Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-627/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-opt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama I-opt. BČ i II-opt. ĆČ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-722/2023-48 od 2. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-opt. BČAopt. ĆČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-722/2023-48 od 2. rujna 2024., I-opt. VČ i II-opt. ĆČ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, pa je I-opt. HČ i II-opt. ĆČ na temelju odredbe čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, dok im je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08), I-opt. VČ i II-opt. ĆČ su dužni nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 932,78 eura od čega se iznos od 265,44 eura odnosi na paušalnu svotu, iznos od 176,26 eura na provedeno radiološko vještačenje te iznos od 491,07 eura na provedeno sudskomedicinsko vještačenja, na način da je svaki od okrivljenika dužan platiti ½ nastalih troškova odnosno svaki od okrivljenika na ime troškova dužan je platiti iznos od po 466,39 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio I-opt. VČ putem braniteljice Sinele Štakić, odvjetnice iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati kao pravodobna i osnovana te da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Žalbu protiv pobijane presude podnio je II-opt. ĆČ putem branitelja UČ, odvjetnika iz [adresa] bez navođenja žalbenih osnova ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba uvaži te pobijana presuda preinači na način da se optuženike oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Ujedno, zahtjeva da ga se obavijesti i pozove na sjednicu žalbenog vijeća, kao i njegovog branitelja.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 10. siječanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni ŽDO u Osijeku, II-opt. ĆČ i branitelj II-optuženog UČ, odvjetnik iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica ŽDO u Osijeku MČ, dok nisu pristupili uredno obaviješteni II-opt. ĆČ i njegov branitelj UČ, pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalbe I-opt. BČ i II-opt. ĆČ nisu osnovane.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 I-opt. VČ vidi u tome što prvostupanjski sud nakon što je izvršio reprodukciju snimke video-nadzora iz ugostiteljskog objekta "The End" u zapisnik s rasprave nije konstatirao što je reprodukcijom utvrđeno, a posebice i zato što je razlog ukidanja prethodne prvostupanjske odluke bila bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer presuda nije imala razloga o odlučnim činjenicama koje su se odnosile na sadržaj snimke video-nadzora što nije bilo konstatirano niti na zapisniku s rasprave, a niti u obrazloženju te prethodne, ukidbene odluke, pri čemu navedeni nedostatak nije otklonjen niti u ponovljenom postupku.

7.1. Sukladno takvim žalbenim navodima, iako prvostupanjski sud nakon što je na raspravi 28. kolovoza 2024. reproducirao snimku video-nadzora ugostiteljskog objekta "The End" s lista 28. spisa ne navodeći što je reprodukcijom utvrđeno, u razlozima pobijane presude u toč. 15. prvostupanjski sud je opisao ono što je utvrđeno na navedenoj snimci video-nadzora tako da nema bitne povrede na koju žalitelj ukazuje jer ožalbena presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ono što je utvrđeno pregledom, odnosno reprodukcijom navedene snimke nadzornih kamera.

7.2. Također, nije u pravu I-opt. VČ kada u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističe da sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama glede dinamike događaja, ozljeđivanja te postojanja neizravne namjere. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud u pogledu navedenih okolnosti pod točkama 11. do 22. spisa dao jasne i dostatne razloge, tako da nema povrede na koju žalitelj ukazuje.

7.3. II-opt. ĆČ smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da presuda nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji se navode da su nejasni i međusobno proturječni pa da nije jasno zbog čega sud zaključuje da se sukob nastavio izvan dohvata nadzorne kamere, da sud selektivno prihvaća iskaze svjedoka EČ i ĐČ u dijelu u kojem se "poklapaju" s osuđujućom presudom i pretpostavkom da se sukob nastavio, pri čemu je zanemario dio iskaza svjedoka EČ da nije bilo daljnjeg sukoba niti cipelarenja. Međutim, takvim žalbenim navodima, II-opt. ĆČ traži preocjenu izvedenih dokaza pa se takvi žalbeni navodi u biti svode na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove drugostupanjske odluke.

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz navedeno u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka (kako je navedeno u toč. 7.2.), I- opt. VČ upire da prvostupanjski sud svoju osuđujuću odluku temelji isključivo na nalazu oštećenika, da je pogrešno ocijenio njegov iskaz jer ga opovrgava snimka nadzorne kamere. Naime, oštećenik je iskazao da ga je II-opt. ĆČ odgurnuo, a potom primio za vrat, nakon čega ga je I-opt. VČ udario tvrdim predmetom, a takav slijed događaja nije vidljiv iz snimke. Povrh toga, iz iskaza svjedoka EČ i ĐČ proizlazi da se oštećenik nasilno ponašao prema optuženicima, vrijeđao ih po nacionalnoj osnovi, a da su izričito isključili nastavak sukoba i navodno "cipelarenje" oštećenika, pri čemu je na snimci vidljivo da je oštećenik prvi udario I-opt. BČ zatvorenom šakom u glavu, a kako iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je moguće da je ozljeda oštećenika nastala samo jednim udarcem, ne može se smatrati utvrđenom namjera optuženika da ga teško ozlijedi. Smatra da odlučne činjenice moraju biti dokazane van svake sumnje, što je ovdje izostalo, zbog čega je sud trebao primijeniti načelo "in dubio pro reo".

8.1. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje u žalbi II-opt. ĆČ u suštini vidi iz istih razloga kao i I-opt. VČ. Ukazuje da je iskaz oštećenika proturječan drugim izvedenim dokazima, da je na snimci vidljivo kako ga je oštećenik prvi pokušao udariti, da je svjedok ĐČ potvrdio da je oštećenik nasilno pristupio optuženicima, da je svjedok EČ iskazao da je oštećenik vrijeđao optuženike po nacionalnoj osnovi i nepozvan došao za njihov stol, da nije vidio da je II-opt. ĆČ udario oštećenika, da je oštećenik krenuo prema njemu i počeo mu izvijati ruku, da je vidio oštećenika na podu, ali nakon toga da više nije bilo nikakve tučnjave niti cipelarenja. Povrh toga ukazuje da je iz snimke video-nadzora vidljivo da u daljnjem tijeku događaja optuženici nisu zadavali udarce oštećeniku te da sud pogrešno zaključuje da, iako to nije vidljivo na kameri, da se sukob nastavio nakon što je oštećenik završio na podu, a da osim jednog udarca koji se vidi na kameri, više nije bio udaran od strane optuženika te da je daljnji nastavak i dinamika događaja samo pretpostavka suda, a ne zaključak utemeljen na dokazima.

8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je I- opt. BČ i II-opt. ĆČ proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju počinjenog na štetu ošt. TČ, a za svoju odluku dao je jasne, argumentirane, logične i provjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, oba optuženika prigovaraju iskazu ošt. TČ, tražeći preocjenu njegovog iskaza kojeg smatraju nevjerodostojnim i neistinitim, posebice što ga ne potvrđuje sadržaj snimke nadzorne kamere. Međutim, na snimci nadzorne kamere je vidljivo da je oštećenik sjedio za stolom zajedno sa optuženicima, da je prema gestama između njih bilo žustrije rasprave (što potvrđuje svjedok ĐČ koji je iskazao da je oštećenik došao do stola optuženika na dosta nasilan način, iako ne zna što je tome prethodilo jer je kao konobar radio na terasi, dok je svjedok EČ iskazao da se oštećenik po nacionalnoj osnovi obraćao braći ĆČ), kao i sam početak fizičkog sukoba koji je započeo na način da je II-opt. ĆČ odgurnuo oštećenika koji je ovom uzvratio udarac, nakon čega je došlo do naguravanja između oštećenika i oba optuženika, a da daljnji nastavak događaja nije bio vidljiv na snimci nadzorne kamere iz ugostiteljskog objekta jer se nalazio izvan prostora koji je pokrivala nadzorna kamera. Međutim, kada se imaju u vidu ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji koje je kritične zgode zadobio oštećenik te nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Valtera Stemberga da su kod ošt. TČ utvrđene ozljede glave i donjeg dijela leđa koje nisu mogle nastati padom na ravnu tvrdu podlogu, već da su nastale djelovanjem mehaničke sile tupo-tvrde površine umjerene jakosti s najmanje jednim udarcem pogodnim mehaničkim sredstvom (obuvenim stopalom i sl.), da prijelom nosa i lijeve jagodične kosti, krvni podljev kapka i spojnice lijevog oka može zbog blizine predstavljati jednu cjelinu koja može nastati jednim udarcem jakog intenziteta (a kao mehaničko sredstvo može poslužiti stisnuta šaka, lakat, koljeno, obuveno stopalo i sl., pri čemu se ne može isključiti mogućnost udarca i cjelovitom staklenom bocom), tada se logičan i životan nameće zaključak suda da je oštećeniku od strane optuženika, braće ĆČ, zadano više udaraca, a da je događaj imao svoj nastavak na prostoru koji je bio izvan dosega nadzornih video-kamera te da zadobivene ozljede na području glave i na području leđa, kako navodi i sudsko-medicinski vještak, nisu mogle nastati padom već s više udaraca (prema sudsko-medicinskom vještačenju s najmanje dva udaraca) pogodnim, već prethodno navedenim tupo-tvrdim predmetom, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud. Na kraju je za ukazati kako iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da je vidio oštećenika kako leži na podu, a kada se dignuo da mu je na čelu vidio ogrebotinu, a ispod oka "nešto natečeno", dok iz iskaza PČ (konobarice u lokalu) proizlazi da je čula da se netko unutra potukao i da je njihov zaštitar (ošt. TČ) stradao te da su ga vozili u hitnu. Kako je tijekom inkriminiranog događaja ošt. TČ zadobio tjelesnu ozljedu u vidu mnogostrukog prijeloma nosnih kostiju, a s obzirom na intenzitet i lokaciju zadobivene ozljede koja je nastala mehanizmom najmanje jednog jakog udaraca, jasno je da su optuženici kao odrasle osobe bili svjesni da nanošenjem takvog udarca u predio glave gdje se nalaze brojni vitalni organi - mozak i velike krvne žile, oči, nos i dr., silom jakog intenziteta, može doći do teške tjelesne ozljede na koju su svojim postupanjem i pristali. Time je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su optuženici počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11.

9. S obzirom da su optuženici uložili žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a čl. 478. ZKP/08 propisano je da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži, između ostalog i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, to je sud i iz tog žalbenog razloga ispitao prvostupanjsku presudu.

9.1. Naime, I-opt. LČ i II-opt. ĆČ su pobijanom presudom zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a onda im je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine. Pri tome je pri odmjeravanju kaznene sankcije prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da su obojica neosuđivani, da je I-opt. VČ otac dvoje malodobne i dvoje punoljetne djece, a II-opt. ĆČ otac jednog malodobnog djeteta, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela, no navedenu okolnost svojom procesnom nedisciplinom prouzročili su sami optuženici. S druge strane, kao otegotno je cijenio negativan odnos optuženika prema posljedicama kaznenog djela te da nisu pružili pomoć oštećeniku. S obzirom na prethodno navedene olakotne i otegotne okolnosti, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da i bez izvršenja kazne optuženici ubuduće neće činiti kaznena djela imajući u vidu njihov prijašnji život (neosuđivanost) obiteljske prilike, te okolnosti počinjenja kaznenog djela u vidu doprinosa oštećenika. Ujedno, izrečenom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ove optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih I-opt. VČ i II-opt. ĆČ pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 10. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić