REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-67/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gaševiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Tiore Marciuš, odvjetnice te tuženika osobno uz punomoćnika Marka Gaševića, odvjetnika, dana 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik NT dana **.**.2022. smetao posljednji mirni i faktični posjed tužiteljice MT dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK TIJELO I, zk.č.br. 8184/17, DVORIŠTE U BABONIĆEVOJ ULICI BR. 32, površine 126 čhv odnosno 453 m2, i ZK TIJELO II, u naravi Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa], sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, i to poslovnog prostora površine 69,64 m2 koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, hodnika, WC-a i izbe, označenog žutom bojom na skici koja čini sastavni dio rješenja, na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima tog poslovnog prostora čime je tužiteljici oduzeo posjed te nekretnine pa se nalaže tuženiku NT uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja posjeda na način da tužiteljici MT u roku od 8 dana preda ključeve podobne za ulaz u taj dio nekretnine te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku NT da tužiteljici MT nadoknadi parnični trošak u iznosu od 954,62 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK TIJELO I, zk.č.br. 8184/17, DVORIŠTE U BABONIĆEVOJ ULICI BR. 32, površine 126 čhv odnosno 453 m2, i ZK TIJELO II, u naravi Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa], sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta odnosno da je vlasnica i samoposjednica poslovnog prostora u toj nekretnini koji je koristila na način da ga je dala u zakup trećoj osobi. Naime, tvrdi da je kao zakupodavac sklopila Ugovor o zakupu od 1.3.2022. s trgovačkim društvom Marčinković i Partneri d.o.o., kao zakupnikom, kojim je dala u zakup poslovni prostor površine 69,64 m2 koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, hodnika, wc-a i izbe, a koji se nalazi u opisanoj nekretnini. Navodi da je ovaj zakup prestao 30.5.2022. kada joj je radnik toga zakupnika OT predao ovaj poslovni prostor u neposredan posjed zajedno s ključevima pri čemu napominje kako se u ovoj nekretnini nalazi i poslovni prostor površine 19,75 m2 koji je predmet zakupnog odnosa između nje, kao zakupodavca, i trgovačkog društva Operando d.o.o., kao zakupnika pa kako je tuženik u nekoliko navrata ovim zakupcima činio smetnje na način da im je kucao na vrata te im se je obraćao, to navodi da je 16.5.2022. i 18.5.2022. angažirala trgovačko društvo Bilić- Erić d.o.o. radi zaštite svog posjeda tako da je upravo djelatnik toga društva BT dana **.**.2022. zatražio policijsku intervenciju radi aktiviranja alarma u predmetnom prostoru s time da je tuženik policijskim službenicima priznao da je trećoj osobi naložio promjenu brave na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zbog čega ona više nije u posjedu istoga. Stoga predlaže donijeti rješenje kao pod točkom I. izreke, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja toga rješenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu prvenstveno ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužiteljica nije posjednik predmetne nekretnine pri čemu tuženik ne osporava da je dana 29.3.2018. s tužiteljicom sklopio Ugovor o darovanju nekretnine tj. prizemnog komfornog stana u obiteljskoj kući u [adresa] temeljem kojega je tužiteljica i uknjižila svoje pravo vlasništva na istome. Međutim, tvrdi da tužiteljica nije preuzela posjed ove nekretnine niti na dan sklapanja ugovora niti kasnije, već je u posjedu iste ostao tuženik koji je ovaj stan u cijelosti obnovio i nastavio davati u zakup raznim trgovačkim društvima s time da su prihod od zakupa ubirali tuženik i njegova supruga HT, a s čime je tužiteljica bila u cijelosti suglasna pa je ista samo formalno bila navedena kao zakupnik uz napomenu da je tuženik obavljao i sve dogovore vezano uz davanje ove nekretnine u zakup i preuzimanje posjeda od zadnjeg zakupnika. Nadalje, navodi da se pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-3015/2022 koji je on pokrenuo tužbom od 24.5.2022. protiv tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju iz razloga što nije došlo do primopredaje posjeda ove nekretnine. Tuženik naglašava da je nakon sklopljenog Ugovora o darovanju došlo do prekida komunikacije tužiteljice prema roditeljima i bližoj obitelji pa tužiteljica s roditeljima komunicira isključivo putem punomoćnika te mu je tako 4.4.2022. uputila dopis u kojem je navela da bi predmetnu nekretninu natrag darovala njemu, ali nakon što je on na to pristao, tužiteljica je iz nepoznatih razloga predmetnu nekretninu stavila na prodaju. Nadalje, tuženik smatra da je jedini razlog za pokretanje ovoga postupka upravo to što je on pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju od 29.3.2018. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 41), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 51-77) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužiteljice od 25.1.2023. (stranica 82-100), saslušani su svjedoci ŠT (stranica 118 i 119), OT (stranica 119 i 120), UT (stranica 123 i 124) i HT (stranica 124 i 125), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (stranica 103-105) i tuženika (stranica 105 i 106) kao stranaka pri čemu se napominje da dokaz saslušanjem svjedoka BT nije proveden iz razloga što je tužiteljica od toga dokaznog prijedloga odustala na ročištu 13.9.2024. (stranica 120), dok dokazi saslušanjem svjedoka LT, RT i JT nisu provedeni iz razloga što je tuženik od ovih dokaznih prijedloga odustao na ročištu 8.11.2024. (stranica 125). Nadalje, nije proveden niti dokaz saslušanjem svjedokinje AT koju je tuženik predložio saslušati na okolnost trajnog posjeda tuženika predmetnog prostora, uvođenja u posjed i odnosa među strankama, i to iz razloga što sud po provedenom dokaznom postupku provođenje ovoga dokaza nije smatrao potrebnim.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine opisane pod točkom I. izreke koja se koristi kao poslovni prostor čija je površina 69,64 m2, a nije sporno niti to da je tužiteljica vlasništvo ove nekretnine stekla od tuženika tj. svoga oca, kao darovatelja, temeljem Ugovora o darovanju od 29.3.2018. Nadalje, nije sporno niti to da je tuženik naložio promjenu brave na ulaznim vratima toga poslovnog prostora pri čemu dozvoljava mogućnost da je to učinjeno upravo 1.6.2022. Međutim, sporno je, je li tužiteljica ikada ušla u posjed ove nekretnine temeljem navedenog Ugovora o darovanju od 29.3.2018. te je li slijedom toga aktivno legitimirana na podnošenje predmetne tužbe radi smetanja posjeda.

6. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 103-105) navodi da joj je tuženik temeljem Ugovora o darovanju od 29.3.2018. darovao dio nekretnine u [adresa] i to cijelo prizemlje tj. dva stana koja su se davala u zakup i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Tvrdi da se radi o jednom prostoru od oko 70 m2 i jednom prostoru od oko 20 m2 s time da svaki od njih ima zaseban ulaz nakon što se uđe kroz glavna vrata iz dvorišta. Napominje da je u vrijeme sklapanja toga ugovora već imala ključeve od svih ovih vratiju tako da nije bilo potrebe za nikakvu primopredaju, a jer je u to vrijeme kao arhitektica ove prostore preuređivala pri čemu je ovaj prostor od 20 m2 koristila kao svoj ured u razdoblju od 2018. do 2021., a nakon sklapanja toga ugovora je jedno vrijeme živjela u potkrovlju ove kuće, dok na upit zašto u predmetnom Ugovoru o darovanju piše da je ušla u posjed darovane nekretnine tek na dan sklapanja ugovora, navodi da to ne zna jer nije pravnik s time da je predmet ove tužbe samo prostor od 70 m2 u kojem nije nikada stanovala, ali je vezano uz isti kao vlasnica toga prostora nakon sklapanja Ugovora o darovanju sklopila Ugovor o zakupu s društvom Fortium Inceptum d.o.o., a kasnije je to bilo društvo Marčinković & Partneri d.o.o. pri čemu napominje da je zakupoprimac po njenoj želji u početku plaćao zakupninu na račun njene majke jer je osjećala zahvalnost prema njoj, ali je pri kraju odlučila da se ova zakupnina plaća na njen račun, a kako je došlo do situacije da je tuženik provalio u prostor u potkrovlju u kojem je još uvijek imala stvari, to je radi zaštite ovog prostora od strane tvrtke Bilić Erić, koju je kontaktirala još u travnju 2022., u prizemlju, a nakon što su zakupoprimci iz istoga svojevoljno iselili 30.5.2022. vrativši joj ključeve, promijenjena brava na vratima toga prostora i to 31.5.2022. Međutim, 1.6.2022. se je aktivirao alarm tako da je zaposlenik te tvrtke pozvao policiju i nju te je čula kako se je tuženik pohvalio pred policijom da je on naložio njoj nepoznatoj osobi da promijeni bravu na vratima predmetnog prostora što je i upisano u policijski zapisnik. Stoga više ne može ući u taj prostor sa svojim ključem, a na upit punomoćnika tuženika navodi da je tuženik sudjelovao u uređenju predmetnog prostora jer je građevinar po struci, ali samo kao vlasnik istoga tj. do sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, a nakon toga u tome nije sudjelovao niti fizički niti financijski te od tada više nije imao niti ključeve od toga prostora. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je upravo ona angažirala agenciju za promet nekretnina radi pronalaženja zakupoprimca predmetnog prostora nakon sklapanja Ugovora o darovanju te je potom uvela društvo Marčinković & Partneri u isti, dok joj je pri iseljenju toga društva ključ predao njihov zaposlenik FT u dogovoru s njihovim direktorom s time da nije napravljen zapisnik o primopredaji, a fizički je ušla u taj prostor 31.5.2022. kada je u isti uvela tvrtku Bilić Erić koja je toga dana promijenila bravu, o čemu nije obavijestila svoje roditelje kao što ih nije obavijestila niti o promjenama koje se tiču plaćanja zakupnine na njen račun, a do čega je došlo u ožujku 2022. Što se tiče plaćanja režijskih troškova, navodi da su računi za struju i plin dolazili na njeno ime, a da je te troškove podmirivao zakupoprimac, a kako računi za vodu dolaze za cijelu kuću zajedno i glase na tuženika, to je dogovor bio da jedan mjesec taj račun podmiri tuženik, drugi mjesec ona, a treći zakupoprimac.

7. Tuženik u svom iskazu (stranica 105 i 106) navodi da je s tužiteljicom sklopio predmetni Ugovor o darovanju trosobnog stana u prizemlju navedene kuće u vrijeme kada je bilo govora da bi se ista uselila u potkrovlje te kuće, a sve zato što tužiteljica nije bila vlasnica ove kuće niti u jednom dijelu pri čemu tvrdi da ona taj stan nije nikada koristila radi čega nije bilo potrebe da joj daje ključeve toga stana neovisno o tome što u tom Ugovoru o darovanju piše da tužiteljica ulazi u posjed toga stana na dan sklapanja toga ugovora s time da se je tužiteljica temeljem toga ugovora uknjižila kao vlasnica toga stana jer je to i bila njihova prava volja, a da to sada više ne želi iz razloga što je tužiteljica s njima prekinula odnose prije 3,5 godine. Tvrdi da su nakon uređenja toga stana supruga i on angažirali agenciju za promet nekretnina radi pronalaska zakupoprimca u čemu tužiteljica nije sudjelovala, već je samo formalno u tom Ugovoru o zakupu navedena kao zakupodavac jer je bila vlasnica toga prostora s time da je u tom ugovoru navedeno da je zakupoprimac dužan plaćati zakupninu na račun njegove supruge što je i činio sve do ožujka 2022., a kada je tuženik potom uočio da zakupnina nije plaćena na taj račun te kada mu je na njegov upit gospodin JT odgovorio da je zakupninu platio na račun tužiteljice, ovaj zakupoprimac je sljedeću zakupninu na njegovu intervenciju platio na račun njegove supruge. Navodi da se je ovaj zakupoprimac počeo iseljavati 15.5.2022., dok je primopredaja obavljena 31.5.2022. kada su njemu predani ključevi od toga prostora od strane ŠT tj. direktora toga zakupoprimca, a koje je on ionako imao cijelo vrijeme. Međutim, kada su ovi zakupoprimci došli po preostale stvari 1.6.2022., više nisu mogli ući u taj prostor jer je brava bila promijenjena radi čega je on angažirao firmu radi promjene brave pa je to i učinjeno, ne zna da li toga dana ili tek 2.6.2022., a kada su potom počeli ulaziti u taj prostor, aktivirao se je alarm za koji nije znao da je ugrađen te je zatim došla policija kojoj je on doista rekao da je naložio promjenu brave na tim vratima. Konačno, navodi da tužiteljici nije dao ključ od nove brave.

8. Svjedok ŠT, vlasnik i direktor društva Marčinković i Partneri, u svom iskazu (stranica 118 i 119) potvrđuje da je to društvo bilo u zakupu prostora u prizemlju kuće na adresi [adresa] površine oko 70 m2 na temelju Ugovora o zakupu iz 2019. te nastavno na temelju Ugovora o zakupu iz 2022., oba sklopljena s tužiteljicom pri čemu napominje da su taj prostor pronašli preko agencije koju su sami angažirali, a ne sjeća se je li im ključ od toga prostora predao netko iz ove agencije ili pak tuženik s kojim su inače znali kontaktirati tijekom cijelog razdoblja ovog zakupa o nekim tehničkim pitanjima te kada je nešto trebalo popraviti s time da im je on davao i uplatnice za plaćanje svih režijskih troškova koje su oni neposredno plaćali izdavateljima istih. Navodi da su ovaj prostor koristili gotovo do kraja svibnja 2022., da su se iseljavali nekoliko dana, da nije napravljen primopredajni zapisnik te da nema neposrednih saznanja kome je predan ključ od ovog prostora jer nije bio tamo zadnji dan pri izlasku iz ovog prostora, ali mu je kolega OT rekao da je ovaj ključ predao tužiteljici. Inače navodi da su cijelo vrijeme plaćali zakupninu na račun tuženikove supruge, a da su zadnje tri zakupnine platili na račun tužiteljice zato što je ona tražila da s njom potpišu novi ugovor o zakupu u kojem je bio ugovoren takav način plaćanja s time da prije sklapanja tog novog ugovora nije kontaktirao s tuženikom, ali kada su prvu zakupninu platili na račun tužiteljice i kada ga je tuženik pitao da što je s tom zakupninom, rekao mu je za taj novi ugovor pa kada se je tuženik tome protivio, jednu zakupninu su ipak platili na račun njegove supruge. Nadalje navodi da je s tuženikom komunicirao vezano uz datum i način iseljenja te im je on i pomagao pri iseljenju stvari. Na pitanje punomoćnika tuženika je li društvo Fortium inceptum sklopilo ugovor o zakupu za taj prostor, pojašnjava da je upravo to društvo sklopilo ovaj Ugovor o zakupu iz 2019., a kada se je isto pripojilo društvu Marčinković i Partneri, nije se sklapao novi ugovor sve do 2022.

9. Svjedok OT, koji je radio u društvu Marčinković i Partneri od ljeta 2019. do ljeta 2023. pa je tako dolazio i u predmetni prostor u [adresa], u svom iskazu (stranica 119 i 120) navodi da mu nisu poznate okolnosti sklapanja ugovora o zakupu jer je isti već bio sklopljen kada je tamo počeo raditi, ali zna da se je zakupnina u početku plaćala na račun majke tužiteljice, a zadnjih par mjeseci na račun tužiteljice. Navodi da su se iz toga prostora iseljavali nekoliko dana te da ne zna je li napravljen primopredajni zapisnik, ali tvrdi da je upravo on predao ključeve toga prostora tužiteljici s kojom se je radi toga sastao u Španskom i to na dan iseljenja s time da im je u tom prostoru tada ostala samo jedna slika i to zato što ju zbog velikog formata nisu uspjeli prenijeti, a na pitanje punomoćnika tuženika je li bio ovlašten zastupati bilo koje društvo čiji je vlasnik bio ŠT, navodi da je, ali ne društvo koje je poslovalo u [adresa]. Nadalje, navodi da se ne sjeća je li tuženik bio prisutan pri ovom iseljavanju te je li on s njime uopće komunicirao vezano uz iseljenje iz toga prostora. Konačno, navodi da ne zna je li tužiteljica u taj prostor dolazila za vrijeme trajanja zakupa, ali zna da tamo nije dolazila kada je on bio u tom prostoru jer za to nije bilo razloga.

10. Svjedokinja UT, sestra tužiteljice i kćer tuženika, u svom iskazu (stranica 123 i 124) navodi da je živjela u kući u [adresa] do 1992. te joj je poznato da je u prizemlju iste sada poslovni prostor, ranije trosobni stan, koji je njen otac darovao tužiteljici na temelju čega je ona i upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica toga prostora. Međutim, tvrdi da tužiteljica ovaj prostor nije nikada koristila jer je isti bio u zakupu i prije ovoga darovanja i nakon toga pa je ona nakon darovanja samo formalno s tim zakupoprimcima potpisala Ugovor o zakupu s time da se je zakupnina cijelo vrijeme plaćala njenim roditeljima te je upravo tuženik komunicirao s istima pa je tako ovaj prostor u svibnju 2022. predan tuženiku uz napomenu da je tuženik i za vrijeme toga zakupa imao ključ od toga prostora. Navodi da su se ovi zakupoprimci iselili 31.5.2022., ali kako su im tamo ostale neke stvari, to su došli po iste 1.6.2022. Međutim, tuženik ih nije mogao pustiti u taj prostor jer je bio zaključan s obzirom na to da je tužiteljica u međuvremenu promijenila bravu. Stoga je tuženik toga dana tj. 1.6.2022. promijenio bravu nakon čega tužiteljica u taj prostor više ne može ući. Inače joj je poznato da je tužiteljica tri mjeseca prije ovog iseljenja zatražila od zakupoprimca sklapanje novog ugovora o zakupu temeljem kojega se zakupnina trebala plaćati njoj pa je jedna zakupnina doista plaćena tužiteljici, ali je nakon intervencije tuženika sljedeća zakupnina ipak plaćena njenim roditeljima. Navodi da joj nije poznato je li tužiteljica komunicirala s ovim zakupoprimcima prije no što je zatražila sklapanje ovog novog ugovora o zakupu.

11. Svjedokinja HT, majka tužiteljice i supruga tuženika, u svom iskazu (stranica 124 i 125) potvrđuje da su stranke sklopile Ugovor o darovanju temeljem kojega se je tužiteljica uknjižila kao vlasnica predmetnog prostora s time da je taj ugovor sklopljen zato da se tužiteljica ne osjeća loše odnosno da i ona s nečim raspolaže. Međutim, tvrdi da je tužiteljica nakon ovog darovanja potpisala ugovor o zakupu samo formalno kao vlasnica toga prostora, a da je bilo dogovoreno da se zakupnina plaća na njen račun jer je ona tada bila u takvoj financijskoj situaciji da joj je to bio neophodan izvor prihoda. Napominje da tužiteljica ovaj prostor nije nikada koristila, ali je saznala da su joj zakupoprimci na njen zahtjev dali ključ od toga prostora kada je od njih zatražila sklapanje novog ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da se zakupnina počne plaćati na račun tužiteljice. Zna da su ovi zakupoprimci iselili 31.5.2022., ali je bilo dogovoreno da 1.6.2022. dođu po preostale stvari kada je trebala biti primopredaja toga prostora između njih i tuženika koji je inače cijelo vrijeme imao ključ od toga prostora te je s njima redovito komunicirao i servisirao sve što je bilo potrebno u tom prostoru. Međutim, kada su zakupci došli, nisu mogli ući u taj prostor jer je tužiteljica u međuvremenu promijenila bravu i postavila alarm radi čega je tuženik 1.6.2022. promijenio bravu te je takvo stanje i dalje tako da tužiteljica u taj prostor, koji se više ne koristi, ne može ući.

12. Iskaz tužiteljice u kojem ista navodi da je postala vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju Ugovora o darovanju od 29.3.2018. sklopljenog s tuženikom, kao darovateljem, te da je u vrijeme sklapanja toga ugovora već imala ključeve od toga prostora tako da nije bilo potrebe za nikakvu primopredaju pa da ne zna zašto u predmetnom Ugovoru o darovanju piše da je ušla u posjed darovane nekretnine tek na dan sklapanja ugovora, a da je kao vlasnica toga prostora sklopila Ugovor o zakupu s društvom Fortium Inceptum d.o.o. koje je kasnije pripojeno društvu Marčinković & Partneri d.o.o. te da je zakupoprimac po njenoj želji u početku plaćao zakupninu na račun njene majke jer je osjećala zahvalnost prema njoj pa da je tek pri kraju ovoga zakupa odlučila da se ova zakupnina plaća na njen račun te da je od strane ovih zakupoprimaca pri njihovom iseljenju primila ključeve ovoga prostora pa je fizički ušla u taj prostor 31.5.2022. kada je dala promijeniti bravu na vratima istoga, dok se je 1.6.2022. aktivirao alarm nakon čega je tuženik pred policijom priznao da je on naložio promjenu brave na vratima predmetnog prostora, ovaj sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično te sukladno kako podacima iz Izvatka iz zemljišne knjige (stranica 6 i 7) iz kojeg doista proizlazi da je ona vlasnica predmetnog prostora, te podacima i iz Ugovora o darovanju od 29.3.2018. (stranica 53-55, u daljnjem tekstu: Ugovor o darovanju) iz kojeg proizlazi da joj je tuženik upravo ovu nekretninu darovao, a što sve tuženik niti ne osporava, tako i sukladno iskazima saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je tužiteljica, suprotno navodu tuženika, bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine sve do 1.6.2022. kada je tuženik prema vlastitim navodima naložio promijeniti bravu na ulaznim vratima toga prostora nakon čega tužiteljica više u taj prostor ne može ući.

13. Naime, tuženik u svom iskazu jasno navodi je predmetni prostor darovao tužiteljici temeljem navedenog Ugovora o darovanju zato što je njihova prava volja i bila da ona na taj način postane suvlasnica kuće u kojoj se taj prostor nalazi pa to što on to sada više ne želi iz razloga što je tužiteljica s njima prekinula odnose, ne znači da bi ona samim time izgubila pravo vlasništva pa tako niti pravo korištenja istoga pri čemu ovaj sud smatra da je tužiteljica sklapanjem navedenog Ugovora o darovanju ušla u posjed ove nekretnine neovisno o tome je li joj tuženik, kao darovatelj iste, predao ključeve ulaznih vrata toga prostora u vrijeme ili prije ili nakon sklapanja toga Ugovora o darovanju te neovisno o tome tko je fizički uručio ove ključeve zakupoprimcu Fortium inceptum d.o.o. temeljem Ugovora o zakupu od 2.9.2018., a sve imajući u vidu da iz navedenog Ugovora o zakupu od 2.9.2018. (stranica 73-77) jasno proizlazi da ga je sklopila upravo tužiteljica, kao zakupodavac, radi davanja predmetnog prostora u zakup te da ga je ovaj zakupoprimac od nje i preuzeo, kao što je to navedeno u čl. 2.1. toga Ugovora s time da se je u čl. 4.1. navedenog Ugovora zakupoprimac obvezao plaćati zakupninu upravo zakupodavcu tj. tužiteljici pa to što je u čl. 4.4. ovoga Ugovora navedeno da se plaćanje iste vrši na račun HT, predstavlja samo način izvršenja ove ugovorne obveze zakupoprimca. Stoga sud, suprotno navodu tuženika, ne smatra da bi tužiteljica u tom Ugovoru o zakupu bila navedena kao zakupodavac samo formalno zato što je vlasnica predmetnog prostora niti smatra relevantnim činjenicu tko se je angažirao u pronalasku ovog zakupoprimca odnosno je li i koliko je tužiteljica, kao vlasnica toga prostora, u tome sudjelovala tim više što se radi o članovima uže obitelji pa je životno logično odnosno nije neuobičajeno da u obitelji jedni drugima međusobno pomažu i u financijskom smislu pa tako nije neobično niti to da je tužiteljica, barem u početku kada su odnosi u obitelji bili skladni, odlučila da zakupoprimac zakupninu plaća na račun njene majke jer je, prema vlastitom iskazu, osjećala zahvalnost prema njoj pri čemu se napominje da je i majka tužiteljice HT, koju je sud na prijedlog tuženika saslušao kao svjedoka na okolnost trajnog posjeda tuženika i odnosa među strankama, u svom iskazu jasno navela kako je bilo dogovoreno da se zakupnina plaća na njen račun samo zato što je ona tada bila u takvoj financijskoj situaciji da joj je to bio neophodan izvor prihoda s time da je i ona u svom iskazu potvrdila da su stranke sklopile Ugovor o darovanju toga prostora zato da se tužiteljica ne osjeća loše odnosno da i ona s nečim raspolaže, a sklapanje navedenog Ugovora o zakupu upravo predstavlja raspolaganje predmetnim prostorom te je tužiteljica na taj način postala posredni posjednik u smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojom je propisano da kada netko stvar posjeduje kao zakupoprimac ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

14. Pored toga se ponavlja da je sud prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice i u dijelu u kojem ista tvrdi da je u vrijeme sklapanja toga Ugovora o darovanju već imala ključeve od toga prostora tako da nije bilo potrebe posebno ju uvoditi u posjed pa je u smislu odredbe čl. 14. st. 1. ZVDSP-a predaja posjeda izvršena jer je tužiteljica s voljom tuženika sklapajući navedeni Ugovor o zakupu vršila vlast nad ovim prostorom. Naime, ovom odredbom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a da je predaja izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Osim toga, i iz odredbe čl. 15. st. 1. ZVDSP-a proizlazi da ako je stjecatelj već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari, tada on stječe neposredni posjed samim očitovanjem volje da mu se posjed predaje. Konačno, da tome i nije tako, svjedokinja HT, iako ju je tuženik predložio saslušati na okolnost svog trajnog posjeda ovog prostora, u svom iskazu navodi kako je saznala da su zakupoprimci tužiteljici na njen zahtjev dali ključ od toga prostora kada je od njih zatražila sklapanje novog ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da se zakupnina počne plaćati na račun tužiteljice.

15. Slijedom navedenoga, navod tuženika da je on cijelo vrijeme trajanja ovoga zakupa imao ključeve od toga prostora, ovaj sud ne smatra relevantnim u smislu stjecanja posjeda ovoga prostora od strane tužiteljice pri čemu se napominje i to da je tužiteljica, kao vlasnica i posredna posjednica predmetnog prostora, dana 1.3.2022. s istim zakupoprimcem sklopila novi Ugovor o zakupu (stranica 8-12), što nije sporno, a temeljem kojega je taj zakupoprimac bio u obvezi od ožujka 2022. plaćati zakupninu na njen račun, a ne više na račun njene majke HT, s time da njen navod da joj je pri iseljenju toga zakupoprimca ključ ovoga prostora predao njihov zaposlenik FT u dogovoru s njihovim direktorom, isti potvrdio u svom iskazu kao svjedok navodeći da se je radi toga s njome sastao u Španskom na dan iseljenja, a čiji navod je pak potvrdio, saslušan kao svjedok, direktor toga društva ŠT navodeći da nema neposrednih saznanja kome je predan ključ od ovog prostora jer nije tamo bio zadnji dan pri izlasku iz ovog prostora, ali da mu je kolega OT rekao da je ovaj ključ predao tužiteljici.

16. S druge strane, sud nije posebno analizirao iskaz svjedokinje UT jer ista u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, a potom i sklapanja ovih ugovora o zakupu navedenog prostora nije živjela na toj adresi pa stoga nema neposrednih saznanja o tome je li tužiteljica predmetni prostor na bilo koji način koristila, a što i sama potvrđuje time što navodi kako je ovaj prostor bio u zakupu i prije sklapanja Ugovora o darovanju i nakon toga pa da je tužiteljica samo formalno potpisala Ugovor o zakupu s "tim zakupodavcima", iako iz iskaza tuženika proizlazi da se je ovaj prostor prije sklapanja Ugovora o zakupu uređivao pa da su supruga i on tek nakon uređenja angažirali agenciju za promet nekretnina radi pronalaska zakupoprimca, a osim toga ova svjedokinja sama navodi da nema saznanja je li tužiteljica komunicirala s tim zakupoprimcima prije no što je od njih zatražila sklapanje drugog ugovora o zakupu temeljem kojega se je njoj trebala plaćati zakupnina.

17. Imajući u vidu sve navedeno, sud nije prihvatio kao osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice odnosno njegovu tvrdnju da tužiteljica uopće nije bila u posjedu predmetnog prostora pa kako nije sporno da je tuženik dana 1.6.2022. naložio trećoj osobi promjenu brave na ulaznim vratima toga prostora, a kao što je to vidljivo i iz Potvrde V. Policijske postaje Zagreb od 7.6.2022. (stranica 41), nakon čega tužiteljica više u taj prostor ne može ući, to je jasno da je time tuženik izvršio smetanje posjeda tužiteljice pa je temeljem odredbe čl. 22. ZVDSP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I. odnosno utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu ovoga prostora te mu je naloženo uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da tužiteljici preda ključeve podobne za ulaz u taj dio nekretnine, a istovremeno mu je i zabranjeno svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.

18. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) u vidu jednokratne nagrade u visini od 250 bodova odnosno u iznosu od 500,00 eur jer je temeljem Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eur, a koja obuhvaća četiri radnje i to sastav tužbe, sastav podneska od 25.1.2023., zastupanje na ročištu 6.2.2023. te zastupanje na ročištu 24.5.2023., dok joj je za daljnje radnje tj. za zastupanje na ročištima 13.9.2024. i 8.11.2024. određen iznos od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 700,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 175,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,54 eur, a trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda iznosi zatraženih 53,08 eur što sveukupno daje iznos od 954,62 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 10.1.2025. tj. od dana donošenja rješenja o trošku pa do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika