REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3243/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja DVU, zaposlenice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika Gorana Samaržije, odvjetnika, dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 1.646,20 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica DV dana **.**.1996. zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koju je skrivio UV iz [adresa] upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka] kod ZO Powszechny zaklada Obezpieczensa Warsawa pa kako je istoj rješenjem tužitelja od 26.4.2000. priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnove povrede na radu, to tužitelj trpi štetu jer joj je u razdoblju od 1.1.2021. do 30.11.2023. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 9.901,12 eur, ali kako mu je od strane Croatia osiguranje d.d. po tom osnovu već isplaćen iznos od 8.254,30 eur na ime razmjernog dijela mirovine za predmetno razdoblje, to tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa od 1.646,20 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a sve jer mu isti odgovara za štetu temeljem odredaba čl. 161. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj potražuje pune iznose svojih davanja na ime mirovine, dok sukladno propisima lex specialis tužitelj ima pravo samo na razmjerni dio svojih davanja, a koji mu je i podmiren. Naime, tuženik smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj bi on bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine samo kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako se osiguranici tužitelja ova mirovina već isplaćuje kao posljedica povrede na radu, to ova razlika ne postoji pa tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 3-7 te 12-28).
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranica tužitelja DV nastradala u prometnoj nesreći dana 17.9.1996. koju je skrivio UV iz [adresa] upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka] kod ZO Powszechny zaklada Obezpieczensa Warsawa, pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 1651 od 26.4.2000. (stranica 4-7) navedenoj osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu i to s osnova povrede na radu. Također je nesporno da upravo predmetna prometna nesreća od 17.9.1996. predstavlja ozljedu na radu jer je ova osiguranica tužitelja toga dana nastradala vozeći se biciklom na posao kada ju je udario autobus, a kako je to navedeno u priloženoj Prijavi o ozljedi na radu od 30.10.1996. (stranica 12-15).
6. Međutim, sporno je, je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 1651 od 26.4.2000. i to u utuženom razdoblju od 1.1.2021. do 30.11.2023. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.
7. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici u punom iznosu sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu pri čemu ukazuje da se navedenoj osiguranici tužitelja ova mirovina već isplaćuje kao posljedica povrede na radu pa da ova razlika ne postoji.
8. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te kako nije sporno da je predmetna invalidska mirovina i utvrđena s osnove povrede na radu zbog čega niti ne postoji razlika koju bi tužitelj plaćao zbog predmetne prometne nesreće tj. razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, to ne postoji nikakva razlika odnosno iznos koji bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
9. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 8.11.2024. u iznosu 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 500,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- punomoćnicima tuženika
