REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-228/2024-11

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bojana Jovina, odvjetnika iz Pule i tuženice, 10. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 60,29 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 6,26 EUR od dana 07.02.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 20,56 EUR od dana 07.03.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,06 EUR od dana 23.05.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR od dana 06.07.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,98 EUR od dana 08.08.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,98 EUR od dana 06.09.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od dana 15.11.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,93 EUR od dana 19.05.2023.g. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku 8 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove.“

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice 9. travnja 2024. podnio tužbu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 60,29 EUR u kojoj navodi da je tuženica suvlasnica nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da, iako je sukladno odredbi članka 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije bila u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim odnosno poslovnim prostorom, to nikada nije učinila, slijedom čega je tužitelj račune za isporučenu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika ĐR iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa]. Kako je propustila postupiti po spomenutim propisima tuženica se neosnovano obogatila za iznos mjesečnih računa po osnovi isporučene električne energije, pa tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 60,29 EUR uvećano za zatezne kamate od dana dospijeća pojedinih mjesečnih tražbina pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu čini nespornim da je suvlasnica nekretnina na adresi [adresa] no navodi da ne živi u blizini, da nikada nije stupila u posjed predmetnih nekretnina te da ih nikada nije koristila. U kući su naime dugi niz godina živjeli socijalni slučajevi koji su plaćali struju putem bonova koje su dobivali od Centra za socijalnu skrb. Nakon njihovog iseljenja tijekom 2020. na računu tužitelja ostao je preplaćeni iznos za oko 1.000,00 kuna (132,72 EUR), kuća je ostala otključana i devastirana a struja se više nije trošila. Unatoč tome djelatnici tužitelja nikada nisu očitali stanje brojila koje im je bilo dostupno već su slali račune na temelju prosječne potrošnje kakva je bila dok se kuća koristila. Smatra da se dugovanje vjerojatno prvi put pojavilo 29. listopada 2022. kada je struja isključena, a nakon tog je isključenja tužitelj, kada je utvrdio kako stvarno stanje brojila, tako i da je neosnovano isključio struju, bez zahtjeva vlasnika ili korisnika ponovno istu uključio. Nadalje navodi da je kuća i nakon toga bila otključana, odnosno da je brojilo bilo dostupno za očitanje, no da je tužitelj unatoč tome slao račune po prosječnoj potrošnji iako nikakve potrošnje nije niti bilo. Struja je ponovno isključena 28. travnja 2023. a usprkos tome što je brojilo tada skinuto, tužitelj je ispostavio račun 30. travnja 2023. u iznosu od 1,06 EUR, 15. lipnja 2023. u iznosu od 2,56 EUR, 15. srpnja 2023. u iznosu od 2,98 EUR i 15. kolovoza u iznosu od 2,98 EUR, neosnovano je dakle izdao račune za uslugu koja nije mogla biti korištena zbog skinutog brojila još 28. travnja 2023. U odnosu na račune od 23. travnja 2023. s dospijećem 6. veljače 2023. te od 15. veljače 2023. s dospijećem 6. ožujka 2023. ističe prigovor zastare. Konačno, u odnosu na račune za uključenje odnosno isključenje od 29. listopada 2022. i 28. travnja 2023. navodi da nije skrivila skidanje brojila niti tražila ponovno uključenje struje te da je do isključenja došlo jer je tužitelj umjesto očitavanja brojila računao prosječnu potrošnju, iako nikakve potrošnje nije bilo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je podneskom od 24. srpnja 2024. zbog istaknutog prigovora zastare djelomično povukao tužbu i to u dijelu koji se odnosi na račune broj 012201191900- 230104-6, 012201191900-230205-0 i 012201191900-2210701-3 u ukupnom iznosu od 34,78 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od dana dospijeća pojedinih mjesečnih tražbina pa do isplate, kojem se povlačenju tuženica protivila ako bi to bilo od utjecaja na odmjeravanje troškova ovog parničnog postupka, pa je u takvoj procesnoj situaciji sud meritorno odlučivao odnosno donio presudu kojom je u cijelosti odlučeno o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Međutim prije upuštanja u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a u takvim su postupcima stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (odredba članka 461.a stavka 2. ZPP-a).

4.1. Slijedom navedenoga ovaj je sud u obzir uzeo samo pravovremeno iznijete činjenice te izveo samo pravovremeno predložene dokaze, pa su dakle u tijeku postupka pročitani izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (listovi 4 i 5 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige (listovi 7 i 8 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tuženica je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da je suvlasnica kuće odnosno nekretnine u odnosu na koju je tužitelj izdao utužene račune, međutim sporna je kako osnova tako i visina njegovog tužbenog zahtjeva.

7. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/22.

– dalje: Pravilnik), koji je donesen na temelju odredbe članka 59. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21. – dalje: ZTEE), a koje među ostalim uređuju uvjete mjerenja, obračuna te potrošnje električne energije i naplate isporučene električne energije i snage.

8. Ovdje prije svega u odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da prema odredbi članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) tražbine naknade za isporučenu električnu energiju, kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu.

8.1. S obzirom na u izvodu iz poslovnih knjiga naznačenu kategoriju kućanstva, koju okolnost parnične stranke tijekom postupka nisu niti dovodile u pitanje, a cijeneći da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. travnja 2024. te da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da bi kakvom radnjom parničnih stranaka zastara bila prekinuta, ovaj sud utvrđuje da je u odnosu na račune broj 012201191900-230104-6 od 23. siječnja 2023. u iznosu od 6,26 EUR i u odnosu na račun broj 012201191900- 230205-0 od 15. veljače 2023. u iznosu od 20,56 EUR nastupila zastara potraživanja tužitelja, i to za potraživanja prema računu broj 012201191900-230104-6 7. veljače 2024. (datum dospijeća 6. veljače 2023.), a prema računu broj 012201191900- 230205-0 7. ožujka 2024. (datum dospijeća 6. ožujka 2023.).

9. Nadalje, čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno je da je tužitelj 30. travnja 2023. izdao račun broj 012201191900-230420-7 u iznosu od 1,06 EUR naznačivši da je riječ o računu za električnu energiju, potom da je 15. lipnja 2023. izdao račune broj 012201191900-230603-0 u iznosu od 2,56 EUR, zatim 15. srpnja 2023. broj 012201191900-230704-4 u iznosu od 2,98 EUR te 15. kolovoza 2023. broj 012201191900-230805-9 u iznosu od 2,98 EUR, a u odnosu na koje je račune naznačeno da je riječ o mjesečnim novčanim obvezama. Imajući u vidu da je odredbom članka 4. stavka 2. točke 16. Pravilnika propisano da mjesečna novčana obveza predstavlja iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije „kućanstvo“ određen na temelju predviđene mjesečne potrošnje električne energije krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, zaključeno je da se u odnosu na račune broj 012201191900-230603-0, 012201191900-230704-4 i 012201191900-230805-9 primjenjuju odredbe o procjeni potrošnje u smislu odredbe članka 66. Pravilnika.

9.1. Međutim i ovdje je prije svega potrebno ukazati da je odredbama Glave VIII. Pravilnika, kojom su normirani uvjeti mjerenja, načini obračuna i naplata potrošnje električne energije, propisano da obračunsko razdoblje može biti mjesečno ili polugodišnje, time da se polugodišnje obračunsko razdoblje odnosi na bilo kojih šest uzastopnih kalendarskih mjeseci i primjenjuje se na krajnje kupce iz kategorije „kućanstvo“ s priključnom snagom do uključivo 22kW bez daljinskog očitanja i na krajnje kupce iz odredbe članka 65. stavaka 5. i 6. Pravilnika (odredba članka 55. stavaka 1. i 3. Pravilnika). Prema odredbi članka 61. Pravilnika operator sustava je dužan očitati stanje brojila krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, uključujući i krajnje kupce iz odredbe članka 65. Pravilnika, na zadnji dan u zadnjem mjesecu polugodišnjeg obračunskog razdoblja s dopuštenim odstupanjem od 15/+5 dana (odredba stavka 1.). Očitanje stanja brojila iz odredbe stavka 1. tog članka operator sustava preračunava na zadnji dan u kalendarskom mjesecu razmjerno broju dana odstupanja. Nadalje, prema odredbi članka 64. Pravilnika korisnik mreže dužan je omogućiti ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava očitanje stanja brojila (odredba stavka 1.). Ako ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava nije mogla očitati stanje brojila zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu, dužna je korisnika mreže o tome obavijestiti pisanim putem, a korisnik mreže dužan je, u roku navedenom u obavijesti ovlaštene osobe operatora distribucijskog sustava, dostaviti mu očitanje stanja brojila (odredba stavka 2.). U slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, a korisnik mreže nije dostavio očitanje stanja brojila u skladu s odredbom stavka 2. tog članka, operator sustava će procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju korisnika mreže u skladu s odredbom članka 66. Pravilnika. Ako operator sustava kod redovnog očitanja stanja brojila dva puta uzastopno nije mogao očitati stanje brojila u skladu s odredbom stavka 1. tog članka, dužan je o svom trošku korisniku mreže ugraditi napredno brojilo ili izmjestiti obračunsko mjerno mjesto.

9.2. S druge pak strane odredbom članka 65. Pravilnika propisana je mogućnost samoočitanja stanja brojila, u kojem je slučaju operator distribucijskog sustava dužan na zahtjev krajnjeg kupca iz kategorije „kućanstvo“ omogućiti redovitu mjesečnu dostavu očitanja stanja brojila samostalno ili putem opskrbljivača.

9.3. Procjena potrošnje i/ili proizvodnje električne energije krajnjeg kupca, aktivnog kupca, proizvođača ili operatera skladišta energije od strane operatora sustava regulirana je odredbom članka 66. stavka 1. Pravilnika, prema kojoj je takav obračun potrošnje moguć jedino u slučaju nemogućnosti očitanja brojila, ili ako krajnji kupac iz odredbe članka 65. stavka 3. Pravilnika samostalno ili putem opskrbljivača ne dostavi operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila u roku te u formatu i na način iz odredbe članka 65. stavka 3. Pravilnika, ili ako krajnji kupac ne dostavi očitanje stanja brojila u skladu s odredbom članka 84. Pravilnika odnosno ako očitanje stanja brojila koje je dostavio krajnji kupac u skladu s odredbom članka 84. Pravilnika odstupa za više od 30% u odnosu na prvo isto obračunsko razdoblje iz prethodnih godina.

9.4. U svakom slučaju računi i informacije o obračunu električne energije moraju biti točni, lako razumljivi, jasni, sažeti, prilagođeni krajnjim kupcima i sastavljeni tako da ih krajnji kupci mogu lako usporediti, a moraju biti i u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom odnosno s odredbama Pravilnika (odredba članka 29. stavaka 1. i 6. ZTEE-a).

10. Dakle, da bi uspio u ovom postupku, tužitelj je bio dužan dokazati da je prije svega postupljeno po navedenim odredbama Pravilnika – na njemu je bilo dokazati da je on vršio očitanje stanja brojila, ili da je pak ta obveza bila na tuženici na temelju njenog zahtjeva za samoočitanje brojila, a da su novčane tražbine u iznosima kako se navode u izvodu iz poslovnih knjiga posljedica izračuna prosječne potrošnje uslijed ispunjenja jedne od pretpostavki iz odredbe članka 66. Pravilnika (uz pojašnjenje okolnosti koje su dovele do ispunjenja takve pretpostavke). Međutim tako nešto tužitelj nije niti tvrdio u tužbi, a nije niti obrazlagao na temelju kojih je parametara, za koje razdoblje te u odnosu na koje je stanje brojila izdan račun broj 012201191900-230420-7 u iznosu od 1,06 EUR, za kojeg je naznačio da je riječ o računu za električnu energiju. Pritom niti za izdavanje računa broj 012201191900- 2210701-3 od 29. listopada 2022. u iznosu od 7,96 EUR i broj 012201191900- 230321-9 od 28. travnja 2023. (koji su naznačeni kao naknada za uključenje odnosno isključenje) nisu dani apsolutno nikakvi razlozi, a na tužitelju je i u odnosu na ovu vrstu tražbine bilo dokazati prije svega njenu osnovanost u smislu odredbi Glave XI. Pravilnika kojima su propisani uvjeti za primjenu postupka ograničenja ili privremene obustave isporuke električne energije.

11. Konačno, osim što u tužbi uopće nisu izložene pravno odlučne činjenice (odredba članka 461.a stavka 2. ZPP-a), tužitelj je uz tužbu dostavio izvod iz poslovnih knjiga (čiju je vjerodostojnost tuženica osporila) a ta je isprava, dakle jedina isprava na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev, vjerodostojna isprava u smislu formalnopravne pretpostavke za pokretanje eventualnog ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (uz ispunjenje ostalih uvjeta predviđenih odredbama Ovršnog zakona). Iz toga slijedi da izvod iz poslovnih knjiga nema pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a jer je riječ o privatnoj i jednostranačkoj ispravi tužitelja koja sama po sebi, prema ocjeni ovoga suda, ne može biti dostatna za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom parničnom postupku, posebno s obzirom na navode tuženice koje je iznijela tijekom ovoga postupka.

12. Slijedom svega navedenoga, budući da je tuženica dovela u sumnju točnost izvatka iz poslovnih knjiga a tužitelj, na kome je bio teret dokaza, nije dokazao odnosno nije uopće podnio ovom sudu činjenice i dokaze o osnovanosti njegove tražbine, tužbeni zahtjev je (dodatno iz razloga iznijetih u točkama 8. i 8.1. ovoga obrazloženja) odbijen kao neosnovan (točka I izreke presude).

13. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13.1. Tužena je na ročištu održanom 29. studenoga 2024. postavila zahtjev za naknadu putnog troška na relaciji Zagreb – Pula – Zagreb i naknadu izgubljene dnevnice, no s obzirom na to da sudu nije predočila kakvu ispravu ili potvrdu kao dokaz da su navedeni troškovi zaista nastali (u tužbi je prebivalište tužene u [adresa]), a niti je specificirala njihovu visinu, njezin je zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli, 10. siječnja 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu i uručenje presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz sudsku pristojbu na presudu

- tuženici