REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3138/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja AE, zaposlenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku RE da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 5.751,11 eur zajedno sa zateznom kamatom od 17. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku isplaćivao razmjerni dio prijevremene starosne mirovine, ali da je pravomoćnim rješenjem od 6.4.2021. utvrđena nepripadna isplata iste za razdoblje od 20.1.2007. do 28.2.2021. i to u iznosu od 5.751,11 eur (43.331,71 kn) radi čega je tuženika dopisom od 15.12.2023. pozvao na podmirenje nastalog duga pa kako tuženik ovaj dug nije podmirio, to tužitelj temeljem odredbe čl. 166. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.751,11 eur i to zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a koje kamate potražuje temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik njemu počeo slati mirovinu nakon smrti njegove supruge koja je umrla **.**.2007. s time da je on svake godine morao slati potvrdu da je živ, a da se je tužitelj tek nakon 14 godina sjetio da njemu ova mirovina ne pripada. Stoga smatra da je tužitelj odgovoran za ovu isplatu, dok u podnesku od 4.11.2024. (stranica 16 i 17) tvrdi da ne poznaje zakon Republike Hrvatske pa da mu je tužitelj od početka trebao reći da mu to ne pripada.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 10).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju od 20.1.2007. do 28.2.2021. nepripadno isplatio razmjerni dio prijevremene starosne mirovine u ukupnom iznosu od 5.751,11 eur (43.331,71 kn), a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja od 6.4.2021. (stranica 6 i 7) utvrđeno da tuženiku navedeno ne pripada te da je isti taj iznos dužan uplatiti tužitelju u roku od 15 dana od primitka toga rješenja, dok je uvidom u to rješenje utvrđeno da je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 13.9.2023.
6. Sporno je, je li tuženik u obvezi tužitelju platiti navedeni iznos imajući u vidu da je tužitelj tuženiku ovu nepripadajuću mirovinu isplaćivao čak 14 godina, a da tuženik tvrdi kako nije znao da nema pravo na isplatu iste jer da ne poznaje zakon Republike Hrvatske.
7. Kako, dakle, nije sporno da je tužitelj rješenjem od 6.4.2021. (stranica 6 i 7), donesenim u upravnom postupku, već utvrdio da tuženiku ne pripada isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine u utuženom razdoblju od 20.1.2007. do 28.2.2021. i to upravo u utuženom iznosu od 5.751,11 eur (43.331,71 kn), a uvidom u to rješenje je utvrđeno da je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 13.9.2023., što znači da je u tom upravnom postupku već pravomoćno odlučeno o tome da tuženiku ova isplaćena mirovina ne pripada, te kako je odredbom čl. 166. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) propisano da je osoba koja primi mirovinu koja joj ne pripada dužna istu vratiti tužitelju zbog stjecanja bez osnove, to je temeljem navedene zakonske odredbe kao i temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), tuženika valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 5.751,11 eur i to zajedno sa zateznom kamatom od 17.5.2024. tj. od podnošenja tužbe do isplate, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer je odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio pošteni stjecatelj, a da tužitelj zatezne kamate potražuje tek od dana podnošenja tužbe (17.5.2024.).
8. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
