REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4229/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi nepriznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/23-01/78, URBROJ: 338-01- 06-05-23-02 od 26. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/23-01/78, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 26. srpnja 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-504-04/22-01/380, URBROJ: 338-21-02-01-23-10 od 16. svibnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na isplatu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022. godine, a koja je nastala dana 3. svibnja 2019. godine.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava rješenje tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kako nije sporno da je izabrani doktor utvrdio privremenu nesposobnost za rad temeljem članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon), a posljedica čega je uskrata naknade plaće za sporno razdoblje. Sporan je razlog primjene navedene zakonske odredbe. Tužiteljica napominje da je laik te nije upoznata s medicinskom terminologijom niti zna koju svu dokumentaciju mora dostaviti, pa je po dostavi zaključka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) od 11. siječnja 2022. godine u danom roku od 15 dana pravovremeno dostavila svu potrebnu dokumentaciju, sukladno uputama nadležnih tijela. Dodaje da nije zloupotrebljavala pravo na privremenu nesposobnost, upravo suprotno, nije bila obavještena o svom statusu na način kako to jedan pacijent treba biti, stoga je u nekoliko navrata i sama upućivala e-mailove svojoj izabranoj doktorici s obzirom da joj niti razlozi uskrate naknade plaće nisu bili jasni. Napominje da nikada nije zaprimila rješenje kojim bi joj bila uskraćena naknada plaće za sporno razdoblje. Poziva se na navode podnesenog zahtjeva u kojemu je navela kako joj je po saznanjima uskraćena naknada plaće jer nije predala potrebnu dokumentaciju na invalidsku komisiju (IK), te je također priložila presliku potvrde o primitku i povratnice broj R RG 03288213 4 HR s obzirom da je HZMO dokumentaciju zaprimio dana 06.12.2021. godine. Nadalje, neovisno o datumu primitka, dostava se smatra obavljenom na dan predaje pismena preporučenom pošiljkom, u ovom slučaju medicinske dokumentacije pošti, dakle 02.12.2021. godine. Stoga, tužiteljica ističe da je dokumentaciju predala 02. prosinca 2021. godine, pa ne postoji razlog za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad prema članku 53. stavki 1. točki 6. Zakona.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te prizna pravo na isplatu naknade tijekom privremene nesposobnosti za rad u predmetnom razdoblju, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pobijano rješenje je doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i sukladno važećim zakonskim propisima. Uvažavajući tako utvrđeno činjenično stanje, koje među strankama u postupku nije sporno, odnosno nije sporan način na koji je tužiteljica dostavljala dokumentaciju nadležnom tijelu radi vještačenja radne sposobnosti, da je bila upoznata s postupkom upućivanja na invalidsku komisiju (pa samim time i koju dokumentaciju je potrebno dostaviti) te je prethodno predmetnom događaju, u ožujku 2021. godine, povodom inzistiranja izabranog doktora na umirovljenju (odnosno upućivanju na invalidsku komisiju) navela da joj to nikako ne odgovara, kao i okolnosti da se u korištenju privremene nesposobnosti za rad u 2021. godini nije pridržavala uzimanja propisane farmakoterapije, tužiteljica je zlorabila pravo na privremenu nesposobnost za rad u smislu članka 53. stavka 1. točka 6. Zakona sve do dostave potpune dokumentacije HZMO-u, odnosno do 26. siječnja 2022. godine. Stoga tuženik ističe, kako razdoblje zlouporabe prava na privremenu nesnosnost za rad obuhvaća razdoblje za koje tužiteljici nije priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od strane izabranog doktora, to se žalba tužiteljice ne može usvojiti.

4.1. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) održana je usmena i javna rasprava na ročištu 13. prosinca 2024. na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, a svoj je izostanak opravdao uz prijedlog za održavanjem ročišta u njegovoj odsutnosti.

6. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

7. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Prvostupanjsko rješenje od 16. svibnja 2023. doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-502-04/22-01/80, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 21. srpnja 2022. poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-502-04/22-01/96, URBROJ: 338-21-02-01-22-02 od 4. travnja 2022. i predmet vratio na ponovni postupak.

9.1. Prije donošenja rješenja sukladno uputi tuženika u citiranom rješenju tužiteljica je dostavila izjavu sadržaj koje se navodi u obrazloženju (str. 4., 3. odlomak) te je pribavljeno očitovanje izabrane doktorice osiguranice vezano za utvrđivanje prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 4. siječnja 2022. uz primjenu članka 53. stavka 1. točke 3. Zakona i iznesen sadržaj Izvješća o kontroli vođenja privremene nesposobnosti za rad, sačinjenog od strane ovlaštenog radnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

9.2. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona uz obrazloženje da je u postupku kontrole privremene nesposobnosti za rad utvrđeno da je osiguranica neprekidno privremeno nesposobna za rad (u daljnjem tekstu PNR) od 03.05.2019. godine po šifri uzroka AO, te da je PNR u svom dosadašnjem tijeku bila medicinski opravdana i dalje u nadležnosti izabranog doktora, a da je za razdoblje od 10.11.2021. do 04.01.2022. godine izdano Izvješće o PNR po članku 53. stavku 1. Zakona jer je osiguranica, iako više puta upozorena odbijala pribaviti potrebnu dokumentaciju (obrazac 2 - IN) radi upućivanja na vještačenje u HZMO, sukladno članku 48. Zakona. Kontrolom je utvrđeno da je primjenu članka 53. stavka 1. Zakona naložio mjerodavni kontrolor Zavoda nakon pravedne kontrole PNR 10.11.2022. godine. Tom je kontrolom utvrđeno da je osiguranica prvi put upućena na vještačenje u HZMO dana 10.10.2020. godine i pri tome je predala svu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga je u osobnom zdravstvenom kartonu osiguranice (u daljnjem tekstu OKZ) zabilježeno da ne želi upućivanje na vještačenje u HZMO jer joj to nikako ne odgovara. Izabrani doktor je dana 09.11.2021. godine zatražio ponovo da joj osiguranica dostavi obrazac 2 - IN koji je dana 24.11.2021. godine dostavljen, a tada su joj izdani obrasci 1 - IN, te je upućena da odmah preda dokumentaciju u HZMO. HZMO je dana 07.12.2021. godine zaprimio zahtjev osiguranice kojem nisu bili priloženi obrasci 1 - IN i 2 - IN pa je 11.01.2022. godine poslao zaključak kojim poziva osiguranicu da u roku od 15 dana priloži tražene obrasce ili će prekinuti postupak. Osiguranica je tražene dokumente poslala tek 26.01.2022. godine tako da je postojala indikacija za izdavanjem Izvješća o PNR po članku 53. stavku 1. Zakona sve do 26.01.2022. godine.

9.3. Kontrolom je utvrđeno da su osiguranici Izvješća o PNR uz primjenu članka 53. stavka 1. Zakona izdana u razdoblju od 10.11.2021. do 04.01.2022. godine jer je dostavila potvrdu da je dana 05.01.2022. godine predala dokumentaciju na HZMO, pa joj je nakon toga izabrani doktor nastavio izdavati Izvješća o PNR bez primjene članka 53. stavka 1. Zakona iako osiguranica ni tada nije bila predala svu potrebnu dokumentaciju što je izabrani doktor tek kasnije saznao.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, nakon iznošenja činjenica utvrđenih u provedenom postupku koje proizlaze iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije pozivom na odredbe mjerodavnog Zakona.

10.1. Žalbene navode tužiteljice tuženik cijeni neosnovanima, uz obrazloženje da postupanje osiguranika na način da po pozivu izabranog doktora ne dostavi svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za upućivanje na vještačenje radi utvrđivanja profesionalne ili potpune nesposobnosti za rad te da ne podnese zahtjev za utvrđivanje radne ili profesionalne nesposobnosti nadležnom tijelu vještačenja predstavlja zlouporabu privremene nesposobnosti za rad u smislu članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona, pri tom navodeći za zlouporabu privremene nesposobnosti za rad u smislu navedene odredbe može predstavljati i, uvažavajući sve okolnosti slučaja, kada osiguranik uz zahtjev ne podnese svu odgovarajuću dokumentaciju.

10.2. Tuženik dalje u ocjeni žalbenih navoda iznosi činjenice kako one proizlaze iz dokumentacije dostavljenog spisa, te navodi da je tužiteljica cjelokupnu dokumentaciju uputila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje tek 26. siječnja 2022. po pozivu tog tijela, iako je svu potrebnu dokumentaciju imala i na dan upućivanja zahtjeva 2. prosinca 2021. Uvažavajući da je tužiteljica bila upoznata s postupkom upućivanja na invalidsku komisiju te je prethodno predmetnom događaju u ožujku 2021. povodom inzistiranja izabranog doktora na umirovljenju (odnosno upućivanju na invalidsku komisiju) navela kako joj to nikako ne odgovara, kao i okolnosti da se u korištenju privremene nesposobnosti za rad u 2021. nije pridržavala uzimanja propisane farmakoterapije, zaključak je tuženika da je zlorabila pravo na privremenu nesposobnost za rad sve do dostave potpune dokumentacije HZMO-u, odnosno do 26. siječnja 2022., pa kako razdoblje zlouporabe prava na privremenu nesposobnost za rad obuhvaća razdoblje za koje tužiteljici nije priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od strane izabranog doktora, nema osnova za uvažavanje žalbe, te je ista pozivom na odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 4/09 i 110/21, dalje: ZUP) odbijena.

11. U ovom predmetu prema navodima tužbe sporan je zaključak upravnih tijela da je tužiteljica zlouporabila privremenu nesposobnost za rad (čl. 53. st. 1. t. 6. Zakona). Tužiteljica tvrdi da je u cijelosti postupala na način kako je od nje u pogledu predaje dokumentacije HZMO-u, te liječenja, zatraženo.

12. Člankom 53. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu plaće prema ovome Zakonu ako izabrani doktor, ovlaštena osoba ili tijelo Zavoda ovlašteno za kontrolu privremene nesposobnosti utvrdi da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili zlorabi privremenu nesposobnost na neki drugi način (točka 6.).

12.1. Prema stavku 2. članka 53. Zakona u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka osiguranik nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih slučajeva do dana njihova prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika utvrđeno je kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u cijelosti i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao. 14. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se pri tom očitovao na istaknute prigovore žalbe, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavkom 5. ZUP-a. Tim je člankom propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

14.1. Imajući u vidu citiranu odredbu i sadržaj odluke tuženika, utvrđeno je da je osporeno rješenje sastavljeno u cijelosti u skladu s odredbama ZUP-a, stoga, povrede valjanosti obrazloženja, sud nije našao.

15. Ističe se da je uvidom u podneseni zahtjev, žalbu i tužbu utvrđeno da se osnovni prigovor tužiteljice iscrpljuje u navođenju da je zahtjev za IK HZMO-u poslala preporučenom pošiljkom 2. prosinca 2021., pa se u smislu odredaba ZUP-a upravo taj dan ima smatrati predajom zahtjeva tijelu, o čemu je obavijestila doktoricu 3. prosinca 2021., a HZMO je taj zahtjev zaprimio 7. prosinca 2021., stoga smatra da nema osnova za zaključak o zlouporabi privremene nesposobnosti za rad.

16. S tim u vezi napominje se da navedene okolnosti u pogledu istaknutih činjenica vezanih za slanje zahtjeva i načina kako je i kada taj zahtjev poslan HZMO- u nisu sporne i proizlaze iz dokumentacije spisa, međutim, iste za zaključak o zlouporabi privremene nesposobnosti za rad nisu odlučne.

16.1. Ovo zato, jer je nesporno da je tužiteljica zahtjev predala bez relevantne dokumentacije, dakle, upravo one koja je odlučna za postupak utvrđivanja radne ne/sposobnosti iako je tom dokumentacijom u trenutku slanja zahtjeva raspolagala. Kada se navedeno sagleda u kontekstu činjenice da je tužiteljica na bolovanju - privremeno nesposobna za rad neprekidno od 3. svibnja 2019., te joj je za razdoblje od 10.11.2021. do 4.1.2022. izdano Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad po članku 53. stavku 1. Zakona, jer je iako više puta upozorena odbijala pribaviti potrebnu dokumentaciju (obrazac 2-IN) radi upućivanja na vještačenje, da je prethodno 10.10.2020. upućena na vještačenje i pri tome predala svu dokumentaciju, iz čega proizlazi da je bila upoznata s postupkom, a nakon toga iskazala da joj ne odgovara postupak upućivanja na vještačenje, te je tek na ponovni zahtjev dostavila obrazac 2-IN 24. studenog 2021. Tada je upućena uz izdan obrazac 1-IN predati dokumentaciju u HZMO i navedeno jest zaista učinila 2. prosinca 2021. ali na način da nije predala upravo navedene 1-IN i 2-IN obrasce (ključni za pokretanje postupka i donošenje odluke) iako je istima raspolagala već tada, nego je isto učinila tek 26. siječnja 2022., postupajući po zaključku HZMO-a.

16.2. Ovakvo postupanje tužiteljice prema ocjeni suda pravilno je okarakterizirano kao zlouporaba privremene nesposobnosti za rad, iz razloga koje je naveo tuženik, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16.3. U tom smislu ističe se da se u skladu s odredbama ZUP-a kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnom tijelu. Navedeno je relevantno upravo tom javnopravnom tijelu, u konkretnom slučaju HZMO-u za ocjenu trenutka pokretanja postupka, međutim, ne utječe na zaključak tuženika o zlouporabi privremene nesposobnosti za rad, obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja.

17. Za zaključak o zlouporabi privremene nesposobnosti za rad odlučna je činjenica da je tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva 2. prosinca 2021. raspolagala svom dokumentacijom koju je bila dužna predati HZMO-u, a što već tada nije učinila iako za navedeno nije imala opravdani razlog.

18. Tvrdnja tužiteljice da je neuka stranka te da je navedeno učinila kao laik koji nije upoznat s medicinskom terminologijom, prema ocjeni suda nije osnovana. Ovo zato, jer je vidljivo iz podataka spisa da je tužiteljica s postupkom podnošenja zahtjeva radi ocjene radne sposobnosti bila upoznata, budući da je u listopadu 2020. predala potpun zahtjev, kao što je vidljivo i da je odugovlačila dostaviti 2-IN obrazac (opći podaci o osiguraniku s opisom poslova), što je detaljno opisano u obrazloženju i prvostupanjskog i pobijanog rješenja (navedeno tužiteljica nije osporila), pa je prema ocjeni suda imala saznanja o značaju navedene dokumentacije za postupak vještačenja pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje.

19. U odnosu na navode tužiteljice da je u liječenju poštivala upute liječnika ističe se da su u zapisniku o provedenoj izvanrednoj kontroli na str. 1. i 2. detaljno opisane činjenice koje su u tom dijelu utvrđene na način da su jasno naznačene dijagnoze po kojima se tužiteljica i u kojem razdoblju liječi, koje su bile preporuke liječnika specijaliste u pogledu liječenja, ambulantno i kroz dnevnu bolnicu, kao i propisana farmakoterapija, te su naznačeni razlozi iz kojih proizlazi, obzirom na propisane pojedinačno naznačene lijekove i broj izdanih lijekova u promatranom razdoblju, dakle, okolnosti na kojima se temelji zaključak da se preporučena farmakoterapija naznačenim lijekovima ne uzima u propisanoj dozi.

19.1. Suprotno navedenom, tužiteljica za svoje tvrdnje nije ponudila dokaze kojima bi i u tom dijelu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznesene zaključke osporila, pa navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljv način očitovao tuženik.

20.1. Pored navedenog, u postupku koji je prethodio ovom sporu upravna su tijela postupila na način kako je prethodno rješenjem tuženika od 21. srpnja 2022. zatraženo radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i omogućavanja tužiteljici da se izjasni o relevantnim okolnostima, te su u cijelosti otklonjeni nedostaci postupka na koje je u tom rješenju ukazao tuženik.

21. Dokumentacija koju je tužiteljica predala na raspravi, ne dovodi do drugačije odluke. Naime, činjenica da je tužiteljica uznemiravana na radnom mjestu o čemu se vodio spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu te je donesena presuda Pr- 5208/18-68 od 18. travnja 2019., izmijenjena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž R-110/2019-2 od 4. srpnja 2019., a odbijena je revizija tuženice (Osnovne škole Pavleka Miškine, Zagreb – poslodavac tužiteljice) nije od utjecaja na zaključak tuženika o zlouporabi privremene nesposobnosti za rad, jer navedeno tužiteljica ističe u kontekstu opravdanosti privremene nesposobnosti za rad te provođenja liječenja, jer u konkretnom slučaju opravdanost privremene nesposobnosti za rad nije sporna, međutim u određenim zakonom propisanim slučajevima može biti popraćena uskratom prava na isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

22. Osporenim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

23. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1.2025.Kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj tuženik bio dužan nadoknaditi troškove spora.

23.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Jovana Puhalo Pezer, [adresa] Zagreb, Berislavićeva 12

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3 3. U spis