Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-634/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Marija Kovača, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K- 401/2024-36 od 9. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. EJ, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne godine), te utvrđena kazna zatvora zbog kaznenog djela nedozvoljena upotreba osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i izriče da se na temelju čl. 57. KZ/11 opt. EJ izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, kao i u odluci o uračunavanja istražnog zatvora, na način da se u izrečenu kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2024. do 10. siječnja 2025.

II/ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-401/2024-36 od 9. rujna 2024., opt. EJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i zbog kaznenog djela nedozvoljena uporaba osobnih podataka, opisano u čl. 146. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 146. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, pa mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 146. st. 2. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. EJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. EJ je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 30. travnja 2024., pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) opt. EJ je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja po službenoj dužnosti Hrvoja Bićanića, odvjetnika iz Ogulina 7. listopada 2024. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog "povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona" te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu te optuženiku izrekne uvjetnu osudu, podredno da predmet vrati na odlučivanje prvostupanjskom sudu. Ujedno moli da ga sud pozove na javnu sjednicu vijeća povodom odlučivanja o žalbi.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik 30. listopada 2024., s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika podnesenu putem branitelja odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 10. siječanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. EJ te njegov branitelj Hrvoje Bićanić, odvjetnik iz Ogulina. Na sjednicu vijeća su pristupili zamjenik ŽDO u Osijeku EJN, opt. EJ čija je prisutnost osigurana u Centru za dijagnostiku u Zagrebu uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM, te branitelj optuženika koji je na sjednicu vijeća pristupio u Centar za dijagnostiku u Zagrebu.

5.1. Na sjednici vijeća branitelj optuženika izložio je žalbu i žalbeni prijedlog, a zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku izložio je odgovor na žalbu te prijedlog iz odgovora da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

6. Žalba opt. EJ je djelomično osnovana.

7. Iako se optuženik uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, takvu povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ukazuje da poruke koje je upućivao oštećeniku AJ nisu bile vezane za njegov posao kao policijskog službenika već zbog toga što je bio u strahu da će mu oštećenik uzeti dijete, zbog čega je u srpnju 2023. podnio državnom odvjetništvu prijavu gdje je detaljno opisao što će se dogoditi tj. da će mu ošt. AJ oduzeti dijete.

8.1. Takvi žalbeni navodi opt. EJ nisu osnovani. Ovo stoga što je na raspravi 15. srpnja 2024. (str. 232 spisa) opt. EJ upitan da se očituje sukladno odredbi čl. 416. ZKP/08 kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio da se smatra krivim za oba kaznena djela iz optužnice nakon čega je, sukladno odredbi čl. 417.a ZKP/08 iznio svoju obranu na početku dokaznog postupka navodeći kako u potpunosti priznaje počinjenje oba kaznena djela te da je sve bilo na način kako je upravo opisano u optužnici.

8.2. Odredba čl. 464. st. 7. ZKP/08 propisuje da "žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne...", a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.

8.3. Prema tome, žalitelj se jasno i nedvosmisleno očitovao da se smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti optužnicom, nakon čega je u svojoj obrani priznao počinjenje navedenih kaznenih djela na način kako je to navedeno u optužnici pa shodno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, nije dopuštena.

9. Opt. EJ žali se i zbog povrede kaznenog zakona (u žalbi navodi zbog povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona), no navedenu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije na njegovu (optuženikovu) štetu povrijedio kazneni zakon.

10. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni, smatrajući kako je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseci prestroga, da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti, prvenstveno da je postupao u strahu zbog mogućeg gubitka djece, da je priznao počinjenje kaznenih djela, izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenja istih, da je njegovo priznanje doprinijelo ekonomičnosti kaznenog postupka, da je otac troje djece, dok je precijenio otegotne okolnosti. Naime, kako to proizlazi iz osobnih podataka optuženika, isti je otac troje maloljetne djece, a činjenica je da je priznao počinjenje oba kaznena djela te da je postupak okončan na svega dvije provedene rasprave (15. srpnja 2024. i 3. rujna 2024.), što govori u prilog tome da je njegovo priznanje, pa i pored drugih dokaza koji su u tijeku postupka pročitani, doprinijelo brzini i ekonomičnosti kaznenog postupka, koje okolnosti prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao, a istodobno je precijenio utvrđene otegotne okolnosti (da je koristio društvene mreže za nanošenje štete bivšoj izvanbračnoj supruzi, a pri počinjenju kaznenog djela prijetnje na štetu ošt. AJ da je iskazao upornost i bešćutnost u postizanju cilja, kao i višestruku prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji), zbog čega se u konkretnom slučaju jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca ukazuje prestrogom. Polazeći od stupnja krivnje, osobe optuženika, a u granicama zapriječene kazne za svako kazneno djelo, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako od kaznenih djela za koje ga je proglasio krivim, kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a potom izricanjem u skladu s čl. 57. KZ/11 djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne iznosi osam mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, u koju mu je djelomičnu uvjetnu osudu uračunato vrijeme uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2024. do 10. siječnja 2025., ostvariti će se sve one svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11.

10.1. Naime, navedenom djelomičnom uvjetnom osudom ostvariti će se ciljevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, tj. izraziti će se društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno utjecati i na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije samog optuženika.

11. Slijedom izloženog, a kako ispitujući presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci pod toč. I/, a u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II/).

Osijek, 10. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić