Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-1053/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. ĆII, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. BI, [adresa] str. 13, 80807 Munchen, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku iz Poreča-Parenzo , protiv tuženika. 1. ČII, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. HII, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Tomislavu Brajkoviću, odvjetniku u Poreču, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, i to uspostavom vlasništva posebnog dijela nekretnine kako je određeno potvrdom Grada Poreča- Parenzo, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: 360-01/18-02/05, URBROJ: 2167/01-10/03-18-2 od 13. ožujka 2018. godine, Planom posebnih dijelova zgrade- projekt etažiranja od 01/2018. godine, broj elaborata A-020-18, izrađen od II dipl.ing.arh. te ugovorom o diobi nekretnina od 30. travnja 2009. godine, koje isprave su sastavni dio ove presude, na način da

- tužiteljici ĆI pripada suvlasnički dio nekretnine od 6124/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade oznake „A1“, površine 51,66 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: zemljište oko zgrade oznake „V.P. -2“, spremište u podrumu zgrade oznake „2.1.“ i natkriveni balkon u prizemlju zgrade oznake „A1 3.6.“,

- tužiteljicama EI i BI, svakoj u ½ dijela, pripada suvlasnički dio nekretnine od 5866/53442idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade oznake „A2“, površine 55,27 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: spremište u prizemlju zgrade oznake „A2. 4.7.“ i natkriveni balkon u prizemlju zgrade oznake „A2 4.6.“,

- tužiteljici ĆII pripada suvlasnički dio nekretnine od 4779/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade oznake „A3“, površine 44,41 m2, koji se proteže na sporedni dio natkriveni balkon u prizemlju zgrade oznake „A3 5.5.“,

- tužiteljici ĆII pripada suvlasnički dio nekretnine od 1041/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa poslovnim prostorom u prizemlju zgrade oznake „PP1“, površine 10,42 m2,

- tužiteljici ČI pripada suvlasnički dio nekretnine od 7284/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 1. katu zgrade oznake „A4“, površine 62,61 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: spremište u podrumu zgrade oznake „2.2.“ i natkriveni balkon na prvom katu zgrade oznake „A4 7.6.“,

- tuženiku ČII pripada suvlasnički dio nekretnine od 6507/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 1. katu zgrade oznake „A5“, površine 54,99 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: spremište u podrumu zgrade oznake „2.3.“ i natkriveni balkon na 1. katu zgrade oznake „A5 9.6.“,

U teretovnicu ovog posebnog dijela upisuju se slijedeći tereti:

Zaprimljeno 18.05.2010. broj Z-2847/10 Na temelju Ugovora o zalogu od - hipoteci od 09. studenog 2009. i Aneksa Ugovoru o zalogu - hipoteci od 09. studenog 2009., ovjerenog od 12.05.2010., i ovjerenog od 17.05.2010., uknjižuje se pravo zaloga na nekretnini upisanoj u A, radi osiguranja novčane tražbine založnih vjerovnika u iznosu od =53.000,00 EUR-a (slovima: pedesettritisućeeura) u protuvrijednosti kuna po srednjem tačeju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana zaključenja ugovora o zalogu pa do isplate, kao i svih drugih troškova koji bi nastali u svezi s naplatom naveden tražbine, u korist: KI, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Radovanovic.HII hatidza, oib: [osobni identifikacijski broj], švicarska, 8627 Grüningen, in der gass 23

Zaprimljeno 23.06.2010. broj Z-3610/10 Na temelju ugovora o pravu stanovanja od 06.11.2009 i aneksa ugovoru o pravu stanovanja od 06.11.2009, ovjerenog 16.06.2010, uknjižuje se prava stanovanja na nekretnini upisanoj u A. - KI, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela Radovanovic.DI, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela.

- tužitelju HI pripada suvlasnički dio nekretnine od 6178/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 1. katu zgrade oznake „A6“, površine 55,26 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: spremište u podrumu zgrade oznake „2.5.“ i natkriveni balkon na 1. katu zgrade oznake „A6 10.6.“,

- tužitelju FI pripada suvlasnički dio nekretnine od 6203/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 2. katu zgrade oznake „A7“, površine 58,01 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: spremište u podrumu zgrade oznake „2.4.“ i natkriveni balkon na 2. katu zgrade oznake „A7 11.7.“,

- tužiteljici GI pripada suvlasnički dio nekretnine od 4752/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 2. katu zgrade oznake „A8“, površine 46,33 m2, koji se proteže na sporedni dio natkriveni balkon na 2. katu zgrade oznake „A8 12.6.“,

- tužiteljici OI pripada suvlasnički dio nekretnine od 4708/53442 idealnih dijelova, s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na 2. katu zgrade oznake „A9“, površine 48,75 m2.

II. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude i u skladu sa njom, a na zahtjev bilo kojeg od njih, zatraže i ishode uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zemljišnoj knjizi.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 2.894,10 eura (dvije tisuće osamsto devedeset četiri eura i deset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su zajedeno s prvo tuženikom suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema zemljišnoknjižnim podacima kuća i dvorište, dok su drugo i treće tuženici nositelji prava stanovanja i založni vjerovnici na suvlasničkom dijelu prvo tuženika. Prvo tuženik je unuk drugo i treće tuženika. Navode da su suvlasnici predmetne nekretnine (među njima i tuženici te njihovi pravni prednici) postigli sporazum da će razvrgnuti suvlasničku zajednicu na predmetnoj nekretnini uspostavom etažnog vlasništva sukladno članku 43. stavak 4. i članku 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – u nastavku ZV). Zatim da su sklopili i ugovor o diobi nekretnine 30. travnja 2009. čiji je sadržaj sukladan volji suvlasnika odnosno onome što je svaki od njih kupio i koji je izrađen temeljem podataka iz projekta etažiranja iz kolovoza 2008. izrađen od RI dipl. ing. građevine, no da na temelju tog projekta nije ishođena potvrda o samostalnim uporabnim cjelinama iz članka 73. stavak 3. ZV-a a niti je bio ishođen akt o građevinskoj legalnosti objekta (rješenje o izvedenom stanju). Radi toga su naknadno ishodili rješenje o izvedenom stanju te su izradili Plan posebnih dijelova zgrade – projekt etažiranja od 01/2018, broj elaborata A-020-18 izrađen od II dipl. ing. arh., za kojeg je Grad Poreč, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju izdao potvrdu o posebnim dijelovima u predmetnoj zgradi dana 13. ožujka 2018., klasa: 360-01/18-02/05, ur broj: 2167/01-10/03-18-2, sve sukladno članku 73. ZV-a. Navode da je taj etažni plan izrađen sukladno ugovoru o diobi projektu etažiranja iz 2008. iz čega da proizlazi slijedeći zaključak:

- da posebni dio „A“ i posebni dio „S1“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6124/53442 ( 5487 + 637 ) iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A1“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice ĆI,

- da posebni dio „C“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 5866/53442 iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A2“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužitelja JI i BI,

- da posebni dio „B“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 4779/53442 iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A3“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice ĆII,

- da posebni dio „G“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 1041/53442 iz ugovora o diobi, odgovara poslovnom prostoru „PP1“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice ĆII,

- da posebni dio „D“ i posebni dio „S2“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 7284/53442 ( 6581 + 703 ) iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A4“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice ČI,

- da posebni dio „E“ i posebni dio „S3“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6507/53442 ( 5811 + 696 ) iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A5“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tuženika ČII,

- da posebni dio „F“ i posebni dio „S5“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6178/53442 ( 5864 + 314 ) iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A6“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužitelja HI,

- da posebni dio „H“ i posebni dio „S4“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6203/53442 ( 5901 + 302 ) iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A7“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužitelja FI,

- da posebni dio „I“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 4752/53442 iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A8“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice GI,

- da posebni dio „J“ iz projekta etažiranja iz 2008.g. sa suvlasničkim udjelom od 4708/53442 iz ugovora o diobi, odgovara stanu „A8“ iz etažnog plana 2018., vlasništvo tužiteljice OI.

Nadalje navode da su posjed predmetne nekretnine stranke podijelile između sebe na način kako je to definirano ugovorom o diobi, projektu etažiranja iz 2008., te etažnom planu iz 2018. Međutim s obzirom da su stranke nakon projekta etažiranja iz 2008. ishodile rješenje o izvedenom stanju, te da su etažnim planom iz 2018. stanovi nešto drugačije opisani u odnosu na ugovor o diobi i projekt etažiranja iz 2008., bilo je potrebno pristupiti izradi novog ugovora o diobi sukladno etažnom planu iz 2018. Navode da su se tuženici složili s načinom uspostave etažnog vlasništva po ugovoru o diobi, ali sada ne žele potpisati novi ugovor o diobi koji bi bio sukladan s etažnim planom iz 2018. prema kojem tuženicima (vlasništvo, pravo stanovanja i zalog) pripada posebni etažni dio "A5", stan na prvom katu te spremište u podrumu zgrade. Navode da je razlog odbijanja potpisivanja novog ugovora o diobi taj što tuženici zahtijevaju da im unutar dvorišta zgrade pripadne jedno parkirno mjesto, iako su do sada sklopili više isprava s ostalim suvlasnicima u kojima nije bilo niti govora o parkirnom mjestu odnosno u kojima nije utvrđeno njihovo pravo na parkirno mjesto kao što je to bio slučaj u ugovoru o diobi, u međuvlasničkom ugovoru od 30. travnja 2009. te međuvlasničkom ugovoru iz 2010. Nadalje navode da u dvorištu zgrade nema ni fizičkog prostora za adekvatni smještaj vozila, te da prema etažnom planu iz 2018., a i prema projektu etažiranja iz 2008. niti jednom suvlasniku ne pripada parkirno mjesto unutar dvorišta zgrade. Radi navedenog predložili su da sud donese presudu kako je to navedeno izreci.

2.Tuženici u svom odgovoru na tužbu navode da osporavaju sve navode, prijedloge i zahtjeve tužitelja koji su protivni njihovoj poziciji, a razlog tome je što su tuženici od investitora ITIS d.o.o., koji je bio prvotni vlasnik predmetne nekretnine kupili svoj stan i jedno parkirno mjesto koje im sada tužitelji osporavaju. Kao potvrde toj tvrdnji dostavljaju specijalnu punomoć investitora ITIS d.o.o., te pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2981/15-11 od 23. prosinca 2015. gdje se navodi jedno parkirno mjesto na okućnici kao dio njihove nekretnine, te da je prvo tuženik svoje pravo vlasništva na navedenom parkirnom mjestu stekao temeljem zakona – dosjelošću. Radi navedenog predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o diobi nekretnina (19-27), međuvlasnički ugovor (28-31), kopiju zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine (32-33), zk izvadak (34-35), rješenje o izvedenom stanju (36-49), etažni elaborat iz 2018. (67-92), etažni elaborat iz 2008. (93-112), presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2981/15-11 (123-124), zk izvatke (125-135), aneks ugovora o zalogu (136-142 ), ugovor o pravu stanovanja (144-146), ugovore o prodaji i tabularne izjave (160-195), saslušao je mjerničkog vještaka Vladimira Muškovića, dipl.ing.geod. (207-208), svjedoke ĐI (208), ZI (208), VI (209), drugo tužiteljicu (209), peto tužitelja (210) i drugo tuženika (210-211), građevinskog vještaka UI, ing.građ. (211-212), pročitao je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka UI ing.građ. (220-252), te ga je i saslušao (305-306).

4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5.Prije svega valja navesti da su tužitelji kao predlagatelji pred ovim sudom pokrenuli izvanparnični postupak protiv ovdje tuženika kao protustranaka radi utvrđenja korisnih vrijednosti posebnih dijelova nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u nastavku predmetna nekretnina) pod poslovnim brojem R1-267/2022, koji postupak je obustavljen, a predlagatelji su upućeni sa svojim zahtjevom na parnicu, rješenjem poslovnog broja R1-267/2022-38 od 10. siječnja 2023. Razlog donošenja navedenog rješenja je taj što su protustranke osporile veličinu upisanih suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi (8-9).

6.Znači, u ovom postupku nije sporno da su u zemljišnoj knjizi (34-35) na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani:

- ĆI, ovdje prvo tužiteljica u 63/530 dijela,

- ČI, ovdje drugo tužiteljica u 64/530 dijela,

- HI, ovdje treće tužitelj u 60/530 dijela,

- GI, ovdje četvrto tužiteljica u 40/530 dijela,

- FI, ovdje peto tužitelj u 43/530 dijela,

- OI, ovdje šesto tužiteljica u 40/530 dijela,

- ĆII, ovdje sedmo tužiteljica u 124/1060 dijela,

- EI, ovdje osmo tužiteljica u 73/1060 dijela,

- BI, ovdje deveto tužiteljica u 73/1060 dijela i

- ČII, ovdje prvo tuženik u 85/530 dijela, na čijem dijelu je u korist drugo i treće tuženika upisano založno pravo i pravo stanovanja (136-146 i 152- 154).

Nadalje nije sporno da svakom od navedenih suvlasnika pripada određeni realni dio nekretnine koji čini stanove i spremišta sukladno ugovoru o diobi i projektu etažiranja iz 2008. (19-27, 93-112), te etažnim planom iz 2018. (70-92) i to:

- prvo tužiteljici- posebni dio „A“ i posebni dio „S1“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6124/53442 ( 5487 + 637 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A1“ iz etažnog plana 2018.,

- drugo tužiteljici - posebni dio „D“ i posebni dio „S2“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 7284/53442 ( 6581 + 703 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A4“ iz etažnog plana 2018.,

- treće tužitelju - posebni dio „F“ i posebni dio „S5“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6178/53442 ( 5864 + 314 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A6“ iz etažnog plana 2018.,

- četvrto tužiteljici posebni dio „I“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 4752/53442 iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A8“ iz etažnog plana 2018.,

- peto tužiteljici - posebni dio „H“ i posebni dio „S4“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6203/53442 ( 5901 + 302 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A7“ iz etažnog plana 2018.,

- šesto tužiteljici - posebni dio „J“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 4708/53442 iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A8“ iz etažnog plana 2018.,

- sedmo tužiteljici - posebni dio „B“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 4779/53442 iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A3“ iz etažnog plana 2018.,

- osmo i deveto tužiteljicama- posebni dio "C" iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 5866/53442 iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A2“ iz etažnog plana 2018.,

- prvo tuženiku - posebni dio „E“ i posebni dio „S3“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6507/53442 ( 5811 + 696 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A5“ iz etažnog plana 2018., te se navedeni suvlasnici nalaze i u posjedu tih dijelova.

Nadalje nije sporno da predmetna nekretnina čini ograđeno dvorište na kojem se nalazi stambena zgrada s deset stanova, a u dvorištu (okućnici) nema parkirnih mjesta, a što se je i sud uvjerio uviđajem lica mjesta dana 13. svibnja 2024. (206). Na spomenutom uviđaju mjernički vještak Vladimir Mušković, dipl.ing. geod iz [adresa] identificirao je predmetnu nekretninu te je utvrdio da ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi se u naselju Mali Maj na adresi [adresa]. U naravi predstavlja višestambenu zgradu s deset stambenih jedinica kao i pripadajuće dvorište na čijoj ogradi na istočnoj i zapadnoj strani se nalaze kapije. K. č. br. [katastarska čestica] ograđena je na terenu betonskih zidovima te se sa sjeverne strane izvan betonskog zida nalazi uređeni prostor za parkiranje koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka kao stručan i objektivan, a kojem nisu prigovorile ni parnične stranke.

7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li bi prvo tuženiku na predmetnoj nekretnini uz posebni dio „E“ i posebni dio „S3“ iz projekta etažiranja iz 2008. sa suvlasničkim udjelom od 6507/53442 ( 5811 + 696 ) iz ugovora o diobi, koji odgovara stanu „A5“ iz etažnog plana 2018. pripalo i jedno parkirno mjesto koje bi se nalazilo u dvorištu.

8.S tim u vezi valja spomenuti da se ispred predmetne nekretnine nalazi uređena parkirna površina na kojoj je moguće parkirati devet osobnih automobila koja parkirna površina se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka.

9.Tuženici tvrde da su od investitora ITIS d.o.o. uz stan i spremište kupili i jedno parkirno mjesto te da su pravo vlasništva na tom parkirnom mjestu stekli temeljem instituta dosjelosti.

Tuženici su strani državljani te se je prvo tuženik kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi upisao temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-298/15-11 od 23. prosinca 2015., koja je postala pravomoćna dana 08. siječnja 2016. (123-124). U toj presudu utvrđeno je da je ovdje prvo tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište od 760 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 85/530 dijela koji idealni dio čini stan na prvom katu s istočne strane u površini od 59,51 m2, jednu podrumsku prostoriju od 7,00 m2 i jedno parkirno mjesto u dvorištu. Prednik prvo tuženika je bilo poduzeće ITIS d.o.o., [adresa] koji je u navedenom postupku bio tuženik i koji je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u cijelosti.

10.Tužitelji ističu da se je prvo tuženik uknjižio na idealnom dijelu predmetne nekretnine temeljem presude na temelju priznanja, što znači bez raspravljanja pred sudom, a u obrazloženju te presude stoji da je pravna osnova iste dosjelost odnosno dugotrajno posjedovanje stana i parkirnog mjesta. Tvrde da parkirno mjesto na predmetnoj nekretnini nije nikada postojalo tako da prvo tuženik nije ni mogao dosjedati vlasništvo parkirnog mjesta.

11.S obzirom da predmetna nekretnina nije etažirana na način da je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova predmetne nekretnine prvo tuženik se temeljem navedene presude (presude na temelju priznanja) nije mogao ni upisati kao vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine već samo u idealnom dijelu, koji u konkretnom slučaju iznosi 85/530 dijela.

12.Bez obzira na navedenu presudu na temelju priznanja , prvo tuženik svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine izvodi iz prava vlasništva svoga prednika i to poduzeća ITIS d.o.o. [adresa].

13.Drugo tuženik je u svom iskazu (210-211) izjavio da su supruga ovdje treće tužena i on kupili predmetni stan 2001. preko agencije, te im je prodavatelj dao ključeve od njihovog stana i pokazao mjesto njihovog parkinga, a to je mjesto gdje on i danas parkira svoj automobil, a nalazi se izvan ograde.

S tim u vezi i saslušani svjedoci ĐI (208) i CI (208) u svojim su iskazima izjavili da svi vlasnici stanova u predmetnoj zgradi parkiraju izvan ograđenog dijela, na javnoj površini pa tako i tuženici. Isto tako svjedok VI (209) suprug jedne od vlasnice stanova u predmetnoj zgradi izjavio je da su svoj stan kupili 2001. ili 2002. od poduzeća Itis d.o.o. koji im je uz stan prodao i jedno parkirno mjesto te pokazao da se ono nalazi izvan ograđenog dijela, a kasnije su saznali da je to javna površina. Peto tužitelj je isto u svom iskazu (210) izjavio da je uz stan kupio i parkirno mjesto , a prodavatelj mu je pokazao da se ono nalazi izvan vanjske ograde.

Iskaze navedenih sud ocjenjuje kao jasne logične i uvjerljive koji nisu u suprotnosti s drugim provedenim dokazima.

14.Iz kupoprodajnog ugovora iz 2001. između prodavatelja poduzeća ITIS d.o.o. i kupaca VI i ČI (184-186) proizlazi da ima je prodavatelj prodao idealni dio predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja određeni posebni dio zgrade s napomenom da stanu pripada jedno parkirno mjesto u skici označeno brojem 5. Iz kupoprodajnih ugovora iz 2002. između prodavatelja poduzeća ITIS d.o.o. te kupaca GI (160-162), FI (163-165) proizlazi da im je prodavatelj prodao idealni dio predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja određeni posebni dio zgrade s time da je utvrđeno da je parkirališno mjesto osigurano na javnoj površini ispred zgrade.

Iz kupoprodajnog ugovora iz 2011. između prodavatelja Ć i AI i kupca SI (166-170) proizlazi da je predmet kupoprodaje bio stan s raspolaganjem jednog parkirnog mjesta ispred kuće.

Iz kupoprodajnog ugovora iz 2016. između prodavatelja ŠI i kupca ĆI (188-193) proizlazi da je predmetnom kupoprodaje bio stan, spremište, dio okućnice i jedno parkirno mjesto te hodnik.

Iz kupoprodajnog ugovora iz 2017. između prodavatelja ĆII i kupaca MI i BI (173-183) proizlazi da je predmet kupoprodaje bio stan, spremište, okućnica te jedno parkirno mjesto. Znači, prodavatelj (poduzeće Itis d.o.o. ) je kupcima, pa tako i tuženicima prilikom prodaje pokazao mjesto parkinga koje se nalazi na susjednoj nekretnini ne na predmetnoj.

15.Nadalje je drugo tuženik izjavio da je tek kasnije nakon što je potpisao etažni elaborat II, dipl. ing. arh. iz 2018. (70-92) saznao da mjesto na kojem parkira auto je javna površina, te da u tom elaboratu nema parkirnih mjesta. Još je izjavio da nije tražio da parkira unutar dvorišta jer je mislio da mjesto koje mu se pokazano od strane prodavatelja je njegovo parkirno mjesto.

16.Iz ugovora o diobi nekretnina od 30. travnja 2009. zaključenog između suvlasnika predmetne nekretnine i to ŠI, ITIS d.o.o., ČI, HI, GI, FI, NI i PI (19-26) proizlazi da se tim ugovorom provodi etažna dioba na način da se s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine poveže određeni posebni dio nekretnine sukladno projektu etažiranja koji se sastoji od tabelarnih i grafičkih priloga koji su sastavni dio toga ugovora. Uspostavljeno je etažno vlasništvo – pravo vlasništva na posebnim dijelovima tako da je svakom od navedenih suvlasnika utvrđeno da je s njihovim idealnim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine povezano pravo vlasništva određenog posebnog dijela. Nigdje nije navedeno da bi nekom od suvlasnika kao poseban dio pripalo i vlasništvo parkirnog mjesta.

17.Iz međuvlasničkog ugovora o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova nekretnine od 30. travnja 2009. (42-49) proizlazi da je sklopljen između suvlasnika predmetne nekretnine odnosno vlasnika posebnih dijelova te iste nekretnine i to ŠI, ITIS d.o.o., ČI, HI, GI, FI, NI i PI. Tim ugovorom regulirani su međusobni odnosi glede prava i obveza u vezi dijelova nekretnine koji služe zgradi kao cjelini, okućnici kao i održavanje i upravljanje nekretninom. Polazeći od činjenice da zajedničke dijelove čine: pristup ulazu građevine, zemljište ispod zgrade, komunikacije u prizemlju, katu i protkrovlju, temelji, vanjski i nosivi zidovi, krov, ventilacijski kanali koji prolaze okomito kroz etaže, zajednički dijelovi vodovodne instalacije, zajednički dijelovi kanalizacijske instalacije, zajednički dijelovi elektroinstalacije, zajednički dijelovi antenskog sustava, zajednički dijelovi telefonske instalacije, gromobranska instalacija, uzajamni odnosi uređeni su na način da pristup ulazu građevine, stepenište i zemljište ispod zgrade je zajedničko i nedjeljivo suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova, kao i komunikacije u prizemlju, katu i protkrovlju, temelji, vanjski i nosivi zidovi, krov, ventilacijski kanali koji prolaze okomito kroz etaže, zajednički dijelovi vodovodne instalacije, zajednički dijelovi kanalizacijske instalacije, zajednički dijelovi elektroinstalacije, zajednički dijelovi antenskog sustava, zajednički dijelovi telefonske instalacije, gromobranska instalacija, da dio okućnice označeno oznakom "V2" pripada suvlasniku ŠI, a dio okućnice označen oznakom "V1" pripada svim ostalim suvlasnicima i koriste ga zajednički prema dogovoru. Znači, u tom ugovoru nigdje se ne spominje da bi dio okućnice činilo parkirno mjesto koje bi pripalo nekom od suvlasnika.

18.Iz projekta etažiranja ovlaštenog inženjera građevinarstva RI, dipl. ing. građ. iz kolovoza 2008. (93-112) ne proizlazi da je tim projektom obuhvaćeno bilo koje parkirno mjesto.

19.Iz arhitektonskog projekta, plana posebnih dijelova zgrade – projekt etažiranja ovlaštenog arhitekta II, dipl. ing. arh. iz 2018. (70-92) isto ne proizlazi da bi tim projektom bilo obuhvaćeno bilo koje parkirno mjesto. Međutim, stanovi koji nisu sporni su nešto drugačije opisani u odnosu na ugovor o diobi iz 2009. i plan etažiranja iz 2008., a jedan od suvlasnika je bio i ovdje prvo tuženik. Sve navedene isprave su bile potpisane od strane suvlasnika pa tako i od poduzeća ITIS d.o.o. (prednika prvo tuženika), te samog prvo tuženika.

20.Kao što je naprijed navedeno drugo tuženik (koji je djed prvo tuženiku, a suprug treće tužene) je u svom iskazu naveo da je tek nakon potpisivanja projekta etažiranja iz 2018. saznao da njime nisu obuhvaćena parkirna mjesta, odnosno da mjesto na kojem on parkira svoj automobil se nalazi na drugoj katastarskoj čestici, a ne na dijelu predmetne nekretnine.

21.Presuda temeljem koje se je prvo tuženik upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine iz 2015. i kojom je utvrđeno da njegov suvlasnički idealni dio u naravi čini i jedno parkirno mjesto u dvorištu je presuda na temelju priznanja koja je donesena u postupku bez raspravljanja s obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev u svom odgovoru na tužbu. Znači u tom postupku se nije raspravljalo niti utvrđivalo gdje je pozicionirano spomenuto parkirno mjesto u dvorištu. Tek kasnije iz projekta etažiranja iz 2018. je utvrđeno da parkirna mjesta, od kojih jedno koriste tuženici, se ne nalaze na predmetnoj nekretnini već na susjednoj koja je u vlasništvu Grada Poreča (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

22.Znači tuženici nikada nisu ni bili u posjedu dijela predmetne nekretnine točnije dvorišta na kojem bi parkirali svoj osobni automobil. S obzirom na to oni vlasništvo određenog dijela predmetne nekretnine, dijela dvorišta, nisu mogli steći dosjedanjem sukladno odredbi članka 159. ZV-a pa s tim u vezi spomenuta pravomoćna presuda nije od utjecaja na ovaj postupak.

23.Osim toga prednik tuženika poduzeće ITIS d.o.o. [adresa] je kao suvlasnik predmetne nekretnine potpisao naprijed navedene isprave u kojima nije bilo niti govora o parkirnom mjestu, odnosno tim ispravama nije utvrđeno pravo tuženika na parkirno mjesto. To poduzeće kao prodavatelj nije moglo na tuženike prenijeti više prava nego što ih je sam imao u pogledu predmetne nekretnine.

S tim u vezi tuženici su istaknuli prigovor da sporazum o diobi odnosno ugovor o diobi iz 2009. (19-27) ne može obvezivati tuženike iz razloga što oni u to vrijeme nisu ni bili ovlašteni zaključiti takav sporazum.

Takav prigovor je neosnovan iz razloga što taj sporazum nisu potpisali tuženici već njihov prednik poduzeće Itis d.o.o., kao što je to već naprijed navedneo.

24.Kako između projekta etažiranja iz kolovoza 2008. i ugovora o diobi iz 2009. postoji razlika u pogledu opisa posebnih dijelova predmetne nekretnine s etažnim planom iz 2018. sud je proveo građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku UI, ing. građ.

Navedeni vještak je u svom nalazu i mišljenju (220-252) utvrdio da je projektom etažiranja iz kolovoza 2008. izrađenog od strane trgovačkog društva Goran inženjering d.o.o. [adresa] s potpisom RI dipl. ing. građ. zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijeljena na 15 posebnih dijelova: 5 spremišta, 9 stanova i jedan poslovni prostor. Zatim da su u ugovoru o diobi nekretnina od 30. travnja 2009. spremišta u podrumu (5) podijeljena između suvlasnika zgrade na način da po jedno spremište pripadne u vlasništvo ŠI, ČI, trgovačkom društvu ITIS d.o.o. [adresa], FI i HI. Taj ugovor o diobi i projekt etažiranja iz 2008. za prostorije stana poklapaju se s planom posebnih dijelova zgrade – projektom etažiranja iz mjeseca siječnja 2018. Ugovor o diobi nekretnina iz 2009. i projekt etažiranja iz 2008. ne poklapaju se s planom posebnih dijelova zgrade – projektom etažiranja iz 2018. i to u dijelu prikaza spremišta u podrumu zgrade iz razloga što su prostori spremišta u etažnom planu iz 2008. prikazani kao samostalne uporabne cjeline, a u projektu etažiranja iz 2018. kao pripatci stanova. Naznačio je da projektom etažiranja iz 2008. kao i projektom etažiranja iz 2018. nisu razmatrana pitanja rješavanja mirujućeg prometa (parkiranja) niti su u projektima na okućnici zgrade prikazana/označena bilo kakva parkirališna mjesta – jedno ili više njih. Isto tako da ugovorom o diobi iz 2009., projektom etažiranja iz 2008. i projektom etažiranja iz 2018. niti jednom od suvlasnika ne pripada niti je osigurano parkirališno mjesto unutar dvorišta zgrade.

Tužitelji su prihvatili nalaz i mišljenje navedenog vještaka dok su tuženici na njega prigovorili i to na način da su naveli da vještak nije dao odgovore o veličini suvlasničkog udjela te da li postoji razlika u veličini upisanog suvlasničkog udjela i da li se ta razlika može povezati s posebnim dijelom dvorišta u površini koja je potrebna za jedno parkirno mjesto. Smatraju da upisani suvlasnički udio prvo tuženika je veći od suvlasničkog udjela koji odgovara predmetnom stanu, te da im na ime te razlike pripada jedno parkirno mjesto.

S obzirom na to sud je saslušao navedenog vještaka (305-306) koji je izjavio da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na primjedbe tuženika istaknuo je da se ne radi o prigovorima niti primjedbama već o zahtjevu za novim vještačenjem. Na pitanje koliko iznose koeficijenti dijelova dvorišta u odnosu na suvlasničke udjele vlasnika stanova kojima su ti dijelovi dvorišta pripali odgovorio je da se u etažnom elaboratu dio dvorišta koji se pridružuje određenom stanu množi koeficijentom 0,1 uslijed čega se povećava korisna vrijednost.

Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i objektivan te odbio prijedlog tuženika za dopunskim vještačenjem s obzirom da se njime predlaže novo vještačenje, a ne dopuna zato što vještak nije odgovorio na zadatak postavljen od strane suda.

25.S tim u vezi valja napomenuti da je točno da idealni suvlasnički dio prvo tuženika od 85/530 je veći od dijela 6507/53442 koji mu pripada temeljem ove presude, međutim kao što je već naprijed navedeno idealni suvlasnički dio je utvrđen presudom na temelju priznanja bez provođenja postupka, bez vještačenja kojim bi se to utvrdilo i koja presuda nema učinka na ovaj postupak.

26.Radi svega navedenog valjalo je u potpunosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.

27.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23), s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.592,67 eura, te s obzirom da tužitelje zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama. Sud je tužiteljima priznao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 14. ožujka 2024., 13. svibnja 2024. i 26. studenog 2024., trošak sastava podnesaka od 02. travnja 2024. i 15. srpnja 2024. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV-a od po 25 % na te iznose tj. od po 50,00 eura, trošak sastava podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura, trošak PDV-a od 25 % na taj iznos tj. 25,00 eura, trošak vještačenja (mjerničnog i građevinskog) u iznosu od 856,10 eura, trošak prijevoda tužbe na njemački jezik u iznosu od 360,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženim iznosima od po 26,50 eura, ukupno 2.894,10 eura. Sud nije odredio da su tuženici dužni solidarno tužiteljima naknaditi taj trošak s obzirom da ni iz jednog propisa ne proizlazi da u ovakvoj pravnoj stvari bi proizlazila obveza na solidarno plaćanje parničnog troška.

28.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 10. siječnja 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 10. siječnja 2025.

S u d a c: