Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-520/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene BP zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1020/2020-53 od 21. srpnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, optužene BP, branitelja optužene Nikole Vaića, odvjetnika iz [adresa] i tumača za njemački jezik Josipa Šušak,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene BP kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optužena BP proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11. Na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 optužena IP osuđena je na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 56. stavak 1. stavak 2. i 3 KZ/11 optuženoj BP izrečena je uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako optužena u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženoj BP u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude ima se uračunati vrijeme uhićenja od 12. rujna 2015. do 13. rujna 2015. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2015. do 21. rujna 2015.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se optuženoj EP naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eur (pet stotina eura)/3.767,25 kn (tri tisuće sedam stotina šezdesetsedam kuna dvadesetpet lipa), trošak za svjedoka u iznosu od 21,98 eur (dvadesetjedan euro devedesetosam centi)/165,61 kn (stotinu šezdesetpet kuna šezdesetjedna lipa), trošak vještačenja po vještaku prometne struke u iznosu od 338,00 eur (tri stotine tridesetosam eura) /2.546,66 kn (dvije tisuće pet stotina četrdetšest kuna šezdesetšest lipa), te dodatni trošak vještaka prometne struke visina kojeg će se odmjeriti naknadno rješenjem.

2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena ČP, putem branitelja Nikole Vaić, odvjetnika iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optužena BP i branitelj optužene Nikola Vaić, odvjetnik iz [adresa].

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio državni odvjetnik, optužena BP, branitelj optužene Nikola Vaić, odvjetnik iz [adresa] i tumač za njemački jezik Josip Šušak, te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe optužene.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optužena EP pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što prvostupanjski sud statički promatra prometnu nesreću, te pri tome zaboravlja na temeljno načelo sigurnosti prometa na cestama – načelo povjerenja. Obrazlažući navedenu bitnu povredu žalbom upire na načelo povjerenja u prometu koje znači da svaki sudionik u prometu očekuje da će i drugi sudionici u prometu poštovati propise koji reguliraju sigurnost prometa na cestama.

7.1. Suprotno žalbenom navodu optužene BP, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upire optužena, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Nastavno navedenom, obrazlažući u žalbi ovu žalbenu osnovu optužene BP u biti osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.

8. Optužena BP u žalbi ističe osnovu pobijanja prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Napose, optužena ČP u žalbi ponavlja navode obrane prigovora pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, te predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od ocjene koju je dao prvostupanjski sud u obrazloženju. Glede nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optužena BP u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu nije utvrdio prvostupanjski sud. 8.1. Nakon pozorne ocjene obrane optužene BP koja osporava da je povrijedila blanketnu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama opisane u izreci pobijane presude i tvrdi da je uzrok prometnoj nesreći nepropisno kretanje motociklista pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka, iskaza ispitanih svjedoka ĆP, PP, SP utvrdio da je optužena BP izazvala prometnu nesreću u cestovnom prometu za koju je oglašena krivom iz članka 227. stavak 1., 2. i 6 KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je pravilno na temelju provedenog prometnog vještačenja koje se temelji na provedenoj djelomičnoj rekonstrukciji prometne nesreće, kazivanja sudionika prometne nesreće utvrdio da je optužena BP za vrijeme dok se kretala svojom desnom trakom u fazi približavanja razdjelnoj liniji mogla uočiti nailazak prvog motocikliste (oštećeni ĆP) koji je u danom trenutku bio u zoni preglednosti. U konkretnoj prometnoj situaciji optužena da je imala usmjerenu pažnju u zavoj bez obzira na njegovu nepreglednost, brzinu kretanja motocikliste imala je objektivnu mogućnost vidjeti nailazak prvog motocikla, naglim povratnim manevrom zadržati se u svojoj desnoj traci, a prvi motociklist ne bi bio primoran mijenjati dinamiku svog kretanja i poduzimati naglo kočenje. Zbog takvog propusta optužena BP povrijedila je imperativnu blanketnu odredbu članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji nalaže vozaču koji skreće ulijevo dužnost propuštanja vozila koji dolaze iz suprotnog smjera, zadržavaju smjer kretanja ili skreće u desno osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno. Naime, optužena BP nastavila je sa skretanjem u lijevo i prešla u suprotnu prometnu traku zauzimajući polovinu njezine širine. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se motociklisti kretali većom brzinom od dopuštene, s nedozvoljenim međusobnim razmakom. Međutim, svaki od sudionika u prometu dužan je poduzeti sve što može da otkloni opasnu situaciju stvorenu nepropisnom vožnjom drugoga, te nepropisna vožnja jednog sudionika u prometu ne može otkloniti krivnju drugog koji je nepropisno vozio. Napose, prometnim vještačenjem je utvrđeno da nije bilo prelaska optužene vozilom na lijevu stranu kolnika na koji način je presjekla putanju kretanja motociklistima, motociklisti bi mogli proći mjesto nesreće u grupi sa razmacima i brzinama koje su imali do trenutka kada je prvi motociklist (oštećeni ĆP) na uočenu radnju optužene poduzeo kočenje. Naime, zbog kršenja naprijed navedene blanketne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama od optužene došlo je do prisilne promjene dinamike vožnje prvog motocikliste, te bez obzira na nepropisnu vožnju motocikliste (prekoračenje dopuštene brzine kretanja i nedostatni razmak između motocikala) do nesreće ne bi došlo da optužena BP nije poduzela radnju skretanja ulijevo na temelju koje vozač prvog motocikla (oštećeni ĆP) nije mogao znati hoće li optužena ili ne preći u suprotnu traku, te stoga poduzeo radnju kočenja, a potom kada je vidio da se optužena nastavlja sa kretanjem naglog kočenja zbog čega je došlo do udara drugog motocikliste (oštećeni CP) u motocikl prvog, te smrtno stradao od posljedica pada s motora, a treći motociklist oštećeni FP udario motociklom u osobno vozilo optužene, te zadobio tjelesne ozljede. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio iz iskaza svjedoka SP da to što je optužena prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo uključila lijevi pokazivač smjera predstavlja samo najavu buduće radnje koju želi poduzeti vozač automobila, te je i dalje dužna sa sigurnošću se uvjeriti prije poduzimanja namjeravanje radnje u prometu da li tu radnju može poduzeti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti suprotno žalbenom navodu, na zakonit način utvrdio da je optužena BP počinila kazneno djelo opisano u izreci presude.

8.2. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, te o tome u obrazloženju naveo jasne i iscrpne razloge (obrazloženje pod točkama 36.-43.). Stoga ovaj drugostupanjski sud, slijedom žalbenih navoda, ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. -3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge koje u postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud razlozi jasni, argumentirani, potpuni, te je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Napose, za istaći je da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da su se u radnjama optužene BP stekli elementi bića kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 kako je navedeno u izreci pobijane presude.

9. Optužena BP pobija presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da pri tome ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.

9.1. Suprotno žalbenim navodima optužene BP prvostupanjski sud potpuno je utvrdio činjenično stanje. S tim u vezi za istaći je da na raspravi 21. srpanja 2023. obrana optužene nije imala daljnjih dokaznih prijedloga.

10. U odnosu na žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona optužena BP žalbom upire da je prvostupanjski sud trebao primijeniti pravno logičko pomagalo "in dubio pro reo" te tumačiti propise u prilog optužene jer je pobijana presuda rezultat pogrešnog juridičkog razoniranja, statičke primjene pravnih normi na konkretnu prometnu situaciju. Takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te predstavlja u suštini prijedlog usmjeren na drukčiju ocjenu izvedenih dokaza, te u vezi s tim sugeriranja drukčijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optužene. S obzirom na navedeno za naglasiti je da se Kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne ono koje optužena smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica opširno i argumentirano naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud da su se u radnjama optužene BP stekli subjektivni i objektivni elementi bića kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. , 2., i 6. KZ/11 opisanog u izreci pobijane presude.

11. Optužena BP žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na optuženu BP potpuno i pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio da je optužena u vrijeme inkriminacije bila mlada osoba stara 22 godine, doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće zbog vožnje nedopuštenom brzinom, nedovoljnog međusobnog razmaka, te izostanak otegotnih okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje(svjesni nehaj) optužene BP, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašena krivom u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženu EP na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te na temelju članka 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu tako što se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena EP u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Pravilno je prvostupanjski sud u navedenu kaznu zatvora na temelju članka 54.KZ/11 uračunao vrijeme uhićenja od 12. rujana 2015. do 13.rujana 2015. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2015. do 21. rujna 2015. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženu EP, te će se navedenom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženu, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravednosti kažnjavanja počinitelja.

12. Žalbom upire da je prvostupanjski sud neosnovano obvezao optuženu BP na plaćanje troškova postupka jer pri tome nije cijenio da je optužena BP slabog imovnog stanja.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud optuženu BP obvezao na plaćanje troškova postupka o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optužena BP je zaposlena, ostvaruje redovita primanje, te njihovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optužene kao i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

13. Slijedom navedenog, žalba optužene nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 10. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić – Kovač