Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3078/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i Dušan Miočić u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB : 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 26. studenog 2024., u nazočnosti zamjenica punomoćnika stranaka, temeljem objave od 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 29. siječnja 2007. i kojega je Javni bilježnik Velibor Panjković solemnizirao dana 30. siječnja 2007. g. pod brojem: OU-249/2007 u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita i mjesečni anuiteti, zatim u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, te u dijelu u kojem tužitelj RM pristaje da Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora o kreditu povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete.

II-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb isplatiti tužitelju EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana ukupan iznos od 5.133,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos i to na:

- 43,40 eura s kamatom od 31. kolovoza 2007. g.,

- 42,59 eura s kamatom od 30. rujna 2007. g.,

- 42,49 eura s kamatom od 31. listopada 2007. g.,

- 43,02 eura s kamatom od 31. studenog 2007. g.,

- 42,66 eura s kamatom od 31. prosinca 2007.. g.,

- 43,53 eura s kamatom od 31. siječnja 2008. g.,

- 78,28 eura s kamatom od 26. ožujka 2008. g.,

- 79,46 eura s kamatom od 23. travnja 2008. g.,

- 77,20 eura s kamatom od 23. svibnja 2008. g.,

- 76,62 eura s kamatom od 31. svibnja 2008. g.,

- 77,26 eura s kamatom od 30. lipnja 2008. g.,

- 75,73 eura s kamatom od 31. srpnja 2008.. g.,

- 75,72 eura s kamatom od 31. kolovoza 2008. g.,

- 76,47 eura s kamatom od 30. rujna 2008.g.,

- 83,35 eura s kamatom od 28. studenog 2008. g.,

- 78,70 eura s kamatom od 31. prosinca 2008. g.,

- 83,58 eura s kamatom od 23. siječnja 2009. g.,

- 86,75 eura s kamatom od 26. veljače 2009. g.,

- 86,89 eura s kamatom od 28. veljače 2009. g.,

- 85,68 eura s kamatom od 31. ožujka 2009. g.,

- 85,72 eura s kamatom od 25. svibnja 2009. g.,

- 84,19 eura s kamatom od 31. svibnja 2009. g.,

- 82,86 eura s kamatom od 30. lipnja 2009. g.,

- 83,01 eura s kamatom od 31. srpnja 2009. g.,

- 83,59 eura s kamatom od 31. kolovoza 2009. g.,

- 83,40 eura s kamatom od 30. rujna 2009. g.,

- 82,61 eura s kamatom od 2. studenog 2009. g.,

- 83,72 eura s kamatom od 30. studenog 2009. g.,

- 84,50 eura s kamatom od 31. prosinca 2009. g.,

- 83,37 eura s kamatom od 24. veljače 2010. g.,

- 83,28 eura s kamatom od 31. ožujka 2010. g.,

- 84,63 eura s kamatom od 31. ožujka 2010. g.,

- 84,06 eura s kamatom od 10. svibnja 2010. g.,

- 84,86 eura s kamatom od 28. lipnja 2010. g.,

- 89,89 eura s kamatom od 30. srpnja 2010. g.,

- 87,77 eura s kamatom od 31. srpnja 2010. g.,

- 92,02 eura s kamatom od 1. listopada 2010. g.,

- 90,48 eura s kamatom od 4. studenog 2010. g.,

- 87,67 eura s kamatom od 4. studenog 2010. g.,

- 74,34 eura s kamatom od 09. prosinca 2010. g.,

- 75,97 eura s kamatom od 09. veljače 2011. g.,

- 77,84 eura s kamatom od 03. ožujka 2011. g.,

- 78,32 eura s kamatom od 04. travnja 2011. g.,

- 76,52 eura s kamatom od 30. travnja 2011. g.,

- 77,19 eura s kamatom od 01. lipnja 2011. g.,

- 67,93 eura s kamatom od 04. srpnja 2011. g.,

- 67,48 eura s kamatom od 04. srpnja 2011. g.,

- 70,63 eura s kamatom od 03. rujna 2011. g.,

- 56,25 eura s kamatom od 04. listopada 2011. g.,

- 51,93 eura s kamatom od 20. listopada 2011. g.,

- 51,35 eura s kamatom od 07. prosinca 2011. g.,

- 50,89 eura s kamatom od 05. siječnja 2012. g.,

- 51,82 eura s kamatom od 03. veljače 2012. g.,

- 52,49 eura s kamatom od 12. ožujka 2012. g.,

- 52,14 eura s kamatom od 10. travnja 2012. g.,

- 51,76 eura s kamatom od 10. svibnja 2012. g.,

- 51,81 eura s kamatom od 11. lipnja 2012. g.,

- 51,99 eura s kamatom od 13. srpnja 2012. g.

- 51,48 eura s kamatom od 09. kolovoza 2012. g.,

- 51,29 eura s kamatom od 10. rujna 2012. g.,

- 50,18 eura s kamatom od 10. rujna 2012. g.,

- 50,88 eura s kamatom od 18. listopada 2012. g.,

- 51,02 eura s kamatom od 14. studenog 2012. g.,

- 50,55 eura s kamatom od 12. prosinca 2012. g.,

- 50,54 eura s kamatom od 14. siječnja 2013. g.,

- 49,59 eura s kamatom od 12. ožujka 2013. g.,

- 49,60 eura s kamatom od 16. travnja 2013. g.,

- 50,40 eura s kamatom od 20. svibnja 2013. g.,

- 48,89 eura s kamatom od 20. lipnja 2013. g.,

- 48,51 eura s kamatom od 20. lipnja 2013. g.,

- 48,44 eura s kamatom od 22. srpnja 2013. g.,

- 48,63 eura s kamatom od 21. kolovoza 2013. g.,

- 48,91 eura s kamatom od 21. listopada 2013. g.,

- 48,80 eura s kamatom od 20. studenog 2013. g.,

- 48,90 eura s kamatom od 21. prosinca 2013. g.,

- 48,89 eura s kamatom od 22. siječnja 2014. g.,

- 48,54 eura s kamatom od 26. veljače 2014. g.,

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 31. kolovoza 2007. g. do 31. prosinca 2007. g., za vrijeme od 01. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14%, za vrijeme od 01. siječnja 2016. g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05%, za vrijeme od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88%, za vrijeme od 01. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 %, za vrijeme od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41%, za vrijeme od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 7,09%, za vrijeme od 01. srpnja 2018. g. do 31. prosinca 2018. g. po stopi od 6,82%, za vrijeme od 01. siječnja 2019. g. do 30. lipnja 2019. g. po stopi od 6,54%, za vrijeme od 01. srpnja 2019. g. do 31. prosinca 2019. g. po stopi od 6,30%, za vrijeme od 01. siječnja 2020. g. do 17. travnja 2020. g. po stopi od 6,11%, za vrijeme od 19. listopada 2020. g. do 31. prosinca 2020. g. po stopi od 5,89%, za vrijeme od 01. siječnja 201. g. do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75%, za vrijeme od 01. srpnja 2021. g. do 31. prosinca 2021. g. po stopi od 5,61%, za vrijeme od 01. siječnja 2022. g. do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49%, za vrijeme od 1. srpnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi od 5,31%, za vrijeme od 01. siječnja 2023. g. do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50%, za vrijeme od 01. srpnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi od 7,00%, za vrijeme od 01. siječnja 2024. g. pa do 18. ožujka 2024. g. po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb isplatiti tužitelju EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog ništetne valutne klauzule u švicarskim francima uz koju je vezana glavnica kredita i mjesečni anuiteti ukupan iznos od 8.279,57 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos i to na:

- 0,86 eura s kamatom od 31. ožujka 2007. g.,

- 1,12 eura s kamatom od 26. ožujka 2008. g.,

- 6,43 eura s kamatom od 23. travnja 2008. g.,

- 25,76 eura s kamatom od 28. studenog 2008. g.

- 6,48 eura s kamatom od 31. prosinca 2008. g.,

- 27,67 eura s kamatom od 23. siječnja 2009. g.,

- 31,25 eura s kamatom od 26. veljače 2009. g.,

- 32,27 eura s kamatom od 28. veljače 2009. g.,

- 27,73 eura s kamatom od 31. ožujka 2009. g.,

- 28,41 eura s kamatom od 25. svibnja 2009. g.,

- 22,55 eura s kamatom od 31. svibnja 2009. g.,

- 17,49 eura s kamatom od 30. lipnja 2009. g.,

- 18,63 eura s kamatom od 31. srpnja 2009. g.,

- 21,56 eura s kamatom od 31. kolovoza 2009. g.,

- 21,24 eura s kamatom od 30. rujna 2009. g.,

- 18,46 eura s kamatom od 2. studenog 2009. g.,

- 23,68 eura s kamatom od 30. studenog 2009. g.,

- 27,49 eura s kamatom od 31. prosinca 2009. g.,

- 33,38 eura s kamatom od 24. veljače 2010. g.,

- 33,58 eura s kamatom od 31. ožujka 2010. g.,

- 40,05 eura s kamatom od 31. ožujka 2010. g.,

- 38,17 eura s kamatom od 10. svibnja 2010. g.,

- 42,28 eura s kamatom od 28. lipnja 2010. g.,

- 65,08 eura s kamatom od 30. srpnja 2010. g.,

- 56,42 eura s kamatom od 31. srpnja 2010. g.,

- 75,82 eura s kamatom od 1. listopada 2010. g.,

- 69,76 eura s kamatom od 4. studenog 2010. g.,

- 58,03 eura s kamatom od 4. studenog 2010. g.,

- 81,68 eura s kamatom od 09. prosinca 2010. g.,

- 91,65 eura s kamatom od 09. veljače 2011. g.,

- 88,09 eura s kamatom od 03. ožujka 2011. g.,

- 91,55 eura s kamatom od 04. travnja 2011. g.,

- 82,58 eura s kamatom od 30. travnja 2011. g.,

- 87,12 eura s kamatom od 01. lipnja 2011. g.,

- 113,60 eura s kamatom od 04. srpnja 2011. g.,

- 111,61 eura s kamatom od 04. srpnja 2011. g.,

- 153,93 eura s kamatom od 03. rujna 2011. g.,

- 160,43 eura s kamatom od 04. listopada 2011. g.,

- 122,70 eura s kamatom od 20. listopada 2011. g.,

- 118,63 eura s kamatom od 07. prosinca 2011. g.,

- 115,62 eura s kamatom od 05. siječnja 2012. g.,

- 125,19 eura s kamatom od 03. veljače 2012. g.,

- 132,41 eura s kamatom od 12. ožujka 2012. g.,

- 130,51 eura s kamatom od 10. travnja 2012. g.,

- 128,28 eura s kamatom od 10. svibnja 2012. g.,

- 130,01 eura s kamatom od 11. lipnja 2012. g.,

- 132,75 eura s kamatom od 13. srpnja 2012. g.,

- 129,31 eura s kamatom od 09. kolovoza 2012. g.,

- 128,91 eura s kamatom od 10. rujna 2012. g.,

- 119,87 eura s kamatom od 10. rujna 2012. g.,

- 127,68 eura s kamatom od 18. listopada 2012. g.,

- 130,35 eura s kamatom od 14. studenog 2012. g.,

- 127,30 eura s kamatom od 12. prosinca 2012. g.,

- 128,47 eura s kamatom od 14. siječnja 2013. g.,

- 120,91 eura s kamatom od 12. ožujka 2013. g.,

- 122,40 eura s kamatom od 16. travnja 2013. g.,

- 131,27 eura s kamatom od 20. svibnja 2013. g.,

- 118,45 eura s kamatom od 20. lipnja 2013. g.,

- 116,17 eura s kamatom od 20. lipnja 2013. g.,

- 116,91 eura s kamatom od 22. srpnja 2013. g.,

- 120,16 eura s kamatom od 21. kolovoza 2013. g.,

- 124,24 eura s kamatom od 21. listopada 2013. g.,

- 124,72 eura s kamatom od 20. studenog 2013. g.,

- 127,24 eura s kamatom od 21. prosinca 2013. g.,

- 128,66 eura s kamatom od 22. siječnja 2014. g.,

- 126,71 eura s kamatom od 26. veljače 2014. g.,

- 130,97 eura s kamatom od 21. ožujka 2014. g.,

- 129,94 eura s kamatom od 29. travnja 2014. g.,

- 127,73 eura s kamatom od 22. svibnja 2014. g.,

- 126,80 eura s kamatom od 1. srpnja 2014. g.,

- 128,58 eura s kamatom od 25. srpnja 2014. g.,

- 129,30 eura s kamatom od 25. kolovoza 2014. g.,

- 132,12 eura s kamatom od 25. rujna 2014. g.,

- 133,84 eura s kamatom od 27. listopada 2014. g.,

- 137,01 eura s kamatom od 24. studenog 2014. g.,

- 137,72 eura s kamatom od 09. siječnja 2015. g.,

- 138,18 eura s kamatom od 15. siječnja 2015. g.,

- 138,37 eura s kamatom od 15. siječnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 31. siječnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 08. travnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 29. travnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 29. svibnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 2. srpnja 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 01. kolovoza 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 11. rujna 2015. g.,

- 138,81 eura s kamatom od 5. listopada 2015. g. i

- 138,81 eura s kamatom od 11. studenog 2015. g. po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 31. ožujka 2007. g. do 31. prosinca 2007. g., za vrijeme od 01. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14%, za vrijeme od 01. siječnja 2016. g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05%, za vrijeme od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88%, za vrijeme od 01. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 %, za vrijeme od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41%, za vrijeme od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 7,09%, za vrijeme od 01. srpnja 2018. g. do 31. prosinca 2018. g. po stopi od 6,82%, za vrijeme od 01. siječnja 2019. g. do 30. lipnja 2019. g. po stopi od 6,54%, za vrijeme od 01. srpnja 2019. g. do 31. prosinca 2019. g. po stopi od 6,30%, za vrijeme od 01. siječnja 2020. g. do 17. travnja 2020. g. po stopi od 6,11%, za vrijeme od 19. listopada 2020. g. do 31. prosinca 2020. g. po stopi od 5,89%, za vrijeme od 01. siječnja 201. g. do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75%, za vrijeme od 01. srpnja 2021. g. do 31. prosinca 2021. g. po stopi od 5,61%, za vrijeme od 01. siječnja 2022. g. do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49%, za vrijeme od 1. srpnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi od 5,31%, za vrijeme od 01. siječnja 2023. g. do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50%, za vrijeme od 01. srpnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi od 7,00%, za vrijeme od 01. siječnja 2024. g. pa do 18. ožujka 2024. g. po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb isplatiti tužitelju EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos u visini od 2.498,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015. g. pa do konačne isplate po stopi od 8,14% za vrijeme od 1. listopada do 31. prosinca 2015.g., za vrijeme od 01. siječnja 2016. g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05%, za vrijeme od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88%, za vrijeme od 01. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 %, za vrijeme od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41%, za vrijeme od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 7,09%, za vrijeme od 01. srpnja 2018. g. do 31. prosinca 2018. g. po stopi od 6,82%, za vrijeme od 01. siječnja 2019. g. do 30. lipnja 2019. g. po stopi od 6,54%, za vrijeme od 01. srpnja 2019. g. do 31. prosinca 2019. g. po stopi od 6,30%, za vrijeme od 01. siječnja 2020. g. do 17. travnja 2020. g. po stopi od 6,11%, za vrijeme od 19. listopada 2020. g. do 31. prosinca 2020. g. po stopi od 5,89%, za vrijeme od 01. siječnja 201. g. do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75%, za vrijeme od 01. srpnja 2021. g. do 31. prosinca 2021. g. po stopi od 5,61%, za vrijeme od 01. siječnja 2022. g. do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49%, za vrijeme od 1. srpnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi od 5,31%, za vrijeme od 01. siječnja 2023. g. do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50%, za vrijeme od 01. srpnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi od 7,00%, za vrijeme od 01. siječnja 2024. g. pa do 18. ožujka 2024. g. po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.915,11 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da je kao korisnik kredita dana 29. siječnja 2007. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 9012252798, kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 93.907,79 CHF. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 30. siječnja 2007. pod br. OU-249/2007. Kredit je odobren za namjenu : kupnju stambenog objekta.

2.Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,35 % godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i to na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima te dospijeva na naplatu zajedno s njima.

3.Člankom 7. ugovora definiran je rok otplate kredita na 240 mjeseci odnosno 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

4.Za vrijeme trajanja kredita tuženik je jednostranom odlukom bez obrazloženja mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu.

5.Tuženik nije prije i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ugovor je sastavljen od strane tuženika te ne sadrži jasne i precizne odredbe o referentnoj početnoj kamatnoj stopi, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

6.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. 1401/12 od 4. srpnja 2013.

7.Tužitelj je s tuženikom 18. prosinca 2015. zaključio Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012252798, potvrđen također od strane javnog bilježnika.

8.Tužitelj tvrdi da je do konverzije kredita, temeljem ništave odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 4.) preplatio tuženiku 21.814,50 kn, a temeljem ništave valutne klauzule (članak 7.) iznos od 67.547,01 kn, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, ukupno 89.361,51 kn. Tužitelj je pridržao pravo konačno precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja.

9.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

10.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći prvenstveno da su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje.

11.Tužitelj da je tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

12.Tuženik osporava tužitelju pravni interes za podizanje ove tužbe koji da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. U trenutku podizanja tužbe povrede više nema budući postupanje tuženika, a koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji odnosno nije ga niti bilo. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem dodatka ugovoru da prestaje pravo potrošača zahtjevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora.

13.Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. Konvertirani krediti da su valjani i korisnici kredita nemaju pravni osnov bilo kakvog potraživanja po osnovnom (konvertiranom) ugovoru koji je sklapanjem konverzije prestao postojaiti.

14.Tužitelj je prihvatio konverziju i sklopio dodatak ugovoru.

15.Tuženik se protivio dokaznim prijedlozima tužitelja.

16.U odnosu na valutnu klauzulu, ista da je zakonom dopuštena (čl. 22. ZOO-a). Obzirom na regulatorne propise HNB-a gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Niti jednim važećim zakonom koji je primjenjiv na konkretni slučaj (ZOO, ZPK) valutna klauzula nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje, da se ista ugovara bez valutne klauzule. Stoga da je bespredmetno raspravljati o tužbenom zahtjevu koji automatski negira valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a da za navedeno ne postoji apsolutno nikakvo zakonsko uporište.

17.Također predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta, odraz je stvarne volje ugovornih strana, a tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja. Isti je sam procijenio da li ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.

18.Glede kamatne stope, tuženik navodi da je istu mijenjao, ali isključivo zbog promjena tržišnih uvjeta, a da tužitelj i nije prigovarao povećanju stope redovne kamate.

19.Tužitelj da pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer da očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što da iz iste ne proizlazi.

20.Niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom te da je neosnovano tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnbom stopom jer takav ugovor nije postojao. Na taj se način tuženiku gotovo nameće nemoguća činidba, a tužitelja stavlja u povoljniji položaj od onog u kojem je bio u trenutku sklapanja samog ugovora o kreditu, što da je protivno zakonu. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Visoki trgovački sud RH nije utvrdio da je nazakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a volja ugovornih strana bila je ugovoriti takvu kamatnu stopu te tuženik do stupanja na snagu Izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Ugovorna odredba kojom je banka ovlaštena mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva. Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. Tuženik tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu i ugovorna obveza kojom je ovlašten mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita i način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi banke. Tuženik tvrdi da je postupao u potpunosti u skladu s regulativom HNB-a.

21.Tuženik nadalje navodi kako je pogrešna tužiteljeva premisa da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku kamate, kao i razliku tečaja za CHF koji se primjenjivao prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

22.Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, a protivio se i provođenju financijskog vještačenja po prijedlogu tužitelja. Potražuje naknadu parničnih troškova.

23.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9012252798 od 29. siječnja 2007., solemniziran 30. siječnja 2007. kod javnog bilježnika, u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012252798 od 18. prosinca 2015., solemniziran 19. prosinca 2015., u plan otplate, u obavijest o konverziji, u izračun konverzije, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec.i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

24.Tuženik je odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka osobnog bankara i nije imao personalnih dokaza.

25.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik dana 18. prosinca 2015. zaključili Ugovor o kreditu br. 9012252798, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.907,79 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog objekta, stana u [adresa].

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnik kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 240 mjeseci, u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

26.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva u Rijeci dana 19. prosinca 2015. pod br. OV-12088/15.

27.Banka je izradila plan otplate, te je tužitelju dostavila i obavijest o konverziji, kao i izračun konverzije, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

28.Stranke su 18. prosinca 2015. sklopile i Dodatak rečenom ugovoru o kreditu kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 40.641,83 eur. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 5.813,33 eur, a koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 44.399,31 kn.

29.Tužitelj je osobno saslušan. Iz njegovog iskaza je utvrđeno da se vezano uz sklapanje predmetnog ugovora obratio tuženiku jer mu je bio potreban novac za kupnju stana. U vezi sa sklapanjem konkretnog ugovora kontaktirao je isključivo s osobnim bankarom čijeg se imena ne sjeća. Tužitelj je ukazao na iznos kredita koji mu je potreban dok je ostale odredbe ugovora odredila banka tako da nije imao mogućnost utjecati na odredbu koja se tiče visine kamatne stope niti je s bankom o toj odredbi ugovora bilo što ugovarao. Kamatna stopa je bila određena od strane banke, početna je iznosila 4,35% i za njega je bila prihvatljiva, pri čemu mu od strane osobnog bankara u vrijeme kada je sklapan ugovor ništa nije objašnjavano, pod kojim pretpostavkama će doći do promjene te početne kamatne stope, niti o čemu ovisi ta promjena, time da je banka nakon sklapanja ugovora kamatu povećavala.

30.Kada se obratio tuženiku vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, do sklapanja ugovora vezano uz valutu CHF došlo je iz razloga jer je kredit vezano uz tu valutnu klauzulu bio jeftiniji u odnosu na ostala zaduživanja. U banci mu je kazano da je to za njega najpovoljnija varijanta i on je tu varijantu stoga i prihvatio te u konačnosti potpisao ugovor vezano uz valutu CHF.

31.Kada je sklapao ugovor od strane osobnog bankara mu nije ukazano da postoji bilo kakav rizik vezano uz valutu CHF. Rečeno mu je da je sklapanje ugovora o kreditu vezano uz tu valutu za njega jeftinije i povoljnije zbog čega je i sklopio takav ugovor. Nije mu ništa objašnjavano o odnosu HNB vezano uz tečaj kune u odnosu na valutu CHF niti je u vrijeme kada je sklapao ugovor očekivao da će doći do znatnog porasta tečaja u odnosu na početni. Da je znao, sigurno ne bi sklopio ugovor. Kada je sklopio ugovor rata mu je iznosila oko 2.600,00 kn protuvrijednosti, da bi naknadno tijekom otplate narasla na preko 4.300,00 kn. Da je znao da će rata toliko narasti ne bi bio sklopio ugovor o kreditu vezano uz valutu CHF.

32.Tužitelj navodi da je s tuženikom dodatno sklopio Aneks ugovora o kreditu, a sklapanju toga Aneksa je pristupio iz razloga jer je plaćanje kredita vezano uz valutu CHF postalo financijski tegobno, zbog čega se odlučio na konverziju. Kada je sklapao Ugovor o konverziji, nije se odrekao prava na obeštećenje.

33.Ugovor o kreditu je prije nego ga je potpisao, pročitao, znao je obzirom da je ugovorena valutna klauzula da otplata anuiteta kredita ovisi o tečaju CHF na dan plaćanja, međutim nije očekivao da može doći do tako znatne oscilacije te da mu rata može narasti za gotovo dvostruko, da je to znao kredit ne bi sklopio vezano uz valutu CHF.

34.Ugovor o kreditu u siječnju 2007. s tuženikom je sklopio kako bi osigurao novčana sredstava za kupnju stana potrebnog za stanovanje. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije tražio objašnjenje neke odredbe ugovora.

35.Na upit da li ga je banka obavještavala o povećanju iznosa anuiteta tužitelj je naveo da je dobivao neke papire no što je pisalo ne zna.

36. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama s valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka.

37.Zadaća vještaka bila je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu vezano uz Ugovor o kreditu od 29. siječnja 2007. izraditi nalaz i mišljenje na okolnosti razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,35 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka izraditi nalaz i na okolnost pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene

konverzije.

38.Zadaća je vještaka uzimajući naprijed navedeno u varijanti A nadalje izraditi nalaz i mišljenje na okolnost:

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun da li je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015 i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015 na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata.

39.Zadaća vještaka je isto tako u varijanti B izraditi nalaz i mišljenje na okolnost da li je provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) uzimajući u obzir i eventualne negativne tečajne razlike po Ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2007.

40.Sve iznose potrebno je prikazati u kunama i Eur prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) uz primjenu fiksnoj tečaja konverzije od 7,53450.

41.Vještak je nalaz i mišljenje izradio temeljem u spisu priležeće relevantne financijske dokumentacije kako slijedi : Ugovor o kreditu broj 9012252798 od 29.siječnja 2007., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012252798 od 18.prosinca 2015. Realizirani otplatni plan (CHF), Realizirani otplatni plan (EUR), Pregled uplata po kreditu na dan 25.04.2019., Izračun konverzije na dan 30.09.2015., Preliminarni izračun - komercijalno vještačenje, Opći uvjeti poslovanja s građanima i Knjigovodstvena kartica. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

42.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužitelj dana 29.01.2007. sklopio ugovor o kreditu broj 9012252798 s Privrednom bankom Zagreb d.d. (solemniziran 30.01.2007.) sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita RM

Kreditor Privredna banka Zagreb d.d.,

Ugovor/ kreditna parija 9012252798

Datum ugovora 24.3.2006

Iznos kredita 93.907,79 CHF/426.170,17 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 93.907,79 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 31.1.2007.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,538177

Rok otplate (mjeseci) 240

Rok otplate godine 20

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,350%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 586,53 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.661,78 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita / konverzija

konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015. Stanje nedospjelog duga na dan otplate / konverzije 64.249,49 CHF

43.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,350 % godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 93.907,79 CHF, što na dan isplate 31.01.2007 (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici stranica 49 od 50) iznosi 426.170,17 HRK, prema srednjem tečaju banke na dan 4,538177 HRK za 1 CHF.

44.Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 240 mjesečnih anuiteta u visini od 586,53 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.661,78 HRK.

45.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 18.12.2015.

46.Tuženik je u periodu otplate kredita jedanaest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

31.01.2007 do 01.07.2007 4,35% 28.02.2007 586,53 CHF

01.07.2007 do 01.08.2007 4,30% 31.07.2007 584,06 CHF

01.08.2007 do 01.02.2008 5,30% 31.08.2007 634,37 CHF

01.02.2008 do 01.01.2009 6,05% 29.02.2008 672,76 CHF

01.01.2009 do 01.01.2010 6,10% 31.01.2009 675,26 CHF

01.01.2010 do 01.11.2010 6,05% 31.01.2010 672,87 CHF

01.11.2010 do 01.01.2011 5,70% 30.11.2010 656,90 CHF

01.01.2011 do 01.05.2011 5,75% 31.01.2011 659,14 CHF

01.05.2011 do 01.07.2011 5,50% 31.05.2011 648,13 CHF

01.07.2011 do 01.01.2012 5,45% 31.07.2011 645,96 CHF

01.01.2012 do 01.01.2014 5,20% 31.08.2011 635,22 CHF

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 564,78 CHF

47.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

48.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

49.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 28.02.2007 do 30.09.2015. godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 9012252798 od 29.siječnja 2007. Prikazano u Tablici 3.

50.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 28.02.2007 do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Realizirani otplatni plan, Pregled uplata po kreditu, Knjigovodstvena kartica. Prikazano u Tablici 4.

51.Prva zadaća vještaka jest izračunati razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,550 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

52.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila .

53.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

54.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. U prvi obračun su sukladno traženome u zadaći uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

55.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu 4,35%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te ih prikazuje u tablici 5.

56.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

57.U razdoblju otplate kredita , pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je do konverzije kredita preplatio na ime kamate iznos od 5.133,70 € .

58.Slijedeća zadaća vještaka jest da utvrdi visine pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

59.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

60.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,538177 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

61.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) , na snazi od 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016.

62.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 8.279,57 €, a razlike se prikazuju u Tablici 6.

63.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,538177 HRK za 1 CHF).

64.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 112,36 €, a iznos po mjesecima se prikazuje u Tablici 7.

65.U Tablici 8 prikaz je prijeboja pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, odnosno potraživanje tužitelja na ime tečajnih razlika koje uvažava i negativne razlike.

66.Potraživanje tužitelja na ime tečajnih razlika, uvažavajući i negativne tečajne razlike iznosi 8.167,21 €.

67.Posljednja zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i utvrdi:

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015., i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015 na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata.

68.Zadaća vještaka je isto tako u varijanti B izraditi nalaz i mišljenje na okolnost da li je provedbom konverzije a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) uzimajući u obzir i eventualne negativne tečajne razlike po Ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2007.

69.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 426.170,17 kn, odnosno 57.824,99 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

70.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije.

71.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015., naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. jest 40.641,83 €, odnosno 310.401,98 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 64.249,49 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 291.575,56 kn.

72.Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 310.401,98 kn - 291.575,56 kn, što iznosi 18.826,42 kn / 2.498,70 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji prikazano u Tablici 9.

73.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 138.862,64 kn (sa 449.264,62 kn na 310.401,98 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 18.826,42 kn / 2.498,70 € kao što je navedeno u tablici 9.

74.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja. Tablica 10.

75.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 44.399,31 kn / 5.813,33 € (5.892,80 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu).

76.Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,5345 HRK za 1 EUR).

77.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR.

78.No svakako valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

79.Pri takvome gledanju, uzevši sve efekte provedene konverzije u obzir, treba imati u vidu i vremenski tijek, odnosno kada se događala svaka pojedina uplata, odnosno razlika na temelju više plaćene kamate ili tečajna razlika, te to staviti u odnos sa preplatom i razlikom glavnice, sukladno ZOO čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. Uračunavanje kamata i troškova.

80.Tako kod rekapitulacije svih zadaća imamo slijed:

1. Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj nastaju prije 30.09.2015 i na svaku pojedinu se obračunavaju zatezne kamate do 30.09.2015.

2. 30.09.2015 nastala je razlika glavnice

3. Tuženik je na dan 30.09.2015 kroz preplatu iz konverzije priznao dio duga, pa za sve navedeno valja sačiniti obračun na isti dan, kako bi se vidjelo koliko je ukupno potraživanje na dan 30.09.2015.

4. Tražbine se zatvaraju na način da se prvo zatvara razlika glavnice, zatim zatezne kamate koje su obračunate do 30.09.2015., pa tek potom razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj.

81.Varijanta A (pozitivne tečajne razlike)

-Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, obračuna zateznih kamata na svako pojedino potraživanje pa konverzije, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 15.777,29 € ( 13.413,27 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 2.364,02 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.)

82.Varijanta B (pozitivne i negativne tečajne razlike)

-Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, obračuna zateznih kamata na svako pojedino potraživanje pa konverzije, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 15.569,00 € (13.300,91 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 2.268,09 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.)

83.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 5.133,70 €.

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 8.279,57 €.

3.Ukoliko se u obzir uzimaju pozitivne i negativne tečajne razlike, iznos preplate po tečajnim razlikama do konverzije iznosi 8.167,21 €.

4. Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 2.498,70 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

5.Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 5.892,80 € na dan 30.09.2015.

6.Rekapitulacija Varijanta A (samo pozitivne tečajne razlike) - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, obračuna zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos pod točkama 1 i 2 do konverzije kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 15.777,29 € od čega :

- 13.413,27 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te,

- 2.364,02 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

7. Rekapitulacija Varijanta B (pozitivne i negativne tečajne razlike) Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 3 u obračun, obračuna zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos pod točkama 1 i 3 do konverzije kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 15.569,00 € od čega :

-13.300,91 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. do isplate, te,

-2.268,09 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.

84.Tuženik osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka navodeći da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku u svjetlu činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). Nadalje, nalaz vještaka da je pogrešan i nepotrebljiv obzirom da je konverzija provedena, u ovom slučaju, kao i u svim ostalim slučajevima u kojima je ista provedena, uz striktno poštivanje zakonskih uvjeta za provedbu konverzije.

85.U tom smislu, tuženik opetovano ističe odluku koju je Vrhovni sud RH donio u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019, kao i odluku Europskog suda donesene u presudi broj C-567/20 kojom je odlučeno o prethodnom pitanju vezanom za pravnu problematiku konvertiranih kredita.

86.Tuženik ističe kako se donošenjem predmetne odluke Europskog suda stvorio pravni okvir primjenjiv na sve sporove koji se tiču konvertiranih kredita, odnosno stvorile su se jasne procesno-pravne i materijalno-pravne pretpostavke za okončanje predmetnih postupaka te poduzimanje daljnjih (dokaznih) radnji u postupku ne bi bilo u skladu s načelom procesne ekonomičnosti. Naime, predmetna odluka da je objasnila pravnu snagu očitovanja volje korisnika kredita o pristanku na konverziju, te osnažila i potvrdila argumente Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) iznesene u odluci iz Oglednog postupka Gos-1/2019, kao i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je prvi, u okviru postupka ocjene ustavnosti Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK), nedvojbeno potvrdio da se, u konkretnom slučaju radi o valjanoj javnopravnoj i restitucijskoj intervenciji zakonodavca.

87.Sklapanjem konverzije za potrošače koji su istu prihvatili da je definitivno otpao pravni interes za postavljanjem bilo deklaratornog, bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran, imajući u vidu snagu ranije iznesene argumentacije u prilog valjanosti konverzije i njenih pravnih efekata, prvenstveno iz razloga što je upravo sklapanjem konverzije za potrošače nastupila potpuna restitucija kakvu su isti dobrovoljno prihvatili na temelju zakona.

88.Obzirom da su svi detalji načina provedbe konverzije definirani kogentnim propisom, provođenje vještačenja na način da se vještaku naloži da utvrdi razliku između ...ugovorenog anuiteta i stvarno plaćenog anuiteta koji je tužitelj platio počevši od prvog dana otplate kredita pa do kraja utuženog razdoblja da je i protivno kogentnoj odredbi čl. 19.c ZPK-a i zanemaruje činjenicu da je kredit konvertiran pa bi plaćanjem tog iznosa koji utvrdi vještak po ovakvom sudskom nalogu, tužitelj bio dva puta obeštećen – prvi je puta bio obeštećen kada je konvertirao ugovor jer mu je tada sve što je platio po inicijalno zaključenom ugovoru s valutnom klauzulom u CHF priznato prilikom konvertiranja duga, dok bi po drugi puta bio obeštećen kad bi mu tužena morala platiti temeljem ovakvog vještačenja.

89.Tuženik tvrdi da je bespredmetno uzimati u obzir rezultate provedenog vještačenja, i to iz više razloga: predmet vještačenja je bilo utvrđivanje razlike između početno ugovorene kamatne stope i kasnije izmijenjenih (povećanih kamatnih stopa) po ugovoru o kreditu koji je prestao postojati sklapanjem konverzije, niti inicijalnim ugovorom o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a niti sklopljenim Dodatkom ugovoru kojim je izvršena konverzija provedena sukladno kogentnim odredbama ZPK, nije predviđeno niti ugovoreno obračunavanje anuiteta po fiksnoj kamatnoj stopi, a niti je fiksnu kamatnu stopu zakonodavac imao na umu kada je uredio pitanje konverzije i njenog odnosa prema inicijalno sklopljenim ugovorima o kreditu, tužitelj je prihvatio konverziju, a izračun temeljem kojeg mu je ukupna masa kredita umanjena za već plaćenu razliku u tečaju CHF u odnosu na tečaj EUR koji se primjenjuje na konverziju, kao i za iznose kamate obračunate po kamatnoj stopi koja je vrijedila po inicijalnom ugovoru o kreditu u odnosu na kamatnu stopu koja se primjenjuje na konvertirane kredite, isti je izrijekom prihvatio kao točan, stoga je inzistiranje na ovako postavljenom tužbenom zahtjevu neosnovano i Vrhovni sud RH u oglednom postupku Gos-1/2019 i Eurpski sud u odluci C-567/20 izrijekom su potvrdili valjanost zakonodavne interventne mjere kojom je regulirana konverziju kredita, te potvrdili jasan stav o tome da korisnici konvertiranih kredita nemaju pravo na nikakva dodatna obeštećenja pored obeštećenja koje su dobili samom konverzijom

90.Obzirom na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim je detaljno regulirano provođenje konverzije s njenim neupitnim učinkom na razrješenje parničnih postupaka u tijeku, u konkretnoj situaciji na tužitelju je teret dokaza na okolnost koji to iznos „preplaćene“ kamate tuženik i dalje duguje tužitelju i nakon sklopljene konverzije sukladno kogentnim odredbama zakona, obzirom da tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope po kreditu koji više ne postoji i kasnije izmijenjenih kamatnih stopa, a koja je tužitelju uračunata prilikom konverzije i za koju je razliku istome umanjena ukupna masa kredita, nedvojbeno ne može opstati niti biti osnovan.

91.Potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete (bez valjanog pravnog temelja) od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama ZPK ZPK, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR. Budući da je zakonodavac Republike Hrvatske prisilnim propisom uspostavio novi odnos između stranaka te da se radi o posebnom zakonskom uređenju u kojem se ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava, te „kako taj novi sporazum stranaka predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske“, kako navodi i Vrhovni sud u rješenju Gos-1/19, tada da svako daljnje tužiteljevo potraživanje u svezi s Dodacima ugovora o kreditu prelazi zakonske okvire.

92.Obzirom da se, prema stajalištu Vrhovnog suda iznesenom u odluci Gos-1/2019, radi o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, tada da niti po ranijoj pravnoj osnovi (početni ugovor o kreditu) tužitelj ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu. S druge strane, budući da Vrhovni sud utvrđuje Dodatke ugovora valjanim, dakle, ne postoji niti se priznaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti istih Dodataka (osim u eventualnim slučajevima gdje konverzija nije provedena u skladu s obvezujućim odredbama ZID ZPK) pa posljedično nije osnovan niti bilo kakav daljnji zahtjev tužitelja po takvom valjanom Dodatku. Povrh navedenog, i recentna sudska praksa jasno je dala do znanja da dužnici koji su konvertirali osnovni kredit u CHF, sukladno ZID ZPK, više nemaju pravni temelj zahtijevati bilo kakvu isplatu po takvom kreditu jer im je cjelokupna „preplata“ po osnovnom kreditu ukalkulirana u novom obračunu sukladno provedenoj konverziji.

93.U tom smislu, ZID ZPK dovoljno je precizan i jasan zakonodavni akt koji je kogentnim odredbama u potpunosti regulirao problematiku konverzije predmetnih ugovora o kreditu u CHF i čiji su suštinski uvjeti implementirani u Dodacima ugovora o kreditu, koji su Dodaci sada i temeljem rješenja Vrhovnog suda, utvrđeni valjanim.

94.Zaključno, usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu bilo kakve naknade po pravovaljanom Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK, da bi bilo protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredaba ZID ZPK, protivno volji korisnika kredita kojim pristaje na konverziju, protivno stajalištu Vrhovnog suda RH, protivno stajalištu Ustavnog suda RH, protivno europskom zakonodavstvu te stajalištu i praksi EU suda.

95.Tuženik se protivi korištenju rezultata provedenog vještačenja, kao što se protivio i samom provođenju vještačenja u konkretnom slučaju jer isti, u kontekstu svega ranije navedenog, predstavlja nepotreban dokaz, protivan načelu ekonomičnosti.

96.U konačnici, tuženik se poziva i na pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu zauzeto na sjednici održanoj dana 07.06.2023. godine: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“ Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku .

97.Tužitelj se na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića očitovao navodeći da ima poteškoće u razumijevanju Nalaza i mišljenja, te je zatražio od stalnog sudskog vještaka dodatno pojašnjenje.

98.Navodi da je točkom 6. Mišljenja napravljena Rekapitulacija u varijanti A u kojoj stalni sudski vještak navodi da je uzeo u obzir koliko je tužitelj više uplatio radi promjene kamatne stope (točka 1. – 5,133,70 eura), koliko je tužitelj više uplatio radi tečajnih razlika (točka 2. – 8.279,57 eura), te obračun zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni preplaćeni iznos, tužitelj pretpostavlja od dana svake pojedine uplate do konverzije. S obzirom da je suma od dva navedena iznosa upravo 13.413,27 eura, koliko stalni sudski vještak i navodi u točki 6. Rekapitulacija, varijanta A, tužitelju nije jasno gdje i kako su u navedene predmetne iznose uračunate zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos do konverzije. Naime, u Tablici 5 – Pregled više plaćene kamate na dan plaćanja utvrđeno je da je u razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj do konverzije preplatio na ime kamate iznos od 5.133,70 eura.

Dakle, gdje je tu uračunata zakonska zatezna kamata do konverzije na svako pojedinačni preplaćeni iznos, kako je to navedeno u Točki 6. Mišljenja Rekapitulacija u varijanti A. Tužitelju je navedeno bitno radi preciziranja tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na svaki preplaćeni iznos od dana uplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konačne isplate.

99.Nadalje, tužitelj je podneskom od 7. veljače 2023. g. postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se traži isplata tužitelju novčanog iznosa na ime pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je tužitelju banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita. Predlaže stalnom sudskom vještaku izjasniti se da li je isti uopće izračunao zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, zatim ako je, u kojoj točki Mišljenja se nalazi obračun i koji je to iznos. Naime, stalni sudski vještak u točki 6. Rekapitulacija, varijanta A navodi novčani iznos od 2.364,02 eura kao preostala dospjela zatezna kamata na dan 30.09.2015. g. i tužitelju se čini da bi upravo to mogao biti više plaćeni iznos koji je tužitelju banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita. Ukoliko to nije tako, predlaže stalnom sudskom vještaku obrazložiti što čini 2.364,02 eura preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015. g. Tužitelju cijeli obračun u Tablici 11A nije jasan u dijelu da se od preplate na dan konverzije 5.892,80 eura oduzima preplata nakon umanjenja za razliku glavnice 3.394,10 eura. Zatim se od zateznih zateznih kamata 5.758,12 eura oduzima neiskorišteni dio pretplate (3.394,10 eura) i konačno se dobije 2.364,02 eura.

100. Vještak se pisano očiotvao navodeći kako slijedi : što se konverzije tiče, nije izračunao zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, već ono što je bilo određeno zadaćom, koja je navedena na strani 3 Nalatza i mišljenja, a dio vezan uz konverziju glasi :

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata.

101.Vještak je pojasnio da su obje rekapitulacije rađene prema istoj, zadanoj metodi (redu uračunavanja) s razlikom da su u a varijanti izrađene uzevši u obzir samo pozitivne tečajne razlike, dok su u b varijanti i pozitivne i negativne tečajne razlike. Suština je opisana u svakoj ćeliji tablice, a dodatno pojašnjava na A varijanti:

1 Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan 5.133,70 € 2 Tečajne razlike u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj (više plaćeno) 8.279,57 €

3 Razlika u iznosu preostale glavnice na dan konverzije HRK 2.498,70 € 4(1+2+3) Potraživanje 30.09.2015 (Glavnica) 15.911,97 €

5 Razlika na dan konverzije - više uplaćeno HRK (Preplata) 5.892,80 € 6 = 5 - 3 Preplata nakon umanjenja za razliku glavnice 3.394,10 €

7 = 3 - 5 Ostatak razlike glavnice 0,00 €

8 Zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici u točkama 1 i 2, do 30.09.2015 5.758,12 €

9=8-6

Zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici u točkama 1 i 2, do 30.09.2015 umanjena za neiskorišteni dio preplate 2.364,02 €

10 =1+2 Potraživanje tužitelja (glavnica)na dan 30.09.2015 13.413,27 € 11 =10+9 Ukupno potraživanje tužitelja (glavnica i dospjele ZZK)na dan 30.09.2015 15.777,29 €

102.Dakle nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju (navedeno pod brojem 1 i 2) u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, obračuna zateznih kamata na svako pojedino potraživanje pa konverzije (zatezne kamate su navedene pod brojem 8), kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice – broj 3 i priznate preplate – broj 5), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 15.777,29 € ( 13.413,27 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 2.364,02 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.)

103.Izračun je rađen na način da se najprije međusobno prebiju razlika glavnice i priznata preplata, odnosno 5.892,80 € preplate umanji za 2.498,70 € razlike glavnice, nakon čega preostaje ostatak preplate od 3.394,10 €. Zatezne kamate po svakoj stavci preplate valute i kamate do konverzije iznose 5.758,12 €. Sada se vrši prijeboj ostatka priznate preplate sa tim zateznim kamatama, dakle 5.758,12 € se umanjuje za 3.394,10 € nakon čega preostaje 2.364,02 € ostatka dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.

104.Nakon izvršenih prijeboja, naravno ukoliko tužitelj smatra da se takvi prijeboji trebaju vršiti, potraživanje se specificira upravo na način koji je naveden u mišljenju pod rekapitulacijom, odnosno: 15.777,29 € od čega:

- 13.413,27 € preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. do isplate, te

- 2.364,02 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

105.Tu je obuhvaćena preplata po kamati i valuti i zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, samo je zbog ranije vršenih prijeboja prikazano na ovaj način.

106.Vještak ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja.

107.Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka konačno i precizirao tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio preinaci tužbe kako je to učinjeno podneskom tužitelja od 18. rujna 2024. Tuženik posebno ističe prigovor zastare protiv povećanog dijela tužbenog zahtjeva.

108.Stranke nisu zahtijevale pozivanje vještaka radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, a sud je dopustio preinaku tužbe.

109.Tužbeni zahtjev je osnovan.

110.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

111.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

112.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

113.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 114.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

115.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 116.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt- 575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

117.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

118.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

119.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

120.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

121.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

122.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

123.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

124.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da je on u banci samo iskazao koji mu je potreban iznos novca za kupnju stana, a sve ostale odredbe ugovora odredila je banka. Nije imao utjecaja na odredbe koje se tiču visine kamatne stope, a početna mu je bila prihvatljiva. Također mu je ugovor u valuti CHF u banci nuđen kao najpovoljniji, nije upozoren na bilo kakve rizike, nije mu ništa pojašnjavano niti vezano za tečaj. Da je znao koliko će narasti anuiteti, ne bi se odlučio za predmetni ugovor o kreditu.

125.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

126.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a I odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao. 127.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

128.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

129.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

130.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

131.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

132.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

133.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

134.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran. 135.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

136.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

137.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

138.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

139.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

140.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

141.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

142.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

143.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

144.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

145.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

146.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

147.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

148.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

149.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 5.133,70 €.

150.Nadalje je utvrđeno da, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 8.279,57 €.

151.Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 2.498,70 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

152.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, a na utužene mjesečne iznose tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

153.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

154.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

155.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

156.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

157.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

158.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda R ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

159.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

160.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

161.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

162.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

163.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

164.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

165.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

166.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

167.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

168.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

169.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

170.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

171.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

172.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

173.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

174.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

175.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

176.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

177.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja (list 289 spisa). To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava pet obrazloženih podnesaka od 23. lipnja 2021., 30. studenog 2022., 7. veljače 2023., 20. ožujka 2024. i 23. rujna 2024., (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 8. veljače 2023., 1. lipnja 2023., 11. travnja 2023. i 26. studenog 2024. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 5.000,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, što ukupno daje iznos od 6.250,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 500,00 eur te sudske pristojbe na tužbu od 165,11 eur. Sveukupno to iznosi 6.915,11 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

178.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 10. siječnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika