Poslovni broj: Pn-2683/2020-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Pavičić & partneri, Zagreb, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 34.242,48 Eura/258.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama na iznos od 35.747,09 Eura/269.336,47 kn sa zateznim kamatama.

II. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 17.873,55 Eura/134.668,23 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Strojarska cesta 11, 10000 Zagreb, OIB: 80572192786 platiti tužitelju ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.873,55 Eura/134.668,24 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od podnošenja tužbe, pa do isplate, te nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, troškove parničnog postupka u iznosu od 633,93 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 583,32 Eura sa zakonskim zateznim kamatama sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. listopada 2017., u Zagrebu, u ulici Republike Austrije- pružni prijelaz, majka tužitelja, MČ je kao pješakinja prelazila cestovni prijelaz između Magazinske ceste i Jagićeve ulice, preko željezničke pruge, prilikom čega je na istu naletio vlak broj 611006 te je ista uslijed predmetnog naleta vlaka smrtno stradala. Predmetnim vlakom je upravljao strojovođa NČ, zaposlenik društva HŽ-PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., koji je uzrokovao predmetnu nezgodu, a obzirom da isti nije pravovremeno započeo s radnjom kočenja. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), prema kojoj poslodavac odgovara za štetu koju prouzroči njegov radnik na radu ili u vezi s radom trećoj osobi. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe u iznosu od 225.000,00 kn, za troškove crnine 5.000,00 kn, za troškove nadgrobnog spomenika 20.000,00 kn i za troškove karmina 8.000,00 kn, a ukupno 258.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da u tužbi nisu navedene bitne činjenice koje će biti potrebno detaljno utvrditi u postupku i to da je prednica tužitelja prelazila je ŽCP između Magazinske i Jagićeve ulice, da je predmetni prijelaz je osiguran, a na istom se nalaze četiri kolosijeka, da se uz prijelaz nalaze znakovi upozorenja zabrana obavezno zaustavljanje i zabrana prometa, na prijelazu se između ostalog nalazi i zaštitna rampa, da se prednica tužitelja se provukla ispod spuštene rampe te je nakon toga do prvog kolosijeka prešla put od 7 metara, te od 1. do 3. kolosijeka gdje je nastradala prešla put od 9 metara. Tuženik po pitanju osnova tužbenog zahtjeva ističe da je prednica tuženika je protupropisno prelazila željezničko-cestovni prijelaz na način da se provukla ispod spuštene rampe, da nije utvrđeno da je radnik tuženika prekoračio brzinu kretanja niti imao bilo kakve druge nepravilnosti vezano za vožnju predmetnog vlaka, da je radnik na željezničko-cestovnom prijelazu vikao prednici tužitelja da stane i da pazi, a na što ona nije reagirala, a strojovođa je trubio. Tuženik navodi da priloženi nalaz i mišljenje vještaka u kaznenom postupku niti podignuta optužnica nikako ne mogu biti osnova odgovornosti tuženika, obzirom da nije utvrđena štetna radnja niti uzročno-posljedična veza niti protupravnost ponašanja radnika tuženika, dok je predmetna šteta nastala iz razloga isključive odgovornosti prednice tužitelja. Činjenica da je strojovođa mogao stati da je uzimajući u obzir brzinu vlaka zaveo brzo kočenje kada je mogao vidjeti prednicu tužitelja na 1. kolosijeku kao osnova odgovornosti je neosnovano jer ulazi u pitanja stanja svijesti kako radnika tuženika tako i prednice tužitelja. Pitanje svijesti strojovođe je da li je isti mislio da će stradala stati prije kolosijeka kojim prometuje vlak, pitanje da li bi bilo ozlijeđenih putnika u vlaku da se zavelo brzo kočenje.Tuženik prigovara osnovu tužbenog zahtjeva kao neosnovanom, te prigovara ispunjenju svih potrebnih elemenata odštetne odgovornosti, pogotovo što u postupanju radnika tuženika nije bilo protupravnosti, nije ispunjenja štetna radnja odnosno propust radnika tuženika niti uzročno-posljedična veza. Suprotno tome, radnje odnosno ponašanje prednice tužitelja su bile protupropisne te kao takve eskulpirajući faktor za odgovornost tuženika. Činjenica da je radnik tuženika mogao stati da je odmah zaveo brzo kočenje u trenutku kada je mogao vidjeti prednicu tužitelja uz prvi kolosijek, uz vožnju putnika u vlaku za čiju sigurnost istovremeno odgovara, dok vozi vlak sukladno propisima te može vidjeti osobu koja nepropisno prelazi preko kolosijeka, te za koju ne zna kada se nalazi ispred prvog kolosijeka da li će stati ili nastaviti, ne može biti valjana pravna osnova odgovornosti tuženika, te se iz gore navedenog razloga istom tuženik u potpunosti protivi. Tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenom te nepotkrijepljenog relevantnom dokumentacijom.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: smrtni list (list 5 spisa), potvrdu o smrti (list 6-8 spisa), liječničko izvješće o smrti (list 9 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 10-11 spisa), zapisnik o očevidu (list 12-15 spisa), nalazi i mišljenje DČ (list 16-20 spisa), optužnicu (list 21-23 spisa), nalaz i mišljenje ĆČ (list 36- 40 spisa), spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO- 1589/2020, uplatnicu (list 53 spisa), račun i zaključnicu (list 54-56 spisa), saslušao je svjedoka HČ (list 75-76 spisa), proveo je vještačenje po vještaku za željeznički promet i vozila Mladenu Nikšiću (list 86-94,113-115 spisa), saslušao je tužitelja (list 143-144 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Podneskom od 22. studenog 2021. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa od 269.336,47 kn. Tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi te se nije protivio preinaci tužbe. Sukladno odredbi iz čl. 190 ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od navedene odredbe, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki I. rješenja te je dopustio preinaku tužbe.

6. Nadalje, podneskom od 7. lipnja 2023. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 17.873,55 Eura. Navedeni podnesak tuženik je zaprimio 10. siječnja 2024. Budući da se tuženik sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 – dalje: ZPP-a) nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe u roku od 15 dana, smatra se da je pristao na povlačenje te je sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

7. Među strankama je porna odgovornost za nastanak štetnog događaja i visina štete.

8. Uvidom u smrtni list, potvrdu o smrti, zapisnik o očevidu sud je utvrdio da je dana 13. listopada 2017. u 14.42 sata na pružnom prijelazu u Zagrebu, Republike Austrije došlo do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala MČ na način da je došlo do naleta vlaka br. 611006 na MČ koja je u prometu sudjelovala kao pješakinja.

9. NČ je bio pozvan kao svjedok na ročište održano 21. rujna 2022., međutim isti je odbio odgovarati na pitanja zbog eventualnog novog pokretanja kaznenog postupka koji bi se mogao voditi protiv njega.

10. Uvidom u rješenje Općinskog kaznenog suda u zagrebu posl.br. Kov-874/19 od 24. travnja 2020. sud je utvrdio da je obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenog NČ povodom optužnog akta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2602/18 od 9. rujna 2019. te da je isto postalo pravomoćno 2. lipnja 2020.

11. Iz iskaza svjedoka HČ proizlazi da je od 1981. u radnom odnosu u HŽ-u, a u Infrastrukturi od prvog dana, da unazad desetak godina radi na cestovno pružnom prijelazu u Zagrebu, Jagićeva/Republike Austrije kao skretničar, čuvar željezničko cestovnog prijelaza. Svjedok se donekle sjećao štetnog događaja te je iskazao da je toga dana ručno spustio željezničku rampu zbog skorog nailaska vlaka i u trenutku kada je istu spuštao na samom pružnom prijelazu nije bilo nikoga, niti pješaka niti automobila, da rampu spušta otprilike 3 minute prije nego što se očekuje nailazak vlaka, ubrzo nakon što je rampu spustio, možda je prošlo 3-4 minute, vidio je da nailazi vlak iz smjera zapada te je izašao van iz kućice da dočeka vlak što inače mora raditi. Svjedok je iskazao da je tada vidio da se jedna gospođa sa južne strane tog prijelaza podvlači ispod rampe i kreće prelaziti prema sjeveru, da je u istom trenu dolazio vlak i ta gospođa je prelazila prugu, da je viknuo gospođi "čuvaj, pazi", no ona nije uopće reagirala na njegove povike i nastavila se kretati preko pruge prema sjeveru te je došlo do naleta vlaka na nju. Na upit raspravnog suca je li možda svjedok čuo da bi vlak koji je nailazio trubio, svjedok je odgovorio da je čuo da vlak trubi, da se vlak ubrzo nakon naleta i zaustavio, da je čuo zvukove kočenja jer je vlak ubrzo nakon naleta stao. Svjedok misli da je gospođa na koju je naletio vlak taman prošla negdje polovicu tog prijelaza između dvije rampe i da je u vrijeme događaja je bilo suho vrijeme, da nije padala kiša, i da se štetni događaj dogodio popodne oko 15-16 sati. Svjedok je iskazao da je bio možda desetak metara udaljen od gospođe kada joj je viknuo da se čuva i pazi, nadalje od na upit može li iskazati je li gospođa gledala lijevo, desno kada je krenula prelaziti taj prijelaz, a nakon što se podvukla ispod rampe odnosno je li bila cijelo vrijeme spuštene glave prema podu, svjedok je odgovorio da se ne sjećam se tih detalja. Svjedok je iskazao da jako puno pješaka prelazi pružni prijelaz za vrijeme dok je rampa spuštena, da čak 80 % pješaka prelazi taj prijelaz dok je rampa spuštena i na to mjesto zna doći policija i upozoravati i kažnjavati pješake zbog takvog ponašanja, da su česte situacije na tom prijelazu da vlakovi trube, a pješaci i dalje prolaze prijelazom dok je spuštena rampa, da su česte situacije da vlakovi trube kako bi upozoravali pješake koji prelaze prugu dok je rampa spuštena i da nije svjedočio situaciji da bi vlak kočio, usporio, zaustavio se kako bi propustio te pješake. Nadalje, svjedok je iskazao da je predmetni prijelaz bio ispravan, da je sve funkcioniralo kako treba, da je gospođa nakon što se provukla ispod rampe mogla vidjeti nailazak vlaka, da je vidio i situacije da bi pješaci krenuli prelaziti prijelaz dok je rampa spuštena, no kad bi vidjeli nailazak bi se zaustavili da bi propustili vlak koji nailazi.

12. Ovaj sud smatra da je iskaz svjedoka HČ istinit, budući da je isti iskazivao jasno te je iskaz u skladu sa ispravama koji prileže spisu.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića proizlazi da su u vrijeme nastanka štetnog događaja uređaji zeljezničko-cestovnog prijelaza bili ispravni, da je pregledom dnevnika i druge dokumentacije istražno povjerenstvo nije utvrdilo bilo kakve nepravilnosti u postupanju zaposlenih, niti neispravnosti opreme koji su mogli utjecati na nastanak štetnog događaja. Vještak je mišljenja da je pješakinja nepropisno prelazila ŽCP " Republike Austrije" iz smjera Magazinske Ulice iako je branik bio spušten. S obzirom da branik zatvori cjelokupnu širinu ceste, potrebno se sagnuti kako bi se pješak provukao ispod branika, da je na navedenom ŽPC nepropisno provlačenje pješaka ispod spuštenih branika svakodnevna, česta i uobičajena pojava ali u velikoj većini slučajeva pješaci reagiraju na zvučne signale vlakova, zastanu i pričekaju prolazak vlakova. Udaljenost između otočnog perona između 2. i 3. kolosijeka Zagreb zapadnog kolodvora i ŽPC " Republike Austrije" iznosi 160 m. S navedene udaljenosti strojovođa vlaka je mogao uočiti prelazak pješakinje preko 5. i 4. kolosijeka. Strojovođa je uočio pješakinju kako nepropisno prelazi prugu i više puta dao zvučne signale "Pazi!" kako bi upozorio pješakinju da se zaustavi i propusti vlak jer velika većina pješaka postupa na navedeni način prilikom nepropisnog prelaženja preko predmetnog pružnog prijelaza. Čuvar pružnog prijelaza davao je signalni znak strojovođi za slobodan prolazak, što znači da signalni uređaji ispravno rade. Brzina vlaka iznosila je 32 km/h što je manje od najveće dopuštene brzine vlaka za prijelaz preko skretnica u Zagreb zapadnom kolodvoru, koja iznosi 35 km/h. zaustavni put vlaka br. 8053 pri brzini od 32km/h i brzom kočenju iznosi 66,18 m. S obzirom na se čelo EMW 6111-006 zaustavilo oko 50 m nakon pružnog prijelaza proizlazi da je strojovođa zaveo brzo kočenje vlaka 16.18 m prije nailaska vlaka na željezničko-cestovni prijelaz. Ukupno zaustavno vrijeme vlaka iznosilo je 11,89 s. Nesreća se mogla izbjeći na način da je strojovođa započeo s brzim kočenjem na udaljenosti većoj od zaustavnog puta vlaka, odnosno na udaljenosti većoj od 66,18 m od željezničko- cestovnog prijelaza, ili 11,89 s prije nailaska vlaka na pružni prijelaz.

14. Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Vještak je odgovorio na sva pitanja stranaka na ročištu održanom 1. listopada 2024.

16. Ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen stručno i u skladu sa pravilima struke, a stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka.

17. Tužitelj tužbu temelji na odredbi iz čl. 1061 st.1 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) koja glasi: za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

18. Odredbom iz čl. 1063. ZOO-a propisano je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

19. Odredbom iz čl. 1064 ZOO-a propisano je za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

20. Odredbom iz čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. Ovaj sud smatra da se vlak u vožnji predstavlja opasnu stvar.

22. Budući da je sud utvrdio da je MČ nepropisno prelazila željezničko cestovnog prijelaza "Republike Austrije" u trenutku kada je branik bio spušten, do štetnog događaja ne bi došlo da je ista postupala u skladu sa pravilima ponašanja pješaka prilikom prijelaza željezničko cestovnog prijelaza. Dapače čak i u situaciji kada je ista nepropisno prelazila željezničko cestovni prijelaz ista je trebala to činiti sa izrazito povećanom pozornošću. Budući da je ista propustila provjeriti da li dolazi vlak u trenutku kada protupravno prelazi željezničko cestovni prijelaz te je propustila postupiti po upozorenjima strojovođe koji je više puta dao zvučne signale "Pazi!" kao i upozorenje čuvara pružnog prijelaza HČ koji je viknuo " čuvaj, pazi", ovaj sud smatra da je MČ isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja.

23. Činjenica da se nesreća mogla izbjeći na način da je strojovođa započeo s brzim kočenjem na udaljenosti većoj od zaustavnog puta vlaka, odnosno na udaljenosti većoj od 66,18 m od željezničko- cestovnog prijelaza, ili 11,89 s prije nailaska vlaka na pružni prijelaz ne znači da postoji djelomična odgovornost strojovođe za nastanak štetnog događaja. Naime, ovaj sud smatra da je strojovođa se imao pravo pouzdati da će MČ odustati od protupravnog prelaska željezničko cestovnog prijelaza u trenutku kada joj je dao zvučni signal "Pazi!". Odustanak od prelaska pružnog prijelaza nakon zvučnog signala vlaka prilikom prelaska željezničko cestovnog prijelaza je logična, uobičajena i očekivana reakcija. Valja navesti i da bi u slučaju zavođenja brzog kočenja postojala opasnost za sigurnost putnika koji su se nalazili u vlaku.

24. Sud je utvrdio da na predmetnom željezničko cestovnom prijelazu pješaci često nepropisno prelaze prijelaz u trenutku kada su spušteni branici te da pješaci reagiraju na zvučne signale strojovođa, dapače na ročištu održanom 1. listopada 2024. vještak Mladen Nikšić je izjavio da bi u suprotnom slučaju na konkretnom željezničkom prijelazu svaki dan bilo 20-30 stradalih. Dakle, uobičajeno je da pješaci prilikom nepropisnih prijelaza željezničko cestovnog prijelaza reagiraju na zvučna upozorenja. Valja imati na umu da se željeznički promet bitno razlikuje od cestovnog prometa te da je vrijeme i put potreban vlaku da zakoči bitno dulji nego u cestovnom prometu, a upravo zbog navedene činjenice postoje željeznički cestovni prijelazi na kojima su pješaci dužni propustiti prolazak vlaka.

25. Dakle, ovaj sud smatra da prelazak MČ ispod branika na željezničko cestovnom prijelazu,prelazak zeljezničko cestovnog prijelaza bez da se uvjerila da je isti sigurno priječi, odnosno bez da se uvjerila da ne dolaze vlakovi, ne postupanje po zvučnom signalu strojovođe i ne postupanje po upozorenjima čuvara pružnog prijelaza predstavlja nepredvidivi uzrok štete koji se nalazio izvan opasne stvari/ djelatnosti, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

26. Imajući u vidu navedeno, sud je utvrdio da je tuženik dokazao da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna MČ, te da je njezino postupanje nepredvidivi uzrok štete koji tuženik i strojovođa nisu mogli spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

27. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud odbio je u cijelosti tužbeni zahtjeva kao neosnovan, u točki I izreke ove presude.

28. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Tuženik ima pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 633,93 Eura.

30. Zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene su na zahtjev tuženika, a temeljem čl. 151.st.3 ZPP-a koji propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

31. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, budući da se ista plaća ovisno o pravomoćnom uspjehu stranke u postupku. Nadalje tuženik nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu budući da isti nije obveznik plaćanja navedene pristojbe. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 583,32 Eura.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).