REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-3156/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Grbavac i odsutnosti punomoćnika tuženika, 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2. točki 1. Ugovora o kreditu broj: 201115 od dana 11. prosinca 2006. godine, a koji glasi: “u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“,
II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2. točki 4. Ugovora o kreditu broj: 201115 od dana 11. prosinca 2006. godine, a koji glasi: ”po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.
III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da tužitelju BB isplati iznos od 703,01 EUR (slovima; sedamstotri eura i jedan eurocent), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:
– na iznos od 4,34 eur/32,69 kuna od 15.07.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 10,44 eur/78,68 kuna od 15.08.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 4,33 eur/32,66 kuna od 15.09.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 7,34 eur/55,33 kuna od 15.10.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 7,33 eur/55,20 kuna od 15.11.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 7,31 eur/55,07 kuna od 15.12.2008 g. pa do isplate
– na iznos od 12,68 eur/95,56 kuna od 15.02.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 9,63 eur/72,55 kuna od 15.03.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 6,58 eur/49,56 kuna od 15.04.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 9,55 eur/71,98 kuna od 15.05.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 9,53 eur/71,78 kuna od 15.06.2009 g. pa do isplate – na iznos od 9,55 eur/71,98 kuna od 15.07.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 15,40 eur/116,00 kuna od 15.08.2009 g. pa do isplate – na iznos od 3,60 eur/27,12 kuna od 15.09.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 9,42 eur/70,95 kuna od 15.10.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 12,30 eur/92,67 kuna od 15.11.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 6,48 eur/48,85 kuna od 15.12.2009 g. pa do isplate
– na iznos od 9,33 eur/70,28 kuna od 15.01.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,30 eur/70,04 kuna od 15.02.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,26 eur/69,80 kuna od 15.03.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,23 eur/69,56 kuna od 15.04.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,20 eur/69,31 kuna od 15.05.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,16 eur/69,05 kuna od 15.06.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,13 eur/68,80 kuna od 15.07.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 11,85 eur/89,32 kuna od 15.08.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 6,34 eur/47,76 kuna od 15.09.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 9,02 eur/67,99 kuna od 15.10.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 8,99 eur/67,71 kuna od 15.11.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 8,95 eur/67,42 kuna od 15.12.2010 g. pa do isplate
– na iznos od 8,91 eur/67,13 kuna od 15.01.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,87 eur/66,84 kuna od 15.02.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,83 eur/66,53 kuna od 15.03.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,79 eur/66,22 kuna od 15.04.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 11,34 eur/85,46 kuna od 15.05.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 6,15 eur/46,34 kuna od 15.06.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,66 eur/65,27 kuna od 15.07.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 11,16 eur/84,05 kuna od 15.08.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 6,08 eur/45,78 kuna od 15.09.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,53 eur/64,25 kuna od 15.10.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,48 eur/63,90 kuna od 15.11.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 8,43 eur/63,55 kuna od 15.12.2011 g. pa do isplate
– na iznos od 10,82 eur/81,55 kuna od 15.01.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 5,94 eur/44,75 kuna od 15.02.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 8,29 eur/62,45 kuna od 15.03.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 10,61 eur/79,96 kuna od 15.04.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 5,85 eur/44,07 kuna od 15.05.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 8,13 eur/61,27 kuna od 15.06.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 14,44 eur/108,78 kuna od 15.07.2012 g. pa do isplate – na iznos od 9,46 eur/71,27 kuna od 15.09.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 11,76 eur/88,59 kuna od 15.10.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 11,68 eur/87,97 kuna od 15.11.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 11,59 eur/87,34 kuna od 15.12.2012 g. pa do isplate
– na iznos od 11,51 eur/86,71 kuna od 15.01.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 11,42 eur/86,05 kuna od 15.02.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 11,33 eur/85,39 kuna od 15.03.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 11,24 eur/84,71 kuna od 15.04.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 11,15 eur/84,03 kuna od 15.05.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 11,06 eur/83,33 kuna od 15.06.2013 g. pa do isplate – na iznos od 10,97 eur/82,62 kuna od 15.07.2013 g. pa do isplate – na iznos od 13,01 eur/98,02 kuna od 15.08.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 10,79 eur/81,30 kuna od 15.09.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 8,60 eur/64,80 kuna od 15.10.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 10,57 eur/79,66 kuna od 15.11.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 12,51 eur/94,26 kuna od 15.12.2013 g. pa do isplate
– na iznos od 8,37 eur/63,06 kuna od 15.01.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 10,26 eur/77,31 kuna od 15.02.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 10,15 eur/76,49 kuna od 15.03.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 9,04 eur/68,13 kuna od 15.04.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 7,82 eur/58,92 kuna od 15.05.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 8,89 eur/67,01 kuna od 15.06.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 2,74 eur/20,62 kuna od 15.07.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 3,64 eur/27,45 kuna od 16.08.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 2,41 eur/18,14 kuna od 15.09.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 2,65 eur/20,00 kuna od 15.10.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 2,40 eur/18,09 kuna od 15.11.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 2,20 eur/16,54 kuna od 15.12.2014 g. pa do isplate
– na iznos od 1,99 eur/14,97 kuna od 15.01.2015 g. pa do isplate
– na iznos od 2,09 eur/15,75 kuna od 15.02.2015 g. pa do isplate
– na iznos od 1,57 eur/11,80 kuna od 15.03.2015 g. pa do isplate
– na iznos od 1,06 eur/7,95 kuna od 15.04.2015 g. pa do isplate
– na iznos od 1,02 eur/7,71 kuna od 15.05.2015 g. pa do isplate
– na iznos od 0,63 eur/4,75 kuna od 08.06.2015 g. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da nadoknadi tužitelju BB trošak postupka u iznosu od 1.138,27 EUR (slovima: tisućustotridesetosam eura i dvadesetsedam eurocenti) sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 31. siječnja 2022. te tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika 11. prosinca 2006. sklopio ugovor o kreditu br. 201115, a kojim je tužiteljici stavljeno na raspolaganje iznos od 95.000,00 kn, koji iznos kredita se tužiteljica obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Odredbom čl. 2. točka 1. označenog Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan tuženiku plaćati u anuitetima iznos kredita od 95.000,00 kn i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 8,75 % godišnje. Isto tako, odredbom čl. 2. točke 4. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Označene odredbe članka 2. točka 1. i članka 2. točka 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (banke) o kamatnim stopama su ništetne sukladno čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj odredbi činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a koja u konkretnom slučaju to u trenutku ugovaranja nije bila. Tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavješćivao tužiteljicu samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužiteljice, pa je tako tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2007. do 2015. godine mijenjao kamatnu stopu, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tužitelju i do promjene u otplati glavnice i plaćene kamate, odnosno do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, koji promjenu isti nije mogao predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogao provjeriti jer nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeni članci predmetnog ugovora kojim se određuje promjenljivost kamatne stope su također u potpunosti u suprotnosti s Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim je regulirana materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava primjenjivost presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 (odluka iz kolektivnog spora) na konkretni slučaj jer se ista isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), ističe prigovor zastare, osporava osnovu zahtjeva te ističe da su sporne odredbe poštene i valjane jer su iste jasna, uočljiva i lako razumljiva te transparentna pa stoga ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Čini nespornim visinu zahtjeva.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 201115 od 11. prosinca. 2006. (list 10 do 14 spisa), Plan otplate u jednakim anuitetima (list 15 do 23 spisa), Otplatna tablica po kreditu (list 24 do 26 spisa), Prometna kartica po kreditu (list 27 do 38 spisa), Izračun pretplate zbog promjene kamatne stope (list 40 i 41 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 74 i 75 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23
– dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2006. i to u dijelu čl. 2. t. 1. te čl. 2. t.4. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke te s te osnove isplatu preplaćenih iznosa kamata.
7. Iz stanja spisa proizlazi da između stranka nije sporno:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita, i pravni prednik tuženika (Volksbank d.d.,) kao kreditor, 11. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu 201115 , bez određene namjene; a kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos 95.000,00 kn;
- da je odredbom čl. 2. t. 1. predmetnog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja Ugovora iznosi 8,75% godišnje te da je te čl. 2. t. 4. Ugovora određeno da se promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika (kreditora);
- da je tuženik isplatio iznos kredita i da je kredit u cijelosti otplaćen;
- da je tuženik pravni slijednik Volksbank d.d.
8. Među strankama je sporna valjanost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora kao, a posljedično tome i osnovanost zahtjeva za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužiteljice, preplaćene iznose anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu. Sporno je i je li utuženo potraživanje u zastari. U vezi s tim sporno je i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
9. Kao sporno valjalo je utvrditi je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništavost te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora.
10. U odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je 2006 trebala kredit od 95.000,00 kn, radi adaptacije stana u obiteljskoj kući. Bila je komitent prednika tuženika koji joj je ponudio kredit u kunama. Ne sjećam se jesu li joj nudili i kredite vezane uz druge valute. Kredit je bio na duži rok odnosno 144 rate i znala je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, međutim nije znala da će svako malo ta kamata rasti, pa su se kamate, a time i rata kredita značajno povećavale, na što ju nitko nije upozorio. U međuvremenu je prodala kuću na moru, pa je taj kredit prijevremeno otplatila. Ni javni bilježnik nije joj ništa posebno objašnjavao o mogućnosti rasta kamate, već je odradio onaj svoj dio posla u vezi potpisivanja ugovora. Niti ona ni njezin suprug nemaju nekakav privatni biznis, niti su ga tada imali. Kredit je potrošen na adaptaciju tog stana u kojem živi. U banci joj nisu objasnili parametre promjene kamatne stope.
11. Sud prihvaća iskaz tužiteljice iz kojeg bi proizlazilo da od strane djelatnika tuženika koji je sudjelovao u odobravanju kredita nije dobila potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva, niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati nije dovoljna za ocjenu da je tužiteljica dobila punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate (iako joj je načelno taj pojam bio jasan). Tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika o načinu i sadržaju informiranja tužiteljice o značaju kamate koja je promjenjiva, niti na okolnost da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa sud prihvaća iskaz tužiteljice da nije u potpunosti bila informirana niti upoznata s promjenjivom kamatnom stopom i učincima takve odredbe na njezine obveze iz kreditnog odnosa.
12. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, međutim ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.
13. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).
14. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (pravni prednik tuženika kao V. tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
16. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.
17. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita." Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.
18. U ovoj parnici utvrđeno je da je tužiteljica "načelno shvatila" i razumjela da je kamata promjenjiva, dok joj te u pogledu razloga te promjenjivosti nisu dana jasna i detaljna obrazloženja. Razumljivo je, životno i logično da je tužiteljica postupala s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovala navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarala bitne elemente tog ugovora i razumno je očekivati da će ju tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest, no analizom iskaza tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužiteljicu na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužiteljici niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope. U Obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik dostavljao tužiteljici samo se navodi povećana visina kamatne stope i datum od kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.
19. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužiteljici. Nesporno je da su tužiteljici dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali ista nije bila upoznata o parametrima koji dovode do tih promjena. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u gore citiranoj odluci, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.
20. Nadalje, čl.49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu ZZP/03.) propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništav primjenom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.
24. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača, valja reći da je čl. 3. ZZP/03 propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iako je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je isti "bez određene namjene", tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit trebala hitno radi plaćanja pologa za stan kojeg je namjeravala kupiti, a radi se o stanu u kojem živi i danas. Budući da je na tuženiku, kao kreditoru, teret dokaza činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije niti naveo niti dokazao (eventualno da je Ugovor sklopljen u vezi poslovne ili poduzetničke djelatnosti), ovaj sud utvrđuje da tužiteljica, u vezi sklopljenog Ugovora, ima svojstvo potrošača (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
25. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništav dio čl. 2. t. 1. te čl. 2. t.4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika te je odlučeno kao u toč. I i II izreke.
26. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništava u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se ta odredbe među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
27. Valja dodati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“
28. Neosnovan je prigovor zastare jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 104. stavak 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom riješeno pitanje ništavosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, čime zastarni rok propisan člankom 225. ZOO od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV- 47/20).
29. S obzirom da je visina zahtjeva nesporna sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope 703,01 EUR te je odlučeno kao u toč. III izreke.
30. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužiteljici pripada zatezna kamata u skladu sa čl. 1111. ZOO i to od dana kada su izvršene uplate jer sud ocjenjuje da je tuženik nepošten od trenutka stjecanja tih iznosa te se uzima da je tuženik znao da se radi o nepoštenim odredbama (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
31. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev postavljen uz činidbu, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
32. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (703,01 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
33. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 150,00 EUR, podneska od 28. veljače 2023., 7. travnja 2024., svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 150,00 EUR, zastupanja na ročištima 29. studenoga 2022., 21. ožujka 2023. i 22 studenoga 2024. svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 150,00 EUR, što ukupno iznosi 900,00 EUR.
34. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 225,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (koliko je i platila) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.138,27 EUR.
35. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 10. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
36. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 10. siječnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun;
- tuženiku po pun.
