REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1011/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju GS, diplomirani pravnik, protiv I- tuženice ZS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ČS kao vlasnika obrta „ [obrt]“, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja GS, I-tuženice ZS i II-tuženika ČS, dana **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili ČS, vlasnik trgovačkog obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.“
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da se I-tuženica zaposlila kod II- tuženika tijekom svoje trudnoće u vremenskom razdoblju od 03. siječnja 2023. do 13. siječnja 2023. koje zaposlenje je imalo za cilj stjecanje statusa iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret državnog proračuna. Tvrdi da je I-tuženica prethodno imala status osigurane osobe od 01. listopada 2021. do 30. rujna 2022. te ga je ponovno stekla nakon prestanka rada kod II-tuženika, kada se 17. siječnja 2023. u zakonskom roku prijavila na Zavod. Navodi da je ovdje riječ o o simulaciji Ugovora o radu, prividnom ugovoru kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, a s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Navodi i da je ugovor sklopljen iz nedopuštenih pobuda radi zaobilaženja propisa, a ne radi obavljanja poslova prema sklopljenom ugovoru. Traži da sud utvrdi da je Ugovor o radu sklopljen između I-tuženice i II-tužnika ništetan.
2. I-tuženica i II-tuženik nisu podnijeli odgovore na tužbu.
3. Sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 8-9 spisa), očitovanje I-tuženice podneseno tužitelju (list 4 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno II-tuženiku (list 10-11 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno I-tuženici (list 12-13 spisa), zahtjev I-tuženice podnesen tužitelju (list 14 spisa), prijave HZMO (list 15-17 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem I-tuženice i II-tuženika.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženica i II-tuženik.
6. Među strankama nije sporno da su I-tuženica i II-tuženik sklopili Ugovor o radu radi obavljanja poslova čišćenja, koji radni odnos je bio zasnovan na određeno vrijeme u trajanju od 10 dana u razdoblju od 3. siječnja 2023. do 13. siječnja 2023. Nije sporno niti da je II-tuženik izvršio prijavu I-tuženice na mirovinsko osiguranje te da je uplatio pripadajuće doprinose na plaću. Nije sporno niti da se I-tuženica nakon isteka Ugovora o radu prijavila na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te da je od 17. siječnja 2023. stekla status osigurane osobe.
7. Sporno je je li kod I-tuženice i II-tuženika postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora.
8. Iz iskaza I-tuženice proizlazi da je ista poznavala II-tuženika od ranije jer je njezin partner bio s njim često u kontaktu zbog zajedničkog interesa prema ribolovu te je na taj način i došla do saznanja da II-tuženik ima potrebu za radnicom koja bi obavila posao čišćenja. Navodi da su u tom razdoblju bili u teškoj financijskoj situaciji te su iščekivali dijete, stoga je u ovoj ponudi vidjela priliku da nešto i zaradi za nadolazeću prinovu. Tijekom trudnoće osjećala se dobro, bila je u dobi od 20 godina te je mogla raditi različite poslove.
9. Ovaj sud ocijenio je iskaz I-tuženice kao životan i uvjerljiv, osobito uzimajući u obzir da je I-tuženica imala urednu trudnoću, u kojoj se dobro osjećala, a na istinitost njezinih navoda podredno ukazuje i činjenica da je tada bila u dobi od 20 godina, stoga je uvjerljivo da I-tuženica nije imala tegobe radi kojih ne bi mogla obavljati ugovorene poslove.
10. Iz iskaza II-tuženika proizlazi da je isti imao potrebu za generalnim čišćenjem u svojoj trgovini s opremom za ribolov, koje čišćenje radi svake godine. Navodi da poznaje partnera I-tuženice te da je putem tog poznanstva saznao da je ista zainteresirana za rad, a on je u tome vidio priliku da na lakši način pronađe osobu za taj posao, da ne mora radnika tražiti putem oglasa. Navodi i da je njegova trgovina površine oko 80 kvadrata s preko 10.000 artikala te da su u tom čišćenju čistili sve police, brisali prašinu, a da je on sam poduzeo i dio malerskih radova. U toj trgovini jako je puno artikala manjih dimenzija koje nisu teški za dizanje, no I-tuženica prilikom obavljanja posla nije bila sama već je II-tuženik uvijek bio prisutan, stoga je ona njemu bila ispomoć najviše za brisanje sitnih predmeta. Ujedno navodi i da nije imao saznanja da je I-tuženica u visokom stupnju trudnoće jer se to nije vidjelo, niti mu je bilo poznato kada joj je termin poroda.
11. Ovaj sud ocijenio je iskaz II-tuženika kao životan, logičan i uvjerljiv, ujedno je i suglasan je s iskazom I-tuženice u pogledu načina na koji je pronašao radnicu za obavljanje poslova te je suglasan i u dijelu u kojem navodi da je ista odradila posao koji je bio predmet sklopljenog Ugovora o radu.
12. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I-tuženica i II-tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je I-tuženica odradila ugovoreni posao.
13. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
14. Prema tome, u pogledu tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru i da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO)
15. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, a koje utvrđenje ništetnosti tužitelj ovom tužbom traži, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Pojednostavljeno, kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.
16. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici prividnog ugovora koja se očituje u tome da ugovor nema pravnog učinka (dakle, posljedica nije ništetnost koje utvrđenje tužbom traži tužitelj), ovaj sud je utvrdio da Ugovor o radu koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije prividan.
17. Nadalje, sukladno čl. 273. st.1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Sukladno st. 2. istog čl. propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
18. Prema tome, i u pogledu nedopuštene pobude koja bi eventualno bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, kako to tvrdi tužitelj, posljedica bi bila ugovor bez pravnog učinka, dakle ne bi se utvrđivala njegova ništetnost koju tužitelj traži ovom tužbom.
19. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici za slučaj postojanja nedopuštene pobude za sklapanje ugovora, ovaj sud je utvrdio da prilikom sklapanja Ugovora o radu između I-tuženice i II-tuženika nije bilo nedopuštene pobude.
20. Sukladno čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
21. Ovaj sud je utvrdio da ugovor koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, a koji zaključak proizlazi iz svih provedenih dokaza.
22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. siječnja 2025.
Sutkinja:
Martina Sučević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. I. tuženici
3. II. tuženiku
