Poslovni broj:P-368/2019-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. studenog 2024., a u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika NK, odvjetničkog vježbenik kod odvjetnika Marijana Belčića iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Stjepka Medveda, odvjetnika iz Valpova, nakon donošenja i objave dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3626360, sklopljenog dana 28. kolovoza 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 31. kolovoza 2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1873/06, u dijelu odredbe koji glasi: “…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenih kamata iznos od 348,12 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

- 5,75 EUR tekućom od 15. veljače 2009.

- 5,75 EUR tekućom od 15. ožujka2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. travnja 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. svibnja 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. lipnja 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. srpnja 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. kolovoza 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. rujna 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. listopada2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. studenog 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. prosinca 2009.

- 9,11 EUR tekućom od 15. siječnja 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. veljače 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. ožujka 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. travnja 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. svibnja 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. lipnja 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. srpnja 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. kolovoza 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. rujna 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. listopada 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. studenog 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. prosinca 2010.

- 9,11 EUR tekućom od 15. siječnja 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. veljače 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. ožujka 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. travnja 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. svibnja 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. lipnja 2011.

- 9,11 EUR tekućom od 15. srpnja 2011.

- 8,54 EUR tekućom od 15. kolovoza 2011.

- 8,54 EUR tekućom od 15. rujna 2011.

- 8,54 EUR tekućom od 15. listopada 2011.

- 6,99 EUR tekućom od 15. studenog 2011.

- 6,99 EUR tekućom od 15. prosinca 2011.

- 6,99 EUR tekućom od 15. siječnja 2012.

- 6,99 EUR tekućom od 15. veljače 2012.

- 6,99 EUR tekućom od 15. ožujka 2012.

- 6,99 EUR tekućom od 15. travnja 2012.

- 6,99 EUR tekućom od 15. svibnja 2012.

- 6,99 EUR tekućom od 15. lipnja 2012.,

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

III/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3626360, sklopljenog dana 28. kolovoza 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 31. kolovoza 2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1873/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…“

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 2.768,81 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

- 15,45 EUR tekućom od 15. studenog 2008.

- 1,78 EUR tekućom od 15. prosinca 2008.

- 0,98 EUR tekućom od 15. siječnja 2009.

- 10,67 EUR tekućom od 15. veljače 2009.

- 16,11 EUR tekućom od 15. ožujka 2009.

- 12,09 EUR tekućom od 15. travnja 2009.

- 12,35 EUR tekućom od 15. svibnja 2009.

- 8,64 EUR tekućom od 15. lipnja 2009.

- 11,35 EUR tekućom od 15. srpnja 2009.

- 4,52 EUR tekućom od 15.rujna 2009.

- 7,84 EUR tekućom od 15. listopada 2009.

- 5,85 EUR tekućom od 15. studenog 2009.

- 21,06 EUR tekućom od 15. prosinca 2009.

- 13,71 EUR tekućom od 15. veljače 2010.

- 13,95 EUR tekućom od 15. ožujka 2010.

- 36,59 EUR tekućom od 15. travnja 2010.

- 20,44 EUR tekućom od 15. lipnja 2010.

- 34,09 EUR tekućom od 15. srpnja 2010.

- 70,21 EUR tekućom od 15. kolovoza 2010.

- 70,06 EUR tekućom od 15. listopada 2010

- 38,10 EUR tekućom od 15. prosinca 2010.

- 56,68 EUR tekućom od 15. siječnja 2011.

- 47,58 EUR tekućom od 15. veljače 2011.

- 50,36 EUR tekućom od 15. ožujka 2011.

- 93,00 EUR tekućom od 15. travnja 2011.

- 65,45 EUR tekućom od 15. lipnja 2011.

- 147,04 EUR tekućom od 15. srpnja 2011.

- 74,78 EUR tekućom od 15. rujna 2011.

- 67,21 EUR tekućom od 15. listopada 2011.

- 64,48 EUR tekućom od 15. studenog 2011.

- 129,42 EUR tekućom od 15. prosinca 2011.

- 71,69 EUR tekućom od 15. veljače 2012.

- 72,36 EUR tekućom od 15. ožujka 2012.

- 69,14 EUR tekućom od 15. travnja 2012.

- 143,87 EUR tekućom od 15. svibnja 2012.

- 1.189,91 EUR tekućom od 15. lipnja 2012.,

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 18,22 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos negativne razlike iskazan u nalazu i mišljenju, i to do dana 31. prosinca 2007. određenim temeljem čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a od 1. siječnja 2008. sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

VII/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 28. kolovoza 2006., s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3626360, potvrđenog dana 31. kolovoza 2006., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem Ou-1873/06, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.937,25 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora tuženika na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 319,95 CHF, po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća. Kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu je iznosila 5,95% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva, sukladno s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a na štetu tužitelja. Kredit je u cijelosti otplaćen. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Prilikom zaključenja ugovora tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu, ugovaranjem valutne klauzule CHF. S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člancima 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima, propisano je kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu odluku i njoj se pokoriti. Tužitelj drži da je tuženiku po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi isplatio od dana sklapanja ugovora, pa do konačne isplate, ukupan ne pripadajući iznos od 23.000,00 kuna. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući je predmetnim ugovorom ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu. Opreza radi, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i svojstvo potrošača tužitelja i prigovor zastare, po općem zastarnom roku na dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje prije 11. travnja 2014. Tuženik ističe da pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013, od dana 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018., se ne može automatsko i izravno primijeniti na ugovor o kreditu, te se u konkretnom slučaju tek treba utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene odredbe u tom smislu i u samom ugovoru o kreditu. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom navedenog ugovora o kreditu, tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata izvršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi u cijelosti jasnoj odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Predmetni ugovor o kreditu je solemniziran, i to od strane javnog bilježnika, te je istumačen tužitelju od strane javnog bilježnika slijedom čega je nesporno da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj po punomoćniku u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu. Prigovor mjesne nenadležnosti tuženika smatra neosnovanim. Protivi se prigovoru zastare s obzirom da je podnošenjem tzv. kolektivne tužbe u kolektivnom sporu prekinuta zastara, a nakon kojeg prekida je tužitelj u zakonskom roku podnio predmetnu tužbu u kojoj zahtjeva ostvarivanje svojih subjektivnih prava odnosno povrat nezakonito naplaćenih iznosa od strane tuženika. U odnosu na zastaru o tome je svoj stav zauzeo Vrhovni sud RH koji smatra da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekinuta zastara, a ona je ponovno počela teći tek pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu pa prema tome nema govora da je u ovom konkretnom slučaju nastupila zastara. Zastara potraživanja pojedinačnih zahtjeva koji proizlaze iz pravomoćne odluke suda kod tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava riješena je presudom Rev-2245/2017, od 20. ožujka 2018. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., dakle, 14. lipnja 2019. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF (valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-249/2014, od 14. lipnja 2018., dakle, 15. lipnja 2023., iz čega jasno proizlazi da zastara nije nastupila.

4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-368/2019-12, od 3. siječnja 2023., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, a rješenje je postalo pravomoćno 25. siječnja 2024.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj 528-50-3626360 od 28. kolovoza 2006., između tužitelja i tuženika, ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem Ou-1873/06, dana 31. kolovoza 2006., otplatni plan; knjigovodstvenu karticu na dan 4. ožujka 2019.; sudsku praksu; Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 2005. do 2009. godine; Načela za utvrđivanje promjena kamatnih stopa; Pravilnike o obračunu kamata i naknada za sporno razdoblje; Promotivne uvjete i izračun kreditnog zaduženja; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting d.o.o. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 18. lipnja 2024.; izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 17. listopada 2024. i saslušao tužitelja na ročištu od 27. studenog 2024.

6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko- knjigovodstvene struke utvrđeno je kako je dana 28. kolovoza 2006., tužitelj kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 528- 50-3626360, potvrđenog dana 31. kolovoza 2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1873/06, na iznos u visini od 21.937,25 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca. Zadatak vještaku je utvrđivanje iznosa preplate po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora u razdoblju od 10. travnja 2007. do kraja otplate kredita i preplate po osnovi povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, u razdoblju od 1. siječnja 2009. do kraja otplate kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu, je iznosila 5,95% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Prema podacima u predmetu spisa na listu 13, je naznačeno da je datum korištenja kredita 1. rujna 2006., kada je srednji tečaj Kreditora iznosio 4,648458 kn za 1 CHF. Visina anuiteta iz Prvog otplatnog plana je iznosila 319,95 CHF, pa je nastavno na navedeno visina anuiteta u kunama 319,95 CHF x 4,648458 kn=1.487,27 kn mjesečno. Prvi anuitet dospijeva na naplatu 31. listopada 2006. Kroz razdoblje otplate kredita se kamatna stopa mijenjala na slijedeći način i to od 11/2007., iznos anuiteta iznosio je 326,74 CHF mjesečno, od 05/2008., iznos anuiteta iznosio je 329,27 CHF mjesečno, od 03/2009., iznos anuiteta iznosio je 334,72 CHF mjesečno, od 7/2011. iznos anuiteta iznosio je 333,78,74 CHF mjesečno, a od 10/2011. iznos anuiteta iznosi je 321,26 CHF. Razlika kamata u razdoblju od 1. siječnja 2009. do kraja otplate kredita iznosi 348,12 eura i to u 2009. 102,60 eura; u 2010. 109,32 eura; u 2011. 101,25 eura i u 2012. 34,95 eura. Kredit je prijevremeno otplaćen, a visina nedospjele glavnice prilikom prijevremene otplate kredita, prema Prvom otplatnom lanu je iznosila 4.909,66 CHF x 4,648458 kuna = 22.822,35 kuna. Kredit je neuredno otplaćivan, pa su iznosi u mjesecima u kojima nije ispunjena obveza (npr. 06/2009 prikazani s predznakom minus -), dok je navedeni dug podmiren u srpnju 2009., a tečajna razlika, kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 2.750,59 eura, odnosno u 2009. je više plaćeno 110,48 eura, u 2010. 353,83 eura, u 2011. 739,31 eur i u 2012. 1.546,97 eura, a svi iznosi su prikazani pojedinačno po mjesecima i godinama u odvojenim tablicama.

7. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj po punomoćniku predlaže da vještak izradi dopunu nalaza, na način da iznose svakomjesečne preplate, sukladno stajalištu Vrhovnog suda RH, iz odluke Rev-549/2023-4, od 18. prosinca 2023., prema kojem tzv. negativne tečajne razlike nije potrebno uzimati u obzir u slučajevima kada kreditor (tuženik) do zaključenja pripremnog ročišta nije istaknuo prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev u pogledu njihova potraživanja ili prijeboja. Budući tuženik u konkretnom slučaju nije istaknuo prigovor prijeboja, niti protutužbeni zahtjev u pogledu prebijanja/potraživanja eventualno manje plaćenih tečajnih razlika, u odnosu na početni tečaj, tužitelj navodi da vještak ne treba umanjivati visinu ukupne preplate za takve iznose.

8. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da izračunati iznos samopozitivne tečajne razlike je 2.768,81 eur i to u 2008. iznosi 18,21 eur, u 2009. 110,48 eura, u 2010. 353,83 eura, u 2011. 739,32 eura i u 2012. 1.546,97 eura, a svi iznosi su prikazani pojedinačno po mjesecima i godinama u odvojenim tablicama.

9. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka budući je vještak utvrdio postojanje preplate po osnovi preplaćenih kamata u razdoblju od siječnja 2009. do kraja otplate kredita u iznosu od 348,12 eura, te po osnovi preplaćenog tečaja u razdoblju od listopada 2008. do kraja otplate kredita u iznosu od 2.768,81 eur, slijedom čega ukupna visina zbirne preplate kamate i tečaja iznosi 3.116,93 eura. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da u istom nisu obuhvaćene tzv., negativne tečajne razlike, a sukladno i stajalištu Vrhovnog suda RH iz revizijske odluke Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Uređenim tužbenim zahtjevom, pod točkom II. tužbenog zahtjeva, tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 348,12 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos, od dospijeća do isplate, po osnovi preplaćenih kamata i pod točkom IV. tužbenog zahtjeva, isplatu iznosa od 2.768,81 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po osnovi preplaćenog tečaja, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova, dok pod točkom I. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi ništetna odredba iz čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu odredbe koji glasi: "…u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora" , a pod točkom III. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi da je ništetna odredba iz čl.7. st. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu odredbe koji glasi: "…po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…".

10. Očitujući na nalaz i mišljenje vještaka i dopunu nalaza i mišljenja, tužeik po punomoćniku nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a ni pitanja za vještaka, a podneskom od 23. listopada 2024. tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 18,22 eura, odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Slijedom navedenog, ukoliko bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tuženik predlaže naslovnom sudu da presudom utvrdi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 18,22 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos negativne razlike iskazan u nalazu i mišljenju, i to do dana 31. prosinca 2007. određenim temeljem čl. 1. st. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a od 1. siječnja 2008. sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Nastavno na navedeno, tuženik predlaže naslovnom sudu da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i dopunu nalaza i mišljenja vještaka, kao stručno i objektivno sačinjene, budući nije bilo prigovora na matematički izračun vještaka.

12. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je ugovor s tuženikom sklopio 2006. u iznosu od oko 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 7 godina za kupnju osobnog automobila u auto kući Perković u Osijeku za osobne potrebe. U to vrijeme nije bio vlasnik niti suvlasnik neke tvrtke ili obrta. Rate kredita je sam osobno uplaćivao u banci tuženika svakomjesečno. Ugovor je bio već unaprijed sastavljen i nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ugovor je pročitao i odgovarala mu je ta mjesečna rata kredita s obzirom na njegova primanja. Ugovor o kreditu je bio u CHF, a on je pitao u banci zašto je kredit baš u CHF, no u banci su mu rekli da je taj kredit najpovoljniji i najsigurniji i nisu mu nudili mogućnost da sklopi ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti, odnosno u kunama ili eurima. Nije se interesirao za kredite u drugim bankama budući su mu u auto kući Perković rekli da oni surađuju s Raiffeisen bankom i da ne može podići kredit u nekoj drugoj banci za kupnju tog osobnog automobila. U banci mu nisu čitali taj Ugovor o kreditu niti su mu objašnjavali pojedine ugovorne odredbe niti su mu objasnili način promjene kamatne stope i o kojim parametrima ovisi, a on način promjene kamatne stope nije ni razumio niti su ga upozorili da bi kamata mogla toliko porasti tijekom otplate kredita s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu. U banci mu također nisu rekli da HNB ne štiti tečaj CHF u odnosu na kunu niti su mu u banci rekli da bi CHF u odnosu na kunu mogao znatno porasti. Početna rata mu je bila oko 1.400,00 kuna da bi tijekom otplate narasla i do 2.100,00 kuna. Išao se interesirati u banku kad su se rate počele povećavati zašto se to dešava, a oni su mu rekli da je to tako i da se tu ništa ne može učiniti. Kredit je u cijelosti otplatio prijevremeno i to godinu dana ranije, odnosno 2012. jer nije više mogao financijski podnijeti plaćanje tako uvećanih rata. Od banke nije dobivao obavijesti o promjenama kamatnih stopa. Da mu je djelatnik banke objasnio da bi moglo doći do takvog porasta rata kredita, takav kredit nikad ne bi podigao. Na upit pun. tuženika što je po zanimanju isti iskazuje strojobravar i nema ekonomskih znanja. Na daljnji upit zašto se odlučio za kredit s promjenjivom kamatnom stopom isti iskazuje da je to bila jedina mogućnost koja mu je ponuđena. Na daljnji upit da li je pitao djelatnika banke da mu pojasni što znači promjenjiva kamatna stopa isti iskazuje da su mu nešto objašnjavali da se kamata mijenja sukladno odlukama banke, ali budući nije ekonomski stručnjak nije u cijelosti razumio što to znači. Na daljnji upit da li je znao da će se povećati rata ukoliko se poveća tečaj CHF u donosu na kunu isti iskazuje da to nije znao i da ne bi nikad podigao kredit, odnosno ne bi mogao podići takav kredit s obzirom na njegova primanja.

13. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan uvjerljivo, logično i okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

14. Na ročištu od 27. studenog 2024. sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5, zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

15. Člankom 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako je iz iskaza tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe, te da nije bila vlasnik tvrtke, niti obrta, to je osporavanje tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača, neosnovano u cijelosti.

16. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, te je isti kao korisnik kredita aktivno legitimiran voditi sporove vezano za predmetni ugovor o kreditu, a iz priložene dokumentacije je razvidno da je tuženik sve uplate koristio za zatvaranje obveza po kreditu, a tužitelj nije imao osobnu obvezu plaćanja kredita, budući osobna obveza korisnika kredita prema zakonu izrijekom mora biti ugovorena, sukladno članku 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

17. Prigovor zastare je neosnovan, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13- 4, od 13. lipnja 2014., u t. II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.), a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju kao u izreci citirane presude, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a.

18. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-47/2020-2, od 30. siječnja 2020., a koje obvezuje sve niže sudove, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, iz slučaja članak 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-33/2022-2, od 31. siječnja 2022., slijedi da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

19. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

20. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

22. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

23. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

24. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

25. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

26. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., dakle, 14. lipnja 2019. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF (valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-249/2014, od 14. lipnja 2018., dakle, 15. lipnja 2023., iz čega jasno proizlazi da zastara nije nastupila.

27. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3626360, sklopljenog dana 28. kolovoza 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 31. kolovoza 2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, pod brojem OU-1873/06, na iznos od 21.937,25 CHF, po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje na način da se iznos od 21.937,25 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 319,95 CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan dospijeća. Sukladno Ugovoru, kamatna stopa iznosi 5,95% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,95% godišnje anuitet je iznosio 319,95 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 1. rujna 2006., od 4,648458 kuna za jedan CHF, što iznosi 1.487,277 kuna mjesečno. Tijekom otplate kredita radi povećanja tečaja i kamatne stope tužitelj je više platio ukupan iznos od 3.116,93 eura, i to po osnovi preplaćenih kamata iznos od 348,12 eura, a po osnovi preplaćenog tečaja, iznos od 2.768,81 eur, a koji iznos predstavlja samo pozitivnu tečajnu razliku.

28. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

29. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

30. Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članka 2. st. 1. predmetnog Ugovor o kreditu broj 528-50-3626360 od 28. kolovoza 2006., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 5,95% godišnje, određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

31. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovor o kreditu broj 528-50-3626360, od 28. kolovoza 2006., između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i dijelu odredbe iz članka 7. st. 1. , u kojem se navodi da je glavnica vezana za CHF i da se kredit otplaćuje u jednakim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, sve pobliže opisano pod I/ i III/ izreke presude stoga odluka kao pod

I/ i III/ izreke presude.

32. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.768,81 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime pozitivne tečajne razlike, po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakog anuiteta na dan plaćanja, koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, u razdoblju od listopada 2008. do kraja otplate kredita, i isplatu iznosa od 348,12 eura, po osnovi preplaćene kamate u razdoblju od siječnja 2009. do konačne otplate kredita, a kako je to zatražio tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 17. listopada 2024., sve pobliže opisano pod II/ i IV/ izreke presude, stoga odluka kao pod II/ i IV/ izreke presude.

33. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

34. Tuženik je po punomoćniku, u postupku istaknuo prigovor radi prebijanja, a koji je uskladio nakon provedenog vještačenja. Navedeni prigovor tuženika sud smatra neosnovanim u cijelosti. Naime, u konkretnom slučaju plaćanjem anuiteta kredita u periodu dok je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, u smislu odredbi čl. 1111. st. 1 u svezi stavka 3. Zakona o obveznim odnosima, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečega što nije primio, a time ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi djelomične ništetnosti odredbe ugovora, niti postoji konkretna tražbina tuženika s osnove naknade štete, budući je čl. 323. st.2. Zakona o obveznim odnosima propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti. Kako je krivnja za ništetnost ugovorne odredbe, na strani tuženika, a ne na strani tužitelja, pa stoga tužitelj ne može niti odgovarati za štetu, a tuženik kao ugovaratelj koji je kriv za štetu ne može osnovano potraživati štetu. Slijedom navedenog utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju, s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 18,22 eura, odnosno za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, stoga odluka kao pod V/ izreke presude.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

36. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 1. srpnja 2019., 22. travnja 2024., 24. listopada 2024. i 27. studenog 2024., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sastav obrazloženih podnesaka od 24. lipnja 2019., 24. listopada 2019. 10. srpnja 2024. i 17. listopada 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, i trošak pristupa na ročište za objavu odluke, u iznosu od 100,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 475,00 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu 76,97 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.751,97 eura, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. svibnja 2019., 29. srpnja 2020. i 31. svibnja 2021. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, uz pripadajući PDV od 25%, kao ni trošak sastava podneska od 29. rujna 2021. u iznosu od 200,00eura uz pripadajući PDV u iznosu od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod VII/ izreke presude.

U Osijeku, dana 10. siječnja 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika