to ga u tom trenutku više nije zanimalo. Ne može tvrditi da je namjera optuženika bila da ga prevare jer on ne može znati kakve su njihove namjere bile. On je načelno dogovorio sa optuženicima da im uplaćuje novac dinamikom kako bude mogao, tj. kada će skupiti neki iznos, nisu ga posebno tražili niti uvjetovali dinamiku isplate, već je cijeli taj dogovor bio načelan u smislu da on plati vrijednost automobila i da će mu tada taj automobil biti i predan. Prvo su mu obećavali predati automobil do koje predaje nije došlo, pa su mu obećavali vratiti novac, te su u konačnici sklopili ugovor, tj. potpisane su bjanko zadužnice. Misli također da je među optuženicima postojao neki spor i da je čak bio pozvan kao svjedok na sud u Zagrebu, ali ne sjeća se točno. Na prijedlog optuženika pozvan je kod javnog bilježnika, tj. njihova je inicijativa bila da potpišu bjanko zadužnice, što je njega iznenadilo. Javila mu se osobno majka II. opt. CP i rekla da će mu ona osobno vraćati dugove svog sina jer da on to neće biti u mogućnosti. S obzirom na to da ima potvrdu o vraćanju duga, ne može tvrditi da su optuženici imali namjeru prevariti me.

7.1. Oštećenik ŽP na raspravi dana 12. studenoga 2024. dodatno je ispitan, te je na toj raspravi iskazao: da mu je opt. CP vratio 2.800,00 eura u proteklih 6 mjeseci koji iznos mi je sjedao na tekući račun. Navodi da je prije otprilike 3 godine, dok je još imao stari automobil, u nekoliko navrata bio u radioni opt. CP radi nekih manjih popravaka za što nije tražio novac obzirom na dugovanje koje opt. CP ima prema njemu. Smatra da ga optuženici nisu namjeravali prevariti već da jednostavno nisu imali novac da mu vrate dugovani iznos, a prije otprilike godinu dana opt. CP mu je ponudio automobil kao kompenzaciju. On taj automobil nije vidio, ne zna o kakvom se vozilu radi, tj. ne zna marku vozila ni godinu proizvodnje, jedino je CP pitao je li posrijedi karavan, a što nije bio, a osim toga on je već prije tri godine nabavio drugi automobil preko jedne Leasing kuće, također rabljeni automobil, u vrijeme kupovine star 2-3 godine, cijena mu je bila oko 15.000,00 eura sa kamatom visinu koje ne znam i nisam ni želio znati. Još bih dodao da je automobil koje mi je nudio opt. CP inače je vozila njegova djevojka za potrebe posla, pa je i to jedan od razloga što nisam htio uzeti taj automobil. Meni je zapravo trebao novac, a ne još jedan automobil. Misli da CP u tom trenutku nije znao da je on u međuvremenu nabavio novi automobil. Zapravo mu se obratila majka CP sa tim prijedlogom za kompenzaciju jer je on bio u zatvoru. Na upit da li se on sjeća u kojem vremenu je dao novac optuženicima, iskazuje da misli da je novac posudio prije nekih 4 ili 5 godina, no u to vrijeme je imao puno drugih privatnih problema i ne može se sjetiti kada je to bilo. Ne sjeća se ni kada su mu dali zadužnicu, no taj se podatak može iščitati iz iste. Napominje da je novac posudio optuženicima. Kada sam vidio da mi novac neće vratiti, pristao sam na potpisivanje bjanko zadužnice, a što su inače optuženici sami ponudili, pa smatram da od tog trenutka kada sam potpisao tu bjanko zadužnicu, sam ja njima taj novac posudio i dao im rok za vraćanje istog. Novac je davao obojici optuženika, detalja se ne sjeća, što se tiče pojedinačnih uplata, a nije ništa zapisivao, tj. nije vodio evidenciju uplata, pa ne bi ni na koji način mogao dokazati da im je novac dao da optuženici nisu priznali postojanje duga, otprilike po 15.000,00 eura svaki. Iako nije vodio pisanu evidenciju, znao je otprilike koliko im je novaca dao, a to je iznos koji je on naveo kod prvog davanja iskaza pred ovim sudom, 254.000,00 kn. Njegov poznanik VP, susjed, kojem je spominjao da bi htio kupiti automobil, upoznao ga je sa EP, a ovaj njega sa CP. Rečeno mu je od strane VP da poznaje ljude koji mu mogu nabaviti automobil i da ga je baš zbog toga upoznao sa EP. Razgovarao je sa njima dvojicom da li poznaju nekoga iz neke Leasing kuće tko bi bio pouzdana osoba pri kupnji rabljenog automobila kako bi bio siguran da netko nije „skidao kilometražu“ sa takvog automobila. Imao je na umu automobil koje ne bi bilo starije od godinu dana. Nakon mjesec-dva sam zaključio je da neće moći kupiti vozilo preko Leasing kuće, pa kako mu je CP ponudio kvalitetan automobil koji mu je u svemu odgovarao, dogovorili su se da on taj automobil kupi od njega. CP mu je automobil i dovezao, ponudio da ga preuzme, što je on prolongirao jer je zaključio da mora negdje u Zagrebu pronaći garažu jer ga nije htio držati na cesti. Zaključio je da je posrijedi automobil ne stariji od godinu dana po njegovom izgledu, nije zatražio prometnu dozvolu na uvid, to je također prolongirao za kasnije, ne zna ni tko je bio vlasnik tog vozila, tj. na koga je isto glasilo. Nije vidio prometnu dozvolu, no opt. CP mu je rekao da je automobil njegov i on je u to povjerovao. Vozilo je vidio samo jednom, navečer, sjeća se da je bilo neke tamne boje, misli da je u pitanju tamnosiva boja, marke VW Passat karavan. Bio je u velikim novčanim problemima, imao sam stambeni i još neki kredit, pa nije mogao dići drugi kredit. Na daljnji upit ZODO Zlatar, a radi razjašnjenja obzirom da je prilikom ispitivanja 2. rujna 2019. i 27. studenoga 2019. iskazivao drugačije, odnosno govori o tome kako mu se EP predstavio kao osoba zaposlena u Raiffeisen Banci, koja mu može pomoći kod dobivanja novog kredita radi refinanciranja ranijih kredita i kupovine novog automobila na kredit, oštećeni iskazuje da se on zbog proteka vremena toga više ne sjeća. Razgovarali su o tome tko koga poznaje u bankama i Leasing kućama, a sve radi moguće kupovine automobila. Trebala mu je gotovina da sam kupi automobil ili novi automobil. Na daljnji upit ZODO Zlatar u kojem trenutku je shvatio da ga optuženici nisu htjeli prevariti, iskazuje da je to zaključio onda kada su mu se javili i dali mu bjanko zadužnice jer je tada shvatio da će mu novac u konačnici biti vraćen, pa je zato pristao na duži rok vraćanja novca jer je znao da trenutno nemaju novca za vraćanje duga. Ovime su me iznenadili jer on nije imao nikakav dokaz o novcu koji im je isplaćivao. Ne može se sjetiti kako je taj događaj došao do policije, je li to prijavio on ili njegov susjed VP. Misli da je VP imao sa njima isto nekih problema, a bio je upućen u cijeli ovaj predmet.

7.2. ZODO Zlatar predočava oštećeniku Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 31. listopada 2018. na kojem se nalazi njegov potpis, na što oštećenik iskazuje da je potpis njegov, da je moguće da je on to prijavio, ali se zbog proteka vremena toga više ne sjeća. Ne sjeća se da li mu je opt. EP rekao da je zaposlenik banke ili Leasing kuće, a siguran je da mu opt. CP nije rekao da je zaposlenik banke ili Leasing kuće, znao je da CP radi u autoservisu i da je vlasnik istog. Obzirom da su optuženici došli k njemu sa prijedlogom za vraćanje duga, on je pristao na rok od 5 ili 6 godina i to bez kamata i vjeruje da će mu oni taj dug vratiti obzirom da su isti već i počeli vraćati.

8.1. Svjedokinja OP na raspravi dana 13. svibnja 2024. iskazala je: da je ona saznala da je njezin sin počinio, tj. da ga se tereti za počinjenje ovog kaznenog djela tek kada je završio u istražnom zatvoru. Poznato joj je da je oštećeniku potpisao bjanko zadužnicu, odnosno da namjerava vratiti dugovani iznos, a ona je sama stupila u kontakt sa oštećenikom i počela mu vraćati koliko može od svoje mirovine. Vratila je kod javne bilježnice 1.000,00 eura, a trajnim nalogom vraća po 200,00 eura mjesečno, dakle dosada 600,00 eura. Također je njezin sin ponudio svoj automobil u vlasništvo oštećeniku, no on je to odbio jer si je u međuvremenu kupio novi automobil. Njezin sin je došao u financijske probleme radi bolesti djeteta, pa za novce koje je dobio od oštećenika nije kupio i predao mu automobil, već je taj novac koristio za lijekove obzirom da mu je kćer oboljela od cistične fibroze. Koliko je točno njezin sin morao platiti dosada, ne može se točno očitovati. Ona će pomoći financijski sinu da otplati dug prema oštećeniku.

8.2. Na posebne upite odgovara: sin je imao obrt za popravljanje automobila obzirom da je automehaničar. Bavio se i prodajom rabljenih automobila, ali ne zna točno u kojem opsegu. Automobil koji je ponudio oštećeniku, bio je u sinovom vlasništvu i on je inicirao postizanje dogovora sa oštećenikom na način kako je prethodno opisala. Oštećenik se složio da njezin sin proda svoj automobil tek kad izađe iz zatvora jer mu je poznata obiteljska situacija njezinog sina. Oštećenik joj je rekao da postupak njezinog sina ne smatra prevarom. U vrijeme počinjenja djela zdravstveno stanje unuke je bilo loše, a kakvo je bilo financijsko stanje njezinog sina, ne sjeća se. Ne zna da li je oštećenik u trenutku sklapanja dogovora sa njezinim sinom znao nešto o zdravstvenom stanju njegovog djeteta, kasnije je to saznao. Posrijedi je automobil Audi A5, godište 2009., kilometraža joj nije točno poznata, misli da je negdje oko 180000 km. Na daljnji upit kako to da njezin sin nije već prodao taj automobil, kad ima bolesno dijete i troškove za liječenje i obzirom da je taj automobil skup za održavanje i da se mogao djelomično podmiriti dug prema oštećeniku, iskazuje da njezin sin sam popravlja taj automobil, a rezervne dijelove kupuje, a automobil dosad nije prodan upravo zbog prijedloga oštećenika da se pričeka sa vraćanjem duga dok njezin sin ne izađe iz zatvora. Misli da bi vrijednost tog automobila sada bila oko 8.000,00 eura i kupljen je kao rabljeni automobil 2020. godine. Oba okrivljenika su postigla dogovor sa oštećenikom o vraćanju duga i koliko je njoj poznato, oštećenik u odnosu na oba okrivljenika nije imao dojam da su ga htjeli prevariti.

9. Svjedok BP na raspravi dana 3. rujna 2024. iskazuje da njemu optuženici nisu osobno poznati, nije mu poznat ni oštećenik ŽP, a također ne zna ništa o počinjenju kaznenog djela prijevare od strane optuženika. On se ne sjeća da bi bio ispitan u svojstvu osumnjičenika 16. veljače 2019., također da mu nije poznato tko je VP.

10. Činjenični opis optužnice izmijenjen je podneskom ODO Zlatar od 20. studenoga 2024. na način da je preciziran novčani iznos od najmanje 220.000,00 kn/29.199,02 eura, umjesto 254.000,00 kn kako je bilo naznačeno u prvoj optužnici, a koji iznos nije sporan jer su optuženici priznali da im je oštećenik dao i veći iznos od navedenog.

11.1. U postupku nije bilo sporno da je oštećenik predao optuženicima novac, čiji iznos nije mogao precizirati, a za nabavku vozila, pa je sud prihvatio navode optuženika koji su priznali postojanje duga u sveukupnom iznosu od 230.000,00 kn/30.526,25 eura obzirom da su sačinili izjavu koju su potpisali kod javnog bilježnika, a sa kojim iznosom se naknadno suglasio i oštećenik, međutim, optuženici osporavaju postojanje prijevarne namjere.

11.2. Slijedom navedenog, sporno je postojanje prijevarne namjere kod optuženika.

11.3. Također je sporno jesu li se optuženici lažno predstavili oštećeniku.

12. Analizirajući i ocjenjujući obranu optuženika, a dovodeći ih u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, sud nalazi utvrđenim da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela koje im se stavlja na teret.

13. Prvooptuženi EP se brani tvrdnjom da je zajedno sa II. optuženikom kupio automobil i predao ga oštećeniku koji im je dao oko 254.000,00 kn za vozilo, a nije ga htio preuzeti jer nije imao garažu, pa je vozilo određeno vrijeme bilo kod II. optuženika koji je imao radionu za popravak vozila, da su bjanko zadužnicu potpisali isključivo kako bi se ošt. ŽP dodatno osigurao, a ne zato što je započeo postupak koji je prethodio podizanju optužnice, o čemu tvrdi da ništa nije znao.

14. Drugooptuženi CP je iskazao suglasno sa I. optuženikom da im je oštećenik dao oko 25.000,00 eura za automobil, ali da ga je odbio preuzeti jer nije imao garažu, pa je tek za mjesec dana oštećenik ponovno tražio predaju vozila, ali je on u međuvremenu automobil prodao i nije mogao nabaviti drugo vozilo zbog privatnih razloga, da je sačinio potvrdu o dugu u iznosu od 115.000,00 kn, te da je vratio 2.600,00 eura oštećeniku, dakle, da nije imao prijevarnu namjeru.

15.1. Nasuprot obranama optuženika, a analizirajući iskaz ošt. ŽP na raspravi, kao i iskaz kojeg je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka od 3. rujna 2019. , kako pojedinačno, tako u svezi s ostalim dokazima, ovaj sud ga je ocijenio vjerodostojnim našavši istog logičnim i uvjerljivim. Oštećenik je, naime, u svojem iskazu detaljno, okolnosno i uvjerljivo opisao način na koji su ga optuženici doveli u zabludu pokazujući mu vozilo koje je imalo karakteristike kakve je oštećenik tražio, odnosno pokazali su mu vozilo marke Volkswagen Passat karavan, tražeći od njega novac kojeg im je oštećenik i dao "na ruke" u više navrata u iznosu od 245.000,00 kn prema njegovim navodima, no vozilo nije dobio. Osim toga, oštećenik je na zapisnik od 3. rujna 2019. izjavio kako su se optuženici lažno predstavili i to I. opt. EP kao zaposlenik Raiffeisen Banke, a II. opt. CP kao zaposlenik Leasing kuće, pa stoga, iako se oštećenik prilikom davanja iskaza na raspravi nije mogao sjetiti tih okolnosti, sud smatra dokazanim temeljem navedenog iskaza oštećenika od 3. rujna 2019. kako su se optuženici lažno predstavili oštećeniku i time ga naveli da im preda novac za automobil koji su mu obećali.

15.2. Takav oštećenikov iskaz potkrepljuje činjenica da su optuženici potpisali Izjave o postojanju duga od 115.000,00 kn/15.263,12 eura svaki, a potom i izdavanje Bjanko zadužnice oštećeniku, pa prema tome nije sporno kako je oštećenik davao novac optuženicima za kupnju vozila, što su, osim toga, i optuženici priznali u svojoj obrani, međutim, oštećenik vozilo nije dobio, niti mu je novac vraćen.

15.3. Kako oštećeniku novac nije vraćen, podnio je kaznenu prijavu dana 31. listopada 2018., nakon čega su optuženici sačinili i potpisali Izjavu dana 26. srpnja 2019. kod javnog bilježnika da mu svaki duguje po 115.000,00 kn/15.263,12 eura, koji iznos su se obvezali vratiti do 31. srpnja 2028., te su mu kao osiguranje izdali i Bjanko zadužnicu. Međutim, valja navesti, da su optuženici bili upoznati sa činjenicom da je protiv njih započela istraga.

15.4. Dakle, navedenu činjenicu davanja Izjave o postojanju duga i izdavanje Bjanko zadužnice optuženici vide kao dokaz da nisu imali prijevarnu namjeru, odnosno da nisu oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica naveli da nešto učini na štetu svoje imovine. Oštećenik je također izjavio kako iz prethodno navedenih isprava, koje predstavljaju osiguranje njegovog duga, ne smatra da bi ga optuženici kanili prevariti, te da njemu nije u interesu da optuženici završe u zatvoru, već da mu samo vrate njegov novac, te da mu je dosad vraćeno 3.500,00 eura, štoviše oštećenik navodi kako smatra da je nakon potpisane Izjave optuženika on u naravi navedeni predmetni novac njima posudio.

16. Optuženici su, dakle, oštećeniku obećali pribaviti automobil tražeći zauzvrat novac koji im je oštećenik, prema njegovoj tvrdnji, dao u iznosu od oko 245.000,00 kn, ali obećani automobil nisu mu predali, niti su oštećeniku vratili novac, osim manjeg iznosa koji mu je vratio opt. CP.

17. Optuženici tvrde, a oštećenik je potvrdio, kako je odbio preuzeti vozilo jer nije imao garažu, no kada je ponovno zatražio predaju vozila, do toga nije došlo jer je opt. CP automobil prodao, a novac mu nije vraćen, pa prema tome navedena okolnost ne mijenja činjenicu da optuženik nije dobio automobil, niti mu je vraćen novac. Valja navesti i da je od zadnje uplate do pokušaja predaje vozila oštećeniku prošlo oko tri godine i da je u međuvremenu oštećenik bio podnio kaznenu prijavu, kao i da oštećenik nije provjeravao podatke o vozilu koje su mu pokazali optuženici.

18.1. Prijevarna namjera u postupanju optuženika proizlazi iz činjenice da su se optuženici neistinito predstavili oštećeniku i to I. opt. EP kao zaposlenik Raiffeisen Banke, a II. opt. CP kao zaposlenik Leasing kuće, te da su mu obećali pribaviti na zakonit način osobni automobil, što nisu učinili, niti su mu vratili novac, osim manjeg iznosa od 3.500,00 eura, a I. opt. EP obećao mu je još i pribaviti kredit pod povoljnim uvjetima, što nije učinio, a što sve ukazuje da optuženici nisu imali stvarnu namjeru pribaviti vozilo za oštećenika, već se nepripadno okoristiti. Time su, u smislu članka 87. stavak 29. KZ/11 pribavili znatnu imovinsku korist (preko 60.000,00 kn/7.963,37 eura).

18.2. Takvim načinom prikazivanja činjenica optuženici su doveli oštećenika u zabludu, te su ga naveli da im na svoju štetu preda novac.

19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je optuženike proglasio krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

20. Kazneno djelo optuženi su počinili sa izravnom namjerom, jer se ovakva djela mogu počiniti samo na taj način, a njihova ubrojivost u postupku ničim nije dovedena u pitanje.

21. Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnim za odmjeravanje kazne iz članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući u vidu svrhu kažnjavanja, te sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i težini bude lakša ili teža u smislu članaka 47. i 48. ZKP/08.

22. Oštećenik u završnoj riječi navodi da su mu optuženici dosad vratili ukupno 3.500,00 eura, međutim, nije precizirao koliko mu je od tog iznosa koji od optuženika vratio.

23.1. Prvooptuženom EP sud nalazi olakotnom okolnost da je priznao da mu je oštećenik dao novac za nabavku vozila.

23.2. Otegotna okolnost I. optuženom EP je kažnjavanost radi kaznenih djela i to tri puta radi kaznenih djela prijevare počinjenih od 2013. do 2014. godine, prema izvatku iz kaznene evidencije.

23.3. Obzirom na dosadašnju kažnjavanost I. optuženika radi istovrsnih kaznenih djela, da je ovo kazneno djelo učinio u vrijeme provjeravanja, da su mu izricane uvjetne osude koje na njega nisu djelovale, okolnost da je nakon toga više puta kažnjavan zbog imovinskih kaznenih djela, da ne iskazuje nikakvu samokritičnost niti volju da promijeni svoje ponašanje, očito se radi o osobi koja je čvrsto odlučila baviti se kriminalnom djelatnosti, čime stječe sredstva za život, te nikakva druga kazna osim kazne zatvora ne bi djelovala, već upravo suprotno, poticala bi ga na počinjenje novih kaznenih djela, radi čega je razvidno da je sa aspekta generalne, a poglavito specijalne prevencije nužno izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

24.1. Olakotna okolnost II. optuženom CP je okolnost da je, prema vlastitim navodima, oštećeniku predao 2.500,00 eura, čime je pokazao kritičnost prema vlastitim postupcima, kao i da je prema kaznenoj evidenciji u vrijeme počinjenja djela bio nekažnjavan, te da je dužan uzdržavati dvoje djece.

24.2. Otegotnom sud nalazi okolnost da je nakon počinjenja ovog djela nastavio sa činjenjem kaznenih djela prijevare.

25. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženike se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka, te taj trošak pada na teret proračunskih sredstava, jer bi to bilo financijski ugrožavajuće za njihovu egzistenciju, s obzirom na to da je I. optuženik trenutno na izdržavanju kazne zatvora, a II. optuženik je nezaposlena osoba i dužan je uzdržavati dvoje djece.

26. Zbog svega naprijed iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zlataru 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Livija Šrajbek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude Državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-724/2019

2. Optuženik EP

3. Branitelj odvj. TP

4. Optuženik CP

5. Branitelj odvj. Vladimir Terešak

6. Oštećenik ŽP

7. Županijski sud u Zagrebu, Sudac izvršenja – uz Nalog, po pravomoćnosti