Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-700/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić–Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠĐ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-393/2024-8 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŠĐ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi MĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11).

1.1. Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 optuženi MĐ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom MĐ se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2024. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog MĐ oduzet je mobilni uređaj marke Iphone modela XR sa zaštitnom maskicom, broj, IMEI broja [IMEI broj] i zaštitna prozirna maskica za mobitel, koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Sisak, serijskog broja: [serijski broj] od 6. srpnja 2024. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika MĐ oduzet je automobil marke i model Peugeot 807, sive boje, čeških registarskih oznaka [registarska oznaka], s pripadajućim ključem vozila, koji je pobliže privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Sisak, serijskog broja: [serijski broj] od 6. srpnja 2024., te navedeno vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske i povjerava se na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP), optuženi MĐ je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi s člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08) i odluke suda o kazni (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Protiv presude žalbu je podnio optuženi MĐ, putem braniteljice Zvonimire Stiperski, odvjetnice iz Siska zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni i optuženika osudi na najmanju kaznu propisanu zakonom za konkretno kazneno djelo.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a koju žalbenu osnovu nastavno ne obrazlaže.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u tom dijelu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nastavno navedenom, obrazlažući u žalbi ovu žalbenu osnovu državni odvjetnik osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda zbog kojih smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je djelo za koje je optuženika oglasio krivim pogrešno kvalificirao kao kazneno djelo protiv javnog reda-protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a ne kao kvalificirani oblik tog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

9. Državni odvjetnik u žalbi ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi upire da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi MĐ u inkriminirano vrijeme u vozilu marke i modela Peugeot 807 prevozio 15 migranata među kojima je bilo šestoro djece starosti od 14 do 17 godina, vozilo je imalo ukupno pet sjedala u dva reda dok su ostale osobe prevožene u prtljažnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu putnika, bez sigurnosnih pojaseva, bez adekvatne ventilacije i zraka, naguranih i stiješnjenih da su osjećali i nedostatak zraka. Stoga smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da takav prijevoz migranata nije bio nečovječan i ponižavajući jer su migranti bili izloženi snažnom trpljenju i patnji, optuženi je bio svjestan da se radi o prostoru u vozilu koji nije namijenjen za prijevoz ljudi u navedenom broju među kojima su bila i djeca. Zbog navedenog smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su se radnjama optuženog stekli elementi bića kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak1. KZ/11, a ne za kvalificirani oblik tog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

9.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu optuženog MĐ koji neosporava da je u vrijeme i mjesto pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude vozilom marke i modela Peugeot 807 čeških registarskih oznaka [registarska oznaka] nakon prethodnog dogovora i dobivenih uputa od nepoznate osobe u predmetno vozilo primio 15 stranih državljana (14 državljana Sirije i 1 državljana Turske) od kojih je šestoro djece u dobi od 14 do 17 godina, a koji nezakonito borave u [adresa], prethodno su van graničnog prijelaza nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku prevozeći ih do Zagreba. Navedene ilegalne migrante smjestio je njih 7 u prtljažni prostor dimenzija 130x130 cm (morali su klečati, sjediti na podu, zbijeni jedan na drugog) visine 110 cm, bez sigurnosnih pojaseva, prozora i otvora za ventilaciju s obzirom da u predmetnom vozilu postoji 5 sjedećih mjesta. Za takav prijevoz trebao je dobiti naknadu u iznosu od 330 do 400 dolara, a koji novac nije mu isplaćen. Na temelju izvješća policijskih službenika od 6. srpnja 2024. prvostupanjski sud je utvrdio da su policijski službenici zaustavili predmetno vozilo koje se kretalo iz smjera Mađara u smjeru Siska kojim je upravljao optuženi, a u vozilu je zatečeno 15 ilegalnih migranata (jedan državljanin Turske i 14 državljanina Sirije) i to na način da je jedna osoba bila na mjestu suvozača, 7 na zadnjem sjedištu, a 7 u prtljažnom dijelu vozila dimenzija 130x130 cm visine 110 cm. Iz iskaza svjedoka ŠĐI i SĐ utvrđeno je da su u predmetno vozilo ušli dobrovoljno, bilo ih je puno ali su se svi uspjeli smjestiti. U prtljažnom prostoru neki su sjedili, neki klečali, u vozilu je radila ventilacija tj. klima iako su se neki žalili na nedostatak zraka, a prevozili su se do zaustavljanja između 40 minuta do sat vremena. O navedenom je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prevoženjem 15 ilegalnih migranata u predmetnom vozilu u kojem nisu svi putnici imali mogućnost sjedenja na sjedalima, da su u prtljažnom prostoru bilo njih 7, nisu koristili sigurnosni pojas, prijevoz je trajao od 40 minuta do jedan sat, da osobe koje su prevožene nisu zatražile nakon zaustavljanja medicinsku pomoć, ne upućuje na zaključak da su bili dovedeni u pitanje život i tijelo osoba koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj, da se sa njima postupa na nečovječan i ponižavajući način.

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je optuženi MĐ kvalificirao kao kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članice Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Navedeno iz razloga što je optuženi za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu dakle iz koristoljublja za iznos između 300-400 dolara u predmetnom vozilu prevozio 15 stranih državljana i to 14 državljana Sirije i jedan državljanin Turske od kojih je šestero djece u dobi od 14-17 godina bez valjanih putnih isprava, vize za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u kojoj nezakonito borave, da su prethodno izvan graničnog prijelaza nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku, prevozio sedam osoba u predmetnom vozilu na zadnjem sjedištu, sedam u prtljažnom prostoru koje su klečale, sjedile na podu, bile zbijene jedna na druge, sve do zaustavljana policijskog službenika. Provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da su osobe koje je optuženi prevozio nakon što je predmetno vozilo zaustavljeno od strane policijskih službenika zatražile medicinsku pomoć. Stoga je pravilno prvostupanjski sud iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da prilikom ovakvog prijevoza ilegalnih migranata nije bilo stvarne životne ugroze niti je stvorena opasnost za njihov život i tijelo, te nisu ostvareni svi bitni elementi kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326.stavak 2. KZ/11, niti se postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Naime, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a tumačeno po praksi Europskog suda za ljudska prava (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000., MIM protiv Hrvatske 10161/13 od 3. rujna 2015.) nečovječno postupanje da bi postojalo mora biti od strane počinitelja smišljeno, trajati dulje vrijeme bez pristanka žrtve, te uzrokovati posljedice na fizičko ili psihičko zdravlje žrtve, izazivati psihičke ili fizičke patnje jačeg intenziteta. Da bi postojalo ponižavanje žrtve navedeno treba predstavljati umanjenje njezinih ljudskih vrijednosti i dostojanstva pokazivanjem manjka za ljudsko dostojanstvo, te izazvati kod žrtve osjećah straha, patnje i podređenosti.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženog u odluci o kazni

10. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne trebao u većoj mjeri vrednovati činjenicu da je optuženi kritične zgode prevozio15 stranih državljana.

11. Optuženi MĐ žali se zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženog i to raniju neosuđivanost, mladu životnu dob (star 22 godine).

12. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženog ŠĐ pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti, te je neosnovana žalba državnog odvjetnika i optuženog. Naime, prvostupanjski sud kao olakotnu okolnosti cijenio je priznanje djela, a kao otegotnu okolnost da se radi o kaznenom djelu koje ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši kontrola od strane policije, ne zna se njihovo stvarno kretanje, namjere, djelo je počinjeno sa izravnom namjerom, najtežim oblikom krivnje. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženog ŠĐ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina osudio na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci koja je primjerena okolnostima koje je prilikom izbora vrste i mjere kazne utvrdio prvostupanjski sud, a u koju je uračunao vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora na temelju članka 54. KZ/11 od 6. srpanja 2024. pa nadalje. Stoga po ocjeni ovog suda drugog stupnja navedenom kaznom zatvora u odnosu na optuženog ŠĐ ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŠĐ nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 10. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač