Poslovni broj: 5 UsI-2444/2023-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NETA TVORNICA MREŽA d.o.o. [adresa], OIB: 74253013122, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, nakon javne rasprave zaključene 21. studenog 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Marine Sladoljev, odvjetnice u Splitu, opunomoćenika tuženika ŠL, te bez prisutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, objavljene 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/23-01/272, URBROJ: 2198-07- 03/1-23-2 od 4. rujna 2023., rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198/16- 03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., te rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/23- 01/272, URBROJ: 2198-07-03/1-23-2 od 4. rujna 2023. odbijena je žalba trgovačkog društva NETA TVORNICA MREŽA d.o.o. Biograd na Moru, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I- 363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., te rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23- 01/5111, URBROJ: 2198/16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023.

2. Rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. pod točkom I. je tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalne naknade, određena visina komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, na adresi [adresa], obračunske površine zemljišta 7.013,00 m2, u iznosu od 0,04 eura/m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 289,87 EUR/2.184,04 HRK, odnosno u ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 3.478,47 EUR/26.208,54 HRK. Točkom 2. izreke određeno je kako je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. izreke ovog rješenja obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec u korist proračuna Grada Biograda na Moru na označeni račun. Točkom 3. izreke je određeno kako se za nepravodobno plaćene iznose komunalne naknade obračunavaju zakonske zatezne kamate, a koje se obračunavaju na način određen člankom 3. Zakona o kamatama (NN, br. 94/04 i 35/05) uz stopu zatezne kamate određenu člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i to od prvog dana dospijeća pa do isplate. Točkom 4. izreke određeno je da se iznos komunalne naknade utvrđen tim rješenjem plaća od 1. siječnja 2023. godine do izmjene ovog rješenja ili do donošenja novog rješenja, a to rješenje kako će se izmijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, ako se izmijeni obveznik plaćanja, osnovica ili drugi obračunski element temeljem kojih je izvršen obračun naknade. Točkom 5. izreke je riješeno kako je obveznik plaćanja komunalne naknade iz točke 1. izreke, u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti Jedinstvenom upravnom odjelu nastanak te obveze, odnosno promjenu tih podataka, a ako to ne učini u propisanom roku, da je obvezan platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze. Točkom 6. izreke je određeno kako će se u slučaju nepostupanja po tom rješenju u roku određenom u točki 2. izreke rješenje prisilno izvršiti. Pod točkom 7. je određeno kako žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023. djelomično je usvojena žalba tužitelja izjavljena na rješenje od 8. ožujka 2023., te je izmijenjena točka 2. tog rješenja na način da je istom utvrđeno kako je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke I. izreke rješenja od 8. ožujka 2023. obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od 289,87 EUR/2.184,04 HRK, u korist proračuna Grada Biograda na Moru, na označeni račun, s tim da obveza za mjesece prije dostave ovog rješenja obvezniku dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Ostale odredbe rješenja od 8. ožujka 2023. su ostale nepromijenjene.

4. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 10. listopada 2023. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika, te prvostupanjska rješenja, kao nezakonita. U bitnom ističe kako je obveza plaćanja komunalne naknade određena retroaktivno, odnosno s 1. siječnja 2023., a što kako je zabranjeno zakonom i Ustavom Republike Hrvatske, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci pod poslovnim brojem Us-10513/2021 od 29. svibnja 2013., kako upravno tijelo nije ovlašteno u dispozitivu rješenja kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade obvezu plaćanja odrediti na način kako je to određeno izrijekom pobijanog rješenja, odnosno da obveza dospijeva i prije nego li je rješenje donijeto i prije nego li je dostavljeno obvezniku plaćanja. Nadalje, ističe kako se u pobijanim rješenjima uopće ne navodi iz kojih to provedenih radnji ili isprava proizlaze navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja, te ujedno navodi kako je u svakom postupku određivanja komunalne naknade potrebno utvrditi vlasnika nekretnine s obzirom da nova odredba u Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje ZKG) određuje da korisnik nekretnine umjesto vlasnika plaća komunalnu naknadu samo ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom (članak 93. ZKG-a). S tim u vezi napominje kako je iz osporenog rješenja tuženika razvidno kako se pobijana rješenja odnose na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojoj je kao vlasnik upisan Grad Biograd na Moru, slijedom čega kako je jasno da tužitelj ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade. Također, prigovara kako je u tablici sadržanoj u prvostupanjskom rješenju, pogrešno iskazan matematički zbroj ukupnog iznosa naknade budući da kad se podjeli iznos naknade s površinom, da ispada da je po m2 drugačiji iznos, a ne kako je to određeno u rješenju po m2; da je prvostupanjsko tijelo matematičku radnju obračuna izvršilo na pogrešan način budući da ju je rješenjem definiralo kao mjesečnu naknadu u kunama, pa je faktorom pretvorbe po tečaju 7,5345 pretvorilo u eure, a zatim podijelilo s m2, te dobiveni rezultat zaokružilo, međutim, s tim zaokruženjem da se ne mogu ponoviti iste vrijednosti unazad, budući da samo množenje mjesečne naknade s 12 mjeseci ne daje isti iznos kao u rješenju, dok bi pravilno bilo da se iznos po m2 iskaže u eurima. Stoga, a kako je navedeno izostalo u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem da je pogrešno određena godišnja obveza, budući da bi ista sigurno bila manja. Također, ističe da tuženik u osporenom rješenju nije obrazložio zbog čega je u konkretnoj pravnoj stvari trebalo primijeniti odredbu članka 186. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 42/20 i 114/22, dalje OPZ), prema kojoj žalba ne bi odgađala izvršenja rješenja. Citira odredbu članka 87. OPZ-a, te ističe kako se kod donošenja rješenja o komunalnoj naknadi ne radi o slučajevima iz tog članka. Potonje iz razloga što kod donošenja rješenja o komunalnoj naknadi nadležno tijelo uprave koristi pretežno podatke iz evidencija, međutim, koje nisu službene evidencije, jer kao takve nisu određene zakonom ili općim aktom (članak 159. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Također, ističe kako ZKG, kao materijalno pravni zakon, ne sadrži izričitu odredbu da žalba protiv rješenja o komunalnoj naknadi ne odgađa izvršenje rješenja, dok suprotno tome, takva odredba je sadržana u članku 117. stavak 2. ZKG-a i to u odnosu na rješenje koje donosi komunalni redar, slijedom čega je za zaključiti kako namjera zakonodavca očito nije bila da žalba protiv rješenja o komunalnoj naknadi ne odgađa izvršenje tog rješenja. Stoga da je drugostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo postupovno pravo kada je u rješenju odredilo kako žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja, a iz kojeg razloga da svakako valja ukinuti pobijano rješenje. Zaključno, ističe kako se pobijano rješenje temelji na nezakonito donesenoj odluci prvostupanjskog tijela koje nije donijeto sukladno zakonskoj proceduri, a niti je potpisano od zakonom određene i ovlaštene osobe, radi čega ga treba poništiti. Pored navedenog ističe kako je dužnost predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, prilikom donošenja odluke o komunalnoj naknadi, utvrditi područja zona u gradu ovisno o pogodnosti, položaju i komunalnoj opremljenosti, odnosno činjenici obavljaju li se na pojedinom području naprijed navedene, zakonom određene, komunalne djelatnosti te ovisno o opremljenosti područja zakonom određenom komunalnom infrastrukturom. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjska rješenja od 8. ožujka i 27. lipnja 2023., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

6. Pozvana u smislu ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) da sudjeluje u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, zainteresirana osoba Grad Biograd na Moru u odgovoru na tužbu ističe kako se pridružuje navodima tuženika iznijetim u obrazloženju osporenog rješenja. U odnosu na prigovor tužitelja da je plaćanje komunalne naknade određeno retroaktivno, ističe kako je nepravilnost iz rješenja od 8. ožujka 2023. otklonjena izmjenom rješenja na način da je određeno da mjesečna obveza plaćanja komunalne naknade za mjesece prije dostave rješenja dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. U odnosu na pozivanje tužitelja na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-10513/2021-4 od 29. svibnja 2013. ističe kako je u istoj jasno navedeno kako nije dopušteno u izreci odrediti da obveza dospijeva prije nego li je rješenje donijeto i prije nego li je isto dostavljeno obvezniku plaćanja. Iz navedenog kako je razvidno da se radi o dospijeću plaćanja obveze plaćanja komunalne naknade, a ne o razdoblju od kada nastaje obveza plaćanja komunalne naknade. Nadalje, ističe kako tužitelj, ranije oznake tvrtke Tvornica mreža i ambalaže d.o.o., nije novi obveznik plaćanja komunalne naknade pri Gradu Biogradu na Moru, jer da je istom komunalna naknada za predmetno zemljište bila određena rješenjem od 2020., pri čemu je površina zemljišta utvrđena očevidom na licu mjesta, uz prisustvo tadašnjeg direktora tužitelja, koji je zapisnik potpisao bez primjedbi, Na to ranije rješenje da žalba nije bila izjavljena, dok tužitelj nije prijavio nikakvu promjenu glede predmetnog zemljišta. Novo rješenje o komunalnoj naknadi kako je upravo donijeto zbog promjene odluke o komunalnoj naknadi i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade, a što kako je i propisano odredbom članka 100. stavak 2. ZKG-a. U pogledu navoda tužitelja kako ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade, zainteresirana osoba ističe kako je predmetna nekretnina opterećena pravom građenja, koje je upisano u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a čiji je nositelj upravo tužitelj. Poziva se na odredbu članka 281. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 do 152/14, dalje ZV), odredbu članka 205. stavak 1. i 6. ZV-a, a iz kojih kako je razvidno da je tužitelj dužan plaćati komunalnu naknadu (prema OPZ-u javno davanje) kao korisnik predmetnog zemljišta. Također, ističe kako s obzirom da su činjenice temeljem kojih se utvrđuje obveza komunalne naknade poznate tom tijelu (iz prije navedenog zapisnika o obavljenom očevidu), dok tužitelj u međuvremenu nije prijavio promjene glede površine i namjene zemljišta i poslovnog prostora, rješenje o komunalnoj naknadi je doneseno bez provedbe ispitnog postupka sukladno članku 87. stavka 1. OPZ-a, pa opravdano žalba na to rješenje nema odgodni učinak. Zaključno, a u pogledu prigovora glede pogrešnog izračuna naknade, zainteresirana osoba ukazuje na odredbu članka 15. Odluke o komunalnoj naknadi, te pojašnjava način izračuna komunalne naknade. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U sporu je održana rasprava 21. studenoga 2024. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. ZUS-a za primijeniti u konkretnom slučaju, izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njezinoj odsutnosti, kojom prilikom je zamjenica opunomoćenika tužitelja istaknula kako su u međuvremenu od strane predstavničkog tijela doneseni novi opći akti i to Odluka o komunalnoj naknadi, te Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade, kojima kako su stavljeni izvan snage opći akti na kojima su utemeljeni pojedinačni akti koji su predmet ovoga spora, a što da upućuje kako isti nisu bili zakoniti od samog svog donošenja. Ujedno je istaknula kako u slučaju kada u ugovoru o građenju, kao i ugovoru o zakupu te dodatku istog, nije ugovoreno plaćanje komunalne naknade, da je obveznik plaćanja komunalne naknade vlasnik zemljišta. Stoga, da u konkretnom slučaju tužitelj nije obveznik plaćanja komunalne naknade. Na predmetnu okolnost je u spis predala Ugovor o zakupu, te Dodatak ugovora o zakupu kojeg su sklopili Grad Biograd na Moru i tužitelj (ranije oznake tvrtke Tvornica mreža i ambalaže d.o.o.) 2005. i 2012., te Ugovor o pravu građenja sklopljen između Grada Biograda na Moru i tužitelja (ranije oznake tvrtke Tvornica mreža i ambalaže d.o.o.) od 24. studenoga 2005. Također, zamjenica opunomoćenika tužitelja je u spis predala prvostupanjska rješenja KLASA: UP/I-363- 05/23-01/5112, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023., KLASA: UP/I-363- 05/23-01/4173, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023. I KLASA: UP/I-363- 05/23-01/4712, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023.

Opunomoćenik tuženika je istaknuo kako je iz stanja zemljišne knjige točnije Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] iz lista C razvidno kako je izvršena uknjižba prava građenja na kat. čest. [katastarska čestica] a koje se upisuje u Z. U. [broj ZK uloška], a na pravu građenja je uknjižen upravo tužitelj. U pogledu ostalih priloženih prvostupanjskih rješenja je istaknuo kako se ista ne odnose na predmet ovog upravnog spora.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, kao i dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

11. Komunalna naknada je u skladu s odredbom članka 91. ZKG-a novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, te je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.

12. Odredbom članka 92. stavak 1. i 2. ZKG-a propisano je kako se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Stavkom 3. navedene zakonske odredbe propisano je kako se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost. Prema stavku 4. neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

13. Odredbom članka 93. stavak 1. ZKG-a propisano je kako komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

14. Prema odredbi članka 95. stavak 1. ZKG-a predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se određuju: 1. područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 2. koeficijent zone (Kz) za pojedine zone u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 3. koeficijent namjene (Kn) za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada, 4. rok plaćanja komunalne naknade, 5. nekretnine važne za jedinicu lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, 6. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade.

15. Odredbom članka 97. stavak 1. ZKG-a propisano je kako koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Stavkom 2. je propisano kako za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

16. Prema odredbi članka 99. Zakona o komunalnoj naknadi komunalna naknada se obračunava po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine. Stavkom 2. je određeno kako se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

17. Odredbom članka 100. Zakona o komunalnoj naknadi propisano je kako rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.); kako se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.); kako rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 3.).

18. Prema odredbi članka 101. stavak 1. ZKG-a rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se: 1. iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine, 2. obračunska površina nekretnine, 3. godišnji iznos komunalne naknade, 4. mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i 5. rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno. Stavkom 2. je određeno kako se godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine. Stavkom 3. je propisano kako je ništavo rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

19. Odredbom članka 87. OPZ-a propisano je da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate; 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa.

20. Odredbom članka 98. OPZ-a propisano je kako se porezno rješenje donosi u pisanom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje (stavak 1.); kako porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku i 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata (stavak 2.); kako uvod poreznog rješenja osobito sadržava naziv poreznog tijela, propis o nadležnosti, kratku oznaku predmeta i datum donošenja poreznog rješenja (stavak 3.); kako izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U izreci poreznog rješenja obvezno se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako to proizlazi iz odredaba ovoga Zakona ili posebnog propisa (stavak 4.); kako se u obrazloženju rješenja osobito navodi: 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja i 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 5.).

21. Odredbom članka 186. u stavku 1. OPZ-a je propisano da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a u stavku 2. je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.

22. Odredbom članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi je određeno kako se područja zona Grada u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, te se razvrstavaju u dvije zone:

I. ZONA - obuhvaća područje južno Jadranske magistrale: područje 1. Mjesnog odbora (predio Poluotok i Centar), II. Mjesnog odbora (predio Rust, Meterize, Tuče, Granda i Kumenat), i III. Mjesnog odbora (predio Jaz, Vruljine, Kožina i Bošana), područje zone za izgradnju golf centra te područje zone zabavnog centra.

II. ZONA obuhvaća područje sjeverno od Jadranske magistrale: područje IV. Mjesnog odbora (predio Kosa Istok, Kosa Zapad, Jankolovica i Kakma) te područje poslovnih zona na području Grada (Industrijska zona, K2 poslovna zona, K3 poslovna zona Bučina, poslovne zone na području Jankolovice, poljoprivredna zona Vrana – zona Jankolovica).

23. Odredbom članka 5. Odluke o komunalnoj naknadi određeni su koeficijenti zona (Kz) za pojedine zone, i to za I. ZONU: 1,00, a za II. ZONU: 0,80.

24. Odredbom članka 6. Odluke propisano je kako koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, te iznosi za: 1.) stambeni prostor 1,00, stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, garažni prostor 1,00 - neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05, 2.) za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti 5,00, - za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koji nisu proizvodne 10.00. Prema stavku 4. za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti koeficijent namjene može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor.

25. Odlukom o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/22) određena je vrijednost boda za obračun komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru Općine u visini od 1,24 €/m2, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023., kojeg dana je prestala važiti ranija Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (B) (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 9/18).

26. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje o komunalnoj naknadi donijeto po službenoj dužnosti pozivom na odredbu članka 100. ZKG-a, u skladu s mjerodavnim odredbama OPZ-a te pozivom na Odluku o komunalnoj naknadi Grada Biograda na Moru (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 9/18, 13/19 i 10/22, dalje Odluka).

27. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je u konkretnom slučaju predmetno rješenje o komunalnoj naknadi doneseno iz razloga što je odlukom Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru izmijenjena vrijednost boda komunalne naknade (B), te je ujedno izmijenjena odluka o komunalnoj naknadi u pogledu koeficijenta namjene za poslovne prostore.

28. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je obvezan na plaćanje komunalne naknade za zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti u površini od 7013 m2, na način pobliže određen i sadržan u izreci citiranog rješenja, počev od 1. siječnja 2023.

29. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je upravo po žalbi tužitelja predmetno prvostupanjsko rješenje od 8. ožujka 2023. preinačeno u dijelu pod točkom 2. izreke na način da je određeno kako obveza za mjesece prije dostave tog rješenja, dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu, dakle, upravo je uvažen prigovor tužitelja da mu je prvostupanjsko tijelo retroaktivno utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2023. s mjesečnim dospijećem obveze, a da je on za isto saznao 13. travnja 2023.

30. Osporenim rješenjem tuženika potvrđena su navedena prvostupanjska rješenja, uz obrazloženje koje ovaj sud prihvaća kao zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani.

31. Naime, u pogledu prigovora tužitelja kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade retroaktivno, odnosno za mjesece prije dostave tog rješenja, za istaći je tužitelju kako obveza plaćanja komunalne naknade proizlazi iz odredaba ZKG-a te odredbi općeg akta, konkretno Odluke o komunalnom redu. Prvostupanjsko rješenje je doneseno 8. ožujka 2023., djelomično je izmijenjeno 27. lipnja 2023., dakle, obveza je utvrđena u instruktivnom roku za tekuću godinu 2023. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 27. lipnja 2023. je djelomično usvojena žalba tužitelja, te je izmijenjena točka 2. izreke rješenja od 8. ožujka 2023., na način da obveza plaćanja komunalne naknade za mjesece prije dostave tog rješenja, obvezniku plaćanja dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Dakle, nesporno je kako obveza plaćanja komunalne naknade dospijeva nakon donošenja rješenja, odnosno nakon što je rješenje dostavljeno tužitelju, pa obveza plaćanja komunalne naknade nije određena retroaktivno.

32. U pogledu prigovora tužitelja kako u rješenju ne bi bilo navedeno na temelju čega je upravno tijelo utvrdilo da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, za istaći je tužitelju kako se u obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbu članka 186. stavak 2. OPZ-a, pri čemu je u uvodu rješenja navelo brojeve Narodnih novina u kojima je navedeni zakon objavljen, kojom odredbom je propisan izuzetak kada žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

33. Nadalje, a u pogledu prigovora tužitelja koji se tiču neprovođenja ispitnog postupka, za istaći je kako je odredbom članka 87. OPZ-a propisana mogućnost rješavanja stvari bez provođenja ispitnog postupka, dok tužitelj u odnosu na zemljište koje mu služi za obavljanje poslovne djelatnosti te za kojeg je utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade rješenjem od 8. ožujka 2023., nadležnom tijelu nije prijavio nikakvu promjenu, niti je u tužbi istaknuo kako je glede korištenja predmetnog zemljišta došlo do kakve promjene, odnosno da je stanje drugačije od onog na temelju kojeg je doneseno rješenje o komunalnoj naknadi KLASA: UP/I-363-03/20-01/158, URBROJ: 2198/16-03/24-20-01 od 24. veljače 2020., protiv kojeg tužitelj nije izjavio žalbu. Stoga, a kako je u konkretnom slučaju rješenje o komunalnoj naknadi doneseno zbog razloga propisanih odredbom članka 100. stavak 2. ZKG-a, odnosno zbog izmjena općih akata koje utječu na izračun komunalne naknade, to je prema ocjeni ovog suda prvostupanjsko tijelo, koje raspolaže podacima potrebnim za donošenje rješenja, bilo ovlašteno u skladu s odredbom članka 87. OPZ-a donijeti rješenje bez provođenja ispitnog postupka.

34. Nastavno, a u pogledu prigovora tužitelja kako on ne bi bio obveznik plaćanja komunalne naknade, za istaći je kako tužitelj tijekom upravnog postupka, u žalbi, kao i tijekom ovog upravnog spora nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo kako on više nije u obvezi plaćanja komunalne naknade.

35. Zaključno, a u pogledu prigovora tužitelja koji se tiču matematičkog izračuna, za istaći je tužitelju kako je odredbom članka 15. Odluke o komunalnoj naknadi propisano kako iznos komunalne naknade m2 površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kz) i vrijednosti boda komunalne naknade (B), u konkretnom slučaju 0,80 x 10% od 5,00 x 1,24 euro, pa iznos komunalne naknade po m2 godišnje iznosi 0,496 eura, odnosno mjesečno 0,0413 eura, kako je to i određeno prvostupanjskim rješenjem.

36. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjima, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

37. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 20. prosinca 2024.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 127. stavak 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a).

DNA:

1. NETA TVORNICA MREŽA d.o.o. [adresa], putem opunomoćenika Ivana Stanića, odvjetnika u Zadru, Špire Brusine 10/II

2. Zadarska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8

3. Grad Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru

4. u spis