REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-392/2018-42

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Jasni Gažić Ferenčina u pravnoj stvari tužiteljice ČT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Glogolji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice Dorotee Bender iz Zagreba, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČT OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ nekretnina i pokretnina i to:

- 600/12714 dijela kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 81m[2] ; kat čest. [katastarska čestica], [adresa], I. odvojak, dvorište površine 167m2, kat čest. [katastarska čestica], [adresa], put površine 78m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], Kanalski put, gospodarsko dvorište površine 71m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 469m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 261m ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 261m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 408m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 461m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], IV. odvojak, put površine 28m ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], I. odvojak, dvorište površine 427m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], IV. odvojak, dvorište površine 1135m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 282m[2] ; kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], I. odvojak, put površine 146m[2] ; kat. čest 7073/86, [adresa], I. odvojak, dvorište površine 152m[2] i kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 167m , sve upisano u ZK ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb,

- ½ suvlasničkog dijela etaže 132. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-132) - stan na 1. katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 58.26m[2] , [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisan u ZK ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb;

- ½ suvlasničkog dijela osobnog vozila marke Renault Clio 1.4 diesel, reg. oznake [registarska oznaka].

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva u ½ dijela pokretnina i to:

- LED TV Sharp 130 cm;

- LED TV Samsung 80 cm;

- L-LCD TV Samsung 80 cm;

- LCD TV Vivax 50 cm;

- Prijenosno računalo Lenovo;

- Tablet Samsung Galaxy 9.6 inch;

- Prijenosni klima uređaj.

III. Nalaže se tuženiku OT OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužiteljice ČT OIB: [osobni identifikacijski broj], što će u protivnom po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati polovinu vrijednosti svih pokretnina.

V. Nalaže se tuženiku OT naknaditi tužiteljici ČT parnični trošak u iznosu od 18.226,11 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. travnja 2018. podnijela tužbu u kojoj navodi da je brak stranaka sklopljen 18. listopada 2003. te da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice stekle imovinu. Tuženik je kao davatelj uzdržavanja zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju 24. srpnja 2009. sa svojim roditeljima ET i NT, kao primateljima uzdržavanja u odnosu na nekretnine i to: stan u [adresa] i nekretninu na adresi [adresa], gdje su stranke izgradile obiteljsku kuću.

Dodatno obrazlažući tužbu podneskom od 4. travnja 2019. tužiteljica navodi da je u međuvremenu brak stranaka razveden te je ona s djecom iselila iz stana u kojem su stanke zajedno živjele, ali su u kući ostale pokretnine koje tuženik nije dozvolio da se podijele. Stoga tužbenim zahtjevom, kako je specificiran u tom podnesku, kao i na ročištu za glavnu raspravu od 20. prosinca 2024., tužiteljica traži da se utvrdi suvlasnicom u omjeru ½ nekretnina i pokretnina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen s namjerom da svu imovinu primatelja uzdržavanja on dobije, a iz razloga što njegov otac ET ima još dvije kćeri iz prvog braka te je pobuda za sklapanje ugovora bila da imovinu ET dobije tuženik. U vrijeme sklapanja tog ugovora, stvarne potrebe za uzdržavanje nije bilo, jer je ET bio osoba sposobna voditi brigu o sebi. Tužiteljica nije vodila nikakvu brigu o ET, niti je na bilo koji način doprinosila za njegovo uzdržavanje, niti je na bilo koji način bila u kontaktu s primateljem uzdržavanja ET te imovina stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja zajedničku imovinu, nego posebnu imovinu tuženika. NT, supruga ET je o njemu skrbila i brinula te postoji njezino potraživanje koje je pravomoćno utvrđeno na ime plaćenih režijskih troškova za stan u [adresa], prijavljeno potraživanje za troškove sahrane u ostavinskom postupku iza pok. ET, a postoji i potraživanje s osnova neplaćenih rata otkupa stana. Ugovor o doživotnom uzdržavanju ukinut je sudskom nagodbom 2018. godine. U odnosu na pokretnine navodi se da tužiteljica ne dokazuje postojanje istih. Stoga se predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka saslušane su parnične stranke te svjedoci:

HT, TT, CT, NT, JT, ST, UT i FT te je razgledana dokumentacija u spisu.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl.8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev usvojio u pretežitom dijelu.

4. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su stranke bile u braku od 2003.g., a razveli su se 10.04.2018.g. Ona je odselila iz zajedničkog kućanstva u kolovozu 2018.g. Za vrijeme trajanja bračne zajednice 2005.g. su podigli kredit kod ZABE u svrhu izgradnje stambenog objekta – kuće u kojoj će živjeti. Podigli su kredit u CHF, što je tada iznosilo cca 30.000 ili 40.000 EUR, s time da je suprug bio nositelj kredita, a tužiteljica sudužnik. Prije toga su živjeli u zajednici sa suprugovim roditeljima – sada pok. ET i NT, u [adresa], u tom periodu im je već tamo postalo tijesno, dobili su prvo dijete i onda je pok. svekar predložio da na njegovoj zemlji izgrade sebi kuću. Kuća je sagrađena "na crno", bespravno, no kasnije su podnijeli zahtjev za legalizaciju, a zahvaljujući tome što su imali troje djece suprug je bio oslobođen plaćanja arhitekata i drugih davanja – po odluci gradonačelnika za obitelji sa troje i više djece. U vrijeme kada su kuću već sagradili, njezina bivša svekrva je tužila svojeg sad pok. muža za podjelu bračne stečevine i presuđeno je da su oni suvlasnici u jednakim dijelovima – te zemlje na kojoj su oni napravili kuću. Tužiteljica ne zna da li je na kraju ta kuća legalizirana, jer je odselila zajedno sa troje djece u kolovozu 2018.g. Bivši suprug je 2009.g. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim roditeljima, a sadržaj ugovora je bio takav da će se on brinuti za svoje roditelje kada bude potrebno, a za uzvrat će oni njemu ostaviti svoje nekretnine. Ističe da su utužene nekretnine u naravi zemlja na kojoj je sagrađena kuća o kojoj govori, a koja se u "gruntovnici" još uvijek vodi kao oranica. Tužiteljica smatra da je stekla ove nekretnine na jednake dijelove zajedno sa svojim suprugom. Ističe da nije bila obveznik ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženik sklopio sa svojim roditeljima, ali ističe da mu je uvijek pomagala i bila je u dobrim odnosima sa gđom. NT sve dok se nisu narušili odnosi njezinog bivšeg supruga sa njegovom majkom; naime on je bio jako povrijeđen tim činom svoje majke prema sada pok. ocu, njegovi roditelji su se razveli negdje 2013. ili 2014.g., no kada su zahladili njegovi odnosi sa majkom tada je ni tužiteljica više nije posjećivala, osim što je znala odvesti djecu da ih baka vidi. Njezin bivši svekar preminuo je 2015.g. Ističe da su bivši suprug i ona bili u dobrim odnosima sa pok. svekrom i nakon razvoda sa svekrvom, svekar je bio teško bolestan, imao je nekoliko moždanih udara i bio je dijabetičar, ali je bio vrlo samostalan, redovito je dolazio kod njih na ručak,oni su mu angažirali odvj. Teutu Palčić radi zastupanja u postupku razvoda, a inače bivša svekrva ga je svako malo za nešto tužila i njihovi odnosi su bili jako narušeni, a ostali su živjeti zajedno u [adresa] i nakon razvoda. Oni su svekru nudili da dođe živjeti kod njih, ali on je to odbio. Ističe da je njezin bivši suprug izvršavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, uvijek je nešto trebalo pomoći, a i tužiteljica je isto tako pomagala. Ističe da su njegovi roditelji bili imućni, pok. svekar je imao dobru penziju, svekrva i danas radi i ima svoj OPG, no u jednom periodu je svekar – negdje 2013.g. upoznao jednu žensku osobu zbog koje je upao u dugove i tu je također trebalo intervenirati. Tužiteljica je za vrijeme trajanja bračne zajednice bila zaposlena izuzev kada je bila na porodiljnim dopustima, radila je na više radnih mjesta kao trgovac i to u trgovačkom obrtu " [obrt]", zatim "Vrtuljak" d.o.o., "Cesa" d.o.o., te "Konzum". Suprug je također bio zaposlen i to gotovo cijeli radni vijek u "Mlinaru". U vezi dugova pok. svekra, tužiteljica je pojasnila da se radilo o situaciji da je u jednom momentu FINA njemu zablokirala dosta velika sredstva na računu, on je došao tužiteljici na vrata i rekao da ne može do svoje penzije nakon čega je ona s njim otišla u Zagrebačku banku, otvorio je tamo zaštićeni račun na koji je mogao dobiti ostatak primanja, te su se na prijedlog njegove osobne bankarice suglasili da svekar podigne jedan kredit kojim će zatvoriti sve te dugove po karticama i što je još sve bilo i u tom kreditu je njezin bivši suprug je bio svome ocu jamac, a nakon svekrove smrti ostalo je još za platiti tih rata, a što su ih oni sve otplatili. Tužiteljica je iskazala da je svekru prala i peglala veš kroz duži vremenski period, jer tada nisu više išli u [adresa] zbog tih odnosa svekra i svekrve, pa je on dolazio k njima i znao je jednom mjesečno donijeti veš na pranje i peglanje, te bi donosio prljavi veš, a odnosio čisti i speglani. Pok. svekar se hranio kod njih, dolazio je često na ručak – 3 do 4 puta tjedno, a kada je ostao bez auta dolazio je i češće, s time da je dosta vremena provodio u svojoj vikendici u [adresa] gdje je držao pčele, jer se time bavio. Tužiteljica je iskazala da je za vrijeme bračne zajednice stečene pokretnine, brojni televizori, automobil koji su kupili i otplatili, s time da je ona iz te kuće iznijela samo jednu perilicu za suđe i jednu za veš, te jedan dječji krevet, sve ostalo je ostalo u kući. Te pokretnine su u posjedu bivšeg supruga.

Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika, tužiteljica je odgovorila da je na zemljištu u vlasništvu pok. svekra već postojala jedna stara garaža koju su srušili prije početka gradnje, i kasnije napravili garažu iza kuće.

Kredit koji je podignut za gradnju kuće, još otplaćuje bivši suprug. U otplati tog kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je sudjelovala na način da je onaj iznos koji se tuženiku ustezao na ime kredita ona namirivala od svojih primanja. Na daljnji upit pun. tuženika zašto tužiteljica više ne sudjeluje u otplati tog kredita, odgovorila je da je tu kuću zajedno sa troje djece napustila pod prisilom, a ne dobre volje, na to je bila primorana zbog teških uvjeta, jer je suprug u tu kuću doveo drugu osobu koja sada tamo živi, njoj je odmah slijedeći dan promijenjena braka i ona tu kuću više koristi, niti tamo ima pristup.

Na daljnji upit pun. tuženika kako to da tužiteljica nije navedena kao obveznik u ugovoru o doživotnom uzdržavanju za njezinog svekra i svekrvu, odgovorila je da je to trebalo pitati pok. svekra ili njezinu svekrvu, no misli da u to vrijeme za tim nije bilo nikakve potrebe, jer su suprug i ona tada živjeli punu bračnu zajednicu i nije bilo nikakvog razloga da se nju navodi u ugovor.

Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu 12. prosinca 2024. tužiteljica je na upit suda odgovorila da je na gradilištu koje je bivši suprug dobio od oca temeljem ugovora o uzdržavanju bio objekt koji se sastojao od sobe i kuhinje veličine 50 m2, ali nije bio podoban za stanovanje, obzirom da nije bio uređen. Priključci vode i struje su postojali. Kredit su uzeli 2005. I to u švicarskim francima na iznos koji bi sada predstavljao protuvrijednost od 40.000 eura, time su prvo podmirili dugove koje je tuženik imao od prije zaključenja braka, a s ostatkom je napravljena kuća u koju su preselili u kolovozu 2008. Do tada su živjeli s tuženikovim roditeljima jer je kuću trebalo urediti iznutra.

5. Tuženik je u svom iskazu naveo da je sa bivšom suprugom od 2003.g. živio kao podstanar i još tada im je njegov otac govorio da zašto plaćaju nekom drugome, a da si imaju gdje sagraditi, pa su onda jedno vrijeme živjeli u [adresa], te su na kraju odlučili dograditi na očevoj zemlji, na već postojećem objektu, gornji kat. Naime, na toj njegovoj zemlji je već postojao objekt površine 68 m2 od kojega je samo dio srušen, a na tom postojećem objektu se sada nalazi dnevni boravak, kuhinja i kupaona, dok su na katu koji su nadogradili – sada 4 spavaće sobe i wc. Ističe da su se mijenjali gabariti u odnosu na postojeću nekretninu. Točno je da je tužiteljica radila na onim radnim mjestima kako je navela, te da se brinula o djeci i kućanstvu. Tuženik njoj ništa ne priznaje kao bračnu stečevinu, osim auta. Televizore je uglavnom kupovala njegova mama. Tuženik priznaje da je inzistirao da se tužiteljica iseli iz kuće, jer nakon razvoda braka nije htjela plaćati pola računa, niti pola kredita i nakon tog njezinog odbijanja da plaća pola, rekao joj je neka ide i ona je pokupila djecu i otišla. Tuženik ni danas ne zna gdje žive njegova djeca, navodno u [adresa], s njima nije u kontaktu, osim kada nešto trebaju. Plaća uzdržavanje za njih na način da mu se skida od plaće. Tužiteljica nikada nije brinula o njegovom ocu u smislu izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, točno je da mu je ponekad dala jesti, ali to se da i susjedu, nekad je otac znao ostaviti kakvu majicu da mu se opere, ali to je standard i ništa posebno. Tvrdi da je tužiteljica sve radila za svoju korist i u svom interesu; jedne godine kada je pomagala njegovoj mami prodavati na placu – mama joj je uredno za to platila. Što se tiče očevih dugova – tuženik je s njim išao u banku i potpisao taj kredit skupa s njim; nakon njegove smrti nastavio je otplaćivati rate i prodavao je željezo iz te vikendice u [adresa] kako bih podmirio rate očevog kredita; tu vikendicu su roditelji prepisali na njega, ali je nije mogao koristiti do punoljetnosti. Na pitanje koja je bila namjera njegovih roditelja da daju svoju zemlju za izgradnju kuće dok su tužiteljica i on bili u braku – navodi da su roditelji to isključivo dali njemu kao svom jedinom zajedničkom djetetu, a ne njima kao bračnim drugovima, a to iz razloga jer njegov otac iz prvog braka ima dvije kćerke i njegova mama iz prvog braka ima dvije kćerke, pa su htjeli da to bude baš njegovo, budući je njihovo jedino zajedničko dijete.

Na poseban upit pun. tuženika kakvo je bilo zdravlje tuženikovog oca, odgovorio je da je njegov otac 2002.g. imao prvi moždani udar nakon čega je išao u Krapinske Toplice, potom je 2012.g. imao drugi moždani udar nakon kojega se oporavio, vozio auto, a da bi 2015.g. dobio treći moždani udar od kojega je umro. Na daljnji upit pun. tuženika na koji način je tuženik izvršavao sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na oca, tuženik je odgovorio da je imao dogovor sa mamom da on da novce, a da ona kupi sve što je ocu potrebno, jer ona radila na placu i njoj je bilo zgodno da sve kupi.

Njegov je otac znao boraviti 4 do 5 dana u vikendici u [adresa], tamo je imao sobu za spavanje i taj zrak mu je puno više odgovarao.

Ističe da je njegov otac od vremena sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa do svoje smrti bio vrlo pokretan i samostalan, te nije niti trebalo oko njega obavljati neke teže poslove, samostalno je hodao, doktoru je išao sam, a i nakon razvoda braka njegovih roditelja mama je nastavila normalno kuhati, spremati i sve što je trebalo. I nakon razvoda braka njegovih roditelja, tuženik je nastavio majci davati novac za očeve potrebe.

Na poseban upit punomoćnice tužiteljice kakva je bila bračna zajednica između stranaka 2009.g., u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, te koliko su stranke tada imale djece, tuženik je odgovorio da je njihova bračna zajednica tada 2009.g. bila zadovoljavajuća, imali su već tada troje djece, a njegovi roditelji su sklopili ugovor sa tuženikom iz razloga jer je on njihovo jedino zajedničko dijete i htjeli su da ta imovina ostane tuženiku, obzirom da svaki od njih ima po dvije kćeri iz prethodnog braka.

Na daljnji upit pun. tužiteljice u kakvom stanju je bio postojeći objekt na zemljištu na [adresa], tuženik je odgovorio da je jedan dio bio uzidan dekom, a jedan dio je bio bez deke, naravno nije bilo ožbukano i nije bilo pogodno za stanovanje.

Tuženik priznaje da je istina da je ponekad bivša žena znala otići ocu dignuti novac na bankomat, jer on to nije znao i onda ako bi dignula 400,00 kn – njemu je dala 200,00, a sebi ostavila 200,00 kn, a to mu je poznato jer se ona time hvalila i sama mu je to rekla.

U dopunskom saslušanju na ročištu 12. Prosinca 2024. Tuženik je odgovorio da je objekt u [adresa] legaliziran, te da nema saznanja da bi se vodio neki postupak radi parcelacije i zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. Među suvlasnicima nema spora tko šta koristi. Dokumentacija potrebna za legalizaciju napravljena je dok je još trajao brak stranka, dijela troškova su bili oslobođeni kao obitelj s troje djece. Komunalnu naknadu i komunalni doprinos on otplaćuje. Ne slaže se s tužiteljičinim opisom postojećeg objekta prije gradnje, ali priznaje da se u tom objektu faktički nije moglo živjeti. Tvrdi da tužiteljica nije znala za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6. Svjedokinja HT je u svom iskazu navela da je sa strankama dugogodišnja prijateljica i kumovi su, te joj je poznato da su oni od nekretnina u braku stekli kuću na Žitnjaku. To je bila mala baraka - garaža, koju su oni zajedno gradili i dizali katove. Oni su bili u braku od 2003. godine, pa do prije koju godinu. ČT zna od 2002. godine, a OT je vjenčani kum mužu svjedokinje. Stranke su uvijek radile, izuzev perioda kada je ČT bila na porodiljnom jer je rodila troje djece. Zna da je tužiteljica radila u Konzumu i još negdje, to se ne sjeća, a OT je radio u Mlinaru. U vezi ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodi da taj ugovor nije vidjela, ali zna da su ga oni sklopili jer su se brinuli za Tomislavovog tatu ET. To zna jer je njegov otac često dolazio kod njezinih svekra i svekrve u Žitnjačku cestu broj 3. Oni su se brinuli za njegovog oca jer se on razveo od svoje žene, a po mišljenju svjedokinje, glavni krivac za sve je Tomislavova mama. Naime, ona je uvijek radila nekakve spačke, jednom prilikom je bacila ET inzulin sa svoje polovice stola, što je svjedokinji bilo neshvatljivo, jer je čovjek ovisnik o inzulinu. Na poseban upit pun. tužiteljice svjedokinji koje poslove je tužiteljica obavljala za pok. ET, oca tuženika, svjedokinja je odgovorila da mu je tužiteljica prala veš, išla u banku i obavljala sve potrebne poslove, zna da je on nju jako volio, a inače on je bez obzira na starosnu dob još uvijek vozio, imao je staroga kadeta i vozio se od [adresa] do Žitnjaka, a imao je i neku vikendicu u [adresa], a kada su se rastali on i gđa. Č, on je dolazio u svoju polovicu stana.

Na poseban upit pun. tuženika od koga je bilo zemljište na Žitnjaku, gdje je bila ta baraka ili garaža na kojoj su gradili kuću, svjedokinja je odgovorila da je to bilo od ET i OT, odnosno od NT.

Na daljnji upit pun. tuženika od kuda svjedokinja zna kakav je bio odnos tužiteljice i pok. ET, svjedokinja je odgovorila da to zna po tome jer je živjela sa svekrom i svekrvom 9 godina, a pok ET je tamo stalno dolazio i zna iz njegovog pričanja kako se ČT brinula.

7. Svjedokinja TT, polusestra tuženika, iskazala je da su predmetno zemljište na [adresa] dobili njezin otac ET i mama O koji su oboje radili u Vrtlarskom kombinatu Žitnjak. Međutim oni su se rastali i onda je njezin otac srušio polovicu kuće u kojoj su nekad živjeli mama, tata, sestra i svjedokinja, tako da smo njih tri ostale živjeti, dakle mama, sestra i svjedokinja, u tom ruševnom dijelu, dok druga polovica kuće nije bila pogodna za stanovanja, jer su tamo bile samo šupe. Kada se njezin otac rastao od mame, on je dobio od poduzeća stan u [adresa], dakle nakon njihovog razvoda, i otišao je tamo živjeti. Tamo je valjda s njime živjela druga žena NT. Sjeća se da dok je radila u Badelu, to je bilo davno, su nju tamo došli tražiti Tomislavova mama NT, ovdje nazočna gđa ČT sa malim djetetom i kada ih je pitala da što trebaju, pitale su da je li bi mogle graditi na tom drugom dijelu zemlje na Žitnjaku, koji je bio od njezinog oca. Rekla im je da mogu graditi, ali neka se odmaknu dva metra, kako ne bi bilo problema. Naknadno je saznala, tek nakon smrti svoje mame 2004. godine da njezina mama nije prenijela zemljište na sebe, ta zemljišta nisu bila riješena vlasnički, i tek nakon mamine smrti, otac je darovnim ugovorom, svjedokinji i njezinoj sestri, UT, dao dio te svoje zemlje na [adresa]. Ističe da dok su stranke bile u braku, oni su se družili, dolazili sa djecom i svjedokinja je bila kod brata kad je tata umro, posjećivali su se sve do njihovog razvoda. Kada ju se pita za ugovor o doživotnom uzdržavanju, o tome je čula tek na ostavinskoj raspravi iza oca ET. Ne zna da li je tužiteljica dvorila njezinog pok. oca, zna samo iz pričanja da je on dolazio kod njih i oni kod njega, detalje ne zna.

Na poseban upit pun. tužiteljice da li svjedokinja zna je li tužiteljica sudjelovala u gradnji kuće na [adresa], ista je odgovorila da ne zna. Navodi da je njezin otac imao zdravstvenih problema, dva ili tri moždana udara i o tome ju je obavještavala gđa. ČT, a znala je nazvati i njegovu bivšu ženu E. Ističe da nije bila u naročitim odnosima s ocem, on njezinu djecu nije priznavao, odnos s njim bio je kao sa susjedom.

Na poseban upit pun. tuženika koliko šupa je bilo na tom zemljištu, na adresi iz tužbe, svjedokinja je odgovorila da koliko se sjeća, bile su tri šupe, jedna naprijed i dvije otraga, a bio je i pčelinjak. Ističe da u tom prostoru nije bilo moguće živjeti, eventualno prespavati u prednjoj šupi.

8. Svjedokinja CT, strina tuženika je u iskazu navela kako joj je poznato da su stranke gradile gornji dio kuće, dok je donji dio kuće sagradio Tomislavov otac i majka Č. U donjem dijelu kuće nije se moglo stanovati jer su bili samo zidovi. Oni su uredili donji dio i sagradili gornji dio kuće, ali svjedokinja je ljuta na ČT, jer je njezin muž radio kod njih bez da mu je ČT dala hranu ili skuhala kavu, za badava. Svjedokinja se zbog toga ljutila na svog pok. muža, ali on je htio ići pomoći OT jer mu je to nećak. Gradili su kuću tako da je OT digao kredit i plaćao je jednog majstora, a po potrebi i druge majstore koji su radili, a ČT i OT u to vrijeme nisu bili tamo, već su živjeli u [adresa]. Smatra da je ČT, koja je imala auto, mogla radnicima odnijeti kavu ili skuhati ručak, jer im je svjedokinja nosila kavu preko susjednog zemljišta. Bili su si bili dobri jedno vrijeme, a poslije više ne, jer su se bračni par N ponašali kao da oni ne postoje, a muž svjedokinje je toliko puno radio na njihovoj kući. U njihovom braku, ČT nije radila jer je bila na porodiljnom, nakon porodiljnog ne zna da li je radila, a ne zna točno gdje je radio OT. Čula je iz Tomislavovog pričanja da je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem. Kada ju se pita da li su se družili sa pok. ET, navodi da su se uvijek družili jer je to bio brat od njezinog pok. muža, on je bio 33. godište, a njezin muž je bio 43. godište, ET je imao moždani udar i bio je šećeraš, ali je bio u jako dobrom fizičkom stanju, vozio je auto. On je stalno dolazio kod njih, a kada ju se pita da li je ČT njega dvorila, ili obavljala neke poslove za njega, odgovara da je dizala svakog 10. penziju njegovu, jer joj je dao karticu i tako da on nije imao niti dinara. To zna jer je došao kod više puta i rekao njezinom mužu H, kojeg smo zvali T – neka mu posudi 100 kn jer nema ništa, a njezin muž se uzrujao i rekao da kako nema kad ima 3.000,00 kn penziju i zašto je dao karticu kako tko hoće, a ET je rekao da je u crvenom i da ništa ne može reći. Tako mu je ČT pomagala, a osim toga, ET je često kod njih dolazio i jesti, često je bio gladan, svjedokinja ga je nudila. ČT je pomagala i svojoj svekrvi Č, tako da je ova ležala 10 dana operirana u bolnici, a ČT joj nije došla, niti je došla po nju kad je išla kući, već je svjedokinja uzela taxi i otišla s njom kući iz bolnice.

Na poseban upit pun. tužiteljice do kada je svjedokinja bila u dobrim odnosima s pok. ET, odgovorila je da su odnosi bili dobri od prvog dana kada se udala 1967. godine, sa 17 godina, pa sve do njegove smrti. Kada se ET razveo od Č, to nije uopće utjecalo na njihov odnos te su se i nadalje družili. ET ih je posjećivao do zadnjeg dana dok nije završio u bolnici, gdje je ležao nekoliko dana i onda umro.

Na daljnji upit pun. tužiteljice da li je prilikom posjeta svjedokinji i njenom mužu pok. ET njima rekao da je pod ovrhom, odgovorila je da je ET samo rekao da je u crvenom, svjedokinja ne znam ni što je ovrha niti što je minus.

Na daljnji upit pun. tužiteljice da li je svjedokinja vidjela ugovor o kreditu iz 2009., obzirom na izjavu da je OT digao kredit, odgovorila je da ga nije vidjela, što bi gledala njegov ugovor, ali zna da je podigao kredit jer joj je to rekao, i to da je digao 30.000 švicarskih franaka i od toga plaćao majstore. Ne zna da li je tužiteljica bila stranka tog ugovora o kreditu.

Na daljnji upit pun. tužiteljice da li svjedokinja zna u kakvom odnosu je bio OT sa svojom majkom NT kada je ista ležala u bolnici te da li su međusobno imali nekakve postupke, svjedokinja je odgovorila da ni za kakve postupke ne zna, nitko joj to nije rekao. Zaključno ističe da je ljuta na ČT zato što nikada nije zahvalila njezinom pok. mužu što je puno radio na njihovoj kući, a kada su se uselili u tu kuću, nikom ništa.

Na poseban upit pun. tuženika tko je vodio brigu o pok. ET i da li je njemu bila potrebna briga ili je mogao sve sam, svjedokinja je odgovorila da je ET mogao sve sam, tako je brzo hodao da su se svi čudili kako tako star čovjek može brzo hodati. Ne zna točno kako se hranio pok. ET kada se razveo od NT, ali i onda je znao dolaziti k njoj na ručak, zajedno su sjedili kod njih za stolom prilikom imendana.

9. Svjedokinja NT, majka tuženika je navela da su njezin sin i snaha kada su se oženili najprije bili podstanari, a onda su doselili k njima u [adresa], gdje su živjeli 2 godine, s time da nisu plaćali niti režije niti davali za hranu. Znali su otići u Getro, ali su kupovali gluposti, npr. tijesto za pizzu, što ona nikada nije kupovala i od toga se nije mogao napraviti ručak. Oni su gradili kuću na zemljištu [adresa], u kojem su svjedokinja i njezin pok. muž bili suvlasnici, s time da je prizemlje bilo napravljeno do prve deke i bila je uvedena struja i voda, oni su dizali kat, s time da je svjedokinja uložila 100.000 kuna u tu gradnju. Novce je imala jer već 25 godina ima svoj OPG u Velikom Trgovišću, uzgaja povrće na zemlji koja je prije bila mamina, a nakon što je mama umrla, sada je njezina. Svjedokinja je te novce uložila na način da je plaćala majstore i kupovala materijal, zadnje je kupila parkete u spavaćoj sobi i to za gotovinu u ondašnjem Gramatu, jer tada više nisu primali kartice. Isto tako, njezin sin je dignuo kredit u švicarskim francima a svjedokinja je još dala pod hipoteku vikendicu u [adresa]. Što se tiče odnosa nje i pok. ET, do 2011. godine je imala punomoć na njegovu karticu u banci, zajedno su živjeli, on je imao prvi moždani udar 2002. godine, a kada je dobio drugi moždani udar, netko se htio dokopati njegove imovine, a to je bila kćer od njegovog prijatelja i netko mu je savjetovao da bi bilo najbolje da se rastanu i on je to poslušao, poništio je punomoć koju je imala na njegov račun i odlučio da joj ništa neće davati od svoje penzije za hranu i režije, jer da svjedokinja toliko zaradi na placu. Svjedokinja je onda sudskim putem ishodila da ET plaća režije, također, po savjetu njihove susjede, sada pok. ŽT, pokrenula je postupak podjele bračne stečevine između njih jer je do 2002. godine sva njihova imovina glasila na njega. On je dobio drugi moždani udar 2012. Nakon što je vidjela kako se on počeo ponašati pod utjecajem tih osoba, predala je tužbu za razvod braka i razveli su se 2013. ili 2012., ne zna točno, ali su nastavili živjeti u istom stanu u [adresa], kao i ranije, svjedokinja mu je nastavila kuhati, i zapravo se ništa nije promijenilo. Svjedokinja zna da je nakon razvoda ET dao svoju karticu ČT i ona je dizala njegovu penziju na način da bi njemu dala par sto kuna, a ostalo je zadržala za sebe, jer je pala u velike dugove. Ističe da su pok. muž i svjedokinja sklopili sa sinom ugovor o doživotnom uzdržavanju 2009. iz razloga jer kada je kuća bila gotova na adresi [adresa], snaha je tražila kupoprodajni ugovor, a šta bi oni njoj dali kupoprodajni ugovor kad ta kuća nije njezina, i onda su sklopili taj ugovor o doživotnom, a prije toga su sinu darovali te nekretnine. Na inicijativu svjedokinje, a to smatra da je pogriješila, su sklopili taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, sa time da kada je njezin bivši muž umro, sa sinom je raskinula taj ugovor. Na pitanje da li je bivšem suprugu trebala neka pomoć i da li je ČT se brinula o njemu, svjedokinja je odgovorila da se ČT o njemu nije brinula, kad je imao drugi moždani udar, bio je 9 dana na Rebru i tri tjedna u toplicama, za koje vrijeme ga ČT ni jedno vrijeme nije posjetila. Ističe da prva žena od njezinog pok. supruga nije imala udio u ovoj zemlji i nekretnini o kojoj se radi, jer je to podijeljeno. Ističe da kćerke njezinog muža iz njegovog prvog braka nikad nisu kontaktirale s ocem, došle su par dana prije njegove smrti u bolnicu. Ističe da njezina bivša snaha nije ništa doprinosila u gradnji te kuće, bila je sinu u kreditu sudužnik, ali ništa nije doprinosila. Ona nije imala od kuda ulagati u tu gradnju. Ističe da je njezina bivša snaha negdje radila, ali ne zna gdje. Zna kad je radila u nekom trgovačkom centru u Sesvetama da su joj kamatari uzeli auto. Ističe da za tu kuću koja je predmet spora ima još 15 godina kredita i pita se tko će njoj naknaditi njezino što je dala. Ističe još da je najstarijem unuku za Prvu pričest 2014. kupila televizor za njegovu sobu, 2016. je kupila televizor unuku C i još je kupila televizor koji je u dnevnom boravku, znači tri televizora je kupila ali samo za jedan ima račun, jer je za dječje sobe dala njima račun sa garancijom.

Što se tiče stana u [adresa], taj stan je dobio njezin muž od poduzeća Žitnjak 1980. godine, i u tom ugovoru su navedene i njezine kćerke iz 1. braka kao članovi domaćinstva radi kvadrature, i taj stan se godinama otplaćivao na način da dok je suprug radio u poduzeću Žitnjak odbijali su mu od plaće, 1993. su krenuli u otkup stana, to je bilo učešće na 30 godina, no potom je on prestao plaćati taj otkup, dolazile su opomene, koje je on bacao u smeće i onda su nju zvali iz Žitnjaka i svjedokinja se obvezala otplaćivati taj stan, riješila je sva dugovanja po opomenama, jer je od tete naslijedila stan koji je prodala, tako da se još tri godine za taj stan treba otplaćivati po 210,00 kn mjesečno. Ističe da taj stan nije nikakva bračna stečevina bivše snahe i sina.

Na poseban upit pun. tužiteljice kada je svjedokinja sa sinom raskinula ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno što je bio neposredan povod tome, svjedokinja je odgovorila da je ugovor raskinula kada je vidjela kako se snaha nije brinula za pok. ET. On je umro 2015. godine, a ona je ugovor raskinula nakon toga, ne zna točno kada.

Na daljnji upit pun. tužiteljice da li svjedokinja ima dokaz o tome da je plaćala gradnju kuće koja je predmet tužbe, odgovorila je da su mnoga od tih poduzeća od kojih se kupovao materijal propala, a da je to znala, čuvala bi račune.

Na daljnji upit pun. tužiteljice gdje se kretao pok. ET u vrijeme nakon razvoda njihova braka, svjedokinja je odgovorila da je ET normalno nastavio živjeti u stanu, odlazio je u vikendicu u [adresa] i nikada nije otišao iz stana da ne kaže da ide tamo, J je odlazio k njemu u vikendicu, a osim u [adresa], posjećivao je i njih, tj. stranke, i svoga brata.

Na daljnji upit pun. tužiteljice da li je svjedokinji poznato da je tužiteljica još prije braka imala stan koji je iznajmljivala, odgovorila je da joj je to poznato i koliko je čula, puno ljudi joj nije platilo, niti režije pa je morala to sama plaćati, a isto tako je čula da je ona taj stan morala prodati radi dugova.

Na daljnji upit pun. tužiteljice tko je kupovao namirnice nakon razvoda braka između svjedokinje i pok. ET, obzirom na njezinu tvrdnju da je ona i dalje kuhala, odgovorila je da je ona namirnice donosila sa placa, a donosio je i OT. Svjedokinja je pojasnila da stalno prodaje na placu u Utrinama, već 15 godina, plaća najamninu štanda 1.800,00 kn mjesečno i može reći da od tog posla joj ostane čista penzija koja iznosi 2.400,00 kn mjesečno, te je sada u sezoni, kada je pobrala sve sa polja na placu svaki dan, od 15.9. do 4. mjeseca sljedeće godine, kada se počne saditi. Kroz taj period njezina je zarada 20.000 do 25.000 kn. Sada ima i jedan restoran koji od nje uzima namirnice. Zato je bila u prilici pomoći strankama, kada su gradili kuću. Ističe još da joj je snaha za jedan Božić pomagala 6 dana na placu i za to je uredno uzela 600,00 kn.

Na poseban upit pun. tuženika da li je 2009. godine, kada je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju bilo potrebe za time i iz kojih pobuda je sklopljen, svjedokinja je odgovorila da su ona i pok ET u vrijeme sklapanja tog ugovora bili zdravi, pokretni i nikakva im pomoć nije trebala, a ugovor je sklopljen zato, na inzistiranje pokojnika – ET, jer je on htio da njegovu imovinu isključivo naslijedi OT, jer su oboje iz ranijih brakova imali svoju djecu, tj. svjedokinja dvije kćeri i on dvije kćeri. Isto i iz razloga jer ih je ČT 2007. godine tražila kupoprodajni ugovor za tu kuću. Nju je samo zanimala njihova imovina. Ističe da kada su se oni oženili, ČT je odmah htjela da se [adresa] proda, tj. ta vikendica, a oni to nisu htjeli, jer je ET tamo volio biti i tamo je imao košnice sa pčelama.

10. Svjedokinja VT iskazala je da u [adresa] brata i često je znala navraćati tamo, barem 1 do 2 puta mjesečno. Kada je dolazila braći išla je i kod mame i tate od OT, ali ne uvijek, već kada su oni bili tamo. Sigurno je dolazila tamo jedno 20-ak godina. Sjeća se jedne prilike da je g. ET rekao kako će sve ostaviti sinu, a kasnije je gđa. NT također njemu darovala svoj dio. Kada je dolazila kod Tomislavovih roditelja nikada nije vidjela tužiteljicu, osim jednom i to na sprovodu kada je g. ET umro. Također se sjeća kada je počela dolaziti tamo da je bila jedna mala kućica u kojoj se moglo živjeti i zapeo joj je za oko broj 73 i kada je pitala g. ET o tome – rekao joj je da je to ostalo od njegove bivše žene. Ističe da ne zna ništa o međusobnim odnosima između stranaka. Ističe da se nije dugo zadržavala kod Tomislavovih roditelja kada je išla braći, možda nekih pola sata. Ističe da joj je poznato da su se Tomislavovi roditelji razveli, ali i nakon toga su ostali živjeti skupa, to zna jer radi sa gđom. NT na placu, jedna do druge i zna da je ona 2 puta dnevno odlazila sa placa obići ET, počinjale bi raditi u 6,00 sati, a ona je odlazila oko 9,00 sati ga obići i drugi puta oko 12,00 sati. Zna da su gđa. NT i pok. g. ET tu kuću uređivali i dograđivali, a to je vidjela i kada je dolazila tamo. Na daljnji upit pun. tužiteljice da li je g. NT imao više kuća na [adresa], svjedokinja je odgovorila da je spomenula tu malu kućicu u kojoj je bila struja i voda, ali ta kuća nije imala kbr. 73, već je na cigli bio napisan taj broj, a kada je pitala g. ET – on je rekao da je to imovina od njegove bivše žene nakon raspodjele. Na daljnji upit pun. tužiteljice tko je živio u toj kući, svjedokinja je odgovorila da su živjeli g. ET, NT i OT. To je moglo biti prije nekih 15 do 17 godina. Ne zna da li je to ta kuća, ali zna da je g. ET rekao da će kuću ostaviti sinu OT.

11. Svjedokinja ST je iskazala da je susjeda u [adresa], a u tom stanu su najprije živjeli Č, ET i djeca – pri tome misli na OT i ČT, a bila je i ŽT, to je kćer, a oni su tu došli živjeti kada su se oženili. Posjećivala ih je i u kući na [adresa], to je isto valjda bila kuća od Č i ET. Nije puno puta dolazila u tu kuću. Misli da su i stan u [adresa] i kuća na [adresa] bili od Č i ET. Nema pojma da bi Č i ET na bilo koji način raspolagali tim nekretninama, niti su o tome pričali.

12. Svjedokinja UT, polusestra tuženika navodi da joj je 2004. umrla majka, s njom je živjela zajedno u kući. 60-tih godina prošlog stoljeća njezini roditelji O i ET došli su iz Slavonije i sagradili na Žitnjaku kuću, to je tzv. Stara kuća. Osim toga, bilo je puno zemlje i okućnice. U međuvremenu otac je našao ljubavnicu, tu DT, kasnije njegovu ženu, i roditelji su se razveli, a pošto su oboje radili u Žitnjaku pitali su ih tj. prvo mamu da li hoće da joj daju stan pa da se makne iz te kuće, na što ona nije pristala, a potom su pitali oca isto to, i on je pristao da uzme stan u [adresa] ali ih je prevario jer nije htio ostaviti tu zemlju na Žitnjaku, znači ostavio si je i stan i zemlju. Njezin otac je s majkom imao njih dvije kćeri. One su praktički ostale u jednoj zidanoj sobi i poslije se njezina majka mučila da dozida sobu po sobu kako bi mogli koliko toliko normalno živjeti. Ocu je ostala na njegovom dijelu jedna šupa a pošto je njemu tamo ostao grunt, on je živio u [adresa] u stanu, tamo se OT i rodio, ali je dolazio na tu zemlju, i tamo si se s ulične strane sazidao jednu prostoriju u kojoj je spavao kada je dolazio. Ta soba je zazidana bez dozvole i kada su mu došli to rušiti on ih je uputio na njih i njima su srušili drvenu garažu koja je služila za S a njemu je ostala ta njegova zidana prostorija. Svjedokinja je dobila prvi mandat u Veleposlanstvu u Sarajevu ali do 2004. godine, dok joj je majka bila živa tamo nije bilo nikakve sagrađene kuće, a kada se vratila jednom prilikom iz Sarajeva 2005. vidjela je da je tamo sagrađeno 2/3 kuće na toj strani zemljišta koje je bilo od njezinog oca. Tu kuću su gradili OT i ČT. Oni dugo vremena nisu razgovarali, do jedne prigode kada je ozlijedila prste motornom pilom. Tu se OT ponudio zajedno sa ČT da će je odvesti na hitnu i tada su počeli komunicirati. Po njezinom saznanju, gradnja te kuće išla je jako brzo.

Ističe da je ta kuća građena od temelja jer su ČT i OT srušili te očeve drvene šupe i onu zidanu prostoriju u kojoj je spavao. Koliko zna iz Jasminkinog pričanja oni su odvezli iz tih šupa 10-15 kamiona smeća. Ističe još da je njezina mama ustupila tati pola podruma jer je kukao da on sada nema ništa, i kasnije je OT uz taj podrum dignuo zid koji razdvaja sada njihova zemljišta i kuće ali mu je ostao taj ulaz u podrum obzirom da ima pola podruma.

Ističe da je ČT učestvovala u gradnji te kuće jer je OT imao veliki kredit i onda su se dogovorili da će ČT snositi ostale troškove životne, ističe da oni žive u toj kući od 2005., a sva njihova djeca su tamo rođena. Ističe da je sporna kuća sagrađena na zemljištu njezinog pok. oca.

Na poseban upit pun. tužiteljice da li se ČT brinula o svjedokinjinom ocu, svjedokinja je potvrdno odgovorila, da, čak više nego njegov sin, uvijek kada je dolazio tamo ona ga je pogostila i lijepo primila.

13. Svjedokinja RT, majka tužiteljice, navodi da je spornu kuću gradila njezina kćer skupa sa zetom, na zemljištu od njezinog svekra. Oni su skupa digli kredit u švicarcima za gradnju te kuće. Ona je njemu bila prvi jamac za kredit. Ističe da je često dolazila tamo i prije gradnje i za vrijeme gradnje i poslije gradnje, nije mogla pomagati jer je bila u radnom odnosu, ali često je dolazila zbog unuka. Kuća se izgradila brzo, misli za nekih godinu dana. Njezin najstariji unuk se rodio dok su još živjeli u [adresa] a dvoje mlađih su rođeni tamo na Žitnjaku. Kćerka se brinula o kući, o djeci i svemu dok se zet o svemu tomu nije brinuo već je samo išao na posao. Kćer je radila u Konzumu, dosta dugo. Poznato joj je da je sklopljen nekakav ugovor o doživotnom uzdržavanju između svekra i zeta, ali ne zna detalje, jer se to tajilo, o tome je brigu vodila zetova majka NT, a o svekru se brinula njezina kćer i to isključivo ona, niti sin niti njegova majka. Ističe da je zetova majka imala sina samo za svoje potrebe kada ga je trebala, a kada nije, onda ga je odbacila.

Ističe da je još njezina kćer u brak ušla zdrava a kod NT je dobila karcinom bubrega, artrozu i prehodala je infarkt.

Na poseban upit pun tužiteljice da li je svjedokinja pomagala tužiteljici, i da li je tužiteljica imala još neki prihod, osim plaće u Konzumu, svjedokinja je odgovorila da je tužiteljica imala ono što su joj ona i muž davali, uvijek su joj pomagali novčano i svakako, dali su joj auto Opel Corsu tj. svjedokinja joj je dala svoj auto kojeg su oni prodali i ne zna gdje je završio taj novac, valjda za dugove, tužiteljica nije imala dugova, a kada su se uzeli zet je imao do 25.000,00 eura duga, misli da je to bio dug za auto kojeg nije mogao otplaćivati a bilo je još toga.

Na poseban upit pun tužiteljice da li je tužiteljica imala stan u vlasništvu i da li ga je povremeno iznajmljivala, svjedokinja je odgovorila da su taj stan ČT dali njezini roditelji, to je stan isto u [adresa] i nije ga iznajmljivala već je u njemu živio brat tužiteljice. Na opetovani upit pun. tužitelja da li je ČT taj stan iznajmljivala, svjedokinja je navela da povremeno jest, da se zbunila i sada se sjetila da ga je iznajmljivala i ti novci su išli u njihovu kuću, kada su roditelji umrli stan je bio prazan nekoliko godina, onda ga je ČT iznajmljivala nekih 3-5 godina, kada je već bila u braku, a kada se njezin sin rastao i nije imao kuda onda je on počeo živjeti u tom stanu i onda ga ČT više nije iznajmljivala.

14. Relevantni pravni propis u ovom predmetu je članak 248. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 116/2003- dalje u tekstu ObZ) koji propisuje da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Člankom 249. st.1. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka propisuje da se drugačije uređenje odnosa može urediti bračnim ugovorom. Članak 253. propisuje uvjete što se smatra vlastitom imovinom bračnih drugova te utvrđuje da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina kao i imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog (nasljeđivanjem, darovanjem).

15. Činjenice koje su među strankama nesporne, a sud ih smatra ključnima za donošenje presude su sljedeće:

- stranke su zaključile brak 18. listopada 2003., a isti je razveden presudom ovog suda broj P Ob - 975/17 od 10. travnja 2018., time da je bračna zajednica prestala u ožujku 2017.

- tuženik je sa svojim roditeljima ET i NT **.**.2009. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka

- smrću ET **.**.2015. tuženik je postao vlasnik predmetnim nekretnina

- ugovor o doživotnom uzdržavanju je u odnosu na NT raskinut sudskom nagodbom od 5. siječnja 2018.

16. Iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je za vrijeme trajanja braka tuženik stekao nekretnine naplatnim pravnim poslom, slijedom čega se ima smatrati da iste predstavljaju bračnu stečevinu.

Teza koju tuženik od početka ovog postupka prezentira je da se radi o prividnom ugovoru jer da je namjera njegovih roditelja bila da tuženik dobije svu imovinu kao njihovo jedino zajedničko dijete te da se izbjegne nasljeđivanje od strane drugih zakonskih nasljednika, obzirom da su oba njegova roditelja iz prethodnih brakova imali po dvije kćeri.

Uistinu, ukoliko je takva bila pobuda tuženika i njegovih roditelja, tada odabrana forma ugovora o doživotnom uzdržavanju onemogućuje druge zakonske nasljednike da u ostavinskom postupku naslijede tu imovinu. Iz očitih razloga željelo se izbjeći besplatni pravni posao (ugovor o darovanju) jer bi u ostavinskom postupku druge zakonske nasljednice mogle postaviti zahtjev za uračunavanje dara, a niti oporuka u korist tuženika kao jedinog nasljednika ne bi spriječila druge zakonske nasljednice da traže nužni dio. U opisane dvije situacije radilo bi se o posebnoj imovini tuženika (darovanje ili nasljeđivanje) i nekretnine ne bi bile bračna stečevina. No, očito se u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije očekivalo da bi tužiteljica kao supruga tuženika mogla postavljati zahtjeve u odnosu na tu imovinu a s osnova bračne stečevine. Tada su stranke živjele kao bračni partneri, a do raspada bračne zajednice je došlo tek kasnije.

17. Sud smatra da sve druge okolnosti koje tuženik ističe nemaju utjecaj na odluku u ovom predmetu (da tuženikovom ocu ustvari nije trebala nikakva pomoć, mu tužiteljica nikako nije pomagala, odnosno sudjelovala u ispunjenju obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je ustvari majka tuženika pomagala ocu - iako su se razveli 2014., te je majka tužila oca zbog neplaćanja režija, itd.). Tuženik svoje sudjelovanje u ispunjenju ugovora o uzdržavanju opisuje kao davanje novaca majci da kupi potrebne stvari za oca, pri čemu ne tvrdi niti dokazuje da je taj novac potjecao iz neke njegove posebne imovine. Iz dokaznog postupka ne bi proizlazilo da bi tuženik uopće imao sredstva ili imovinu koja bi mogla predstavljati njegovu posebnu imovinu, za razliku od tužiteljice koja je određeni prihod dobivala od iznajmljivanja stana kojeg je bila vlasnica od prije zaključenja braka.

Stoga i iskazi svjedoka i stranaka u tom smislu nemaju nikakvu važnost kao dokazna sredstva. Sud smatra potrebnim osvrnuti se na izjavu NT da je ona dala svojih 100.000 kn za izgradnju kuće u [adresa]. Ta se izjava ne može prihvatiti kao istinita jer nije ničim dokazana, a nitko drugi od svjedoka pa ni stranaka nije spomenuo da bi tuženikova majka na bilo koji način financijski sudjelovala u gradnji kuće. Stranke su radi izgradnje kuće podigle namjenski kredit dana 7. travnja 2005. kod Zagrebačke banke u iznosu od 62.500 CHF, time da je tuženik bio korisnik kredita a tužiteljica je bila sudužnik. Kao založni dužnik a radi osiguranja kredita upisana je hipoteka na nekretninama ET. Ovo se samo sporedno spominje obzirom da je svjedokinja NT u svom iskazu navela da je ona dala pod hipoteku vikendicu u [adresa], što nije točno, jer drugačije proizlazi iz ugovora. Općenito, iskaz ove svjedokinje je do te mjere neuvjerljiv, konfuzan i suprotan drugim provedenim dokazima, iz očitog razloga da se pogoduje procesnoj poziciji tuženika te da se ujedno negativno atribuira tužiteljicu, da ga sud nije niti razmatrao kao relevantnog. Tako npr. svjedokinja tvrdi da je uložila svojih 100.000,00 kn u izgradnju kuće (ničim ne dokazuje, to čak ni tuženik nije rekao), tvrdi da je tužiteljica bila u dugovima, da su joj kamatari uzeli auto, da je stan koji je iznajmljivala morala prodati (za sve navedeno tvrdi da je "čula"), zatim objašnjava da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom raskinula nakon što je vidjela kako se snaha nije brinula za pok. ET (ET je umro 2015., a ugovor je raskinut 2018.). Drugi svjedoci navode kako su upravo parnične stranke gradile kuću, to opisuju na različite načine (dogradili kat, uredili kat) upravo da bi u njoj živjeli kao obitelj, te je u toj kući rođeno dvoje od njihovih troje djece. Tako je npr. svjedokinja TT opisala situaciju kada su tužiteljica i tuženikova majka NT došle pitati da li bi mogle graditi na dijelu zemlje na Žitnjaku koji je bio od svjedokinjinog oca. Tuženik u svom iskazu navodi da mu je otac govorio da zašto plaćaju podstanarstvo, da si imaju gdje graditi, pa već i iz toga bi se moglo zaključiti da je ideja pok. ET bila da si stranke kao bračni par osiguraju stambeno pitanje za svoju obitelj. Pitanje izgrađenosti/opremljenosti/postojanja nekog objekta na predmetnoj nekretnini također je nebitno. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo je da nikakav objekt nije upisan, jer očito rješenje o legalizaciji (koje tuženik nije dostavio) nije provedeno. Tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva nekretnine na način kako je ta nekretnina bila opisana u ugovoru o doživotnom uzdržavanju (u naravi oranica). Iskaze drugih svjedoka sud ne smatra potrebnim posebno analizirati jer su iskazivali o okolnostima koje nisu relevantne za ishod spora, neki su iskazi nekonzistentni, dijelovi iskaza su u suprotnosti jedni s drugima (tako npr. JT, koja radi s tuženikovom majkom na tržnici, tvrdi da su NT i pok. ET kuću na [adresa] uređivali i dograđivali i da su u toj kući živjeli s tuženikom prije nekih 15 do 17 godina, dok svi drugi svjedoci pa i stranke tvrde da se u tom objektu nije moglo živjeti) dok su neki iskazi pristrani i negativno intonirani (tako npr. svjedokinja CT ne skriva netrpeljivost i ogorčenost prema tužiteljici jer joj zamjera ponašanje prema njezinoj obitelji iako je muž svjedokinje pomagao u izgradnji kuće).

18. Zaključno, sud ponavlja da nekretnine koje su stečene na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavljaju bračnu imovinu ako je vlasništvo stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime, imovina koju dobije jedan bračni drug na temelju ugovora o uzdržavanju ulazi u bračnu stečevinu jer je stečena davanjem uzdržavanja primatelju uzdržavanja, dakle radom ili prihodima od rada bračnih drugova, bez obzira što je samo jedan od njih ugovorna strana takvog ugovora. Tuženik nije dokazao da se davanje uzdržavanja (ukoliko ga je stvarno i bilo) sastojala od isplate novčanog iznosa primatelju uzdržavanja kojeg bi tuženik kao davatelj uzdržavanja plaćao iz vlastite imovine.

Sud ne prihvaća tezu da se radilo o prividnom ugovoru. Naime, upravo zbog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kćeri ET nisu iza svog oca ništa naslijedile, a za taj su ugovor, prema iskazu TT, čule tek na ostavinskoj raspravi. Ne može isti ugovor za potrebe jednog postupka (ostavinskog) biti valjan a za potrebe drugog postupka (ovog parničnog) prividan. Osim toga, ugovor je u odnosu na pok. ET ispunjen, te je tuženik trenutkom očeve smrti 2015. g. postao suvlasnik nekretnine, pa je onda deplasirano u postupku utvrđenja bračne stečevine koji je započeo 2018. g. tvrditi da se radi o prividnom ugovoru, a objašnjenje da je stvarna pobuda zaključenja takvog ugovora bila da djeca tuženikovih roditelja iz prethodnih brakova ništa ne naslijede, sud ocjenjuje nemoralnim. Konačno, a obzirom da je tuženikov otac umro 2015., ne mogu druge osobe sada tvrditi što je bila Adamova stvarna želja, volja i pobuda prilikom zaključenja ugovora, reinterpretirati Adamove namjere i tumačiti ih kako njima odgovara. Za sud je jedino stvarno i pravno relevantan sadržaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

19. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje suvlasništva na nekretninama utvrđen osnovanim. Osnovan je i tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva na pokretnini - osobnom vozilu, koje je nesporno kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, i u odnosu na koje je tuženik u svom iskazu naveo da tužiteljici priznaje njezino pravo s osnova bračne stečevine.

20. Tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje suvlasništva na pokretninama (televizori, prijenosni klima uređaj, tablet, prijenosno računalo) utvrđen je neosnovanim, jer tužiteljica nije dokazala da navedene pokretnine uistinu postoje, da su kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice te da su u posjedu tuženika. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata polovice vrijednosti svih pokretnina. Ovo iz razloga, jer je tužiteljici priznato suvlasništvo u ½ dijela osobnog vozila, pa onda ne bi imala pravo i na isplatu vrijednosti tog vozila, a u odnosu na utvrđenje suvlasništva drugih pokretnina je njezin zahtjev odbijen.

21. Iz svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku priznat je sastav tužbe prema VPS od 33.333 eura, a po Tbr. 7. toč. 1. – 500 bodova, sastav četiri obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. – svaki 500 bodova, sastav podneska od 17.12.2020. po tbr. 8. toč. 4. OT – 25 bodova te pristup na ročišta po tbr 9. toč. 1. OT (4.4.2019., 14.6.2019., 30.9.2019., 21.1.2020., 14.9.2020., 19.11.2020., 19.4. 2021., 12.9.2024., i 12.12. 2024.) – svaki 500 bodova, odnosno ukupno 7025 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2 eura daje 14.050 eura, a uvećano za 25% PDV u iznosu od 3.512,50 eura daje ukupno 17.562,50 eura. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban, kao ni trošak pristupa na ročište 15.5.2020., jer nije održano. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro, tako da ukupni trošak iznosi 18.226,11 EUR.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Jasna Gažić Ferenčina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rj za pristojbu na presudu 663,61 euro

2. pun. tuženika