Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2496/2015-159

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku TD, odvjetniku iz [adresa], protiv I-tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 45/II, II-tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, i III-tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 45/II, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika I-III tužitelja TD, odvjetnika, zamjenika punomoćnice I. i III. tuženika BD, odvjetnika, te punomoćnice II-tuženika ŠD, dipl. iur., dana **.**.2025.

p r e s u d i o j e

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev I-III tužitelja koji glasi:

"I. Tuženi Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb solidarno su dužni u ime nematerijalne štete /bolova, straha, duševnih patnji zbog povrede osobnosti i tjelesna nagrđenja/ platiti I. tužitelju VD iz [adresa] iznos od 587.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2015. do isplate po stopi određenoj čl. 29/2 ZOO-a u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a u ime materijalne štete /izgubljene zarade do 11.09.2020. i pojačane ishrane/ iznos od 528.000,00 kn, te mu plaćati mjesečnu rentu zbog tuđe pomoći od po 2.400,00 kn počam od 03.03.2015. nadalje do kraja života i to dospjele obroke odjednom a buduće obroke do svakog 15-og u mjesecu s pripadajućim kamatama tekućim na svaki dospjeli iznos od dana njegova dospijeća do isplate po čl. 29/2 ZOO-a u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena, te mu plaćati rentu zbog izgubljene zarade od po 3.400,00 kn mjesečno počam od 01.08.2015. dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s rokom dospijeća do svakog 15-og u mjesecu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli iznos od dana njegova dospijeća pa do

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

isplate po stopi iz čl. 29/2 ZOO-a u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena.

II. Tuženi su solidarno dužni platiti II. tužiteljici ND iz [adresa] iznos od 220.000,00 kn a III. tužiteljici MD iznos od 150.000,00 kn objema s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29/2 ZOO-a u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29.07.2015. do isplate.

III. Tuženi su solidarno dužni naknaditi troškove postupka s pripadajućim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi iz čl. 29/2 ZOO-a u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/

Nalaže se I-III tužiteljima da I. i III. tuženicima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 68.426,29 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se I-III tužiteljima da II-tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 199,08 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. I-III tužitelji su u tužbi i tijekom postupka navodili da je dana 2. kolovoza 2009. I-tužitelj na svom radnom mjestu upravljajući kao vozač tramvaja linijom 17 u Zagrebu doživio povredu na radu na način da je sa tramvajem kojim je upravljao sudjelovao u prometnoj nesreći, na način da je pod tramvaj podletjela pješakinja koja je neoprezno pretrčavala kolnik, i koja je naknadno preminula od zadobivenih ozljeda. Zbog stresne situacije i reakcije na opisani događaj, I-tužitelj je upućen na bolovanje, s tim da je bio radno nesposoban te okupiran stresnim događajem, te je i kroz nastavno razdoblje I- tužitelj bio pod liječničkom kontrolom, osobito psihijatara, koji su dijagnosticirali i potvrdili da su psihotične smetnje u stalnom pogoršanju a depresivne ruminacije realiteta (opsesije) u kontinuitetu, u vezi čega su propisivane terapije antidepresivima te psihoterapijama, uz povremene hospitalizacije, kada su (tijekom 2010.) uočeni i problemi sa šećernom bolesti i cirkulacijskom i suficijencijom krvi u stopala.

2. Također je u tužbi i tijekom postupka navedeno i da je HZMO da 15. rujna 2010. donio rješenje da se I-tužitelju priznaje ozljeda na radu, sa dijagnozom Reactio stressogenes acuta, uz naknadno utvrđenu dijagnozu razvoja psihotraumatskog stresnog poremećaja, koji se povezuje s predmetnim incidentom od 2. kolovoza 2009., u kojem smislu su I-tužitelju priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

slučaj ozljede na radu. Nadalje, a po okončanju bolovanja, I-tužitelj je vraćen na posao, no ne više na mjesto vozača tramvaja već na manje zahtjevno radno mjesto "dostave", da bi tijekom srpnja 2011. bio ponovno hospitaliziran, zbog kritične ishemije potkoljenice i stopala uzrokovane progredirajućom šećernom bolesti, i što je sve povezano s razvojem šećerne bolesti i njemu komplikacijama nastalim nakon stresnog događaja od 2. kolovoza 2009.. Do nove hospitalizacije došlo je u veljači 2015. zbog tromboze arterijske prijenosnice desne noge, s tim da je došlo do dodatnog pogoršanja šećerne bolesti, kojim slijedom je u ožujku 2015. došlo do natkoljenične amputacije desne noge.

3. U smislu svega navedenog onda I-tužitelj kao i II. i III. tužitelji (vanbračna supruga te kćer) potražuju naknadu štete s naslova nastalih bolova straha, duševnih patnji zbog povrede osobnosti, tjelesnog nagrđenja, duševnih patnji zbog teškog invaliditeta bliske osobe (II. i III. tužitelji), naknadu za tuđu pomoć, izgubljenu zaradu, rentu zbog izgubljene zarade te naknadu za pojačanu ishranu, sve uz nadoknadu troškova, te pripadajuće zakonske zatezne kamate.

4. I-tužitelj je prvotno tužio Zagrebački holding d.o.o. Podružnica ZET (poslodavac I-tužitelja), kao i CROATIA osiguranje d.d. (osiguravatelj poslodavca I- tužitelja) koji su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu je II-tuženik CROATIA osiguranje d.d. navodio da priznaje pasivnu legitimaciju, no istaknut je prigovor zastare potraživanja te prigovor zastare samog prava, u odnosu na zahtjeve za rentom, s tim da je prigovoreno aktivnoj legitimiranosti II. i III. tužitelja, a također je osporen osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između posljedica iz štetnog događaja od 2. kolovoza 2009. te zdravstvenog stanja I-tužitelja, pri čemu je navedeno da se osporava i odgovornost osiguranika (poslodavca I-tužitelja) za naknadom štete, te posljedično i odgovornost osiguravatelja, kojim slijedom je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, a kojim navodima se u bitnome pridružio i tadašnji poslodavac I-tužitelja (osobito navodi iz podneska od 12. studenog 2015.), također ističući prigovor zastare, nedostatak uzročno-posljedične veze, pozivajući se i na okolnost da bi poslodavac bio oslobođen odgovornosti zbog toga što je do predmetnog događaja došlo zbog krajnje nepažnje preminule pješakinje, s tim da je opreza radi iznesen i prigovor moguće odgovornosti odnosno suodgovornosti I-tužitelja kao radnika za nastanak štetnog događaja. Uz navedeno, prigovoreno je i aktivnoj legitimiranosti II. i III. tužitelja, kao što je naveden i prigovor iscrpljenosti police osiguranja, na koji način je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Naknadno su I-III tužitelji tužili i ZET d.o.o. (nesporno slijednik I-tuženika), koji se u bitnome pridružio prethodnim navodima I. i II. tuženika.

6. S obzirom na sporne okolnosti u ovoj pravnoj stvari, I-III tužitelji su tijekom postupka (podneskom od 17. studenog 2015. te nadalje, npr. i na ročištu od 1. ožujka 2019.) predlagali donošenje međupresude, kojom bi se utvrdila solidarna odgovornost I-III tuženika za naknadu štete. Predmetni prijedlog (za donošenjem međupresude) je bio prihvaćen od strane prvostupanjskog suda, te je sud utvrdio da je zahtjev I-III tužitelja u vezi kojeg se predlagalo donošenje međupresude u cijelosti osnovan u odnosu na I-III tuženike, kako je to bilo odlučeno međupresudom od dana 6. rujna 2019. poslovnog broj Pr-2496/2015 (str. 290-300 spisa), koju je Županijski sud u Splitu

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-25/2020 od 13. svibnja 2020. (str. 313- 317 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu od 14. kolovoza 2009. (str. 6-7 spisa), rodni list djeteta I- tužitelja (str. 8 spisa), rješenje HZZO-a od 15. rujna 2010. (str. 9-10, 229 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-28 , 116 spisa), Policu osiguranja II-tuženika br. 007624064692 od 10. ožujka 2009., uz privitak (str. 43-44 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti od 1. siječnja 2006. (str. 45-56 spisa), vjenčani list djeteta (str. 66 spisa), zdravstveni karton I-tužitelja (str. 117-157, 171-182 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 230-231 spisa), presliku spisa II PP Zagreb broj: 511- 19-45/3-I-0042/2009, sa CD-om (str. 249-258 spisa), preslike izvatka iz matice rođenih (str. 282-283 spisa) i preslike Uvjerenja o prebivalištu (str. 284-285 spisa), kao što su saslušani I-tužitelj i II-tužiteljica, oboje na ročištu održanom 13. lipnja 2019. (str. 278- 280 spisa).

8. Također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zijadu Durakoviću (nalaz i mišljenje od 21. srpnja 2016., str. 85-93 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 28. rujna 2017., str. 194-207 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 13. siječnja 2017. i 15. ožujka 2018. str. 109-112, 219-222 spisa), kao i po SK Vuk Vrhovac, KB Merkur (određeni vještak dr.med. Tomas Matić - nalaz i mišljene od 4. svibnja 2023., str. 368-374 spisa, pisano očitovanje od 8. travnja 2024., str. 398 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 27. studenog 2024., str. 420-423 spisa).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I-III tužitelja neosnovan u cijelosti.

10. Pritom se ističe da je nesporno između stranaka da je I-tužitelj bio zaposlen (u vrijeme nastanka događaja) kod Podružnice ZET-Zagrebački holding d.o.o., s tim da iz priložene dokumentacije, osobito Prijave ozljede na radu proizlazi da je do štetnog događaja došlo spomenutog 2. kolovoza 2009., na prethodno opisani način, tj. kada je I-tužitelj na radnom mjestu vozača tramvaja sudjelovao u predmetnom štetnom događaju tj. prometnoj nesreći, kojom prilikom je pješakinja podletjela pod tramvaj kojim je upravljao I-tužitelj, te je ista zadobila teške ozljede od kojih je nakon kraćeg vremena i umrla.

11. Kako je osporavana odgovornost s tim u vezi kao i postojanje uzročno- posljedične veze, to su tijekom prvotnog postupka utvrđivane okolnosti koje se odnose na spomenuti događaj, te je sud došao do sljedećih utvrđenja:

- prvenstveno je utvrđeno da na I-tužitelju nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja, tj. da su za isti odgovorni I-III tuženici, uzimajući u obzir objektivnu odgovornost poslodavca za štete nastale na radu i u vezi rada, kao i odgovornost osiguravatelja, a o čemu se radi u ovom slučaju, budući da je pogoršanje zdravstvenog stanja I-tužitelja povezano sa događajem od 2. kolovoza 2009., koji je nastao za vrijeme dok je I-tužitelj obavljao svoje poslove kao radnik, sve bez njegove cjelovite ili djelomične krivnje, a kako je u ranijem dijelu obrazloženja detaljnije izneseno;

- nadalje je utvrđeno, i to prvenstveno provođenjem vještačenja po prof.dr.sc. Durakoviću, postojanje uzročno-posljedične veze između stresa i drugih posljedica uzrokovanih događajem od 2. kolovoza 2009., te nastankom šećerne bolesti i drugih

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

medicinskih tegoba I-tužitelja, kod čega su, posebno dodatnim očitovanjima vještaka kada je imao priliku konzultirati i zdravstveni karton I-tužitelja, otklonjeni svi izneseni prigovori, s tim da nije bilo moguće prihvatiti niti prigovor da je I-tužitelj kao profesionalni vozač pristao na određene profesionalne rizike, kao i da je osiguranjem pokrivena isključivo izvan ugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proizlazi iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti (podnesak II-tuženika od 22. veljače 2019.), budući da je do štetnog događaja upravo došlo prilikom obavljanja djelatnosti osiguranika tj. poslodavca I-tužitelja, i radi se o šteti nastaloj na radu i u vezi rada, mada I-tužitelj nije fizički stradao u samoj prometnoj nesreći, no do zdravstvenih posljedica je došlo temeljem s tim povezanog stresa i ostalih tegoba.

12. Kako je prethodno već rečeno, tijekom prvotnog prvostupanjskog postupka provedeno je naprijed spomenuto vještačenje po prof.dr.sc. Durakoviću (spec.internisti, kardiologu, nefrologu, intezivistu – primarijus), radi utvrđenja (osporene) okolnosti da je predmetni štetni događaj doveo do pogoršanja zdravstvenog stanja I-tužitelja, posljedično nastanka štete koju I-III tužitelji potražuju u ovom postupku.

13. Navedeni vještak je u svom prvotnom nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2016. (str. 85-93 spisa) navodio da je I-tužitelj doživio značajno stanje stresa dana 2. kolovoza 2009. te da od tog događaja trajno živi u uvjetima prolongiranog stresa, psihomotorno je napet, tjeskoban, sniženog depresivnog raspoloženja, ispoljenih vegetativnih tegoba, okupiran je stresnim događajima, stalno mu se vraćaju slike događaja, slabo spava, zabrinut je, osjeća se napušten, odbačen, sniženog je raspoloženja. Navodi da je i kroz san opterećen stresnim događajem, stalno se pita da li je postupio ispravno i da li je igdje pogriješio te provodi terapiju anksioliticima i antidepresivima prema savjetu psihijatra. Ističe se da je I-tužitelj u više navrata liječen u psihijatrijskoj službi te da mu psihičko stanje oscilira i često se pogoršava. Također navodi da se prema mišljenju psihijatra kod kojih se od početka stresnog događaja liječi, na neučinkovit način suočava sa stresom. Vještak ističe da I-tužitelj od štetnog događaja boluje od bolesti povišenog krvnog tlaka i to vjerojatno sa značajnom ulogom šećerne bolesti u tom zbivanju, inzulinskom rezistencijom i netolerancijom glukoze, te da se po tom velikom stresnom događaju ispoljila šećerna bolest koja je imala za posljedicu aterosklerotske promjene arterija noge, koje su progredirale do začepljenja arterija koje krvlju opskrbljuju desnu nogu te je rezultat bio postavljenje arterijske prijemosnice na arterijsko područje desne noge. Ističe da se prijemosnica u daljnjem tijeku bolesti začepila krvnim ugruškom (trombozirana), dogodilo se odumiranje (nekroza) tkiva desne noge, zbog čega je u daljnjem tijeku proveden kirurški postupak natkoljenične amputacije desne noge (dana 3. ožujka 2015.).

14. Produženo stanje stresa u kojem se I-tužitelj nalazi od štetnog događaja vještak smatra značajnim neposrednim čimbenikom u razvoju šećerne bolesti i aterosklerotskih komplikacija procesa arterija nogu a napose desne noge , koje su dovele do začepljenja arterije desne noge, do odumiranja tkiva-gangrene desnog stopala, što je rezultiralo s kirurškim zahvatom natkoljenične amputacije desne noge, kao i posrednim čimbenikom u razvoju bolesti povišenog krvnog tlaka, koji je pridonio navedenim komplikacijama na arterijama nogu, te da zbog svega navedenog smatra kako postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja, razvoja šećerne bolesti i finalno pogoršanja arterijske cirkulacije krvi u nogama, gangrene desnog stopala i natkoljenične amputacije desne noge. Također ističe da je šećerna bolest

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

kronična progresivna bolest i u I-tužitelja treba ju liječiti cijeli život, zbog čega se liječenje ne može smatrati završenim, te su aterosklerotičke promjene krvnih žila u toj bolesti progresivne i treba trajno provoditi njihovo liječenje, kao što često treba provoditi kontrolne preglede svih organa tijela, a napose arterija mozga, srca i napose arterija nogu, kao i arterija bubrega i posljedičnih funkcija tih organa, kako bi se na vrijeme dijagnosticirale i liječile moguće komplikacije.

15. Nadalje se vještak i usmeno očitovao na ročištu održanom 13. siječnja 2017. (str. 109-112 spisa) te je u odnosu na primjedbe I. i II. tuženika vještak istaknuo da je dobio na uvid sudski spis s podacima iz medicinskih nalaza i intervencija, te zdravstveni karton I-tužitelja, koji je i koristio. Navodio je kako I-tužitelj boluje od šećerne bolesti čiji razvoj može trajati godinama no u medicinskoj dokumentaciji priloženoj sudskom spisu razabire se da je I-tužitelj pri pregledu u Klinici za unutarnje bolest KB Sestre milosrdnice kod internista endokrinologa-dijabetologa od 22. srpnja 2010., kako proizlazi iz dokumentacije, razvio ponovo šećernu bolest zbog čega mu je savjetovano konzumirati dijabetičku dijetu od 2000 Cal na dan uz tjelesnu aktivnost i tablete protiv šećerne bolesti, i to metormin u dozi od tri puta na dan po 500 mg. Po drugom pregledu, četiri dana nakon prvog pregleda u istoj ustanovi i kod iste liječnice, šećerna bolest ocjenjena je kao neregulirana, te je doza spomenutog lijeka povišena na 3x850 mg na dan. Tri dana potom zbog i dalje neregulirane šećerne bolesti doza je povišena 3x1000 mg na dan.

16. Vještak nadalje ističe kako je u dokumentaciji kirurške klinike KB Sestre milosrdnice od 29. lipnja 2011. navedeno da I-tužitelj boluje od šećerne bolesti od 2010., odnosno da nakon štetnog događaja uzima lijekove u formi tableta za regulaciju šećerne bolesti. Po tome proizlazi da se šećerna bolest ispoljila 2010., tj. u godini nakon štetnog događaja, a istodobno se saznalo da mu se krvni tlak povisio na vrijednosti od 180/90 mm, što čini srednji arterijski tlak 20% višim od gornje granice normale, zbog čega je dobio savjet za uzimati dva lijeka. Po tome se razabire kako je i dalje nereguliran visoki krvni tlak, pa je primjerice u ožujku 2015. iznosi vrlo visoku vrijednost od 210/ preko 100 mm unatoč lijekovima.

17. Nadalje, navodi se i da se u razvoju šećerne bolesti tipa 2 od koje I-tužitelj boluje i koja se javlja u starijoj dobi, radi o grešci izlučivanja hormona inzulina iz gušterače u krvnu cirkulaciju, ako i ne osjetljivosti perifernih tkiva na djelovanje inzulina. Faktori rizika za šećernu bolest su ujedno i obiteljska sklonost, pretilost, prekomjerno unošenje brzih ugljikohidrata i šećera, virusne infekcije, premalo kretanja i stres. Genetski uzročnici odgovorni su za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti, kada je indeks tjelesne mase viši od 30. Međutim, u populaciji srednje i starije dobi geni se nisu mogli tako brzo mijenjati kao što se mijenjaju životne navike, napose prehrana. Pušači cigareta su više u opasnosti za nastanak šećerne bolesti, a pušenje može biti razlogom za nastanak bolesti arterija od koje I-tužitelj boluje. No, po svemu sudeći I- tužitelj je pušio i prije i poslije štetnog događaja, a do pogoršanje bolesti i to povišenje krvnog tlaka, šećerne bolest, promjena arterija nogu, došlo je nakon štetnog događaja.

18. Točno je, kako je navodio dr. Duraković, da je pretilost dobrim dijelom povezana se šećernom bolesti tipa 2, načinom života i prehranom suvremenog čovjeka, no vještak je također istaknuo da u medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spis ne može razabrati objektivni parametar, indeks tjelesne mase, kojim slijedom se

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

ne može govoriti o pretilosti u vremenu štetnog događaja iako se radi o šećernoj bolesti tipa 2 koja se češće javlja kod pretilih osoba.

19. Dr. Duraković je također istaknuo, a vezano za pitanje prehrane, da nisu u cijelosti poznati parametri o dnevnom unosu masti i drugih tvari od strane I-tužitelja, kao što je nepoznato i da li se radi o tzv. nezasićenim ili zasićenim masnim kiselinama, kod čega su nezasićene kiseline korisne, tako da se iz svega ne mogu izvlačiti definitivni zaključci.

20. Također ističe se da je upravo u vrijeme nakon štetnog događaja, prema podacima medicinske dokumentacije, a različito od vremena prije tog događaja, novina u anamnezi bila kronični stres. Tome u prilog govore podaci psihijatrijskog pregleda u kojima se razabire stres u podlozi zbivanja. Ističe se da se susrećemo s posljedicama stresa i to povišenjem razine glukoze u krvi, povišenjem krvnog tlaka, naglom pojavom promjena krvnih žila nogu i stvaranjem tromboza s odumiranjem noge. Produženo stanje stresa odavno je inače poznato da ima značajno mjesto u razvoju komplikacija u arterijama kao posljedica pogoršanja šećerne bolesti i njenih komplikacija, posljedičnog stvaranja i djelovanja faktora koji dovode do ubrzanog zgrušavanja krvi.

21. Nadalje, prvotno imenovani vještak (dr. Duraković) je opetovano istaknuo da nije stres uzrok nastanak šećerne bolesti već stres može biti razlogom ispoljavanja, kod čega valja uzimati u obzir i da je u I-tužitelja izmjerena i ekstremno visoka vrijednost glukoze u krvi do 23 m mola u krvi, a gornja granica za normalno stanovništvo iznosi 6,4, a bolesnike od šećerne bolesti 5,0. Vještak pritom nije razabrao obiteljsku anamnezu koja bi upućivala na šećernu bolest.

22. Dodatno je ukazano i na faktor stresa, u vezi čega je istaknuto da se ljudski organizam brani na vanjske fizičke i psihičke utjecaje mobiliziranjem čitavog niza čimbenika uključujući i hormone, kod čega su hormoni koji se u stresu u visokoj koncentraciji oslobađaju oni koji su u takvom času vrlo često neadekvatni s obzirom na posljedice, pa dovode do porasta krvnog tlaka, ubrzavanja akcije srca do 300% i više od 300% u odnosu na bazične vrijednosti, oslobađa se energija preraspodjelom u mišiće kako bi se čovjek branio ili pobjegao a s time se naglo povisuje koncentracija glukoze u krvi. Ti hormoni stresa su inače kortizol i hormon kore nadbubrežene žlijezde te adrenalin iz srži nadbubrežne žlijezde. Ako dakle postoji sklonost za akutizaciju neke od kroničnih bolesti, u stresu se može dogoditi njezino ispoljavanje, pri čemu vještak navodi da kod I-tužitelja u priloženoj dokumentaciji nije razabrao parametre sklonosti k šećernoj bolesti prije štetnog događaja.

23. Zaključno je dr. Duraković navodio da je pri pregledu I-tužitelja ovaj imao krvni tlak 180/90 mm, da su na gornjem dijelu tijela i rukama uredne pulsacije arterija, da desna noga od gornje trećine nije postojala jer se radilo o stanju amputacije, da je I- tužitelj imao tjelesnu masu oko 72 kg, te da postoji podatak da je prethodno prije štetnog događaja izgubio na tjelesnoj masi 23 kg, kod čega proizlazi da je I-tužitelj bio prosječne visine. Navedeno je i da je I-tužitelj u tom trenutku bio bivši pušač i da je pušio i prije i nakon štetnog događaja. Također je navedeno i da kontinuirani kronični stres povezan sa kontraregulatornim mehanizmima može dovesti do nereguliranje šećerne bolesti, nakon čega su onda potrebni medikamenti, s tim da I-tužitelj do 2012. nije bio na inzulinu.

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

24. Nakon navedenog, vještak dr. Duraković i dodatno očitovao, dopunskim nalazom i mišljenjem od 28.rujna 2017. (str. 194-207 spisa), iznoseći da se prolongirani stres u kojem se I-tužitelj nalazi od 2. kolovoza 2009. smatra značajnim čimbenikom u razvoju šećerne bolesti i njezinih komplikacija te da se također smatra da postoji uzročno-posljedična povezanost između štetnog događaja, razvoja šećerne bolesti i posljedičnog pogoršanja arterijske cirkulacije krvi u nogama (uz čimbenike povišenog krvnog tlaka i navike pušenja), razvoj odumiranja (gangrene) desnog stopala i posljedične natkoljenične amputacije desne noge . Ističe se i kako je zbog akutnog stresa kao posljedice štetnog događaja s posljedičnim razvojem šećerne bolesti, kao i vjerojatno od ranije postojećih promjena organizma zbog povišenog krvnog tlaka (koji je zabilježen petnaest godina prije štetnog događaja i nije u tom vremenu reguliran), te kao i zbog navike pušenja koja oštećuje krvne žile, organizam bio oslabljen, te se smatra da su u nastanku teških promjena arterijske cirkulacije nogu imali ulogu svi navedeni čimbenici tj. prolongirani stres s razvojem šećerne bolesti, povišeni krvni tlak i navika pušenja. Na kraju se ističe i kako nije moguće odrediti postotak udjela svakog od tri navedena čimbenika u utjecaju na tijek bolesti krvnih žila nogu, već isključivo ukazati na značajniji udio stresa zbog štetnog događaja s posljedičnim razvojem šećerne bolesti, nego od ranije postojeće oštećenje zdravlja zbog povišenog krvnog tlaka i navike pušenja.

25. U završnom usmenom izlaganju od 15. ožujka 2018. (str. 219-222 spisa) dr. Duraković se nastavno na sve naprijed izneseno očitovao na način da je iznio svoje stajalište vezano za pobrojane primjedbe iz podneska I-tuženika od 8. studenog 2017. (str. 213 spisa obostrano), kao i u odnosu na primjedbe iz podneska II-tuženika od 14. studenog 2017. (str. 215-216 spisa), te je nastavno na svoja pisana te usmena očitovanja dvokratno, u cijelosti ostao kod iznesenih zaključaka tj. da su svi navedeni čimbenici, i to povišeni krvi tlak, navika pušenja te prolongirani stres imali udjela u ispoljavanju šećerne bolesti i njenih komplikacija, no smatra značajnijim udio stresa nego ostala dva čimbenika, s obzirom na tijek bolesti i njeno ispoljavanje.

26. Prilikom donošenja međupresude sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, s dopunama, smatrajući da je isti sačinjen na stručan i uvjerljiv način, i to od strane osobe koje raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjima za provođenje takvog vještačenja, s tim da je isti i podudaran s priloženom dokumentacijom, kojim slijedom se smatralo da nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze s tim u vezi, a kako je predlagano od strane II. i III. tuženika (predlagano dodatno vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, čemu su se I-III tužitelji protivili), već se prihvatio zaključak dr. Durakovića vezano za postojanje uzročno- posljedične veze između stresa koji je nastao povodom događaja od 2. kolovoza 2009. te nastalih posljedica, uključivo šećernu bolest te posljedičnu amputaciju i druge tegobe.

27. Zaključeno je i da nije osnovan prigovor zastare, čemu su se I-III tužitelji protivili (osobito npr. navodi iz podneska od 17. studenog 2015., str. 65 spisa), s obzirom da se u ovom slučaju radi o šteti iz rada odnosno u vezi rada te valja primijeniti odredbu čl. 139. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), koja propisuje zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju računa od trenutka dodatne hospitalizacije I-tužitelja, kojom prilikom je došlo i do amputacije noge, kada je tek došlo do saznanja o punini štete te njezinog opsega (ožujak 2015.).

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

28. Zaključno, utvrđeno je da nije osnovan niti prigovor da se u konkretnom slučaju, a vezano za legitimiranost II. i III. tužitelja, nije ostvario pravni standard osobito teškog invaliditeta, potreban za dosuđivanje naknade štete imenovanim, budući da iz ocjene težine tegoba koje je I-tužitelj pretrpio vidljivo da se radi o izrazito teškim oblicima invaliditeta, što može biti predmet i naknadnih vještačenja u eventualnom nastavku postupka.

29. Na taj način, a prilikom donošenja međupresude, tj. kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva I-III tužitelja, utvrđena je odgovornost I-III tuženika za nastanak štetnog događaja, bez suodgovornosti I-tužitelja (I-tuženik kao poslodavac I-tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja, te III-tuženik kao njegov pravni slijednik, te II- tuženik kao osiguravatelj), kao što je utvrđeno i postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 2. kolovoza 2009. te nastale štete, iz čega onda proizlazi i solidarna obveza naknade nastale štete I-III tužiteljima, pri čemu se u međupresudi odredilo da se o samoj visini štete odlučuje u konačnoj odluci, a nakon pravomoćnosti međupresude, kada bi se donijela odluka i o prigovorima koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva i sl..

30. Slijedom navedenog odlučeno je u smislu odredbe čl. 330. st. 1. Zakona o parničnom postupku kao u točki I. izreke međupresude, dok bi se o troškovima postupka odlučilo prilikom donošenja konačne odluke, kako je to navedeno pod točkom II. izreke. Protiv predmetne međupresude, kako je prethodno već ukazivano, žalbe su podnijeli I-III tuženici, koje je viši sud usvojio te je ukinuo međupresudu svojom odlukom od 13. svibnja 2020., uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak, kod čega je navedeno da nije u dovoljnoj mjeri razjašnjeno zašto nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po spec. dijabetologu te "multidisciplinarno po fakultetu", pri čemu je stajalište suda drugog stupnja da vještak dr. Duraković "… nema potrebne uže specijalizacije i očito je da nije decidirano odgovorio na sva prijeporna pitanja …", u vezi čega je ukazano da tim slijedom nisu na pravilan način primijenjene odredbe čl. 250. i 251. Zakona o parničnom postupku tj. da je postojala potreba za određivanjem drugog vještaka budući da je složenost vještačenja to zahtijevala.

31. Tijekom ponovljenog postupka, a sukladno navodima iz ukidne odluke, I-III tuženici su isticali da, uz ostalo, nije utvrđena uzročno-posljedična veza između događaja te prvenstveno amputacije noge I-tužitelja, a za koje okolnosti je teret dokazivanja na tužiteljima, što tužitelji nisu osporavali ukazujući također da uzročno- posljedična veza nije u cijelosti utvrđena, u kojem smislu se predlagalo provesti dodatno vještačenje po vještaku endokrinologu-dijabetologu, na rizik i trošak I-III tužitelja, s tim da bi zadatak u navedenom vještačenju bilo utvrđenje postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja te nastanka invazivne bolesti, tj. šećerne bolesti, koja je rezultirala i amputacijom ekstremiteta tj. noge I-tužitelja, uz nastanak drugih posljedica.

32. I-III tuženici su vezano za naprijed izneseno, a s obzirom na složenost kliničke slike te brojnost otvorenih pitanja vezanih za utvrđenje uzročno-posljedične veze, predlagali provođenje vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kod čega se ukazivalo da bi bilo potrebno uzeti u obzir i faktore rizika prisutne kod I-tužitelja.

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

33. Nastavno prethodno iznesenom, sud je tijekom postupka zatražio provođenje vještačenja od Medicinskog fakulteta u Zagrebu kao i Medicinskog fakulteta u Rijeci te Osijeku (dopisi od 12. ožujka 2021., 25. listopada 2021. te 15. studenog 2021.), no koji su otklonili mogućnost provođenja predmetnog vještačenja uslijed prezauzetosti odnosno nepostojanja potrebnog specijalista (dopisi od 16. ožujka 2021. te 9. studenog 2021.) tj. nisu ni odgovorili na traženje. Na ročištu od 11. srpnja 2022. predloženo je provođenje vještačenja po instituciji Kliničkoj bolnici (KB) Merkur tj. specijaliziranoj Sveučilišnoj klinici (SK) Vuk Vrhovac, što je i zatraženo 12. srpnja 2022. te je od strane predmetne Institucije i prihvaćeno dopisom od 27. srpnja 2022..

34. Zadatak specijalistima sa SK Vuk Vrhovac bio je određen rješenjem od 6. veljače 2023., te je 4. svibnja 2023. dostavljen pisani nalaz i mišljenje od 24. travnja 2023. (od strane SK Vuk Vrhovac određen kao vještak dr. Tomas Matić), a vezano za dobiveni zadatak (utvrđenje postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 2. kolovoza 2009. te nastalih posljedica kod I-tužitelja, uz uzimanje u obzir i od ranije postojećih faktora rizika kod I-tužitelja), iz kojeg nalaza i mišljenja je proizlazilo da je kod stručne procjene uzete u obzir više faktora kod I-tužitelja, kao što su arterijska hipertenzija, pušenje, pretilost tj. debljina, dijagnosticiranje šećerne bolesti, poremećaj masnoća u krvi, urična kiselina, bolest jetre kao i obiteljska anamneza.

35. Ocjenom svega navedenog, u nalazu i mišljenju je prezentiran i zaključak, iz kojeg proizlazi da metabolički sindrom objedinjuje povezanost različitih poremećaja u vidu povećanog opsega struka, povišene glukoze u krvi, povišenih odnosno promijenih masnoća u krvi, povišenog krvnog tlaka, odnosno uzimanja lijekova za regulaciju glukoze, krvnog tlaka i masnoća u krvi. U podlozi metaboličkog sindroma djeluju slični patofiziološki mehanizmi temeljeni na inzulinskoj rezistenciji, ali klinička manifestacija u različitih pacijenata ovisno o genetskoj predispoziciji i okolišnim čimbenicima može biti različita, primjerice kod jednog pacijenta može biti izražena dislipidemija i krvni tlak, kod drugog dislipidemija i povišena glukoza, kod trećeg povišena glukoza i povišeni krvni tlak, a kod četvrtog sva tri poremećaja. Metabolistički sindrom stanje je povećanog rizika za obolijevanje od ateroskleroze i nepovoljnih kardiovaskularnih događaja kao i za smrtni ishod. I-tužitelj je prema dostupnim podacima imao metabolički sindrom i to značajno ranije tj. godinama prije nego li je nastupio štetni događaj.

36. Nije tipično da bi pacijent koji tek godinu dana (ako se uzme službeni datum dijagnosticiranja šećerne bolesti na KB Sestre milosrdnice) ili dvije godine (ako se uzme vrijeme štetnog događaja) ima trajanje šećerne bolesti tipa 2, zbog same šećerne bolesti, a koja je već nakon mjesec dana bila dobro regulirana, imao tako uznapredovale aterosklerotske posljedice iste na krvnim žilama da bi se morao podvrći operaciji premoštenja žila desne noge. Vještak ukazuje na opće pravilo da su aterosklerotske promjene povezane sa pušenjem najizraženije na razini iznad koljena dok su one povezane sa dijabetesom i metaboličkim sindromom obično locirane ispod koljena. U svakom slučaju i predijabetes i dijabetes mogu dodatno potaknuti napredovanje ateroskleroze, ali je nedvojbeno I-tužitelj već od ranije imao više snažnih čimbenika rizika za aterosklerozu.

37. Štetni događaj kao stresor je mogao zaista prouzročiti novonastalu šećernu bolest (uz pretpostavku da je čak i prije toga imao besprijekoran metabolizam glukoze

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

što je vještak prethodno doveo u pitanje), odnosno pogoršati od ranije prisutnu neprepoznatu šećernu bolest (ili omogućiti progresiju iz predijabetesa u dijabetes) što osnovano informirano misli da je slučaj, ali patofiziološki mehanizmi koji su dovelo do suženja krvnih žila su sigurno morali biti prisutni već dosta ranije jer se radi o procesu ateroskleroze koja se razvija progresivno kroz dugi niz godina. Ne može se tvrditi da bi štetni događaj bio jedini ili glavni uzrok organskim promjena koje su uslijedile, pri tome misleći prvenstveno na procese ateroskleroze i u konačnici gubitak desne noge.

38. Detektirana tromboza femoropoplitealnog premoštenja desne noge 28. veljače 2015. koja je nakon nešto više od tjedan dana nakon učinjenog odstranjenja ugruška (trombembolektomije) završila gangrenom desnog stopala i amputacijom desne natkoljenice, nažalost je moguća posljedica uznapredovale ateroskleroze.

39. Nadalje, navodi se da se kao glavna posljedica štetnog događaja prepoznaju psihičke tegobe (F43 PTSP uz F32.2 Depresija bez psihotičnih tegoba) zbog kojih se I-tužitelj vrlo rano počeo liječiti i zbog čega nije bio sposoban dalje raditi kao vozač tramvaja, s tim da je kasniji nepovoljni tijek koji je rezultirao amputacijom desno natkoljenično nesumnjivo izazvao poremećaj u doživljavanju vlastite sheme tijela i osjećaja neugode "u vlastitoj koži", srama i ostalih psihičkih i psiholoških fenomena.

40. Na predmetni nalaz i mišljenje I-III tuženici nisu imali primjedbe, ukazujući da ponovljenim vještačenjem nije utvrđena uzročno-posljedična veza. S druge strane, I- III tužitelji su prigovarali nalazu i mišljenju, posebno podneskom od 4. listopada 2023., ukazujući da se predmetno mišljenje bazira na više negativnih početnih premisa (izostanak podataka o ranijim vrijednostima kolesterola prije 2007., o vrijednostima urata u krvi koji su neovisni čimbenik za nastanak ateroskleroze, nepostojanje podataka da bi tužitelj imao nemasnu nealkoholnu jetru odnosno hepatitis ili alkoholnu bolest, te izostanak podataka o obiteljskoj anamnezi šećerne bolesti odnosno kardiovaskularnih bolesti ili obiteljskoj hiperkolesterolomiji). Navedeno je i da iz dokumentacije KB Sestara milosrdnica proizlazi podatak da je šećerna bolest prvi puta dijagnosticirana 19. kolovoza 2010. dakle godinu dana nakon štetnog događaja, kod čega vještak izražava rezervu da bi I-tužitelj već tada imao i uznepredovalu aterosklerozu i odmah joj dodaje negativnu konotaciju, kao što se ukazuje da je imao već od ranije više snažnih čimbenika za razvoj ateroskleroze, kao i šećerne bolesti.

41. U prigovoru su se I-III tužitelji protivili takvim ocjenama iz nalaza i mišljenja, ukazujući da I-tužitelj nikakvih simptoma šećerne bolesti nikada nije demonstrirao, a u 17 godina neprekidnog rada kao vozača tramvaja kod ZET-a prolazio je svakogodišnje rigorozne medicinske preglede iza kojih je dobivao pozitivna liječnička mišljenja o svojoj potpunoj radnoj i zdravstvenoj sposobnosti, kojim slijedom su onda I-III tužitelji prigovorili naprijed citiranom nalazu i mišljenju.

42. Nastavo na predmetne prigovore, zakazano je i ročište na kojem se dr. Matić i usmeno očitovao (nakon što se prethodno očitovao i pisanim putem dana 2. travnja 2024., ostajući kod svog nalaza i mišljenja), ističući, posebno u odnosu na navode pod ad. II., gdje se iznosi da bi nalaz i mišljenje bili sastavljeni polazeći od negativnih premisa, u vezi čega odgovara a vezano za vrijednosti kolesterola prije 2007., da se ne nalazi podataka o vrijednosti urata u krvi, da ne nalazi podatke da bi I-tužitelj imao nemasnu nealkoholnu jetru, da nema podataka o obiteljskoj anamnezi šećerne bolesti itd., da sve navedeno nije bitno za donošenje zaključka, i sve ono što je navedeno da

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

su mogući uzroci odnosno okolnosti koje dovode do pojave šećerne bolesti ne moraju se nužno manifestirati u svakako pacijenta posebno.

43. Dovoljno je znati, po navodima dr. Matića, da je I-tužitelj od ranije imao više snažnih čimbenika za razvoj ateroskleroze, što je sasvim dovoljno da se može raspravljati o hipotezi uzroka odnosno posljedice i njihovoj povezanosti.

44. Kada bi se postavilo pitanje, a što u ovom slučaju i je presudno, da li je traumatični događaj vezan za prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao I-tužitelj mogao uzrokovati nastanak šećerne bolesti odnosno druge utvrđene dijagnoze, odnosno da li je takvu uzročno-posljedičnu vezu moguće sa sigurnošću utvrditi, odgovoreno je da bi sam traumatični događaj mogao biti uzrokom šećerne bolesti, međutim obzirom na ranije podatke o zdravstvenom stanju I-tužitelja ne može se isključiti da pacijent već ranije nije imao šećernu bolest.

45. Dakle, i u usmenom očitovanju dr. Matić je ostao kod tvrdnje da je potreba za amputacijom ekstremiteta tj. noge nastala usred ateroskleroze, koje stanje ne nastaje uslijed pojedinačnih događaja već se razvija kroz duže vremensko razdoblje tj. godinama, u kojem smislu se dakle predmetno oboljenje ne može vezati direktno za traumatski štetni događaj. Npr. može se osvrnuti i na navode iz ranijeg nalaza i mišljenja dr. Durakovića gdje on apostrofira relativno učestala respiratorna oboljenja I- tužitelja te uzimanje medikametoznih terapije s tim u vezi, no navedeno se ne može prihvatiti jer je logičniji razlog takvih oboljenja pojačani kontakt s trećim osobama kao vozača tramvaja, a ne bi predstavljalo razlog pojave bolesti koje su kasnije dijagnosticirane tj. šećerne bolesti, ateroskleroze i sl.. Što se tiče toga da je I-tužitelj uslijed svog zaposlenja išao na periodičke liječničke preglede, odgovara da to ne može biti odlučno bez uvida u konkretne nalaze glukoze i lipida što nije priloženo, no iz kliničke prakse može reći da upravo osobe tog tip zaposlenja imaju povišene šećere 8 ili 9 te se obično ocjenjuje da nema neposrednih opasnosti dok se ne pređe razina 10, pri čemu je ukazano i da je šećerna bolest inače osobito u početku asimptomatska.

46. Zaključno je u usmenom očitovanju istaknuto da inače sama ateroskleroze nastaje kao posljedica više faktora i to su nasljedni čimbenici, pretilost, povišeni lipidi u krvi, povišena glukoze u krvi, povišeni urati u krvi, nezdrava prehrana, pušenje, hipertenzija i sl., s tim da šećerna bolest samo doprinosi razvoju te bolesti. U konkretnom slučaju šećerna bolest I-tužitelja nije i ne može biti uzrok ateroskleroze, ali ju pogoršava.

47. Ocjenjujući sve prethodno izneseno, ističe se da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje izrađeno od strane SK Vuk Vrhovac (koji je odredio dr. Matića u konkretnom slučaju), kao i pisanu te usmenu dopunu, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od specijalizirane dijabetološke institucije (sveučilišne tj. fakultetske razine), koja na taj način raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom ga izneseni prigovori nisu doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti.

48. Naime, u ponovljenom vještačenju, ovog puta po specijaliziranoj instituciji a sukladno uputama iz odluke višeg suda te prijedlozima stranaka (i sami tužitelji su na ročištu od 2. listopada 2020. spominjali dr. Matića kao mogućeg vještaka), ponovno je preispitano postojanje uzročno-posljedične veze, kako je to precizirano rješenjem 6.

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

veljače 2023. (i što je u bitnome podudarno sa ranijim zadatkom od 12. srpnja 2016.), te je u pisanom nalazu i mišljenju izrađen od strane SK Vuk Vrhovac kao i usmenom očitovanju dr. Matića sa ročišta od 27. studenog 2024., navedeno da nije moguće sa punom sigurnošću utvrditi da li je traumatični događaj vezan za prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao I-tužitelj mogao uzrokovati nastanak šećerne bolesti odnosno druge utvrđene dijagnoze, tj. dr. Matić je u usmenom očitovanju ukazao da bi sam traumatični događaj mogao biti uzrokom šećerne bolesti, međutim obzirom na ranije podatke o zdravstvenom stanju I-tužitelja ne može se isključiti da pacijent već ranije nije imao šećernu bolest.

49. Također, niti za postojanje ateroskleroze nije od strane SK Vuk Vrhovac utvrđeno da je uzročno-posljedično povezana sa štetnim događajem od 2. kolovoza 2009., kod čega je dr. Matić u usmenom očitovanju ukazao da inače sama ateroskleroze nastaje kao posljedica više faktora i to su nasljedni čimbenici, pretilost, povišeni lipidi u krvi, povišena glukoze u krvi, povišeni urati u krvi, nezdrava prehrana, pušenje, hipertenzija i sl., s tim da šećerna bolest samo doprinosi razvoju te bolesti, kod čega je istaknuto da u konkretnom slučaju šećerna bolest I-tužitelja nije i ne može biti uzrok ateroskleroze, ali ju pogoršava.

50. Na taj način onda proizlazi da iz dodatnog vještačenja iz ponovljenog postupka, a koje je provedeno po specijaliziranoj medicinskoj instituciji sveučilišne razine, ne proizlazi postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 2. kolovoza 2009. te nastalih posljedica kod I-tužitelja na koje se ovaj poziva i koje proizlaze iz medicinske dokumentacije tj. šećerne bolesti i ateroskleroze, koja je dovela do amputacije donjeg ekstremiteta (u tom smislu onda nije odlučno što je I-tužitelju odlukom HZZO-a od 15. rujna 2010. priznata kao ozljeda na radu dijagnoza vezana za reactio stressogenes acuta, što spominje i dr. Matić, jer isto nije neposredno povezano s naknadom štete koja se potražuje u ovom postupku).

51. Bez utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze nije moguće govoriti niti o odgovornosti I-III tuženika kao poslodavca odnosno prednika poslodavca I-tužitelja (I. i III. tuženici) te osiguravatelja (II-tuženik), na koji način onda niti tužbeni zahtjev I- tužitelja te i II-III tužitelja ne mogu biti osnovani, neovisno o zaostalim posljedicama kod I-tužitelja te posljedicama njegovog invaliditeta na II. i III. tužitelja.

52. Pritom se ističe da je dakle valjalo prihvatiti nalaz i mišljenje institucije kao što je SK Vuk Vrhovac, dakle sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma, a što je upravo bio predmet vještačenja u konkretnom slučaju, kod čega je pisani nalaz i mišljenje spomenute Institucije, kao i usmeno očitovanje liječnika specijalista kojeg je Institucija odredila (dr. Matić), kao što je već rečeno, izrađen sukladno pravilima struke i medicinske znanosti te su stajališta iz istog razumljivo i detaljno iznesena, kojim slijedom onda nije bilo moguće prihvatiti suprotno stajalište dr. Durakovića, koji je proveo prvo vještačenje, i za kojeg viši sud navodi da nema "potrebne uže specijalizacije" (str. 4 rješenja od 13. svibnja 2020., posljednji odlomak).

53. Ukazuje se s tim u vezi da je dr. Duraković u dva navrata pozivan da se usmeno očituje zajedno sa dr. Matićem, no isti je telefonskim putem ispričao svoje nepristupanje i nemogućnost očitovanja, uslijed teškog zdravstvenog stanja, kako je to konstatirano na zapisniku od 27. studenog 2024., tako da je očitovanje dr. Matića provedeno i bez prisutnosti dr. Durakovića, no vidljivo je, kako iz pisanog nalaza i

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

mišljenja od 24. travnja 2023. tako i iz usmenog očitovanja dr. Matića od 27. studenog 2024., da je vještačenje dr. Durakovića cijelo vrijeme uzimao u obzir.

54. Tako je npr. dr. Matić u svom usmenom očitovanju, a ustrajući na tvrdnji da je potreba za amputacijom ekstremiteta tj. noge nastala usred ateroskleroze, koje stanje ne nastaje uslijed pojedinačnih događaja već se razvija kroz duže vremensko razdoblje tj. godinama, i na koji način je istaknuo da se takvo oboljenje ne može vezati direktno za traumatski štetni događaj, iznio tj. osvrnuo se i na navode iz ranijeg nalaza i mišljenja dr. Durakovića gdje on apostrofira relativno učestala respiratorna oboljenja I-tužitelja te uzimanje medikametoznih terapije s tim u vezi, što dr. Matić nije mogao prihvatiti s obzirom da je logičniji razlog takvih tegoba pojačani kontakt s trećim osobama kao vozača tramvaja, a ne bi predstavljalo razlog pojave bolesti koje su kasnije dijagnosticirane tj. šećerne bolesti, ateroskleroze i sl..

55. Sud prihvaća predmetni zaključak dr. Matića, kao i prethodne njegove zaključke odnosno stajališta iz vještačenja provedenog po SK Vuk Vrhovac, kako je i naprijed pobliže obrazloženo, kojim slijedom onda ne postoji mogućnost prihvaćanja nalaza i mišljenja dr. Durakovića (koji u bitnome utvrđuje postojanje uzročno- posljedične veze), već je valjalo prihvatiti stajališta SK Vuk Vrhovac, i što onda dovodi do zaključka da zahtjevi I-III tužitelja za naknadom štete od I-III tuženika nisu osnovani, uslijed pomanjkanja uzročno-posljedične veze. Također, nije bilo potrebno provoditi dodatne dokaze s tim u vezi (novo vještačenje, kako su to predlagali tužitelji na ročištu od 27. studenog 2024., i koji prijedlog je odbijen), budući da je činjenično stanje pri zaključenju glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, posebno temeljem vještačenja provedenog po SK Vuk Vrhovac.

56. Na taj način onda nisu od značaja ranija utvrđenja suda vezana za postojanje aktivne i pasivne legitimiranosti, kao i nepostojanje suodgovornosti I-tužitelja za nastanak štetnog događaja od 2. kolovoza 2009. (kako je to pobliže analizirano u međupresudi), budući da u nedostatku postojanja uzročno-posljedične veze zahtjevi I- III tužitelja ne mogu biti ocjenjeni kao osnovani, neovisno o svim drugim okolnostima. Također, u smislu iznesenog nije bilo potrebno utvrđivati niti intenzitet povreda prava osobnosti na koje se I-III tužitelji pozivaju (bol, strah i dr.), s obzirom da u pomanjkanju utvrđenja uzročno-posljedične veze I-III tuženici, kako je naprijed već ukazano, ne mogu biti odgovorni za naknadu štete I-III tužiteljima.

57. Tim slijedom valjalo je onda kao neosnovan odbiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev I-III tužitelja iz podneska od 15. rujna 2020. kojim slijedom je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

58. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

59. Punomoćniku I. i III. tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika kao i s obzirom na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva stoga pripada nagrada za sastav odgovora tužbu te podnesaka od 2. rujna 2016., 8. studenog 2017., 15. listopada 2020. i 16. listopada 2023., za svaku radnju po 1.653 bodova, te za podneske od 8. ožujka 2017. i 23. siječnja 2017., nagrada od po 50 bodova, za sastav žalbe nagrada od 2.066,25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 11. svibnja 2016., 13.

P r

2 4 9 6 /

2 0

1 5 -

1 5

siječnja 2017., 15. ožujka 2018., 8. studenog 2018., 1. ožujka 2019., 13. lipnja 2019., 24. srpnja 2019., 2. listopada 2020., 11. srpnja 2022. i 27. studenog 2024., za svako ročište po 1.653 bodova, te za pristup na ročište za objavu od 6. rujna 2019., pristup na ročište od 15. travnja 2019., 21. listopada 2021. i 27. rujna 2024., kao i za pristup na ročište za objavu od 10. siječnja 2025., nagrada od po 50 bodova, što je ukupno 27.211,25 bodova, odnosno 54.422,50 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (13.605,63 eur) iznos od 68.028,13 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 398,16 eur, ukupno 68.426,29 eur (u preostalom zatraženom dijelu I. i III. tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova), koliko su onda s naslova nadoknade parničnih troškova I-III tužitelji dužni isplatiti I. i III. tuženiku, budući da su I. i III. tuženici u cijelosti uspjeli u ovoj parnici, dok tim slijedom I-III tužitelji nemaju pravo na nadoknadu parničnih troškova od I. i III. tuženika.

60. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

61. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

62. II-tuženiku pripada naknada iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur, koliko su onda s naslova nadoknade parničnih troškova I-III tužitelji dužni isplatiti II-tuženiku, budući da je II-tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom I-III tužitelji nemaju pravo na nadoknadu parničnih troškova u odnosu na II-tuženika.

63. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku I-III tužitelja

- punomoćniku I. i III. tuženika

- II-tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte