REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-1304/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić- Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Lalić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženog Grad Slavonski Brod, Slavonski Brod, Vukovarska ulica 1, OIB: 58007872049, zastupan po VU, punomoćnici po zaposlenju, radi prava vlasništva na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Lalić, odvjetnika i punomoćnika tuženika VU, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] , broj D.L. 42 [adresa], garaža [adresa], čije vlasništvo je stekao dosjelošću te je tuženi Grad Slavonski Brod, Slavonski Brod, Vukovarska ulica 1, OIB: 58007872049, dužan trpjeti da se u pogledu predmetne nekretnine a na temelju ove pravomoćne presude, tužitelj uknjiži u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Slavonski Brod kao vlasnik.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.807,20 eura sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika kojom traži utvrđenje i upis prava vlasništva na nekretnini - garaža u [adresa], upisana u k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška].

1.1. U tužbi navodi da su prednici tužitelja od 1986. godine ili više od 30 godina, zakoniti, istiniti i pošteni posjednici nekretnine - garaža u [adresa], upisana u k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine 18 m[2] na kojoj je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik.

1.2. Navodi da je 23. svibnja 2019. stekao izvanknjižno vlasništvo nad predmetnom nekretninom od RU, kao prethodnog izvanknjižnog vlasnika a da je predmetna garaža izgrađena 1986. godine od strane SOUR Građevinsko industrijski kombinat „Brod”, RO Visokogradnja, OOUR za izvođenje građevinskih radova Novogradnja. Nadalje, da je odmah nakon izgradnje ŠU od navedene firme kupio garažu za 240.000,00 jugoslavenskih dinara i stupio u posjed iste. Ističe da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen ali da je izgubljen tijekom vremena, tako da nije uknjižen u zemljišnim knjigama. ŠU je u listopadu 1999. prodao garažu PU za iznos od 2.500,00 njemačkih maraka a nakon njegove smrti garažu je naslijedio njegov sin RU koji je istu prodao tužitelju, sadašnjem posjedniku.

1.3. Slijedom traži da se utvrdi vlasnikom na nekretnini koju je stekao dosjelošću i uknjiži u zemljišnim knjigama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako tužitelj nije dostavio dokaz o kupoprodaji predmetne nekretnine, iako SOUR GIK Brod RO Visokogradnja Sl. Brod ima svog pravnog slijednika. Nadalje da je evidentno da prednik tužitelja nije nikada u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik iste, slijedom čega ni tužitelj sada ne može tražiti stjecanje prava vlasništva na nečemu što niti njegov prednik nije bio zakoniti vlasnik ni posjednik, niti je on za života mogao prenijeti na tužitelja više od onoga nego li je sam posjedovao, a niti tužitelj isto može sada ostvariti ovim tužbenim zahtjevom.

2.1. Istakao je da je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbu čl. 159. st.4. ZOV-a kojim je propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz st.

2. i st.3. istog zakona što znači da je u odnosu na predmetnu nekretninu potreban neprekinuti nesmetan posjed kroz razdoblje od 40 godina. Poziva se i na odredbu čl. 388 st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom su propisani uvjeti, rokovi i načini stjecanja prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

2.2. Predlaže sudu odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku.

3. U nastavku postupka strane su ostale kod svojih navoda.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str 3-4 spisa), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23.svibnja 2019. (str. 5-6 spisa), u izjavu ŠU od 18. ruja 2018. (str. 7 spisa), u rješenje o nasljeđivanju broj O-1907/16 od 25. travnja 2017. (str. 8-9 spisa), u građevinsku dozvolu broj [broj dozvole]. od 24. srpnja 1981. (str.22-23 spisa), u Dozvolu za uporabu broj UP/I-08-1387/82 od 26. svibnja 1982. (str. 24 spisa), u Zapisnik od 18. lipnja 1981. (str. 25 spisa), u Povijest promjena na katastarskim česticama (str. 26 spisa), u Urbanističke uvjete od 12. svibnja 1981. (str. 27 spisa), u Privremeno porezno rješenje od 30. rujna 2019. (str. 28 spisa), u medicinsku dokumentaciju za ŠU ( str. 41 spisa). Proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta, dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka RU.

5. Nije proveden dokaz saslušanjem ŠU zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja koje je trajnog karaktera na što upućuje priložena medicinsku dokumentaciju za ŠU ( str. 41 spisa).

6. Nesporno je u ovom postupku da se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine izgrađene na k. č. [katastarska čestica], garaža u [adresa], površine 18 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Nesporno je da je posjed na nekretnini stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. svibnja 2019. (str. 5-6 spisa) sklopljenim između tužitelja kao kupca i HU kao prodavateljem kojim mu prodavatelj prenosi u izvanknjižno vlasništvo nekretninu, u naravi garažu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica], garaža u [adresa], površine 18 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Nesporno je da je kao vlasnik navedene nekretnine upisan Grad Slavonski Brod.

9. Sporno je da li je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, sporno je da li su i od kada prednici predlagatelja u neprekinutom i samostalnom posjedu.

10. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je nekretninu koja je predmet ovog postupka, garažu, kupio od Stojana Rapića 2019., da se ista nalazi u [adresa] gdje inače ima i stan, da su sačinili kupoprodajni ugovor kojom prilikom mu je prodavatelj RU rekao da garaža nema sve papire, da mu je uručio građevinsku i uporabnu dozvolu za garažu, te da mu je rekao da je garažu naslijedio od pokojnog brata, a da je brat kupio garažu od UU. Nadalje iskazao je da mu je predočio kupoprodajni ugovor i rekao da je garaža rađena 80-tih godina i da se može legalizirati, tako da niti on nije pokretao postupak legalizacije već se obratio odvjetniku vezano uz upis prava vlasništva. Istakao je i da je vlasnik još jedne garaže koja se nalazi u neposrednoj blizini navedene garaže a da je ta garaža prethodno bila legalizirana i on ju je kupio i uknjižio se kao vlasnik. Iskazao je da ga prodavatelj garaže nije upoznao s činjenicom da je upisani vlasnik Grad, da je ugovor potpisan kao javnog bilježnika za kupovninu od 15.000,00 kn koju je isplatio prodavatelju u gotovini u javnobilježničkom uredu te da je platio porez na kupljenu nekretninu. Istakao je da se garaža nalazi izgrađena sa još pet garaža, tzv. garaže u nizu, da je u posjedu navedene garaže i da u njoj drži vozilo, gume od vozila i drugo te da za garažu ne plaća nikakve režije.

11. Svjedok RU iskazao je da je garažu naslijedio od brata, misli u 2017.godini a da je njegov brat u tom naselju imao i stan i kupio dvije garaže, između ostalog i ovu u vezi koje se vodi ovaj spor i da je to bilo 1998. ili 1999.godine a da je prodavatelj bila osoba iz Sibinja. Istakao je da je sve bratove nekretnine on naslijedio, bio u posjedu i naknadno ih prodao, da mu je poznato da brat nije bio upisani vlasnik, a da on neke dokumente nije mogao naći te da su navedene nekretnine stan i garaže bile predmet ostavinskog postupka iza pokojnog brata kojeg je on naslijedio. Iskazao je da je garažu pokojni brat koristio za spremanje vozila i da je siguran da ga nitko sve vrijeme od kupovine do nasljeđivanja i naknadno prodaje nije ometao u posjedu garaže. Iskazao je da koliko je njemu poznato da je brat garažu kupio za otprilike 2.000,00 DEM tadašnjih ali on nije bio prisutan. Posebno je istakao da je siguran da su obje garaže bile predmetom ostavinskog postupka i da je jednu prodao skupa sa stanom, a drugu ovdje tužitelju.

12. Na provedenom očevidu utvrđeno je da se na k. č. [katastarska čestica] nalaze izgrađene garaže u nizu, njih ukupno šest u okviru jednog objekta, te u nastavku daljnjih šest u okviru drugog objekta. Nadalje sud je utvrdio da su sve garaže izgrađene na način da su im bočni zidovi zajednički za dvije garaže, odnosno da svaka od garaža se ne može odvojiti od susjedne garaže zbog zajedničkog najmanje jednog bočnog zida. Tužitelj je pokazao garažu koja je predmet ovog postupka i ista se nalazi četvrta u nizu gledajući od smjera sjeveroistoka i drugu garažu u nizu gledajući od smjera sjeveroistoka, koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] za koju je naveo da se također nalazi u njegovom upisanom vlasništvu, ali nije predmetom ovoga postupka.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Odredbom čl. 388. st. 2. i čl. 388. st. 3.Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153,09, 143/12, 152/14, 81/15., 94/17, dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

15. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako ta ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari, dok prema čl. 159. st. 3. ZVDSP samostalni posjednik nekretnine stječe vlasništvo dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ako je njegov posjed barem pošten.

16. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a zakonit, istinit i pošten posjednik nekretnine stječe vlasništvo dosjelošću po proteku 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok prema čl. 159. st. 3. posjednik koji je pošten stječe vlasništvo nekretnine po proteku 20 godina.

17. Prema čl. 159. st. 4. ZVDSP samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovoga članka.

18. Prema čl. 18. st. 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, predmnijeva poštenja posjeda je oboriva predmnijeva, a teret dokaza je na strani onog tko posjedniku odriče poštenje njegova posjeda. Teret dokaza je na strani onoga tko posjedniku odriče poštenje njegova posjeda.

19. Temeljem materijalne dokumentacije koja je uložena u spis, a čiju vjerodostojnost ovdje parnične strane nisu osporavale utvrđeno je:

- da je Urbanističkim uvjetima od 12. svibnja 1981. (str. 27 spisa) predviđena lokacija i izgled garaža koje su se trebale izgraditi

- da je temeljem Zapisnika od 18. lipnja 1981. (str. 25 spisa), između ostalih, ŠU uveden u posjed na gradilište kupljenom na natječaju koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Brod

- da je UU, kao investitoru, izdana Građevinska dozvola broj [broj dozvole]. od 24. srpnja 1981. (str.22-23 spisa) za izgradnju garaže u nizu,

- da je za izgrađenu garažu izdana Dozvola za uporabu broj UP/I-08- 1387/82 od 26. svibnja 1982. (str. 24 spisa)

- da su čestice koje su bile predmetom upravnog postupka, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelacijom dobile novi broj 4793/1 k. o. [katastarska općina] i da je od nje daljnjim promjenama nastalo 12 novih čestica, između ostalih i k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena predmetna garaža, sve dokazano uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama (str. 26 spisa).

20. Nadalje temeljem javnobilježnički ovjerene izjave ŠU od 18. ruja 2018. (str. 7 spisa) utvrđeno je da je ŠU kupio navedenu nekretninu od SOUR, RO Visokogradnja u srpnju 1986. i prodao u listopadu 1999. ZU, s adresom [adresa].

21. Temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1907/16 od 25. travnja 2017. (str. 8-9 spisa) i iskaza tužitelja i svjedoka HU kojima je sud u cijelosti priklonio vjeru jer su u suglasju sa materijalnom dokumentacijom u spisu, utvrđeno je da je ZU, nakon njegove smrti, naslijedio brat EU, koji je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23.svibnja 2019. (str. 5-6 spisa) sklopljenim s tužiteljem kao kupcem prenio izvanknjižno pravo vlasništva na nekretnini koja je predmetom ovog postupka.

22. Imajući u vidu odredbe čl. 388. st. 2. i čl. 388. st. 3. ZVDSP, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

23. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka ZVDSP).

24. U konkretnom slučaju, prednik tužitelja ŠU je kao investitor ishodio građevinsku dozvolu na svoje ime (str.22-23 spisa) koja dozvola je izdana na temelju Zakona o izgradnji objekata ("Narodne novine SRH " br. 20/75). Prema odredbi članka 41. točka 4. istog zakona zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole potrebno je priložiti dokaz o pravu korištenja zemljišta, što je prednik tužitelja i dokazao, koja dokumentacija je priložena u ovom spisu - Zapisnika od 18. lipnja 1981. (str. 25 spisa), temeljem koje je uveden u posjed na gradilište kupljenom na natječaju i koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja građevinske dozvole vidljivo je da je izdana na temelju suglasnosti Sekretarijata za opće upravne poslove od 10. srpnja 1981. za korištenje zemljišta za izgradnju garaže.

25. Iz navedenog proizlazi da je ŠU stekao pravo korištenja zemljišta i kao investitor izgradio na navedenom zemljištu garažu temeljem građevinske dozvole koja je glasila na njegovo ime.

26. Prema odredbi članka 12. ZOVO koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 388. stavak 2 i članka 389. stavak 1 ZVDSP kao i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-46/1994. od 30. studenog 1994. godine, predviđeno je da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Prednik tužitelja je stupanjem na snagu navedenog propisa postao vlasnikom predmetne čestice. Iz navedene odredbe proizlazi da je on prije stupanja na snagu ZVDSP stekao pravo vlasništva zemljišta na kojem je garaža izgrađena, jer je iz njene površine vidljivo da obuhvaća samo zemljište što služi za redovnu upotrebu te zgrade. Prednik tužitelja je i pošteni graditelj u smislu članka 153. ZOVO a tuženik je pravni slijednik vlasnika zemljišta, građevinskog zemljišta na području jedince lokalne samouprave, prije upisan kao društveno vlasništvo. 27. Kako je prednik tužitelja stekao pravo vlasništva temeljem zakona, da se u poštenom i zakonitom posjedu zemljišta nalazio od 18. lipnja 1981. a garaže od kada ju je izgradio i dobio uporabnu dozvolu za istu od 26. svibnja 1982., nadalje da je temeljem naplatnog pravnog posla prenio svoje pravo vlasništva u listopadu 1999. na IU kojeg je nakon njegove smrti naslijedio brat EU i dalje koji je temeljem naplatnog pravnog posla prenio svoje pravo vlasništva na ovdje tužitelja, ovaj sud zaključuje da je prvi posjednik ŠU bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu a da je vlasništvo stekao temeljem zakona. DU je vlasništvo na stvari stekao dosjelošću protekom roka od 10 godina, od listopada 1999. do listopada 2009., u smislu članka 159. st.2. ZOVO, koje pravo vlasništva je preneseno na njegovog nasljednika EU u 2017. godini i u konačnici legitimno, naplatnim pravnim poslom preneseno na ovdje tužitelja.

28. Točno je da je ŠU u svojoj izjavi iskazao da je garažu kupio od SOUR, RO Visokogradnja u srpnju 1986. za što nema ugovor koji je s vremenom izgubio što ne mijenja zaključak suda u ovoj pravnoj stvari da je u svakom slučaju vlasništvo na garaži i na zemljištu stekao temeljem odredbe članka 12. ZOVO koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 388. stavak 2 i članka 389. stavak 1 ZVDSP i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-46/1994. od 30. studenog 1994. godine. U navedenoj odluci se navodi između ostalog: ".. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (članak 9) (dalje: ZPZOVO) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. godine riječ "korištenja" zamijenjena je s riječju "vlasništva". Time je izvršena (re)privatizacija izgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ako je na njemu izgrađena zgrada u skladu sa zakonom. Društveno vlasništvo zemljišta pretvorilo se u pravo vlasništva vlasnika zgrade. Naime, Ustav Republike Hrvatske koji je stupio na snagu 22. prosinca 1990. godine ukinuo je dualizam vlasničkopravnih odnosa i više ne poznaje društveno vlasništvo, a u najviše vrednote ustavnog uređenja ubraja i nepovredivost vlasništva (članak 3). Ustavnim jamstvom (članak 48. stavak 1 ) štiti se vlasnik od izvlaštenja…".

29. Potrebno je istaći da je za vrijeme trajanja ovoga postupka promijenjen broj zemljišnoknjižnog izvatka u koji je upisana čestica broj 4793/8 i njezin naziv, što je sud utvrđeno uvidom u izvadak u zemljišne knjige kao javno objavljenom podatku. Zemljišnoknjižna čestica sa istim brojem i veličinom upisana je sada u z.k. izvatku broj 22439.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i sud mu je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

32. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.057,20 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.990,84 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 22.5.2024, 3.7.2024.

10.9.2024. (očevid) i 28.11.2024. za svako 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 2.2.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.300,00 eura skupa s pridodanim PDV-om ukupno 1.625,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak predujma za očevid od 49,48 eura i pristojbe na tužbu od 66,36 eura i isto toliko za presudu. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.807,20 eura.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke presude.

34. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 18.3.2024. jer takav podnesak nije uložen u spis. Ukupno je tužitelj odbijen s dijelom zatraženog troška u iznosu od 250,00 eura.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 10. siječnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Lalić

2. Grad Slavonski Brod