Poslovni broj: Povrv-1768/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista ĆĆ, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnica RĆ, zaposlenica tužitelja, dipl. iur., protiv tužene EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja RĆ, i tužene osobno, dana 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, Rudeška cesta 173, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 42/2023 od 22. ožujka 2023. godine pod točkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 533,36 EUR, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, Rudeška cesta 173, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 42/2023 od 22. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 51,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 25,00 EUR, počev od 10. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić dana 31. siječnja 2023. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 533,36 EUR (ne tražeći kamatu), kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-42/2023 dana 22. ožujka 2023. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći kako je potraživanje tužitelja u zastari, istaknuvši kako je iz obračuna tužitelja koji ona dostavlja u spis razvidno da je 20.12.2021.g. tužitelj njoj obračunao potrošnju plina u iznosu od 4.767,38 kn, dok je prije tog razdoblja obračunao potrošnju plina u iznosu od 342,51 kn, a nakon tog razdoblja u iznosu od 975,48 kn, sve uvećano za PDV te je ukupni račun iznosio 7.606,80 kn. Ističe da joj je tužitelj izdao račun tek 28.03.2022.g. s dospijećem plaćanja 15.04.2022.g. iako je obračun potrošnje plina napravljen s danom 20.12.2021.g. te je drugim riječima račun izdan godinu i tri mjeseca nakon izvršenog obračuna potrošnje, iako je sukladno Općim uvjetima potrošnje plinom tužitelj bio dužan izdati račune nakon obračunskog razdoblja i to sa zadnjim danom obračunskog razdoblja s rokom dospijeća pojedine novčane obveze do 15.tog dana narednog mjeseca. Obračunsko razdoblje po dosadašnjim računima i praksi tužitelja iznosi 3 mjeseca-kraj ožujka, lipnja, rujna i prosinca pa je račun tužitelj morao izdati u prosincu 2021.g., samim time što je i obračun napravljen u prosincu 2021.g. Ističe da je tužitelj izdavanjem računa na ovaj način pokušao protuzakonito spriječiti zastaru slanjem računa za zastarjelo potraživanje pa ona smatra da se tu radi o nepoštenoj i nezakonitoj praksi koja ide na štetu potrošača što je suprotno ne samo Zakonu o obveznim odnosima, Općim uvjetima opskrbe plinom, već i samom Zakonu o zaštiti potrošača. Kako tužena osporava i osnov i visinu potraživanja te sam obračun potrošnje plina obzirom se radilo o periodu potresa i nekretnina je bila prazna i nije izgledno da je potrošena tolika količina plina, to tužena nije htjela podmiriti cijeli račun već je dana 10.05.2022.g. izvršila uplatu iznosa od 3.000,00 kn na ime potrošnje plina za razdoblje unazad godinu dana, dakle 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g., što je izrijekom upisano i na nalogu za plaćanje koji dostavlja u privitku. Ističe da sukladno čl. 171 ZOO-a se uračunavanje obavlja onim redom kojim odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja te obzirom na činjenicu da je potrošnja plina za sva kasnija razdoblja bila podmirena na način da je bilo navedeno točno što se zatvara, to tužitelj nije nikako mogao zatvoriti potraživanje koje je predmetom ovog postupka i koje je u zastari, a podmirenje nespornog dijela ne smatra se priznanjem duga i zastara se ne prekida. Napominje da je tužitelj nastavio sa nepoštenom praksom na način da je protivno čl. 171 ZOO-a zatvorio sporno potraživanje, iako je bio dužan sa primljenom uplatom zatvoriti upravo ono potraživanje za koje je ona navela da se zatvara, tim više što je ona istaknula prigovor zastare za ostatak duga. Napominje da je navedeno vidljivo i iz pregleda zaduženja na svakom računu tužitelja gdje se navodi različit iznos duga, a nigdje nije navedena i pretplata u iznosu od 588,20 kn, pa je njezino mišljenje da je iznos za koji ju se tereti, osim što je u zastari, proizvoljan i ničim dokazan. Predlaže obustaviti postupak uz naknadu troška tuženoj.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tuženik kao kupac plina dužan je ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te platiti naknadu na ime isporučene količine plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom, Općih uvjeta opskrbe plinom te Mrežnih pravila operatora distribucijskog sustava. Sukladno čl. 68. i 69 Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) količina potrošenog plina utvrđuje se očitanjem plinomjera odnosno na temelju procjene potrošnje plina od strane operatora distribucijskog sustava. U slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu te u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja I odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

4. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-1768/23 od 12. listopada 2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-42/2023 od 22. ožujka 2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 18 spisa), naloge o uplatama (list 49-51 spisa), prijepise računa dospjelih na dane 10.10.2020.g., 04.07.2022.g. i 30.09.2022.g. (list 52-59 spisa), presliku priključnice (list 68 spisa), prijepis utuženog računa (list 69 spisa), analitičku karticu kupca (list 70 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 19.07.2024.g. (list 86 spisa), liste očitanja i zapisnike o kontrolnim očitanjima (list 87-90, 93-95 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb od 13.11.2019.g. upućen tuženoj (list 91-92 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 533,36 eura odnosi na dospjeli mjesečni račun za isporučeni i utrošeni plin koji je glasio na iznos od 1.009,60 eura dospio na dan 15.04.2022.g., i koji je iznos računa umanjen za uplate tužene u iznosu od 476,24 eura (što iznosi 533,36 eura) za stambeni prostor za koji je kao obveznik plaćanja naznačena tužena.

7. Nadalje, kako iz prijepisa utuženih računa razvidno je da se potraživanje tužitelja odnosi na potrošnju plina za stambeni prostor na adresi u [adresa], te obzirom da je iz prijepisa utuženog računa, priključnice i izvatka iz poslovnih knjiga razvidna činjenica da je tužena evidentirana kao prijavljeni potrošač plina za predmetni prostor, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama obzirom je tužena priznala navedenu činjenicu tijekom postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene u ovome postupku kao prijavljenog korisnika plina za utuženo razdoblje.

8. Nadalje, kako je između stranaka bio sporan sam osnov utuženog računa, obzirom na tvrdnju tužene da je očitanje plinomjera i obračun potrošnje plina izvršeno s danom 20.12.2021.g. dok je utuženi račun izdan tek 28.03.2022.g. s dospijećem plaćanja 15.04.2022.g., to je sud na prijedlog tužitelja zatražio od Gradska plinare Zagreb d.o.o. sve podatke i dokumentaciju kojom raspolažu odnosu na obračunsko mjerno mjesto broj 243951 na adresi [adresa], za koji je kupac tužena, broj plinomjera [broj plinomjera]. Ovdje valja napomenuti da je nepravilan stav tužene da je tužitelj prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu (obzirom da je iznijet na pripremnom ročištu) budući je uvidom u spis nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj podneskom od 20.10.2023.g. predložio isti, odnosno naveo da u slučaju da tuženik osporava vjerodostojnost podataka, predlaže da se od operatera distribucijskog sustava, društva Gradska plinara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, pribavi podatak i dokumentacija vezano za priključenje predmetnog obračunskog mjernog mjesta na distributivni sustava te podataka o očitanju/procjeni plinomjera, sve u skladu s odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plinom te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava. Imajući u vidu da je tužitelj navedeni podnesak podnio sudu dana 30.10.2023.g., dok je rješenje od 12.10.2023.g. kojim je upozoren na predlaganje dokaza zaprimio dana 18.10.2023.g., to sud nalazi da tužitelj nije bio prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu, budući je isti predložen u roku od 15 dana od primitka rješenja od 12.10.2023.g., sukladno odredbi 461a ZPP-a.

9. Iz dopisa Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 19.07.2024.g. (list 86 spisa) proizlazi utvrđenje da je prema podacima u njihovoj bazi tužena vlasnica mjernog mjesta od 06.03.2006.g. od kada postoji i priključak plina, a brojilo na mjernom mjestu nije bilo uspješno očitano 2018.g. i 2019.g. te su stanja procjenjivali temeljem povijesne potrošnje u svrhu izrade obračuna. Nadalje proizlazi da su oni stranci 13.11.2019.g. zbog neočitanja poslali dopise u kojem su je tražili da se javi za dogovor za očitanje, no stranka se na isti nije odazvala. Oni su u 2020.g. dva puta pokušali izvršiti kontrolno očitanje no nisu nikoga zatekli kod kuće niti se stranka povratno javila na ostavljenu obavijest o pokušaju očitanja. Kontrolno očitanje je uspješno izvršeno tek 14.01.2022.g., a od sredine 2022.g. stranka sama redovito dojavljuje stanje brojila te oni u prilogu dostavljaju dokumentaciju o navedenom.

10. Uvidom u liste očitanja i zapisnike o kontrolnim očitanjima (list 87-90, 93- 95 spisa) sud je utvrdio kako iz istih proizlazi da za predmetno brojilo nema mogućnosti daljinskog očitanja, te kako na dane 19.06.2020.g., 08.07.2020.g. i 18.01.2021.g. nije izvršeno očitanje plinomjera jer kupca nema na adresi te mu je ostavljena obavijest, s time da je prilikom pokušaja očitanja dana 18.01.2021.g. ostavljena i obavijest predstavniku stanara. Iz liste očitanja za dan 14.01.2022.g. proizlazi da je očitanje plinomjera uspješno izvršeno u 12,34h i da je brojilo uredno i u funkciji. Nadalje, iz dopisa Gradske plinare Zagreb od 13.11.2019.g. upućen tuženoj (list 91-92 spisa) proizlazi da su navedenim dopisom uputili zahtjev tuženoj za dostavom kontakt podataka zbog dogovora termina očitanja stanja potrošnje plina na obračunskom mjernom mjestu broj 243951 na adresi [adresa], obzirom da prema njihovoj evidenciji isto nije očitano duže od propisanog razdoblja, a procjenu potrošnje plina ne mogu primjenjivati više od dva puta, uz upozorenje da samoočitanje ne oslobađa krajnjeg kupca obveze da omogući ovlaštenoj osobi operatera distribucijskog sustava pristup OMM zbog održavanja i očitanja koje se obavlja u cilju utvrđivanja stanja plinomjera ili druge mjerne opreme.

11. Sud je nadalje izvršio uvid u račune koje je tužena dostavila u prilog svojih tvrdnji te u prijepis utuženog računa (list 52-59, 69 spisa).

12. Iz prijepisa računa dospjelog dana 10.10.2020.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 201 za razdoblje od 01.12.2019.g. do 29.02.2020.g. i po reklamaciji računa broj 0806285 utvrđena je pretplata za navedeni račun u iznosu od 588,20 kuna.

13. Iz prijepisa računa dospjelog dana 15.04.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 221 za razdoblje od 01.03.2020.g. do 28.02.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 7.606,80 kn, što umanjeno za iznos pretplate od 588,20 kn iznosi ukupno 7.018,60 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun (ovdje se napominje da je tužitelj primjerak utuženog računa dostavio u valuti EUR, dok je tužena dostavila svoj primjerak računa koji je 2022.g. glasio na valutu HRK). Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da su na dane 01.03.2020.g., 31.12.2020.g., 30.06.2021.g., 31.12.2021.g. i 28.02.2022.g. izvršene procijene stana (oznake 1 i 2), dok su na dane 20.12.2021.g. i 15.01.2022.g. izvršena očitanja brojila, te se napominje da je samom računu razvidno značenje predmetnih oznaka te je iz istih vidljivo da se oznaka O odnosi na očitano stanje, 1,2 – procijenjeno stanje, 3 – osobno očitanje (telefonom, web portal ili govorni automat) a oznaka P označava promjenu plinomjera te oznaka R-reklamirano stanje.

14. Iz prijepisa računa dospjelog dana 04.07.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 222 za razdoblje od 01.03.2022.g. do 31.05.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 43,55 kn, što uz dugovanje po prethodnom obračunskom razdoblju od 7.018,60 kn, obračunatu kamatu od 47,55 kn i umanjeno za uplatu od 3.000,00 kn od 10.05.2022.g. iznosi ukupno 4.109,70 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun. Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da je dana 28.02.2022.g. izvršena reklamacija (oznaka R), dok su na dane 31.03.2022.g. i 31.05.2022.g. izvršene procijene stana (oznaka 2).

15. Iz prijepisa računa dospjelog 30.09.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 223 za razdoblje od 01.06.2022.g. do 31.08.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 3.124,13 kn, što uz dugovanje po prethodnom obračunskom razdoblju od 4.109,70 kn, obračunatu kamatu od 51,04 kn iznosi ukupno 7.284,87 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun. Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da je dana 15.06.2022.g. izvršeno očitanje (oznaka O), na dane 31.05.2022.g. i 30.06.2022.g. procijene stanja (oznaka 2) dok su na dane 17.07..2022.g., 29.08.2022.g. i 31.08.2022.g. izvršene procijene stanja (oznaka 3).

16. Odredba čl. 16. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) propisuje da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz stavka 1. ovoga članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava. Operator plinskog sustava i organizator zatvorenog distribucijskog sustava podatke o potrošnji plina iz stavka 2. ovog članka utvrđuju na temelju očitanja, procjene potrošnje prema odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju potrošnje plina ili prema podacima zaprimljenim od krajnjeg kupca. Opskrbljivač plinom ima pravo procijeniti potrošnju plina za obračunsko razdoblje na temelju povijesne potrošnje samo u slučaju ako operator plinskog sustava ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava ne dostavi podatak o potrošnji do osmog dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji ne koriste javnu uslugu opskrbe plinom, odnosno do 20. dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji koriste javnu uslugu opskrbe plinom. U slučaj da operator distribucijskog sustava kasni s dostavom podataka o potrošnji iz stavka 4. ovoga članka ili ih uopće ne dostavi, dužan je na zahtjev opskrbljivača plinom platiti nadoknadu, za pružanje usluge izvan garantiranog standarda sukladno Prilogu 2. Općih uvjeta. Kod obračuna isporučenog plina za krajnjeg kupca primjenjuje se cijena plina, naknade i ostala davanja utvrđenih sukladno ugovoru o opskrbi plinom, ugovoru o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovoru o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca. Obračun isporučenog plina i račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovoga članka ne uključuje druge pružene usluge opskrbljivača plinom utvrđene ugovorom o opskrbi plinom, pružene nestandardne usluge, nadoknade krajnjem kupcu u slučaju nepoštivanja ugovorene razine kvalitete opskrbe plinom, već se za iste krajnjem kupcu ispostavlja zaseban račun. Račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka se ispostavlja po isteku obračunskog razdoblja, te mora sadržavati podatke iz članka 23. ovih Općih uvjeta. Opskrbljivač u obvezi javne usluge je dužan račun za isporučeni plin ispostaviti krajnjem kupcu sa zadnjim danom obračunskog razdoblja i to u roku od sedam dana od zaprimanja podatka o potrošnji plina koji mu je dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava s rokom dospijeća od najmanje deset dana od dana ispostavljanja računa. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu u obvezi javne usluge ne zaprimi račun za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

17. Nadalje, članak 17. Mrežnih uvjeta propisuje da obračunsko razdoblje iz članka 16. stavka 1. Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, a iznimno od stavka 1. ovoga članka obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca u obvezi javne usluge iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 može iznositi tri ili šest mjeseci, dok čl. 18 određuje da opskrbljivač plinom utvrđuje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin za naredno obračunsko razdoblje, za obračunsko mjerno mjesto iz članka 17. stavka 2. Općih uvjeta, na temelju procijenjene potrošnje plina, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja mjesečne novčane obveze za isporučeni plin. Opskrbljivač plinom dužan je mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka ispostaviti krajnjem kupcu koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge s rokom dospijeća pojedine mjesečne novčane obveze do 15. dana narednog mjeseca, odnosno za prvu mjesečnu novčanu obvezu u obračunskom razdoblju s rokom dospijeća računa za isporučeni plin za prethodno obračunsko razdoblje. Potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, opskrbljivač plinom utvrđuje na temelju procjene potrošnje za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca, a prema potrošnji plina u istom razdoblju prethodne godine. Iznimno od stavka 3. ovog članka, za obračunsko mjerno mjesto za koje nisu raspoloživi ili primjenjivi podaci o povijesnoj potrošnji plina, potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, sporazumno utvrđuju opskrbljivač plinom i krajnji kupac, na temelju očekivane mjesečne potrošnje plina. Krajnji kupac ima pravo s opskrbljivačem plinom ugovoriti utvrđivanje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin na temelju mjesečnih očitanja stanja plinomjera od strane krajnjeg kupca, što se u slučaju opskrbe plinom u obvezi javne usluge smatra nestandardnom uslugom. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge ne zaprimi mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade ponovno izdati mjesečne novčane obveze. Načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka su: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.

18. Članak 68. Mrežnih uvjeta određuje da se očitanje plinomjera i/ili druge mjerne opreme obavlja u cilju utvrđivanja stanja plinomjera ili druge mjerne opreme radi obračuna i naplate plina na pojedinom obračunskom mjernom mjestu. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava ima pravo obavljati očitanje radnim danom i subotom u razdoblju od 8 do 20 sati. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava iz stavka 2. ovoga članka dužna je prilikom očitanja krajnjem kupcu pokazati svoju službenu iskaznicu. Operator distribucijskog sustava dužan je očitati sva obračunska mjerna mjesta tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 zadnjeg dana u mjesecu ± šest dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 30 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do osmog dana u narednom mjesecu. Iznimno od stavka 4. ovoga članka, za obračunska mjerna mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, operator distribucijskog sustava dužan je očitati i dostaviti podatke o očitanju korisniku sustava i operatoru tržišta plina: − zadnjeg dana tromjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 90 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu ili − zadnjeg dana šestomjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 180 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu. Operator distribucijskog sustava dužan je u roku od 30 dana unutar razdoblja od 1. svibnja do 1. srpnja provesti godišnje očitanje obračunskih mjernih mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 365 ± tri dana od dana zadnjeg godišnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta.

19. Članak 69. nadalje propisuje da u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Operator distribucijskog sustava količinu plina isporučenu na obračunskom mjernom mjestu može procijeniti najviše dva puta uzastopno.

20. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno da djelatnici Gradska plinara Zagreb d.o.o. u periodu od ožujka 2020.g. do prosinca 2021.g. nisu mogli izvršiti očitanje plinomjera, iako su u više navrata dolazili na adresu tužene radi očitanja, slijedom čega je dana 20.12.2021.g. izvršeno prvo očitanje plinomjera za stambeni prostor tužene na adresi u [adresa], te uzevši u obzir činjenicu da je tužena kao kupac plina dužna ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te obzirom da svaki račun tužitelja na prednjoj strani ima istaknutu obavijest do kada je potrebno javiti stanje plinomjera te temeljem čega je izdan račun, to je sud u cijelosti otklonio prigovore tužene da je tužitelj izdavanjem utuženog računa za period od 01.03.2020.g. do 28.02.2022.g. pokušao protuzakonito spriječiti zastaru slanjem računa za zastarjelo potraživanje.

21. Sud smatra da je nepravilan stav tužene da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj i nezakonitoj praksi koja ide na štetu potrošača, u protivnosti sa Zakonom o obveznim odnosima, Općim uvjetima opskrbe plinom i Zakonom o zaštiti potrošača, obzirom iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj postupao sa zakonskim propisima, da je izdavao račune na temelju procijenjenog stanja u slučaju nemogućnosti očitanja plinomjera, da su djelatnici Gradske plinare Zagreb d.o.o. u više navrata izlazili na teren radi očitanja, no isto nisu mogli izvršiti jer nije nikoga bilo na adresi te da je Gradska plinara Zagreb d.o.o. u studenom 2019.g. uputila dopis tuženoj radi dostavljanja kontakt podataka radi očitanja plinomjera, a tužena je također mogla sama dostaviti stanje plinomjera internetskim putem, telefonski i sl. obzirom je kao sudionik u obveznom odnosu dužna poštivati svoju obvezu i odgovorna je za njeno ispunjene.

22. Prigovor tužene da nije zaprimila dopis od 13.11.2019.g. sud je ocijenio neosnovanim obzirom da je općepoznata činjenica da se računi komunalnih poduzeća, pa i njihovi dopisi dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim potrošačima, pa u konkretnom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa ili predmetnog dopisa od strane tužene.

23. Također valja napomenuti da je sama tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela kako se radilo o periodu potresa i nekretnina je bila prazna, te obzirom da je iz potvrde o izvršenom uvidu o adresi prebivališta razvidno da je tužena prijavila prebivalište na drugu adresu u [adresa] s danom 26.08.2021.g., što potvrđuje tuženičine navode o praznom stanu bar za period nakon kolovoza 2021.g., no koja okolnost podredno potvrđuje i navode iz liste očitanja iz kojih je razvidno da je stan u periodu od ožujka 2020.g. do prosinca 2021.g. u više navrata bio prazan, uslijed čega nije bilo moguće izvršiti očitanje plinomjera. No navedena okolnost ne može ići na štetu tužitelja, već je o istome trebala brinuti tužena koja je kao krajnji kupac dužna i u obvezi omogućiti očitanje plinomjera.

24. Slijedom iznijetoga, sud nalazi kako potraživanje tužitelja nije zastarjelo te je u cijelosti otklonjen zastarni prigovor tužene. Naime, sukladno odredbi čl. 215 ZOO-a zastarijevanje počinje teći od dana od kada je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje svoje obaveze. Kako je iz stanja spisa razvidno da je prvo očitanje plinomjera izvršeno tek s danom 20. prosinca 2021.g., to sud nalazi da je tužitelj pravilno izdao utuženi račun po izvršenom očitanju u slijedećem tromjesečnom razdoblju s dospijećem plaćanja na dan 15.04.2022.g. (slijedom čega tužena netočno tvrdi da je utuženi račun izdan godinu i tri mjeseca nakon izvršenog obračuna potrošnje obzirom je isti nedvojbeno izdan 3 mjeseca nakon izvršenog obračuna potrošnje) te prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju nije riječ o izigravanju zastare kako to pogrešno smatra tužena. Obzirom je u konkretnom slučaju tužena koristila navedenu komunalnu uslugu u za potrebe kućanstva, to se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu isporuke toplinske energije za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Uzevši u obzir zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća utuženog računa na dan 15.04.2022.g., dok je ovršni prijedlog podnijet dana 31.01.2023.g., to je sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na navedenu tražbinu pokrenuo postupak radi utuženja unutar zastarnog roka od godine dana od dana dospijeća istog za isporučene usluge.

25. Također, čl.15 st. 3. Općih uvjeta, propisano je da krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge a koji nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sukladno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i/ili nije omogućio očitanje brojila, zbog čega opskrbljivač plinom ne može ispostaviti račun, dužan je platiti isporučeni plin do prvog utvrđenog stanja plinomjera. Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., kao opskrbljivač plinom, sukladno važećim zakonskim propisima, ne vrši djelatnost očitanja plinomjera već krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava i to očitanjem plinomjera operatora distribucijskog sustava i/ili krajnjeg kupca ili na temelju procjene operatora distribucijskog sustava, dok je krajnji kupac dužan platiti isporučeni plin do prvog utvrđenog stanja plinomjera

26. U odnosu na prigovor u odnosu na visinu utuženog raluna, sud je utvrdio da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje stambenog prostora tužene, a količina potrošenog plina utvrđena je očitanjem plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Iako izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz ovršnog prijedloga i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

27. Slijedom iznijetoga, te obzirom da iz utuženog računa proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju, kao i stanje plinomjera, potrošnja plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženog računa. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja svu raspoloživu dokumentaciju glede stanje plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isto po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tužena bila dužna dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno činjenicu da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju plina, a što imenovana do zaključenja glavne rasprave nije učinila niti je predložila ikakav relevantni dokazni prijedlog na navedenu okolnost, poput vještačenja po vještaku odgovarajuće struke na njezin trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP-a, a što isti nije učinio. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tužena nije dokazala svoje tvrdnje o nevjerodostojnosti dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje.

28. Sud je također u cijelosti otklonio prigovor tužene da je tužitelj protivno odredbi čl. 171 ZOO-a uplatom iznosa od 3.000,00 kn zatvorio ovosudno potraživanje koje je prema njoj u zastari, iako je ona na nalogu kojim je uplatila iznos od 3.000,00 kn podmirila dugovanje za godinu dana, odnosno za period od 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g. Naime, kako se utuženi račun koji je dospio na platež dana 15.04.2022.g. odnosi na obračunski period od 01.03.2020.g. do 28.02.2022.g. dok je tužena svojom uplatom iznosa od 3.000,00 kn htjela podmiriti dugovanje za period od 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g., to je nedvojbeno utvrđeno da je period za koji je tužena htjela podmiriti dugovanje obuhvaćen ujedno obračunskim razdobljem po utuženom računu, dakle od 10.05.2021.g. do 28.02.2022.g. Kako se uplata tužene nije niti mogla evidentirati na utuženom računu jer je naravno isti izdan prije njezine uplate, to sud nalazi da je tužitelj pravilno evidentirao uplatu tužene od 3.000,00 kn na slijedećem računu dospjelom dana 04.07.2022.g., dok je pretplata tužene u iznosu od 588,20 kn evidentirana na računu dospjelom dana 15.04.2022.g.

29. Temeljem svega ranije navedenog, sud nalazi da je tužitelj pravilno evidentirao sve uplate tužene, pa je tako iz izvatka iz poslovnih knjiga razvidno da je po računu dospjelom 15.04.2022.g. evidentirano zaduženje u iznosu od 1.009,60 eura (odnosno 7.606,80 kn) u odnosu na isporučeni plin, kao i pretplata tužene u iznosu od 78,07 eura (odnosno 588,20 kn) te uplata tužene od 398,17 eura (odnosno 3.000,00 kn), slijedom čega obveza tužene umanjena za iznos pretplate i uplate iznosi 533,36 eura, koliko je tužitelj i potraživao od tužene u ovom postupku te je stoga utvrđen i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

30. Slijedom iznijetoga, a kako tužena do zaključenja glavne rasprave nije podastrla sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirila sporno potraživanje dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje analitičkom karticom i izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tužena sukladno citiranoj zakonskoj odredbi u obvezi platiti naknadu za isporučeni i potrošeni plin za sporno razdoblje, te je valjalo obvezati tuženu na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 22.03.2023.g. za iznos od 533,36 EUR, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22) kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

31. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

32. Obveza tužene temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR-a sveukupno iznosi 51,54 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak sukladno njegovom traženju počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju uz rješenje na platež pristojbe na presudu od 26,54 eura

2. tuženoj

U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine