Poslovni broj: UsI-1540/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 40781519492, sa sjedištem u [adresa], radi provođenja komunalnog reda, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/II 363-04/24-0001/0023, Urbroj: 2181/1-10/03-24- 0002 od 26. travnja 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 21. lipnja 2024. protiv rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, klasa: UP/II 363-04/24-0001/0023, Urbroj: 2181/1-10/03-24- 0002 od 26. travnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenog rješenja tuženika te rješenja prvostupanjskog tijela, nakon čega i obrazloženje akta tuženika, pa navodi kako smatra da se pobijanim rješenjem tuženika, ali i rješenjem prvostupanjskog tijela, bez valjanog kriterija i jasnog obrazloženja tužitelju uskraćuje već stečeno pravo koji na predmetnoj javnoj površini dugi niz godina nesmetano obavlja djelatnost, te je time grubo povrijeđeno pravo stranke kao što su vlasničko pravo na zaradu, a time i ustavno jamstvo prava vlasništva i jamstva poduzetničke i tržišne slobode, kao i legitimno očekivanje da će u slučaju povrede tih prava zakonom ustanovljeni sud ili nadležno javnopravno tijelo u razumnom roku pružiti sudsku zaštitu i ostvarenje ovih jamstava. U postupanju javnopravnih tijela, drugih javnih službi i društava s javnim ovlastima, odgovorne osobe se moraju ponašati i postupati sukladno načelu zakonitosti iz čl. 5. ZUP-a, načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz čl. 6. ZUP-a, načela pomoći stranci iz čl. 7. ZUP-a i načela utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. ZUP-a. Grad Split, kao prvostupanjsko tijelo, u konkretnom slučaju postupa upravo suprotno prethodno citiranim načelima kao i protivno načelu zaštite javnog interesa, o čemu se tužitelj detaljno očitovao u podnesku od 12. travnja 2024. kojim je prezentirao žalbu protiv rješenja o uklanjanju od 24. siječnja 2024., zahtjev za provedbu ispitnog postupka i prijedlog za odgodu izvršenja, a prvostupanjsko tijelo, kao niti drugostupanjsko tijelo, o tome uopće nisu vodili računa, pa tako o pojedinim zahtjevima i prijedlozima stranke nisu dali apsolutno nikakvo izjašnjenje, a kamoli da su donijeli odluku, te o pitanjima kojih su se u obrazloženju odluke dotaknuli nisu iznijeli niti dali razumne i jasne razloge zbog čega se konkretni prigovori stranke odbijaju ili zbog čega se zauzima stav koji je suprotan očitovanju stranke. Pored toga, odredbom čl. 98. st. 1. ZUP-a propisani su obvezatni sastavni dijelovi rješenja, a u narednim stavcima propisani su sadržaji svakog dijela rješenja u upravnom postupku. Uvod, prema odredbi čl. 98. st. 2. ZUP-a pored ostalih dijelova sadrži propis o nadležnosti, što ovdje nedostaje i naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, što također ovdje nedostaje. Ova činjenica je izuzetno bitna radi procjene radi li se ovdje o postupku neposrednog rješavanja ili se radi o obvezi vođenja ispitnog postupka. Kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti kao u ovom slučaju onda se sukladno odredbi čl. 48. ZUP-a neposredno može riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima, dok je odredbom čl. 49. ZUP-a propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U suprotnom, mora se provesti ispitni postupak sukladno odredbi čl. 51. st. 1. i 2. ZUP-a s tim što se u tom slučaju postupak mora voditi na način da se stranci omogući sudjelovanje u postupku i izvođenje dokaza prema odredbi čl. 52. ZUP-a. Osporeno rješenje o uklanjanju doneseno je u postupku neposrednog rješavanja koji je pokrenut po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju se prvostupanjska odluka temelji na određenim ispravama, koje prvostupanjsko tijelo citira, koje nisu prezentirane stranci i na koje stranka ima pravo i pravni interes dati svoje očitovanje. S druge strane, drugostupanjsko tijelo, za razliku od prvostupanjskog, osporenu odluku temelji na sasvim drugim ispravama koje citira u obrazloženju, koje također nisu prezentirane stranci, a na koje stranka itekako ima pravo dati svoje očitovanje budući da nije jasno što iz istih proizlazi niti zašto i u kojoj mjeri su bitne za rješavanje ove upravne stvari. Kako ništa od ovoga nije stranci omogućeno, unatoč izričito postavljenom zahtjevu za provođenje ispitnog postupka, ova činjenica je dostatna za zaključak da je uslijed bitnih povreda odredaba postupka tuženik donio nezakonitu odluku. Nadalje, obrazloženje, sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a, mora sadržavati kratko izlaganje zahtjeva stranke (činjeničnu i pravnu osnovu te prigovore koje stranka iznosi), što također nedostaje u osporenoj odluci, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza (ovdje nema ni naznaka o tome koje dokaze je tuženik izvodilo, kada ih je izveo i kako ih je ocijenio, a oni dokazi na koje se poziva spominju se po prvi puta u ovom postupku te su u potpunoj suprotnosti s dokazima na koje se prvostupanjsko tijelo poziva u prvostupanjskoj odluci), razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka (ovdje nema niti jednog razloga, a osobito nije navedena pravna osnova zbog koje tuženik smatra da su tvrdnje koje tužitelj iznosi neutemeljene). I ovi propusti, osobito u situaciji kada se u upravnom aktu tvrdi da se je o prigovorima raspravljalo, da su izvedeni određeni dokazi koji se po prvi puta spominju, da je stranka navodno bila prisutna na nekom očevidu, da je sačinjen zapisnik na kojeg se stranci nije dala mogućnost očitovati ili predložiti dokaze radi osporavanja sadržaja tog zapisnika i sl., rezultiraju apsolutno bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 52. ZUP-a, što posljedično dovodi do nezakonitosti upravnog akta. Nezakonitim postupanjem, kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog tijela, stranci je onemogućeno sudjelovanje u postupku i dokazivanje činjenične i pravne osnove koju ističe, što je samo po sebi dostatno za zaključak da su osporena odluka, jednako kao i prvostupanjska odluka u potpunosti nezakonite. Tužitelj je u žalbi od 12. travnja 2024., između ostalog, osnovano istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je lokacija – [adresa] podrumi – u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske, a u zemljišnoj knjizi ni do danas nema nikakve zabilježbe o bilo kakvim pravima Grada Splita. Jednako tako, budući da u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojeg se poziva izreka prvostupanjskog rješenja nije upisana nijedna čestica zemlje niti čestica zgrade, izreka prvostupanjskog rješenja je nejasna i neodređena te je prema tome odluka neizvršiva. Međutim, tuženik je i ove prigovore tužitelja u potpunosti ignorirao te o ovim pitanjima propustio dati bilo kakvo očitovanje, a kamoli donijeti odluku, pa je osporena odluka i zbog ovog propusta tuženika nezakonita. U osporenoj prvostupanjskoj odluci se spominje ugovor o davanju na uporabu određene klase bez datuma i ovjere koji je navodno sklopljen između Grada Splita i Republike Hrvatske, ali taj ugovor stranci nikada nije predočen na uvid niti je stranci omogućeno očitovanje o ispravi na temelju koje je ta odluka donesena. Jednako tako, spominje se i ugovor između Grada Splita i Muzeja grada Splita od 29. rujna 2020. i tvrdi se da je tim ugovorom regulirano upravljanje [adresa], a ni taj ugovor stranci nije prezentiran niti joj je omogućeno izjašnjenje o ispravi temeljem koje se donosi odluka. Svakako, za oba pravna posla izostala je ocjena dokaza te se ne može iz obrazloženja zaključiti da su ti pravni poslovi osnova za izreku osporenog prvostupanjskog akta te se to rješenje ne može ispitati jer ne sadrži potpuno, logično, dostatno, uvjerljivo i razumljivo obrazloženje. Tvrdnje vezane za prava Grada i prava Muzeja grada Splita su proturječne i nije jasno tko s čim u ovom slučaju upravlja jer se jednom tvrdi da je to obveza Grada Splita koja je prenesena na Muzej, a odmah potom se tvrdi da Muzej upravlja podrumima, ali ne i štandovima i sl., pa je obrazloženje nerazumljivo, proturječno i nekonzistentno. Tužitelj je i na ovu problematiku izričito ukazao te, budući da se u ovom slučaju vodi upravni postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti, stranka je temeljem odredbe čl. 113. st. 3. ZUP-a izričito tražila da se provede ispitni postupak i da joj se omogući sudjelovanje u postupku sukladno odredbama čl. 51. i 52. ZUP-a, te je osobito tražila da joj se dostave podnesci i isprave temeljem kojih je Grad Split inicirao postupak kao i ostalu dokumentaciju koja je sastavni dio spisa. Prvostupanjsko tijelo je, propuštajući postupiti po prethodno citiranom zahtjevu, stranci onemogućilo raspravljanje, što je apsolutno bitna povreda upravnog postupka. Da je prvostupanjsko tijelo zakazalo raspravu i da je sa strankom raspravilo sporna činjenična, a osobita sporna pravna pitanja, omogućilo bi stranci da kroz korištenje prava iz čl. 51. i 52. ZUP-a, ali i u ispunjenju svojih dužnosti propisanih tim odredbama, dokaže osnovu i postojanje prava koje je nezakonito uskraćeno osporenom odlukom, stoga je stajalište drugostupanjskog tijela da je pukim pozivom stranci, koja se iz opravdanih razloga tom pozivu nije odazvala, prvostupanjsko tijelo provelo ispitni postupak za tužitelja u potpunosti neprihvatljivo. Umjesto da usvoji žalbu tužitelja i poništi prvostupanjsku odluku budući da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke po službenoj dužnosti, ili barem da, kad već podržava pogrešan stav prvostupanjskog tijela, iznese jasno obrazloženje i otkloni bilo kakvu nedoumicu o spornim pitanjima na koje je tužitelj izričito ukazivao, tuženik donosi osporeno rješenje kojim odbija žalbu tužitelja te pri tom u potpunosti ignorira istaknute i detaljno obrazložene prigovore tužitelja. Dakle, ne samo da se tuženik uopće nije očitovao na prigovore tužitelja, nego se u obrazloženju poziva na sasvim novi dokaz kojeg nitko, pa ni prvostupanjsko tijelo, tijekom postupka nije nikada spomenuo. Budući da se osporena odluka niti u ovom dijelu može ispitati, opterećena je apsolutno bitnim povredama odredaba postupka što ju čini nezakonitom i samo zbog tog razloga, kada ne bi postojali i drugi razlozi, a posve su evidentni, osporena odluka je nezakonita te ju treba poništiti. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je iznesena tvrdnja da je „zakupcima površine javne namjene“ poslana obavijest Klasa: 940-06/23-01/403 od 27. rujna 2023. kojom se obavještavaju da im se ugovori o zakupu javne površine na predmetnoj lokaciji neće produžiti za 2024.g. Iz ove tvrdnje proizlazi da: - je neimenovanim strankama upućena određena obavijest, što znači da nije jasno i da nema dokaza da je tužitelju uopće upućena sporna obavijest; - službena osoba ne tvrdi da je tužitelju ova obavijest upućena, što implicira zaključak o postojanju svijesti službene osobe da ovoj stranci ta obavijest i nije upućena ili, ako je upućena što stranka ne može znati, da joj obavijest nije uručena, ali da se unatoč toj činjenici donosi ovakva nezakonita odluka. Dakle, ako nema dokaza da je stranci uručena sporna obavijest, a sigurno je nema jer stranka nije tu obavijest primila, radi čega su onda i u materijalno pravnom smislu prvostupanjsko rješenje o uklanjanju, a slijedom toga i osporeno drugostupanjsko rješenje nezakoniti. Prema tome, tužitelj smatra da su sljedeće pravno relevantne činjenice bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari, a da prvostupanjsko tijelo, kao niti drugostupanjsko tijelo o njima nisu vodili računa: - Zadnji ugovor o zakupu predmetne javne površine tužitelj je s Gradom Splitom sklopio dana 8. svibnja 2023. za razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., što znači, budući da je to tako otprilike bilo i za prethodne ugovore, da se je sklapanje ugovora uobičajilo u razdoblju prve polovine tekuće godine, što je stranka legitimno očekivala da će se dogoditi i u ovom slučaju; - Grad Split tužitelju kao zakupoprimcu nije uručio obavijest da se zakup nakon isteka roka neće nastaviti niti to u osporenoj odluci Grad Split tvrdi; - Nakon isteka ugovorenog roka zakupa (31. prosinca 2023.) tužitelj je kao zakupoprimac nesmetano nastavio obavljati tu istu djelatnost u istom opsegu; - Na ovaj pravni odnos se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima. Kako je prethodno naglašeno, predmetna nekretnina je javno dobro u općoj uporabi i po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja i nije poslovni prostor pa se odredba o ne produživanju ugovora o zakupu sklopljenog na određeno vrijeme iz Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ne odnosi na ovaj pravni odnos. Dakle, temeljem ugovora s Gradom Splitom od 8. svibnja 2023. i na osnovi odredbe čl. 546. st. 1. ZOO-a tužitelj kao zakupnik je kao ovlaštenik prava korištenja temeljem zakupa nastavio koristiti zakupljenu površinu te ima i u ovom trenutku valjanu osnovu za korištenje te površine jer je ugovor o zakupu na određeno vrijeme postao silom zakona ugovor na neodređeno vrijeme. Prema odredbi čl. 546. st. 1. ZOO-a, zakupnik koji nastavi koristiti zakupljenu stvar nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen, a zakupodavac se tom ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima kao i prethodni ugovor. Odredbom čl. 519. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje za to plaćati zakupninu. Zakup se ugovara na određeno i na neodređeno vrijeme, a u slučaju nastavka korištenja stvari u statusu zakupljene stvari na određeno vrijeme i nakon isteka ugovorenog roka, zakonodavac je odredbom čl. 546. st. 1. ZOO-a taj pravni odnos uredio kao zakup neodređenog trajanja pod istim uvjetima kao i prethodni, te odredba čl. 546. st. 1. ZOO-a glasi: „Kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao prethodni.“ U konkretnom slučaju to znači da između Grada Splita kao zakupodavca i tužitelja kao zakupoprimca u ovom trenutku postoji valjani ugovor o zakupu javne površine koja se koristi za postavljanje štanda na neodređeno vrijeme. Tužitelj je u podnesku od 12. travnja 2024. istovremeno sa žalbom protiv prvostupanjskog rješenja i zahtjevom za provedbu ispitnog postupka postavio i prijedlog za odgodu izvršenja temeljem odredbe čl. 140. st. 1., 2. i 3. ZUP-a budući da se osporeno prvostupanjsko rješenje poziva na određene odredbe Odluke o komunalnom redu (SGGS 66/23) koja je u postupku ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske povodom niza obavijesti i zahtjeva zainteresiranih stranaka u predmetima Usoz-288/2023 i dr., te je realno očekivati da će biti ukinuta. Jednako tako i Odluka o određivanju visine zakupnine/naknade, zonama i načinu korištenja površina javne namjene za postavljanje kioska, štekata, štandova, pokretnih naprava i dr. na području Grada Splita (SGGS 79/23) predmet je ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u Zagrebu u predmetima Usoz-316/2023 i dr., te stranke legitimno očekuju da će i ona biti ukinuta. S obzirom na odredbu iz izreke osporene prvostupanjske odluke prema kojoj žalba ne odgađa izvršenje, a zbog činjenice da zbog izvršenja stranci nastaje nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, smatrajući da bi bilo oportuno, ali i razumno, s obzirom na načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo pomoći stranci i načelo utvrđivanja materijalne istine, temeljem odredbe čl. 140. st. 1. ZUP-a tužitelj je predložio da se u ovoj pravnoj stvari donese rješenje kojim će se odgoditi izvršenje makar do donošenja pravomoćne odluke u ovoj upravnoj stvari ili do donošenja odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetima ispitivanja zakonitosti prethodno citiranih općih akata, međutim o navedenom prijedlogu tužitelja još uvijek nije donesena odluka. Prvostupanjsko tijelo je, očigledno potpuno ignorirajući i ovaj zahtjev tužitelja, proslijedilo spis tuženiku koji se upustio u odlučivanje o žalbi te u obrazloženju osporene odluke samo paušalno konstatirao činjenicu postavljenog zahtjeva stranke za odgodu izvršenja bez da je donio odluku o postavljenom zahtjevu ili da je pozvao prvostupanjsko tijelo na donošenje odluke. Iz ovoga proizlazi da je stranka postavila konkretan zahtjev nadležnom tijelu prvog stupanja, da to tijelo o zahtjevu stranke nije odlučilo, da se je stranka žalila drugostupanjskom tijelu zbog šutnje, a da ni drugostupanjsko tijelo o zahtjevu stranke povodom žalbe nije donijelo odluku. Posljedica takvog postupanja je šutnja uprave pa se ovom tužbom traži sankcioniranje takvog postupanja sukladno načelu zakonitosti. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje, te je konačno predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se da se pribave i pregledaju spisi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojevima: Usoz- 316/23, D288/23, D290/23, D291/23, D292/23, D293/23, D 294/23 i D301/23, te da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, KLASA: UP/I-363-03/24-01/6, URBROJ: 2181-1-07-3-1/18-24-4 od 24. siječnja 2024. naređeno je tužitelju iz ovog spora kao vlasniku [obrt] [adresa] da u roku od 8 dana po primitku rješenja ukloni protupravno postavljen štand i druge pokretne naprave veličine 10,00 m2 sa površine javne namjene zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u Splitu, anagrafske oznake [adresa], te je ujedno riješeno da ukoliko stranka ne postupi po nalogu iz točke 1. izreke rješenja nadležno tijelo Grada Splita osigurat će izvršenje rješenja putem treće osobe o trošku i riziku stranke, uključujući troškove premještanja i skladištenja (čuvanja), te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe članka 116. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20) i članka 134. st. 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Splita", broj 66/23).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, klasa: klasa: UP/II 363-04/24-0001/0023, Urbroj: 2181/1-10/03-24-0002 od 26. travnja 2024., odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnoj upravnoj stvari ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o provođenju komunalnog reda, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o provođenju komunalnog reda, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Prema odredbi članka 116. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20) mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu komunalni redar naređuje rješenjem osobi koja je povrijedila odluku odnosno osobi koja je obvezna otkloniti utvrđenu povredu. Odredbom članka 52. st.2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita 66/23) propisano je da je zabranjeno postavljati kioske, štandove, pokretne naprave bez ili suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave za površine javne namjene.

Stavkom 5. istog članka propisano je da štandovi i pokretne naprave se moraju ukloniti sa površine javne namjene danom prestanka odobrenja.

Odredbom članka 134. stavka 1. iste Odluke propisano je da protupravno postavljeni kiosci, štekati, objekti, reklame, pokretne naprave, građevinski radni strojevi i uređaji, proizvodi (prehrambeni i neprehrambeni) i ostali predmeti na površinama javne namjene uklanjanju se temeljem rješenja komunalnog redara.

Odredbom članka 144. stavka 2. iste Odluke propisano je da u provedbi nadzora nad provedbom ove Odluke komunalni redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane ovom Odlukom odnosno druge mjere propisane Zakonom.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o provođenju komunalnog reda kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu Grada Splita, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim najprije navesti kako iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je očevidom na terenu, koji je izvršio komunalni redar te na osnovu istoga sastavio zapisnik od 3. siječnja 2024. utvrđeno da DJ iz [adresa], kao vlasnik obrta [obrt], trgovinu i uslugu ima postavljen štand i druge pokretne naprave veličine 10,00 m² na površini javne namjene zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Splitu anagrafske oznake [adresa] bez odobrenja nadležnog tijela Gradske uprave, što da je suprotno čl. 52. st. 2. i st. 5. Odluke o komunalnom redu Grada Splita, koji zapisnik prileže spisu predmeta zajedno s fotodokumentacijom obavljenog očevida na licu mjesta. Nadalje, iz spisa proizlazi da Grad Split temeljem Ugovora o davanju na uporabu broj: 407-03/2019, KLASA: 940-01/19-03/2232, URBROJ: 536-03-02-04/09- 19-03 sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva državne imovine i Grada Splita upravlja nekretninom „ [adresa] u [adresa] i obvezuje se istu koristiti pažnjom dobrog gospodarstvenika i čuvati je od oštećenja te ima obvezu vršiti popravke oštećenja na nekretnini koja su uzrokovana korištenjem kao i provoditi mjere zaštite kulturnog dobra prvorazrednog spomenika. Nadalje, temeljem navedenog Ugovora, između Grada Splita i Muzeja Grada Splita zaključen je Ugovor o davanju na upravljanje, zaštitu i očuvanje Podruma Dioklecijanove palače KLASA: 022-05/20- 03/1220, URBROJ: 2181/01-01/01-20-1 od 29. rujna 2020. kojim je člankom 1. regulirano upravljanje prostora [adresa] te je istim utvrđeno da se u pred ulaza i središnjem dijelu prostora Podruma nalaze štandovi koji onemogućavaju pristup istočnom i zapadnom dijelu Podruma i korištenje lokacije u Arhidakonovoj ulici u kojoj se nalazi Mozaik te da ovakva zagušenost onemogućava učinkovito čuvanje i ugrožava održavanje Podruma te navedenim prostorima (prostor središnjeg hodnika, hodnikom i prostora ispod Vestibula), te prostorom s mozaikom u Arhidakonovoj ulici upravlja isključivo Grad Split, dok ostalim prostorima [adresa] upravlja Muzej Grada Splita. Grad Split je obvezan upravljati, čuvati i provoditi mjere zaštite kulturnog dobra sukladno navedenim Ugovorima te nema obvezu ishođenja suglasnosti od Vijeća o kulturi Grada Splita ili Muzeja Grada Splita iz razloga što Muzeji Grada Splita ne upravljaju lokalitetom na kojem su štandovi, a korisnici štandove ne koriste kao aktivnosti koje Grad Split provodi kroz poslove Odsjeka za kulturu već isključivo kao aktivnosti obavljanja gospodarske djelatnosti koje zakupnici - korisnici štandova kao pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje trgovačke djelatnosti obavljaju temeljem Ugovora o zakupu javne površine koji su bili važeći do 31. prosinca 2023. s Gradom Splitom kroz poslove koji su u nadležnosti Upravnog odjela za komunalne poslove, a kojim je ugovorena obveza uklanjanja štandova od strane zakupnika ukoliko Grad Split ne produlji ugovorni odnos. Zakupcima površine javne namjene na anagrafskoj oznaci [adresa] je poslana Obavijest KLASA: 940-06/23-01/403, URBROJ: 2181-1-07-4/1-23-2 od 27. rujna 2023. kojom se obavještavaju da im se Ugovori o zakupu javne površine na predmetnoj lokaciji neće produžiti od strane Grada Splita za 2024. godinu te je na osnovu toga Odsjek za redarstvo pokrenuo upravne postupke uklanjanja po službenoj dužnosti jer su se stranke oglušile na poslanu obavijest. Nakon prethodno izloženih utvrđenja prvostupanjsko tijelo smatrajući da je tužitelj postupio protivno naprijed citiranim odredbama Odluke o komunalnom redu Grada Splita donijelo je svoje rješenje od 24. siječnja 2024. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Glede temeljenih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe brojne procesne povrede koje bi po njegovom mišljenju bile počinjene na njegovu štetu u upravnom postupku, a koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanim. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako je odredbom čl. 48. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano da službena osoba u javnopravnom tijelu može riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima (neposredno rješavanje), dok je odredbom čl. 49. istog Zakona propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti: 1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, 2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima. Odredbom pak čl. 51. st. 1. istog Zakona propisano je da ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.

16.Stoga, kada se uzmu u obzir naprijed citirane odredbe čl. 48. i 49. Zakona o općem upravnom postupku, ovaj sud najprije nalazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za neposredno rješavanje upravne stvari u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, to iz razloga što u konkretnom postupku nisu sudjelovale stranke s protivnim interesima, kao i iz razloga što se radi o mjeri provođenja komunalnog reda pa se ista ukazuje kao hitna radi zaštite imovine veće vrijednosti koja se ne može odgađati i što je u javnom interesu, posebice u okolnostima kada su činjenice na kojima se rješenje temelji utvrđene ili su barem učinjene vjerojatnima. No, pored toga, sud nalazi da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, to pak najprije iz razloga što je tužitelj prema podacima spisa bio nazočan tijekom obavljanja očevida kojeg je obavio komunalni redar 3. siječnja 2024., o čemu je sastavljen zapisnik koji prileže spisu i iz kojeg proizlazi da je istom osobno nazočio tužitelj, što znači da se već tada mogao očitovati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, te je nesumnjivo znao za provođenje postupka kojeg je tuženik proveo po službenoj dužnosti. Nadalje, iz spisa nespornim proizlazi i da je tužitelju prije donošenja prvostupanjskog rješenja upućen poziv od strane prvostupanjskog tijela da osobno dođe ili uputi svog opunomoćenika za dan 16. siječnja 2024. godine radi sastavljanja zapisnika u svrhu postavljenog štanda, koji je potom putem „Kontakt centra" opravdao svoj nedolazak radi zaraze corona virusom i zatražio je odgodu za dva dana bez da je uopće na bilo koji način dokumentirao razlog zbog kojeg je zatražio odgodu, niti je uputio svog opunomoćenika, što je sve imao na dispoziciji, a također do dana donošenja prvostupanjskog rješenja (24. siječnja 2024.) on ili njegov opunomoćenik nisu pristupili kod prvostupanjskog tijela radi očitovanja, što sve dodatno ukazuje da je tužitelj imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Isto tako, tužitelj je sva utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja imao priliku osporiti najprije u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a potom i tužbom u predmetnom upravnom sporu, na koji način je on i postupio, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede procesnih prava tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Vezano za problematiziranje samog donošenja rješenja o provođenju komunalnog reda, za kazati je kako niti sam tužitelj ne spori temeljna utvrđenja iz provedenog postupka i to da je on zauzeo površinu javne namjene na način da ima postavljene pokretne naprave (štand, vitrine, stolove, stolice i montažne police), površine 10,00 m2 bez odobrenja nadležnog tijela Gradske uprave, u okolnostima kada je ranije imao s Gradom Splitom sklopljen Ugovor o zakupu predmetne javne površine na određeno vrijeme i to od 1. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., koji je istekao i za koji mu je od strane Grada Splita poslana obavijest KLASA: 940-06/23- 01/403, URBROJ: 2181-1-07-4/1-23-2 od 27. rujna 2023. kojom se obavještava da se Ugovori o zakupu javne površine na predmetnoj lokaciji neće produžiti od strane Grada Splita za 2024. godinu, što pak neprijeporno znači da tužitelj predmetnu površinu koristi bez odobrenja nadležnog tijela Gradske uprave, što je suprotno odredbi čl. 52. Odluke o komunalnom redu Grada Splita, zbog čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem tužitelju naredilo uklanjanje protupravno postavljenih predmeta, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja. Ujedno je za nadodati kako je sva dokumentacija na temelju koje Grad Split upravlja predmetnom javnom površinom tužitelju prezentirana u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, s tim da osporavanje takve dokumentacije nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitost akta tuženika od 26. travnja 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2024., s tim da uslijed izloženih okolnosti od utjecaja na zakonitost tuženikovog akta nije niti zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja prvostupanjskog rješenja, o kojem tijelo prvog stupnja tek treba donijeti odluku.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, s tim da sud ne nalazi niti da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj problematizira u tužbi, a također niti obrazloženje osporenog akta nije u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona kako to neutemeljeno tvrdi tužitelj, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik od 11. prosinca 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.