Poslovni broj: Us I-941/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Strmšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice OZ, Mokošica, Put na more 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 22, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Maroju Kolendiću, odvjetniku u Dubrovniku, Antuninska 3, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice Hrvoja Miloglava, odvjetnika u Zagrebu i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti tuženika, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-714-01/24-01/20, Urbroj: 514-03-02-02/01- 24-03 od 27. veljače 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-714-01/24-01/20, Urbroj: 514-03- 02-02/01-24-03 od 27. veljače 2024. točkom I. izreke OZŠ, ovdje zainteresirana osoba, je imenovana za javnog bilježnika sa službenim sjedištem u [adresa], za područje Općinskog suda u Dubrovniku. Točkom II. izreke određeno je da je imenovana dužna najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja zatražiti od tog Ministarstva pregled prostorija i opreme namijenjenih za javnobilježnički ured. Pod točkom III. izreke određeno je da će se datum početka rada javnog bilježnika odredit nakon što javni bilježnik položi prisegu i primi povelju o postavljenju. Pod točkom IV. izreke određeno je da je danom početka rada javni bilježnik dužan napustiti naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost.

2. U pravodobnoj tužbi kojom tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonskih razloga tužiteljica ponajprije navodi da nije sporno da imenovanje javnog bilježnika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnog javnopravnog tijela, u ovom slučaju ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te da je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen samo na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS). Tužiteljica smatra kako pobijano rješenje nije obrazloženo u skladu sa zakonom te da je tuženik nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Citira i poziva se na odredbu članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21., dalje u tekstu: ZUP), te navodi kako obrazloženje mora biti potpuno, jasno i određeno te se nalaziti u korelaciji s izrekom. Obrazloženje ima veliko praktično značenje, jer ono učvršćuje načelo zakonitosti; prisiljava nadležno tijelo da temeljito promisli o odluci koju ima donijeti; stranci daje uporište za opravdane pravne lijekove, odnosno uvjerenje da je odluka ispravna, a pravni lijek bezizgledan i sl. Obrazloženje ujedno pruža važno i autentično sredstvo za ispravno tumačenje izreke. Ističe se kako je pravo na obrazloženu odluku (presudu) jedan od temeljnih elemenata ustavnoga prava na pravično suđenje, koji, između ostalog, štiti stranku od samovolje te stoga nedostatak istoga treba razmatrati i u smislu manjkavosti rješenja i njegove suprotnosti sa zakonom. Tuženik da u pobijanom rješenju nije ni na koji način obrazložio zbog čega je imenovana kandidatkinja najbolji odabir za obavljanje poslova javnobilježničkog mjesta, odnosno zbog čega bi ona bila bolja od bilo kojeg od drugih prijavljenih kandidata.

2.1. Posebice se ističe kako drugi prijavljeni kandidati uključujući i tužiteljicu imaju znatno više iskustva i stručnog znanja za obavljanje predmetnih poslova od izabrane kandidatkinje, a što izaziva sumnju u nepristranost i neovisnost tuženika prilikom donošenja predmetnog rješenja. Citira i poziva se na odredbu članka 5. stavka 2. ZUP-a, te navodi da svrha slobodne ocjene u konkretnom slučaju je odabir odnosno izbor najboljeg kandidata za javnog bilježnika između prijavljenih kandidata, ali vodeći se propisanim uvjetima iz članka 13. i kriterijima iz članka 14. ZJB-a. Međutim primjena načela odlučivanja slobodnom ocjenom ne znači da se pritom tijelo koje donosi odluku slobodnom ocjenom ne mora pridržavati nikakvih kriterija i da je takva slobodna ocjena bezuvjetna kao i da tijelo nije dužno utvrditi sve činjenice koje su relevantne za donošenje odluke, ali najvažnije je da takva ovlast usmjerena prema postizanju svrhe a to je izbor najboljeg kandidata. Da je svrha radi koje je dana ovlast tijelu odnosno ministru da odlučuje na temelju diskrecijske ocjene, istovremeno i granica do koje seže sloboda diskrecijske ocjene ministra odnosno da je takva ovlast dana kako bi se postigla svrha odabira najboljeg kandidata, da utvrđuje i Visoki upravni sud u obrazloženju svoje odluke Usž-2501/23 od 8. svibnja 2023. Istovjetan stav je zauzela i sudska praksa u presudi Upravnog suda u Zagrebu posl.br.: UsI-2684/21 od 19. listopada 2022., kojom je odlučeno kako slijedi: „…Stoga sud ne može prihvatiti navode tuženika da se odluka ne mora temeljiti na kriterijima propisanima odredbom članka 14. stavka 9. ZJB-a, jer navedeno ne proizlazi iz izričaja ove jasne zakonske odredbe. Naime, u protivnom kada cilj ne bi bio odabir objektivno najboljeg kandidata po stručnim kompetencijama, norma bi propisivala da se na natječaj može javiti više kandidata te da, između svih onih kandidata koji zadovoljavaju formalne uvjete (članka 13. ZJB-a), ministar slobodnom ocjenom može odabrati osobu koju želi bez propisivanja dodatnih kriterija (članak 14. stavak 9. ZJB-a) koji upravo upućuju na potrebu uvažavanja stručnih kompetencija svih prijavljenih kandidata.“ Slijedom navedenog da je razvidno kako je predmetna sudska praksa u potpunosti primjenjiva u ovoj stvari obzirom da tužiteljica također smatra kako je tuženik bio dužan prikupiti, navesti i usporediti relevantne podatke (činjenice), sukladno propisanim kriterijima, te potom obrazložiti odluku donesenu slobodnom ocjenom. Umjesto toga u obrazloženju pobijanog rješenja se navode samo poslovi na kojima je radila imenovana kandidatkinja te se osim toga potpuno nepotrebno navodi preporuka gradonačelnika.

2.2. U odnosu na imenovanu kandidatkinju se u pobijanom rješenju ističe kako je radila otprilike jednu godinu i šest mjeseci kao javnobilježnički vježbenik, a nakon toga dvije godine kao javnobilježnički savjetnik. Imenovana kandidatkinja je slijedom navedenog provela otprilike tri godine i šest mjeseci na poslovima koji se tiču javnog bilježništva, dok je nakon toga bila zaposlena kao pravnik u jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Dubrovniku. Ističe se kako je imenovana kandidatkinja na poslovima iz djelokruga javnog bilježnika posljednji puta radila u ožujku 2014., odnosno prije više od 10 (deset) godina. U odnosu na imenovanu kandidatkinju ističe se kako je tužiteljica od 2005. do danas zaposlena upravo u javnobilježničkim uredima na području Grada Dubrovnika i to u razdoblju do 2007. kao javnobilježnički vježbenik, zatim do 2011. kao javnobilježnički savjetnik, a od 2011. do danas kao javnobilježnički prisjednik. Slijedom navedenog da je razvidno kako tužiteljica ima devetnaest godina iskustva u javnom bilježništvu, od čega posljednjih 13 godina radeći najsloženije poslove u javnom bilježništvu na poziciji javnobilježničkog prisjednika. Nejasno je na koji je način tuženik zaključio da je kandidatkinja koja ima tri godine i šest mjeseci radnog iskustva na najjednostavnijim poslovima iz područja javnog bilježništva, a koje je posljednji puta obavljala prije više od deset godina bolji kandidat za mjesto javnog bilježnika od tužiteljice. Člankom 126. ZJB-a navedena su prava i dužnosti javnobilježničkog prisjednika, savjetnika i vježbenika, koja između ostalog sadrže i opis poslova svakog od navedenih radnih mjesta. Samom usporedbom poslova razvidno je kako je ogromna razlika između poslova koje obavlja prisjednik i poslova koje obavljaju javnobilježnički vježbenik i/ili savjetnik. Najsloženiji posao koji može sam obaviti javnobilježnički savjetnik je ovjera potpisa, a što predstavlja ustvari najbanalniji posao koji može obaviti javni bilježnik, odnosno prisjednik. Tužiteljica zatim citira i poziva se na odredbu članka 2. stavka 1. ZJB i navodi koji sve poslovi spadaju u obavljanje javnobilježničke službe, te navodi da budući da se radi o službi nositelj koje je osoba od javnog povjerenja i kojemu su povjereni brojni složeni i osjetljivi poslovi nije jasno zbog čega bi takvo mjesto bilo povjereno osobi koja nikada u karijeri nije vodila ostavinski postupak, nikada nije predala elektronički prijedlog za upis u zemljišnu knjigu ili nikada nije potvrdila (solemnizirala) ispravu. Tužiteljica ističe kako je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta koja je objavljena u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, broj 18. iz listopada 2023., razvidno kako izabrana kandidatkinja nije obavljali niti približno slične poslove onima koje bi trebala obavljati kao javni bilježnik. U pobijanom rješenju se posebno ističe kako je gradonačelnik Grada Dubrovnika, kao poslodavac imenovane kandidatkinje dao mišljenje u kojem se navodi kako: „..smatra da bi njezino imenovanje za javnog bilježnika u gradu Dubrovniku u potpunosti bilo opravdano te je uvjeren da će ispuniti sva očekivanja u obavljanju svoje dužnosti…“ Nejasno je zbog čega bi mišljenje trenutnog poslodavca bilo relevantno za postupak odabira javnog bilježnika.

2.3. Naime, kao što je to već istaknuto, javno bilježništvo je usko specijalizirana služba unutar pravne profesije, i upravo zbog toga su zakonom propisani kriteriji kojima se mora rukovoditi prilikom odabira kandidata, te je u konačnici upravo zbog tog razloga odabir najboljeg kandidata povjeren upravo ministru nadležnom za poslove pravosuđa. Također se ističe kako je gradonačelnik Grada Dubrovnika, prema javno dostupnim podacima objavljenima na mrežnim stranicama Grada Dubrovnika, nakon završene srednje škole završio dvogodišnji program na Rochester Institute of Technology te stekao titulu Associate in Applied Science 2003. Nakon dovršenog programa gradonačelnik je dugi niz godina radio na širokoj paleti poslova u turističkom sektoru prije imenovanja za gradonačelnika. Iako tužiteljica ne raspolaže podacima o kurikulumu predmetnog programa, smatra da gradonačelnika ni njegovo obrazovanje, niti poslovi koje u dosadašnjem tijeku karijere obavljao ne kvalificiraju za davanje relevantnog mišljenja o tome ispunjava li neka osoba uvjete za imenovanje na mjesto javnog bilježnika, je li imenovanje nekog od kandidata na mjesto javnog bilježnika opravdano ili ne te je li određena osoba sposobna obavljati javnobilježničku službu. Iako je gradonačelnik, kao izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, u kojoj je imenovana kandidatkinja bila zaposlena, slobodan dati svoje mišljenje u odnosu na bilo koju temu, pa tako i na temu imenovanja javnog bilježnika, nejasno je zbog čega je takvo mišljenje u konkretnom slučaju uzeto kao relevantno od strane tuženika. Tužiteljica je mišljenja kako se predmetna preporuka / mišljenje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave u kontekstu predmetnog natječaja pokušalo prikazati kao komparativna prednost izabrane kandidatkinje u odnosu na ostale kandidate, ali takvo mišljenje nije relevantno u odnosu na kriterije propisane člankom 14. stavkom 10. ZJB. Ukoliko je jedan od kriterija za odabir bilo mišljenje poslodavaca kandidata, nije jasno zbog čega tuženik nije po istom principu, zatražio mišljenje od poslodavaca drugih kandidata, između ostalih i od poslodavca tužiteljice, kada je već kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog akta, velika važnost pridana upravo mišljenju trenutnog poslodavca.

2.4. Također, tužiteljica smatra kako je konkretan slučaj potrebno razmatrati i u svjetlu novije ustavnosudske prakse (npr. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske: broj: U-III-2864/2016 od 23. svibnja 2019.; U-III-5917/2016 od 5. studenoga 2019.), koja naglašava da upravni sudovi sude na temelju zakona, ali i na temelju Ustava. Stoga zadaća upravnih sudova nije ograničena samo na kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata i postupanja javnopravnih tijela u smislu jesu li potonji utemeljeni na slovu zakona, već su upravni sudovi dužni primjenjivati ustavne odredbe o pravima i slobodama pojedinaca kako ih tumači Ustavni sud, odnosno preispitati je li određeni pojedinačni akt ili postupanje javnopravnog tijela, iako utemeljeno na zakonu, protivno Ustavom zajamčenim pravima i slobodama. Budući da je Republika Hrvatska kao suverena država prenijela dio svoje sudbene jurisdikcije na Europski sud za ljudska prava (ESLJP), Ustavni sud primjenjuje pravne standarde koje je u svojoj praksi taj izgradio ESLJP. Ove generalne napomene nužno su primjenjive i u odnosu na javnopravna tijela u upravnom postupku. Štoviše, rješavanje upravnih stvari primarno je zadaća uprave (javnopravnih tijela), dok upravno sudstvo ima kontrolnu funkciju. Pri ispunjavanju ove ustavne i zakonske zadaće upravnog segmenta izvršne vlasti naročita je odgovornost na javnopravnim tijelima što donose konačne upravne akte. Obzirom da pobijana odluka nije obrazložena u skladu sa zakonskim odredbama tužiteljica smatra kako joj je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo zajamčeno odredbom članka 19. stavka 1. Ustava.

2.5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je nakon iznošenja u bitnom navoda tužbe naveo da razlozi na koje se tužiteljica poziva u tužbi neosnovani i da je u provedenom postupku i donesenom rješenju ne postoje povrede na koje ukazuje. Prije svega, tuženik ističe da je osporavano rješenje doneseno primjenom slobodne ocjene te ukazuje na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) i odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je osporeno rješenje doneseno temeljem članka 14. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22; dalje: Zakon), da je pravo i ovlaštenje Ministra da o imenovanju javnog bilježnika odluči po slobodnoj ocijeni utemeljeno na odredbama Zakona, a ostvaruje se odabirom između kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete, i to njihovim vrednovanjem u odnosu na sve propisane kriterije te izborom onog kandidata kojem po svojoj ocijeni daje prednost pred ostalima, smatrajući ga najprikladnijim izborom. U konkretnom slučaju odluka Ministra da je donesena po slobodnoj ocijeni, u okviru i granicama danih zakonskih ovlasti, pri čemu su svi kandidati tretirani na jednak i ravnopravan način. Natječaj za imenovanje javnih bilježnika da provodi Hrvatska javnobilježnička komora na temelju naloga ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa (dalje u tekstu: Ministarstvo), određujući oblik i sadržaj prijave te priloga kojima se dokazuje ispunjenost zakonskih uvjeta, a da se natječaj objavljuje u "Narodnim novinama" u roku od 15 dana od dana primitka naloga Ministarstva. Po okončanju natječaja Komora Ministarstvu dostavlja zaprimljene prijave kandidata sa svojim mišljenjem u roku od 30 dana, nakon čega Ministarstvo sukladno odredbama Pravilnika o postupku prikupljanja mišljenja i provedbi razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika ("Narodne novine", broj: 121/22, dalje u tekstu: Pravilnik) pribavlja mišljenja od službi i tijela u kojima rade odnosno u kojima su radili kandidati, te se nakon zaprimanja mišljenja kandidati pozivaju na razgovor s povjerenstvom Ministarstva za provedbu razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika (dalje u tekstu: Povjerenstvo) u kojem razgovoru s kandidatima sudjeluje i Ministar. Nadalje, da sukladno članku 11. Pravilnika, Ministar kod donošenja odluke o imenovanju javnih bilježnika uzima u obzir mišljenje Povjerenstva, zajedno s mišljenjem službi i tijela u kojima rade ili su radili kandidati te mišljenjem Hrvatske javnobilježničke komore. Odredbom članka 14. stavak 10. Zakona da je propisano da će se pri izboru između više kandidata osobito uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prethodno radili te postignuti rezultati rada. Natječaj za imenovanje javnog bilježnika sa službenim sjedištem u [adresa] za područje Općinskog suda u Dubrovniku, da je objavljen u "Narodnim novinama", broj: 114 od 04. listopada 2023., te da je temeljem dostavljene natječajne dokumentacije utvrđeno da je prijavu na predmetni natječaj podnijelo pet kandidata, od kojih je dvoje povuklo prijavu i da je pregledom prijava kandidata utvrđeno da svi, pa tako i imenovana, ispunjavaju natječajne uvjete propisane člankom 13. Zakona. Nadalje, da je za svakog kandidata sukladno članku 14. stavak 8. Zakona u odnosno članku 3. i 4. Pravilnika zatraženo mišljenje od službi odnosno tijela u kojima su prethodno radili, nakon čega su pregledom podnesenih prijava i priložene dokumentacije za svakog kandidata razmatrane i sve druge relevantne profesionalne i stručne okolnosti. Svoje mišljenje o svakom kandidatu odnosno kandidatima iz javnobilježničke službe dostavila i Hrvatska javnobilježnička komora, a da su svi kandidati pozvani na razgovor s Povjerenstvom, u kojem razgovoru je sudjelovao i Ministar.

3.1. Suprotno navodima tužiteljice, Hrvatska javnobilježnička komora da je dostavila mišljenje za tužiteljicu sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika koji propisuje da za kandidate koji su javnobilježnički prisjednici mišljenje daje Hrvatska javnobilježnička komora, dok je za imenovanu kandidatkinju, sukladno članku 4. stavku 2. Pravilnika koji propisuje da za kandidate koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. mišljenje daje čelnik tijela u kojem su zaposleni u trenutku prijave na natječaj, zatraženo mišljenje gradonačelnika Grada Dubrovnika. Slijedom toga, da su neosnovani navodi tužiteljice vezano za dužnost traženja mišljenja njezinog poslodavca, budući je odredba članka 4. Pravilnika jasna i precizna, te je nesporno da je tužiteljica javnobilježnički prisjednik pa je slijedom toga sukladno navedenom Pravilniku mišljenje za nju dala Hrvatska javnobilježnička komora, a za imenovanu kandidatkinju čelnik tijela u kojem je zaposlena odnosno gradonačelnik Grada Dubrovnika. Nadalje, irelevantan je navod tužiteljice kojim problematizira stručne i profesionalne kvalifikacije poslodavca imenovane kandidatkinje odnosno gradonačelnika Grada Dubrovnika odnosno, budući da navedenim Pravilnikom navedeno nije ni propisano.

3.2. U obrazloženju osporavanog rješenja jasno da su navedeni razlozi na temelju kojih je donesena odluka o imenovanju OZŠ za javnog bilježnika. U pobijanom rješenju da je naveden njezin uspjeh na pravosudnom ispitu kojeg je položila s posebnom pohvalom te svi profesionalni rezultati i stečeno iskustvo u radu imenovane do prijave na predmetni natječaj, a na temelju kojih joj je dana prednost u odnosu na sve ostale kandidate. Imenovana da je u javnobilježničkom uredu Nikše Mozare, javnog bilježnika u Dubrovniku, od 09. ožujka 2010. do 30. rujna 2011. obavljala javnobilježničku vježbu, a od 1. travnja 2012. do 1.travnja 2014. obavljala je poslove javnobilježničkog savjetnika. Nadalje, da je u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika radila od 02. travnja 2014. do 21. siječnja 2015., kao viši stručni suradnik III za naplatu naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, zatim u Upravnom odjelu za poslove gradonačelnika Grada Dubrovnika radila, najprije kao viši savjetnik II za pravne poslove od 22. siječnja 2015. do 02. svibnja 2016., a od 03. svibnja 2016. do 31. srpnja 2019. kao viši savjetnik I za pravna pitanja. Od 01. kolovoza 2019. pa nadalje da radi kao viši savjetnik-specijalist za pravna pitanja Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Grada Dubrovnika. Također da je utvrđeno da je imenovana završila 2017. Državnu školu za pravosudne dužnosnike pri Pravosudnoj akademiji te 2012. osnovnu obuku za izmiritelje pri Hrvatskoj udruzi za mirenje čime pokazuje šire struče i profesionalne interese. U dostavljenom mišljenju poslodavca odnosno gradonačelnika Grada Dubrovnika, navedeno da je imenovana u potpunosti samostalna u obavljanju svih poslova u okviru svoje nadležnosti, da dulji niz godina samostalno zastupa Grad Dubrovnik u sudskim sporovima te da se radi o izvanrednoj pravnici čija su se pravna mišljenja, za trajanja njezina mandata svaki put pokazala precizna i ispravna. Uvažavajući kvalifikacije imenovane te kako se radi o iznimno vrijednoj i predanoj službenici, gradonačelnik smatra da bi njezino imenovanje na mjesto javnog bilježnika u gradu Dubrovniku u potpunosti bilo opravdano. Ističe se da je i imenovana također obavljala poslove u javnom bilježništvu u svojstvu javnobilježničkog vježbenika i javnobilježničkog savjetnika, pa da je mišljenje o njezinom radu dala i Hrvatska javnobilježnička komora. Nadalje, da iako javnobilježnička komora imenovanoj PZŠ nije dala preporuku za imenovanje, da je u danom mišljenju Komora navela da je imenovana javnobilježničku službu obavljala uredno, da je bila primjerenog ponašanja u pružanju javnobilježničkih usluga, da je tijekom rada u javnom bilježništvu javnobilježničke poslove obavljala savjesno, stručno i profesionalno te da je redovito prisustvovala savjetovanjima i edukacijama koje je organizirala javnobilježnička komora radi stručnog usavršavanja javnih bilježnika, a koje mišljenje Komore je sadržajno isto i za ostale kandidate na natječaju za predmetno javnobilježničko mjesto, osim u dijelu dane preporuke za imenovanje.

3.3. Tuženik ističe da Ministar prilikom donošenja odluke o imenovanju nije vezan mišljenjem Povjerenstva Ministarstva ni mišljenjem Hrvatske javnobiljženičke komore odnosno poslodavca kandidata te eventualnim preporukama jer bi to bilo protivno odlučivanju po slobodnoj ocjeni. U obrazloženju rješenja da je istaknut i postignuti uspjeh imenovane na pravosudnom ispitu koji je položila s pohvalom kao i njezini stručni i profesionalni podaci, dok podaci koji se odnose na uspjeh na javnobilježničkom ispitu tužiteljice i imenovane kandidatkinje nisu odlučni budući da nitko od kandidata nije položio javnobilježnički ispit s odličnim. Iz svega navedenog da jasno proizlazi da su jasno obrazloženi razlozi na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje, a sukladno članku 14. stavak 10. Zakona kojim je propisano da će se pri izboru između više kandidata osobito uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prethodno radili te postignuti rezultati u radu. Stoga da navodi tužiteljice iz tužbe nikako ne mogu biti razlog nezakonitosti osporavanog rješenja jer je dostatno i valjano obrazloženo sukladno članka 98. stavak 5. ZUP-a uvažavajući odredbu članka 14. stavka 10. Zakona.

3.4. U odnosu na isticanje radnog iskustva tužiteljice u javnobilježničkoj službi u svojstvu javnobilježničkog prisjednika, savjetnika i vježbenika te vezano za opis poslova, tuženik ističe da iskustvo rada u javnobilježničkoj službi nije uvjet za imenovanje javnog bilježnika. Tuženik ističe da je sukladno odredbama članka 14. i 55. Ustava Republike Hrvatske određeno da su svi građani pred zakonom jednaki i da je svakom građaninu pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost, te da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 16/07) izmijenjen Zakon o javnom bilježništvu, brisanjem ranijeg stavka 10. članka 14. Zakona o javnom bilježništvu koji je prethodno propisivao da između više kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje prednost imaju kandidati s dužim stažem u svojstvu javnobilježničkog prisjednika, slijedom čega iskustvo odnosno godine rada u javnobilježničkoj službi nisu uvjet za imenovanje javnog bilježnika i samo po sebi ne daje prednost prilikom odabira kandidata. Slijedom navedenog da je osporeno rješenje doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku pa da se kao neosnovani odbacuju i svi navodi tužiteljice da predmetno rješenje nije utemeljeno na zakonu te da joj je time povrijeđeno pravo zajamčeno odredbom članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

3.5. Vezano uz navode tužiteljice o propustima prilikom primjene kriterija iz odredbe članka 14. stavka 10. Zakona, tuženik navodi da utvrđene kriterije nije moguće potpuno objektivno kvantificirati i iskazati, koju okolnost je cijenio i sam zakonodavac, kada je izričajem propisao da će se prigodom izbora između više kandidata navedene okolnosti osobiti "uzeti u obzir". Navedena odredba ne propisuje da je riječ o okolnostima na kojima se odluka mora temeljiti, čime je jasno zakonodavac njihovo vrednovanje prepustio slobodnoj ocjeni, što znači da u situaciji kada kandidati ispunjavaju sve uvjete natječaja Ministar može samostalno između njih izabrati i imenovati javnog bilježnika i time ne krši zakon na štetu neizabranog kandidata, Navedeni stav da potvrđuju i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3272/19 od 20. studenog 2019., poslovni broj: Usž-4524/22-3 od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Usž-4179/22-2 od 02. ožujka 2023. te presuda istog suda poslovni broj: Usž-2501/23-2 od 17. siječnja 2024. Upravo u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2501/23-2 od 17. siječnja 2024., koju u tužbi navodi tužiteljica, kao i u ostalim navedenim presudama da je u pogledu slobodne (diskrecijske) ocjene zauzet jasan stav da imenovanje javnih bilježnika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocijeni nadležnih javnopravnih tijela, a da je upravno sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocijene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana.

3.6. Dokazne prijedloge saslušanjem tuženik predlaže sudu odbiti iz razloga jer smatra da je činjenično stanje prilikom donošenja osporenog rješenja pravilno i potpuno utvrđeno. Stajališta je kako se odlučne činjenice u ovom upravnom sporu mogu utvrditi na temelju uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog tijela. Slijedom svega navedenog, a budući da je osporeno rješenje dostatno i valjano obrazloženo, te da su svi kandidati tretirani na jednak i ravnopravan način predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je rješenjem poslovni broj Us I-941/2024-7 od 25. lipnja 2024., uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu, pozvao imenovanu OZŠ da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno se ističe kako je pobijano rješenje koje je doneseno temeljem slobodne ocjene zakonito, te da je postupak imenovanja javnog bilježnika proveden sukladno Zakonu te da su svi kandidati tretirani na ravnopravan način, a što je potvrđeno presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I- 849/2024 od 1. srpnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: UP/I-714-01/24-01/20, URBROJ: 514-03-02- 02/01-24-03 od 27. veljače 2024., a čije poništavanje se traži i u ovom postupku. Dakle pobijano rješenje je već bilo predmetom ocjene zakonitosti pred naslovljenim sudom te je u tom predmetu sud otklonio sve prigovore tužitelja u pogledu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, na što se ovdje posebno ukazuje. Zainteresirana osoba ističe kako je osporavano rješenje doneseno sukladno odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (“Narodne novine”, broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) temeljem koje odredbe ovlast imenovanja javnog bilježnika rješavanjem po slobodnoj ocjeni ima ministar nadležan za poslove pravosuđa te je pravo i ovlaštenje Ministra da o imenovanju javnog bilježnika odluči po slobodnoj ocjeni što je utemeljeno na odredbama navedenog zakona, a ostvaruje se odabirom između kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete i to njihovim vrednovanjem te izborom onog kandidata kojem po svojoj ocjeni daje prednost pred ostalima. Upravo iz navedenog, a obzirom da su svi kandidati ispunjavali formalne uvjete, jer u suprotnom ne bi imali niti mogućnost sudjelovanja u natječaju, zainteresirana osoba smatra kako je odluka Ministra donesena u skladu s danim mu ovlastima dok tužiteljica paušalnim navodima iz tužbe ničim nije dokazala da je osporavano rješenje nezakonito. Nadalje, se ističe da tužiteljica u navodima tužbe upire na po njezinom mišljenju nepravilnost izbora, a ne na nezakonitost odluke, a što nije u okviru granica sudske kontrole ocjene zakonitosti pojedinačne odluke, granica ovlasti i svrhe radi koje je ta ovlast dana. Tužiteljica navode u tužbi temelji na činjenici da su godine rada u bilježništvu odlučni kriterij za imenovanje javnog bilježnika, a što nije na zakonu osnovano. Naime, godine rada u javnom bilježništvu nisu propisane kao kriterij prilikom odabira javnog bilježnika, već je to niz kriterija (preporuka Hrvatske javnobilježničke komore, mišljenje službi i tijela u kojima su kandidati bili zaposleni, mišljenje HJK i Povjerenstva za provedbu natječaja, poseban uspjeh na pravosudnom/javnobilježničkom ispitu) koji se prilikom izbora uzimaju u obzir, ali niti jedan od navedenih kriterija nema obvezujući značaj niti veže ministra kod odlučivanja po slobodnoj ocjeni. Obzirom da u konkretnom slučaju svi kandidati ispunjavaju formalne uvjete natječaja, Ministar može samostalno između njih izabrati i imenovati javnog bilježnika čime se ne vrijeđa zakon na štetu neizabranog kandidata. U odnosu na navode tužiteljice kako tuženo tijelo nije valjano obrazložilo izbor kandidata iz pobijanog rješenja treba navesti kako je isto pogrešno, te da je u pobijanom rješenju na pravilan i zakonit način obrazložen izbor. Isto tako treba navesti kako se u rješenju moraju navesti razlozi zašto je netko od kandidata izabran, a ne razloge zašto netko drugi od kandidata nije izabran. Naime, odredba čl. 98. ZUP-a odnosi se na sadržaj rješenja u svim upravnim postupcima pa tako i u postupcima u kojima se odluka donosi po slobodnoj ocjeni. Nadalje, i st. 5. istog članka 98. ZUP-a koji se odnosi na obrazloženje rješenja, također je općenit i to za sve upravne postupke. S tim u vezi u konkretnoj pravnoj stvari nije se radilo o situaciji u kojoj se zahtjevi ostalih sudionika natječaja odbijaju (pa da bi se razlozi za odbijanje trebali obrazložiti), već se radi o imenovanju jednog od kandidata natječaja (čiji se zahtjev usvaja), a za čiji izbor su u konkretnom slučaju navedeni valjani i obrazloženi razlozi za imenovanje. Nadalje, tužiteljica posebno kao sporno ističe mišljenje koje je dao gradonačelnik Grada Dubrovnika kao poslodavac zainteresirane osobe prilikom čega navodi da je nejasno kako bi mišljenje trenutnog poslodavca bilo relevantno za postupak odabira javnog bilježnika, posebno u obzir kada se uzme obrazovanje kao i dosadašnji poslovi u karijeri tog istog gradonačelnika. Također navodi kako je nejasno zbog čega je takvo mišljenje tuženik uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, te smatra kako se u konkretnom slučaju preporuka/mišljenje izvršnog tijela JLS pokušalo prikazati kao komparativna prednost izabrane kandidatkinje. Isto tako ističe kako je nejasno zašto tuženik nije po istom principu tražio mišljenje poslodavaca drugih kandidata, kada je već velika važnost prilikom izbora pridana upravo mišljenju trenutnog poslodavca. U odnosu na gore iznesene navode ističe se kako se radi potpuno pogrešnom tumačenju propisa. Naime, Pravilnikom o postupku prikupljanja mišljenja i provedbi razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika (Narodne novine 121/2022) između ostalog propisan je i postupak prikupljanja mišljenja o kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika te je člankom 3. propisano da po zaprimanju natječajne dokumentacije ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa od službi i tijela u kojima prijavljeni kandidati rade ili su radili pribavlja mišljenje o kandidatima koji ispunjavaju sve propisane uvjete za imenovanje. Nadalje člankom 4. istog pravilnika propisano je kako za kandidate koji su javni bilježnici, javnobilježnički prisjednici i javnobilježnički savjetnici mišljenje daje Hrvatska javnobilježnička komora, dok za ostale kandidate koji nisu zahvaćeni st.1. mišljenje daje čelnik tijela u kojem je kandidat zaposlen (članak 4. stavak 2.). Obzirom na navedeno, potpuno su pogrešni zaključci tužiteljice o mišljenju gradonačelnika danog za izabranu kandidatkinju. Naime, gradonačelnik je kao čelnik tijela u kojem je zainteresirana osoba zaposlena dostavio mišljenje nadležnom ministarstvu na traženje istog, a sve sukladno netom navedenom Pravilniku o postupku prikupljanja mišljenja i provedbi razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika. Isto tako sukladno Pravilniku ne postoji obveza traženje mišljenja za tužiteljicu od njezinog trenutnog poslodavca budući za nju mišljenje daje Hrvatska javnobilježnička komora. Stoga je u konkretnom slučaju jasno da je odluka o izboru utemeljena na cjelokupnom dosadašnjem radnom iskustvu zainteresirane osobe, ukupnosti njenih stručnih i profesionalnih okolnosti, mišljenju Hrvatske javnobilježničke komore, mišljenju poslodavca Grada Dubrovnika o radu imenovane, mišljenju Povjerenstva za provedbu razgovora sa kandidatima, a kako je to i navedeno i dodatno obrazloženo u samom pobijanom rješenju. S obzirom da se tuženik detaljno očitovao na sve navode iznesene u tužbi, zainteresirana osoba se u cijelosti pridružuje svim iznesenim navodima, te se još jednom dodatno naglašava kako je pobijano rješenje prošlo ocjenu zakonitosti u predmetu koji se pred naslovljenim sudom vodi pod posl.br. Us I-849/2024. Nastavno na sve ranije navedeno zainteresirana osoba predlaže da sud donese odluku kojom se u cijelosti odbija tužba kao neosnovana.

6. U podnesku od 9. prosinca 2024. tužiteljica se očituje u odnosu na dosadašnji tijek postupka navodeći u odnosu na presudu posl.br. Us I-849/2024 koja je dostavljena uz podnesak tuženika kako se radi o nepravomoćnoj presudi koja se ne može uzimati kao relevantna u ovom predmetu. Također se ističe kako je predmetna presuda suprotna ranije dostavljenoj presudi Upravnog suda u Zagrebu od dana 19. listopada 2022., posl.br.: UsI-2684/21, a koja je pravomoćna 19. listopada 2022. godine. Slijedom navedenog razvidno je kako na razini prvog stupnja u upravnom sporu postoji različita praksa u činjenično istovjetnim predmetima. Tako je nepravomoćnom presudom koju je u predmet poslovnog broja gornjeg dostavio tuženik bez ikakvog obrazloženja odbijen tužbeni zahtjev pozivom na slobodnu ocjenu nadležnog ministra. Suprotno navedenom, pravomoćnom presudom koju je dostavila tužiteljica je uz uvažavanje slobodne ocjene, usvojen tužbeni zahtjev uz jasnu uputu kako takav izbor, koji se temelji na slobodnoj ocjeni, mora biti valjano obrazložen. Tužiteljica ponavlja kako se u konkretnom slučaju radi o potpuno istovjetnoj situaciji kao što je to slučaj u predmetnoj pravomoćnoj presudi koja je dostavljena uz tužbu. Pobijanim rješenjem je za javnog bilježnika imenovana kandidatkinja za koju ni na koji način nije obrazloženo zbog čega je upravo ona bolji kandidat u odnosu na bilo kojeg od ostalih prijavljenih kandidata te niti tuženik niti zainteresirana osoba nisu dali nikakav valjani argument zbog čega smatraju da prvostupanjsko tijelo nije bilo dužno obrazložiti pobijano rješenje na način kao što je to utvrđeno u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu. U odgovoru na tužbu tuženik se u bitnome paušalno poziva na slobodnu ocjenu. Tužiteljica ponavlja kako smatra da je tuženik bio dužan prikupiti, navesti i usporediti relevantne podatke (činjenice), sukladno propisanim kriterijima, te potom obrazložiti odluku donesenu slobodnom ocjenom, a ne navesti samo poslove na kojima je radila imenovana kandidatkinja. Tužiteljica naglašava kako u predmetnoj stvari nisu sporne zakonska ovlast i granice te ovlasti, već odgovor na pitanje o pravilnosti primjene slobodne ocjene, što u konkretnom slučaju razumijeva ocjenu sukladnosti primijenjenog odabira svrsi odnosne diskrecijske ovlasti. Tužiteljica nadalje ponavlja kako primjena načela odlučivanja slobodnom ocjenom ne znači da se pritom tijelo koje donosi odluku slobodnom ocjenom ne mora pridržavati nikakvih kriterija i da je takva slobodna ocjena bezuvjetna kao i da tijelo nije dužno utvrditi sve činjenice koje su relevantne za donošenje odluke. U kontekstu predmetnog natječaja, znači da odabir kandidata na temelju članka 5. stavka 2. ZUP-a ne smije biti proizvoljan već mora biti zasnovan na objektivnim i provjerljivim kriterijima te je stoga nužno jasno obrazložiti zašto je određeni kandidat odabran u odnosu na ostale, pozivajući se na stvarne dokaze i procjene. Tužiteljica ističe kako i primjena slobodne ocjene i primjena načela razmjernosti zahtijevaju odgovarajuću elaboraciju u obrazloženju upravnog akta te je stoga u konkretnom slučaju najmanje što Tužiteljica, kao i drugi kandidati na predmetnom natječaju mogu očekivati jest valjano obrazloženo rješenje kojim se odlučilo o njihovim zahtjevima. Tužiteljica nadalje ističe kako se slobodna ocjena u upravnom postupku u konkretnom slučaju nedvojbeno ima promatrati u korelaciji sa načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, uređenog člankom 6. ZUP-a. Budući da se u konkretnom slučaju radi o odabiru najboljeg kandidata za službu javnog bilježnika, a koja će imati svojstvo osobe javnog povjerenja jasno je da je u javnom interesu na poziciju javnog bilježnika bude izabran najkompetentniji kandidat. Slijedom navedenog protivno javnom interesu je imenovanje kandidata koji ne predstavlja najbolji izbor. Navedeno bi bilo moguće utvrditi jedino uvidom u rješenje koje bi bilo valjano obrazloženo na način kao što je to utvrđeno pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl.br.: UsI-2684/21. Činjenica jest da je Pravilnikom o postupku prikupljanja mišljenja i provedbi razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika ("Narodne novine" br. 121/22.) u člancima 4. i 5. određeno na koji način i od koga se prikuplja mišljenje o kandidatima. Tužiteljica niti ne osporava postojanje gore citiranih odredbi već ukazuje na to da poslodavac Zainteresirane osobe uopće nije kompetentan za prosudbu o tome što su poslovi javnog bilježnika te shodno tome niti ima li Zainteresirana osoba potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje takvih poslova. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu se paušalno poziva na načelo slobodne ocjene, o čemu se Tužitelj već očitovao. Jednako tako se ističe kako Zainteresirana osoba nema uvide u kvalifikacije ostalih kandidata te stoga niti ne može ponuditi obrazloženje kakvo bi bilo potrebno u konkretnom slučaju odnosno iznijeti zbog čega je ona bolji kandidat od ostalih. U slučaju da je pobijano rješenje obrazloženo na valjani način Zainteresirana osoba bi eventualno bila u mogućnosti komparirati kandidate pa posljedično i procijeniti je li pobijano rješenje valjano obrazloženo. Slijedom navedenog navodi Zainteresirane osobe nisu od nikakvog značaja za predmet ovog spora. Nadalje Zainteresirana osoba u predmetnom podnesku, obrazlaže mišljenje ranijeg poslodavca, odnosno gradonačelnika Grada Dubrovnika. Ističe se kako iz detaljnog obrazlaganja o mišljenju gradonačelnika i dalje ne proizlazi da bi isti uopće znao što su poslovi javnog bilježnika niti da li isti razlikuje solemnizaciju od ovjere potpisa te ni na koji način ne ukazuje na osnovanost njegova mišljenja da bi Zainteresirana osoba bila sposobna obavljati poslove javnog bilježnika. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka.

7. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2024. a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem tužiteljice, saslušanjem tadašnjeg Ministra PZ koji je donositelj osporenog rješenja, za uvidom u sistematizaciju radnih mjesta Grada Dubrovnika, za pribavom službenim putem sistematizacije radnih mjesta na kojima je radila DZŠ [adresa] za razdoblje od 2.4.2015. do 27.2.2024., te za priklopom spisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-2684/21, kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

13. Odredbom članka 13. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, dalje: Zakon o javnom bilježništvu) propisano je da za javnog bilježnika može biti imenovana osoba: 1. koja je državljanin Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, 2. koja ima poslovnu i zdravstvenu sposobnost za obavljanje službe javnog bilježnika, 3. koja je završila sveučilišni studij prava na pravnom fakultetu u Republici Hrvatskoj ili kojoj je priznata odgovarajuća inozemna visokoškolska kvalifikacija, 4. koja je položila pravosudni i javnobilježnički ispit, 5. koja ima nakon položenoga pravosudnoga ispita najmanje četiri godine radnog staža na pravnim poslovima, 6. koja je dostojna javnog povjerenja za obavljanje javnobilježničkog poziva, 7. koja se obvezala da će, ako bude imenovana za javnog bilježnika, napustiti drugu naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje, ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost, 8. koja aktivno vlada hrvatskim jezikom i drugim jezikom koji je službeni na području na kojemu treba obavljati javnobilježničku službu, 9. koja je dala izjavu da će, ako bude imenovana za javnog bilježnika, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana imenovanja osigurati opremu i prostorije koje su prema kriterijima što ih je utvrdilo Ministarstvo, potrebni i primjereni za obavljanje javnobilježničke službe.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se smatrat da ne ispunjava uvjet iz stavka 1. točke 6. ovoga članka osoba: - protiv koje je pokrenut kazneni postupak za kaznena djela za koja se goni po službenoj dužnosti, - koja je osuđena zbog kaznenog djela iz koristoljublja ili zbog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, sve dok traju pravne posljedice osude, - koja je odlukom stegovnog tijela razriješena dužnosti suca ili zamjenika državnog odvjetnika, kojoj je izrečena kazna prestanka državne službe odnosno kojoj je oduzeto pravo na obavljanje službe javnog bilježnika, javnobilježničkog prisjednika, javnobilježničkog savjetnika ili javnobilježničkog vježbenika odnosno kojoj je izrečena kazna gubitka prava na obavljanje odvjetništva, dok ne prođe deset godina od dana razrješenja, prestanka, gubitka odnosno oduzimanja prava, - na temelju ponašanja koje je moguće opravdano zaključiti da neće pošteno i savjesno obavljati javnobilježničku službu, - koja ima nepodmireni dospjeli dug po osnovi javnih davanja sukladno posebnim propisima, - protiv koje je pokrenut postupak stečaja potrošača ili koja je glavni dioničar odnosno glavni nositelj osnivačkih prava pravne osobe nad kojom je otvoren stečajni postupak. 14. Člankom 14. stavkom 1. Zakona propisano je da javnog bilježnika za područje zakonom određenog suda rješenjem imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa (dalje u tekstu: Ministar) na temelju provedenog natječaja. Protiv rješenja Ministra može se pokrenuti upravni spor. Stavkom 2. istog članka propisano je da natječaj za imenovanje javnih bilježnika provodi Komora, na temelju naloga Ministarstva. Stavkom 3. istog članka propisano je da u natječaju mora biti naznačeno područje za koje se treba imenovati javni bilježnik. Ako se istovremeno raspisuje natječaj za više javnobilježničkih mjesta, u natječaju će se kandidati upozoriti na to da se mogu natjecati za sva, samo za neka ili za pojedina od tih mjesta. Kandidati su ovlašteni odrediti prioritet mjesta na kojima žele biti imenovani. Stavkom 4. istog članka propisano je da natječaj mora biti objavljen u "Narodnim novinama" u roku od petnaest dana pošto Komora primi nalog Ministarstva. Stavkom 5. istog članka propisano je da rok za prijave na natječaj ne smije biti kraći od trideset dana. Stavkom 6. istog članka propisano je da se prijave na natječaj s prilozima kojima se dokazuje da su ispunjeni zakonski uvjeti podnose pismeno Komori, koja je ovlaštena pobliže odrediti oblik i sadržaj te broj primjeraka prijave i priloga. Stavkom 7. istog članka propisano je da je po okončanju natječaja Komora dužna dostaviti Ministarstvu primljene prijave sa svojim mišljenjem najkasnije u roku od trideset dana. Stavkom 8. istog članka propisano je da o prijavljenim kandidatima Ministarstvo pribavlja mišljenja od službi odnosno tijela u kojima rade odnosno u kojima su radili. Stavkom 9. istog članka propisano je da se prijavljeni kandidati pozivaju na razgovor s povjerenstvom koje osniva Ministar, na kojem im se postavljaju pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti na temelju kojih se može utvrditi njihov interes i sposobnost za pošteno i savjesno obavljanje javnobilježničke službe. Stavkom 10. istog članka propisano je da će se prigodom izbora između više kandidata osobito uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prije toga radili i rezultati što su ih u radu postigli.

15. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Pravilnika o postupku prikupljanja mišljenja i provedbi razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika (Narodne novine, broj 121/22, dalje: Pravilnik) za kandidate koji su javni bilježnici, javnobilježnički prisjednici i javnobilježnički savjetnici mišljenje daje Hrvatska javnobilježnička komora, za odvjetnike Hrvatska odvjetnička komora, a za pravosudne dužnosnike čelnik neposredno višeg pravosudnog tijela. Stavkom 2. istog članka propisano je da za kandidate koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka mišljenje daje čelnik tijela u kojem su zaposleni u trenutku prijave na natječaj. Stavkom 3. istog članka propisano je da je u slučaju da prijavljeni kandidat u trenutku prijave nije zaposlen, za davanje mišljenja nadležno tijelo odnosno čelnik tijela u kojem je kandidat posljednjem radio.

16. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Pravilnika nakon zaprimanja mišljenja iz članka 3. ovoga Pravilnika kandidati se pozivaju na razgovor s povjerenstvom Ministarstva za provedbu razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnih bilježnika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Stavkom 2. istog članka propisano je da Povjerenstvo osniva ministar nadležan za poslove pravosuđa (u daljnjem tekstu: ministar). Stavkom 3. istog članka propisano je da Povjerenstvo ima predsjednika i dva člana, kojima se mogu imenovati zamjenici. Stavkom 4. istog članka propisano je da se za predsjednika i članove Povjerenstva mogu imenovati rukovodeći službenici i državni dužnosnici u Ministarstvu te pravosudni dužnosnici privremeno upućeni na rad u Ministarstvo.

17. Shodno odredbi članka 11. Pravilnika mišljenje Povjerenstva ministar uzima u obzir kod donošenja odluke o imenovanju javnih bilježnika zajedno s mišljenjem službi i tijela u kojima rade ili su radili te mišljenjem Hrvatske javnobilježničke komore.

18. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Naime, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika, je razvidno da je Hrvatska javnobilježnička komora po nalogu Ministarstva pravosuđa i uprave raspisala natječaj za imenovanje javnog bilježnika za područje nadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku, sa službenim sjedištem u [adresa], koji je objavljen u “Narodnim novinama” broj 114 od 4. listopada 2023. Na temelju dostavljene natječajne dokumentacije utvrđeno je da je prijavu na predmetni natječaj podnijelo ukupno pet kandidata, te da je dvoje kandidata povuklo svoje prijave. Nakon provedenog natječajnog postupka izvršen je uvid u prijave, te je utvrđeno da svi kandidati ispunjavaju uvjete natječaja propisane gore citiranom odredbom članka 13. Zakona o javnom bilježništvu.

20. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja tuženika se navodi, a kako je to razvidno i iz spisa predmeta, da je za svakog kandidata prema članku 14. stavku 8. i 9. Zakona o javnom bilježništvu odnosno članku 3. i 4. Pravilnika zatraženo mišljenje od službi odnosno tijela u kojima su prethodno radili. Svoje mišljenje o svakom kandidatu odnosno o kandidatima iz javnobilježničke službe dostavila je i Hrvatska javnobilježnička komora, a također je Povjerenstvo obavilo razgovor (u kojem razgovoru je sudjelovao i Ministar) sa svim prijavljenim kandidatima kako bi se utvrdili njihovi interesi i sposobnost za pošteno i savjesno obavljanje javnobilježničke službe, te nakon toga dalo svoje mišljenje.

21. Osporeno rješenje tuženika doneseno je temeljem odredbe članka 14. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu sukladno kojoj odredbi ovlast imenovanja javnih bilježnik rješavanjem po slobodnoj ocijeni ima Ministar, koji ima pravo da po slobodnoj ocijeni izvrši izbor između kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete, vrednovanjem kandidata u odnosu na sve propisane kriterije te izborom onog kandidata kojem po svojoj ocijeni daje prednost pred ostalima, smatrajući ga najprikladnijim izborom, sukladno članku 14. stavak 10. Zakona o javnom bilježništvu kojim je propisano da će se pri izboru između više kandidata osobito uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prethodno radili te postignuti rezultati u radu.

21.1. Pri tome, za istaći je da Ministar prilikom donošenja odluke o imenovanju nije vezan mišljenjem Povjerenstva Ministarstva ni mišljenjem Hrvatske javnobilježničke komore odnosno poslodavca kandidata te preporukama istih, jer bi to bilo protivno odlučivanju po slobodnoj ocijeni.

22. Dakle, kako se osporeno rješenje tuženika temelji na slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni Ministra, u upravnom sporu se u skladu s odredbom članka 4. ZUS-a ne može ispitivati pravilnost predmetne odluke Ministra o imenovanju javnog bilježnika, već samo zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrha radi koje je ta ovlast dana.

23. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju odluka Ministra donesena po slobodnoj ocijeni, donesena je u okviru i granicama danih zakonskih ovlasti.

24. Naime, prema ocjeni ovog suda, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, a upravo suprotno tužbenim prigovorima tužiteljice, jasno i valjano iznosi razloge koji su uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o imenovanju OZŠ, ovdje zainteresirane osobe, za javnog bilježnika.

24.1.Tako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi njezin uspjeh na pravosudnom ispitu (posebna pohvala), profesionalni rezultati i stečeno iskustvo u radu imenovane do prijave na predmetni natječaj. Navodi se da je imenovana u javnobilježničkom uredu Nikše Mozare, javnog bilježnika u Dubrovniku, od 09. ožujka 2010. do 30. rujna 2011. obavljala javnobilježničku vježbu, a od 01. travnja 2012. do 01.travnja 2014. da je obavljala poslove javnobilježničkog savjetnika, da je imenovana u službama grada Dubrovnika radila od 02. travnja 2014. pa nadalje obavljala različite poslove, da je imenovana završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike pri Pravosudnoj akademiji te osnovnu obuku za izmiritelje pri Hrvatskoj udruzi za mirenje, da je da je u dostavljenom mišljenju poslodavca odnosno gradonačelnika Grada Dubrovnika, navedeno da je imenovana u potpunosti samostalna u obavljanju svih poslova u okviru svoje nadležnosti, da dulji niz godina samostalno zastupa Grad Dubrovnik u sudskim sporovima te da se radi o izvanrednoj pravnici čija su se pravna mišljenja, za trajanja njezina mandata svaki put pokazala precizna i ispravna.

24.2. Također razvidno je da tuženik pri donošenju osporenog rješanje uzeo u obzir mišljenje Hrvatske javnobilježničke komore, a koje mišljenje Komore je sadržajno identično za sve kandidate kojima je dano mišljenje, izuzev u dijelu kojem je dana preporuka, s tim da je ponovno za istaći da navedeno mišljenje za Ministra nije obvezujuće prilikom donošenja odluke.

24.3. Tuženik slijedom navedenog obrazlaže da cijeneći sve utvrđeno i dosadašnje radno iskustvo, imenovana zainteresirana osoba ispunjava uvjete propisane člankom 13. Zakona o javnom bilježništvu, a uzimajući u obzir i ukupnost njezinih stručnih i profesionalnih okolnosti, kao i mišljenje Hrvatske javnobilježničke komore i gradonačelnika Grada Dubrovnika o radu zainteresirane osobe, kao i mišljenje Povjerenstva za provedbu razgovora s kandidatima u postupku imenovanja javnog bilježnika da se opravdano može zaključiti da će zainteresirana osoba javnobilježničku službu obavljati savjesno, stručno, pošteno i nepristrano u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.

25. Stoga, prema ocjeni ovog suda, neosnovano tužiteljica ukazuje na povredu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), jer je rješenje sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a i u istom su navedeni dostatni i valjani razlozi koji su bili odlučujući za donošenje rješenja kojim je ovdje zainteresirana osoba imenovana za javnog bilježnika sa službenim sjedištem u [adresa], za područje Općinskog suda u Dubrovniku.

26. Pri tome, za ukazati je tužiteljici da u situaciji kada kandidati ispunjavaju sve uvjete natječaja, Ministar može samostalno između njih izabrati i imenovati javnog bilježnika, te time nije povrijeđen zakon na štetu neizabranog kandidata, a upravo to pravo proizlazi iz odredbe članka 14. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu koji ovlast rješavanja po slobodnoj ocjeni daje ministru nadležnom za poslove pravosuđa, a odluka javnopravnog tijela koje je zakonom ovlašten rješavati po slobodnoj ocjeni, mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a).

27. Dakle, u konkretnom slučaju nije se radilo o situaciji u kojoj se prijave ostalih kandidata odbijaju, a radi čega bi se razloge odbijanja trebalo u rješenju obrazložiti, već se radi o imenovanju kandidata čiji je izbor i imenovanje utemeljeno na slobodnoj ocijeni, pa je za zakonitost takvog rješenja samo potrebno da se u rješenju o imenovanju iznesu razlozi koji su naveli donositelja rješenje o imenovanju da se radi o izboru najboljeg kandidata, a što je, prema ocjeni ovog suda, u obrazloženu osporenog rješenja i navedeno. Stoga neosnovano tužiteljica prigovora da u osporenom rješenju nisu navedene kvalifikacije ostalih kandidata.

28. Nadalje, tužiteljica prigovara da u odnosu na zainteresiranu osobu koja je imenovana osporenim rješenjem ima daleko duže radno iskustvo rada u javnom bilježništvu u kojem je obavljala i dalje obavlja (od 2011. poslove javnobilježničkog prisjednika) daleko složenije poslove od poslova koje je obavljala zainteresirana osoba.

28.1. U svezi navedenog prigovora za navesti je da isti nije osnovan iz razloga što navedeno samo po sebi ne daje prednost prilikom odabira kandidata, a na što ukazuje i izmjena Zakona o javnom bilježništvu i to Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 16/07) kojom je brisan raniji stavak 10. članka 14. Zakona, koji je propisivao da između više kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje prednost imaju kandidati s dužim stažem u svojstvu javnobilježničkog prisjednika, uz obrazloženje protivnosti ustavnim načelima proklamiranim odredbama članka 14. i članka 55. Ustava Republike Hrvatske da su svi građani pred zakonom jednaki i da je svakome građaninu pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

29. Nadalje, vezano uz navode tužiteljice o propustima prilikom primjene kriterija iz odredbe članka 14. stavka 10. Zakona o javnom bilježništvu kojom je propisano da će se prigodom izbora između više kandidata osobito uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prije toga radili i rezultati što su ih u radu postigli, za navesti je, a kako to pravilno ističe i tuženik u odgovoru na tužbu da se radi o kriterijima koje nije moguće potpuno objektivno kvantificirati i iskazati, a koju okolnost je cijenio i sam zakonodavac, kada je izričajem propisao da će se prigodom izbora između više kandidata navedene okolnosti osobiti "uzeti u obzir". Navedena odredba ne propisuje da je riječ o okolnostima na kojima se odluka mora temeljiti, čime je jasno zakonodavac njihovo vrednovanje prepustio slobodnoj ocjeni, što znači da u situaciji kada kandidati ispunjavaju sve uvjete natječaja Ministar može samostalno između njih izabrati i imenovati javnog bilježnika i time ne krši zakon na štetu neizabranog kandidata, a što je stav koji je izražen i u recentnoj sudskoj praksi. Uz to za istaći je da je u konkretnom slučaju tuženik pri donošenju odluke cijenio uspjeh tužiteljice na pravosudnom ispitu koji je položila s posebnom pohvalom, dok uspjeh na javnobilježničkom ispitu nije posebno cijenjen odnosno nije odlučna činjenica obzirom da prema podacima spisa predmeta navedeni ispit nitko nije položio s odličnim uspjehom.

30. Naposljetku, glede prigovora tužiteljice u pogledu pribavljanja mišljenja o radu zainteresirane osobe od strane gradonačelnika Grada Dubrovnika, te nepribavljanja mišljenja za tužiteljicu od strane njezina poslodavca i cijenjenju navedenog mišljenja pri donošenju osporene odluke za navesti je da je pravilno tuženik u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika koji propisuje da za kandidate koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. mišljenje daje čelnik tijela u kojem su zaposleni u trenutku prijave na natječaj, zatražio mišljenje gradonačelnika Grada Dubrovnika, dok je za tužiteljicu Hrvatska javnobilježnička komora dostavila mišljenje sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika koji propisuje da za kandidate koji su javnobilježnički prisjednici mišljenje daje Hrvatska javnobilježnička komora. Slijedom toga, neosnovani su navedeni prigovori tužiteljice.

31. Slijedom svega prethodno navedenog, po ocjeni ovog suda osporeno rješenje tuženika je zakonito, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a kao je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

32. Kako je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 10. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku,

- u spis.