Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-424/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Jugoslav Puran iz Bjelovara, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Hrvoje Matić iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 9. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika u zamjeni, dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

1. Utvrđuje se ništetnom odredba u članku 6. Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 63000110088/2005 sklopljenog 6.6.2005. između tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska ulica 29, u dijelu u kojem je tužitelj u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 0,80% od iznosa kredita.

2. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.079,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana 18. srpnja 2024. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti. U tužbi se navodi da su tužitelj i prednik tuženika sklopili dana 6.6.2005. ugovor o kreditu za adaptaciju kuće. Odredbom u čl. 6. ugovora tuženik je nametnuo ugovornu odredbu kojom: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 0,80% jednokratno unaprijed". Sukladno toj odredbi tužitelju je 15.6.2005. naplaćen iznos od 871,81 kn. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu o navedenoj odredbi stranke nisu pregovarale, već je istu jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed pripremljeni tipski ugovor na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj. Odredba ne sadrži bilo kakve podatke o visini naknade, niti parametre iz kojih tužitelj može shvatiti koji mu se troškovi i usluge tuženika, te u kojem iznosu, naplaćuju naknadom za obradu kredita, zbog čega odredba nije jasna i razumljiva. Obradom kredita nije nastao nikakav trošak koji bi opravdao naplatu naknade za obradu kredita, jer je upravo tužitelj snosio javnobilježničke i druge troškove za sklapanje ugovora, pa za uvrštenjem ove odredbe tuženik nije imao opravdan razlog. Poziva se na čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) i smatra da ugovorne kamate faktički predstavljaju naknadu koju korisnik kredita na ime korištenja tuđeg novca plaća banci, pa tuženik nije imao zakonskog stvarnog uporišta naplatiti dodatnu naknadu za obradu kredita za koju nije razumljivo što se istom plaća. Nametanjem nejasne i nerazumljive, pa stoga i nepoštene odredbe, tuženik je povrijedio Zakon o zaštiti potrošača (dalje ZZP) važeći u vrijeme sklapanja ugovora, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, zbog čega je navedena odredba ništetna u smislu čl. 81., 84. i 87. ZZP-a. Predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je njegov pravni prednik 6. lipnja 2005. s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu. Ističe da je u ugovoru jasno, lako razumljivo i uočljivo navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,80% iznosa kredita. Stoga sporni čl. 6. ne podliježe testu nepoštenosti. Smatra kako ima pravo naplatiti usluge koje pruža. Nesporno je da se radi o tipskom ugovoru. Tužitelj pogrešno ističe da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem sporne naknade, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama. Opreza radi ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, presudu ovog suda od 10. veljače 2023. i drugostupanjsku odluku i dopis.

4. Tužitelj ŠČ naveo je u svom iskazu da je negdje 2005. namjeravao podići kredit za kupnju kuće, pa se išao raspitivati kod tuženika, a to je onda bio pravni prednik tuženika, čini mu se Slavonska banka. Išao je u poslovnicu u Orahovici i tamo je podnio zahtjev za kredit. Nikakvih pregovora o uvjetima ni klauzulama kredita nije bilo, već je sklopio ugovor na unaprijed otisnutom obrascu. Banka je uzimala tzv. ulaznu naknadu i nikakvih pregovora oko toga nije bilo. Ne sjeća se točno koji djelatnik banke je radio obradu kredita, međutim, znao je da je ta naknada u ugovoru, ali s tim u vezi nikakvih pregovora nije bilo. Kredit je bio u CHF, a bio je na rok otplate od 15 godina i kredit je otplaćen u cijelosti, a ne zna više točno kada. U banci su mu rekli da mora platiti naknadu, ali ništa posebno nisu govorili o visini te naknade i na koji način se ona ima utvrditi. Tu naknadu platio je banci nakon što je sklopljen ugovor o kreditu i to je iznosilo negdje oko 800,00 kuna. Kritične zgode podigao je stambeni kredit i od tog kredita je kupio kuću u kojoj je stanovao, a i sada još uvijek stanuje. Ugovor o kreditu je pročitao i više-manje ga je razumio, a njemu je najvažnije bilo samo da dobije novce, a za drugo se i nije posebno zanimao. Rekli su mu u banci da mora platiti naknadu nakon sklapanja ugovora o kreditu, što je i razumio, ali nije mogao pretpostaviti kolika će biti ta naknada, a znao je otprilike kolika će ta naknada i biti, a u toj banci je primao i plaću, pa je mogao i podići novac. To mu je bio prvi ugovor o kreditu, a nije pregovarao o visini naknade, jer bez plaćanja naknade ne bi bio kredit niti realiziran, niti bi mogao dobiti novac.

5. Iz ugovora o namjenskom kreditu utvrđeno je da je sklopljen između Slavonske banke kao banke i tužitelja kao korisnika kredita dana 6. lipnja 2005. Banka je odobrila stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita u iznosu od 23.000,00 CHF s rokom vraćanja od 15 godina. Člankom 6. ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 0,80% jednokratno unaprijed.

6. Iz odluke ovog suda P-464/2022-39 od 10. veljače 2023. utvrđeno je da je tužitelj kod ovog suda vodio postupak protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, te je uspio u parnici, a drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tuženika.

7. Iz dopisa tuženika, a koji je tužitelj putem svog punomoćnika zaprimio 12.7.2024., proizlazi da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, a da banka nije naplatila naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dok je naknada za obradu kredita u apsolutnom iznosu.

8. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik 6. lipnja 2005. s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 6. ugovora o kreditu. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je kredit stambeni i da se radi o tipskom ugovoru. Iz iskaza tužitelja koji je sud u cijelosti prihvatio proizlazi da mu banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji ulaze u spornu naknadu, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz čl. 6. spornog ugovora proizlazi da je naknada određena u postotku, a prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da je naknada određena u postotku, a ne u nominalnom iznosu, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

9. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 eura, a koji troškovi se odnose na slijedeće troškove: sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. OT), sastav podneska od 4.10.2024. 200,00 eura (Tbr. 8. OT), zastupanje na ročištima 21.10.2024. i 9.12.2024. 400,00 eura (2 x 200,00 eura, Tbr. 9. OT), PDV 200,00 eura, pristojba na tužbu 26,55 eura i pristojba na presudu 53,09 eura. Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice. Tužitelju nisu priznati niti troškovi navodne naknade za izbivanje iz pisarnice jer nije jasno niti je navedeno kada je došlo do čekanja na raspravu, koje je to bilo vrijeme navodnog vijećanja suda, dok punomoćniku tužitelja nisu priznati navodni troškovi za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, budući da u mjestu gdje se sud nalazi ima dovoljno odvjetnika koji nemaju takav trošak.

U Slatini 10. siječnja 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Odvjetničkom uredu Jugoslav Puran, Bjelovar, Josipa Jelačića 12, 2. Tuženik: po Odvjetničkom uredu Hrvoje Matić, Maksimirska 81, Zagreb.