REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-1562/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski SUD U Zadru po sucu tog suda Jasenki Glavan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EFT, zastupana po Dariji Krajini Štivičić, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika Otp banka Hrvatska d.d. zastupana po OD Žurić i partneri iz Zagreba, Savska cesta 32 nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06.studenoga 2024 godine u prisutnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, te objave dana 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba čl.3. Ugovora o kreditu br. 070412253699 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sklopljenog dana 13.04.2007. godine između tužiteljice i tužene, a ovjerenog dana 25.04.2007. godine pod brojem ovjere OU- 9527/07 kod javnog bilježnika Alkica Kolega Zubčić iz Zadra.

II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA D.D. , OIB: 52508873833, Zadar, Domovinskog rata 3, da tužiteljici EFT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , isplati ukupan novčani iznos od 8.572,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od 11.02.2008. do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom

- na iznos od 3,48 eura od 11.01.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 35,24 eura od 11.02.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 35,84 eura od 11.03.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 35,35 eura od 11.04.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 34,79 eura od 11.05.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 34,76 eura od 11.06.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 57,26 eura od 11.07.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 62,53 eura od 11.08.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 62,75 eura od 11.09.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 64,74 eura od 11.10.2008. godine do konačne isplate - na iznos od 66,85 eura od 11.11.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 109,05 eura od 11.12.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 115,50 eura od 11.01.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 116,39 eura od 11.02.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 119,50 eura od 11.03.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 114,77 eura od 11.04.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 114,60 eura od 11.05.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 116,72 eura od 11.06.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 144,37 eura od 11.07.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,73 eura od 11.08.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 143,67 eura od 11.09.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 141,91 eura od 11.10.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,80 eura od 11.11.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,88 eura od 11.12.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 145,85 eura od 11.01.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 147,79 eura od 11.02.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 146,89 eura od 11.03.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 149,83 eura od 11.04.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 151,19 eura od 11.05.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 155,50 eura od 11.06.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 158,51 eura od 11.07.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 154,31 eura od 11.08.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 166,02 eura od 11.09.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 160,74 eura od 11.10.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 161,41 eura od 11.11.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 166,00 eura od 11.12.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 173,42 eura od 11.01.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 150,95 eura od 11.02.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,64 eura od 11.03.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 113,68 eura od 11.04.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 118,25 eura od 11.05.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 122,48 eura od 11.06.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 123,48 eura od 11.07.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,13 eura od 11.08.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 124,32 eura od 11.09.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,98 eura od 11.10.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,97 eura od 11.11.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,82 eura od 11.12.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 124,08 eura od 11.01.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 125,34 eura od 11.02.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 125,35 eura od 11.03.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 124,22 eura od 11.04.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 124,53 eura od 11.05.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 125,40 eura od 11.06.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 124,01 eura od 11.07.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 123,94 eura od 11.08.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,68 eura od 11.09.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 122,18 eura od 11.10.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 123,47 eura od 11.11.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 122,83 eura od 11.12.2012. godine do konačne isplate - na iznos od 123,37 eura od 11.01.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 121,28 eura od 11.02.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 120,55 eura od 11.03.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 122,31 eura od 11.04.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 120,54 eura od 11.05.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 119,57 eura od 11.06.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 117,42 eura od 11.07.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 118,59 eura od 11.08.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 119,26 eura od 11.09.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 120,20 eura od 11.10.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 120,09 eura od 11.11.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 120,55 eura od 11.12.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 62,83 eura od 11.01.2014. godine do konačne isplate na račun IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke

d.d., sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.779,70 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koje teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 13. travnja 2007 godine skopila Ugovor o kreditu koji je solimiziran 25.04.2007 godine. Ugovor je sklopljen u formuliranom obrascu tužene pa da su tako formulirane i ugovorne odredbe unaprijed o kojima stranke da nisu pregovarale, a niti da je tužitelj mogao imati utjecaja na njih. U odredbi čl. 3 da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa 4,39% godišnje. Tuženik da je do zaključno prosinca 2013 godine povečavao kamatnu stopu po kriterijima koji tužiteljici nisu bili poznati te su njenu obvezu učinili većom od ugovorene. Tužiteljica da je u tom razdoblju od siječnja 2008 godine do 01. siječnja 2014 godine na ime razlike koja je nastala zbog promjene kamatne stope platila tuženiku iznos od 64.088,61 kunu. Kako da je tuženik neosnovano povećavao kamatne stope to da tužiteljica potražuje povrati svih iznosa koje je pretplatila, odnosno onaj novčani iznos koji je tuženik uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nezakonito stekao. Predlaže po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Nadalje navodi da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice potrošač jer da je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, te da se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Isto tako tuženik navodi da je pravni osnov za promjenu kamatnih stopa kod tuženika postojao i to da su same odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene, interni akt tuženika, te sve ostale isprave i podnesci tuženika, te da tuženik nije proizvoljno donosio odluke s kojima tužitelj nije bio upoznat. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora da je jasna, uočljiva i razumljiva i da njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, te da odredba o promjenjivosti kamatne stope nije protivna na čelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Nadalje tuženik prigovora visini tužbenog zahtjeva, a tužitelj da nije dokazao niti osnovu pa da nema ni mjesta raspravljanja o visini, te da se tuženik protivi provođenju financijskog vještačenja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje, saslušao tužiteljicu, i izvršio uvid u dodatak I ugovora o kreditu, te Ugovor o kupoprodaji.

4. Iz ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 13. travnja 2007 godine proizlazi da je isti odobren u iznosu od 118.620,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa promjenjivom kamatnom stopom 4,39%, a rok otplate 23 godine, Odredbom čl. 1 je propisano da je namjena kupovina stana.

5. Tužiteljica iskazuje da kako je bila podstanar te je odlučila podignuti stambeni kredit za kupnju stana. Kako je bila klijent tuženika i imala tu račun da su joj rekli da bi bilo najbolje da podigne kredit u toj banci. U banci da su joj rekli da je najpovoljniji kredit u CHF, da je to najstabilnija valuta i da neće dolaziti do promjena. Nadalje iskazuje da što se tiče kamatne stope da nije imala izbora ništa mijenjati nego ono što su joj ponudili. Ona da je odabrala kupnju manjeg stana da bi mogla otplaćivati ratu kredita bez problema, a to je 1/3 od plaće. Isto tako je iskazala da je to bio tipski ugovor, a u vrijeme podizanja kredita da nije bila vlasnik nikakve firme, a unutar 6 mj da je vlasnica Trgovačkog društva. Oni da joj nisu niti dali da pročita ugovor, a niti da joj nisu dali, a niti da je imala vremena jer da je morala brzo realizirati zbog davanja kapare. Kod drugih banaka da nije ni išla, jer je tu imala račun, kod ove banke. Što se tiče promjenjive kamatne stope navodi da je ona tehničke struke i da joj nije poznato što to znači, a da se ne sjeća da li je primala obavijesti od banke o povećanju kamatne stope. Isto tako iskazuje da je uredno plaćala kredit i da se sjeća da joj je rata čak bila dvostruka od određene pa tako da joj je plaća tada bila 5.500,00 HRK; a rata 4.500,00 HRK.

6. Iz dodatka 1. Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 11.02.2016 godine proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je kredit koji je denominiran u CHF mijenjan s iznosom kredita denominiran u EURe s iznosom od 71.903,98 EUR- a.

7. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Majde Korljan koja je provela vještačenje u ovom predmetu proizlazi: Iz tablice 1. proizlazi razlika kamate koju je tužiteljica stvarno platila u odnosu na početno ugovorenu kamtnu stopu u ukupnom iznosu od 64.587,64 kn/8.572,25 EUR (prikazane pozitne razlike po prijedlogu tužiteljice) i to od početka otplate kredita do konverzije kredita. Prema potvrdi o iznosu preplate po konvertiranom kreditu , na temelju izvršene konverzije kredita broj 070412253669- CHF u kredit broj 151109068920 EUR provedene sukladno zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) Banka je utvrdila iznos preplate po konvertiranom kreditu u iznosu od 56.830,82 HRK , koji iznos preplate se koristio za podmiru 50% budućih obroka. (l.s 48-50) Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 1 razlika preplaćene kamate uslijed promjene ugovoene kamatne stope utvrđena je u ukupnom iznosu od 54.304,33 kn/ 7.207,42 EUR , ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike. Ako se od iznosa preplate utvrđene konverzijom u iznosu od 56.830,82 HRK umanji razlika preplaćene kamate uslijed promjene ugovorene kamatne stope koja iznosi 54.304,33 kn /7.207,42 EUR u tom slučaju proizlazi manje plaćeni iznos od -2.526,49 kn/335,32 EUR (56.830,82 -54.304,33 = - 2.526,49 KN/335,32 EUR).- izračun po prijedlogu tužene.

8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

9. Isto tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Citirana presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.

12. Kako promjenjivost kamate ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

13. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.

14. Stoga u predmetnom slučaju analizom spornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ne osporava. Ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

15. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

16. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

17. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

18. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je tužitelj s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je odlučeno u izreci presude presude pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo Majde Korljan, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju.

20. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

21. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

22. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

23. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjenjive kamatne stope više obračunao tužitelju iznose anuiteta kako je to dosuđeno.

24. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

26. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

27. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

28. Sukladno navedenom pravno shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći s naslova preplaćene kamate 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 07. lipnja 2019. to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

29. Tuženik je istakao prigovor prijeboja, a kako po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanje prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja, a sve s obzirom na gore navedena utvrđenja u postupku to bi navedeni prigovor tuženika neosnovan.

30. Što se tiče istaknutog prigovora tuženika u odnosu na provođenje konverzije ovaj sud i taj prigovor nalazi neosnovanim. Iz provedenog vještačenja proizlazi da konverzijom utvrđen iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštečenje tužitelja, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz tog razloga kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.

31.Slijedom iznesenog, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kako je to dosuđeno u izreci presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužitelj bilo zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, te se tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, za sastava podneska od 28.01.2020,12.10.2023 28.10.2024. za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištima: 01.07.2022, 20.07.202, 16.03,2023,04.05.2023 i 06.11.2024 za svako po 100 bodova, što uz uračunati PDV sveukupno iznosi 2.250,00 EUR-a, trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak pristojbe na tužbu 131,53 što sveukupno iznosi 2.779,70 eura.

.

Zadar, 10. siječnja 2025 godine

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.

DNA: 1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženici po pun.