REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3244/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.430,00 EUR (slovima: tisuću četiristo trideset eura) sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2019. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica ĐO s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 30,00 EUR, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, nadoknaditi tužiteljici ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.778,71 EUR sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐO za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. prosinca 2021. u bitnome navodi da se 20. prosinca 2018. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je udario u tužiteljicu koja se kretala kao pješak. Ističe da je navedeno vozilo kojim je tužiteljici nanesena šteta u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Navodi i da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a slijedom čega od tuženika potražuje naknadu štete u vidu tuđe pomoći i njege te povrede prava osobnosti u iznosu od 1.377,00 EUR (10.375,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2019. Isto tako, navodi i da je zbog predmetnog štetnog događaja bila dužna platiti liječenje, odnosno razliku koju ne pokriva HZZO, te da stoga potražuje od tuženika i iznos od 39,75 EUR (299,47 kn) na ime troškova liječenja, zajedno sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2019. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 1.416,75 EUR, sa zateznim kamatama, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da ne spori nastanak štetnog događaja i odgovornost te da je tužitelj u štetnom događaju zadobio povredu prava osobnosti, ali da osporava da bi tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila ozljede uslijed kojih bi joj pripadalo pravo na dosudu novčane naknade. Ističe kako će u kraćem roku na ime naknade troškova liječenja tužiteljici isplatiti utuženi iznos u visini od 299,47 kn. Također, tuženik osporava i tijek zatraženih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužiteljica je podneskom od 1. veljače 2023. te na glavnoj raspravi održanoj 26. studenoga 2024. preinačila tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.416,75 EUR, a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, povisila tužbeni zahtjev na 1.460,00 EUR.

3.1. Tuženik je na ročištu 26. studenoga 2024. izjavio da se protivi preinaci tužbenog zahtjev.

3.2. Sud je raspravnim rješenjem od 26. studenoga 2024. dopustio preinaku u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uzimajući u obzir da je preinaka tužbenog zahtjeva postavljena nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Naime, sud smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Isto tako, ovaj sud smatra da bi se, ukoliko sud ne bi dopustio preinaku tužbe, tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06), te sud smatra da je u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li ograničenjem koje proizlazi iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Stoga, u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog medicinskog vještačenja, nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultira povredom prava na pristup sudu. To stoga što je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u smislu ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare, što dovodi u pitanje ostvarivanje njezinih prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

3.3. Isto tako, tužiteljica je podneskom od 1. veljače 2023. potvrdila da joj je tuženik 22. veljače 2022. isplatio iznos od 299,47 kn na ime troškova liječenja te je za navedeni dio povukla tužbeni zahtjev, a čemu se tuženik nije protivio.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem potvrde I. postaje prometne policije Zagreb (list 11-12 spisa), računa (list 13-14 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 15-19 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 20 spisa), zahtjeva za naknadu štete tužiteljice i dopisa tuženika (list 21-22 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 51-54 spisa) te je saslušan vještak August Mijić (list 77 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

5. Prema tome, predmetom spora zahtjev je isplatu naknade štete s osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.460,00 EUR sa zateznim kamatama.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost ni uzročno posljedična veza, kao i da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani.

8. Sporna je dakle visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgu.

9.1. Vještak prof. dr. sc. August Mijić u svom nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2023. (list 51-54 spisa) navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natučenje prsišta, natučenje lijevog kuka, natučenje lijevog koljena i natučenje lijevog gležnja. Vještak je utvrdio da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 30 dana, da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 2 dana, u srednjem intenzitetu 5 dana, a blažem intenzitetu 10 dana; da je tužiteljici nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno, kao i da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazivale potrebu ulaganja pojačanih napora.

9.2. Tužiteljica je podneskom od 1. veljače 2023. istaknula da nema primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka.

9.3. S druge strane, tuženik je u podnesku od 17. kolovoza 2023. istaknuo da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti na uvid imao medicinsku dokumentaciju koja nije dostavljena tuženiku i to niti prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva niti je dostavljana uz tužbu.

9.4. Povodom navedenog prigovora tuženika, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da mu je najvjerojatnije tužiteljica donijela dodatnu medicinsku dokumentaciju na pregled te da ako se isključi navedena naknadno dostavljena medicinska dokumentacija, isto ne bi promijenilo ocjenu trajnih posljedica jer ih nema. Nadalje, navodi da bi dužina liječenja bila sa zadnjim nalazom neurologa od 29. siječnja 2019., kao i da se u tom periodu strah ne bi mijenjao u odnosu na prvotno dani nalaz i mišljenje, ali da bi se ocjena bolova promijenila na način da bi duljina bolova manjeg intenziteta bila u trajanju od 20 dana, a ne 30 dana kako to piše u nalazu i mišljenju te da bi bol srednjeg intenziteta bila u trajanju 5 dana, a ne 7 dana, ali da bi duljina bolova jakog intenziteta ostala jednaka. Isto tako, navodi da bi tuđa pomoć i njega ostala u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno.

9.5. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Augusta Mijića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tuženika i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Isto tako, sud ukazuje i na činjenicu da tuženik nije imao prigovore na usmeno dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka dan na raspravi održanoj 26. studenoga 2024.

9.6. S obzirom da je tuženica donijela vještaku na pregled dodatnu medicinsku dokumentaciju, a koju dokumentaciju nije dostavila sudu do zaključenja prethodnog postupka, a niti naknadno, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijića kako je ono dano u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, odnosno bez medicinske dokumentacije koja nije dostavljena od strane tužiteljice, a sve u skladu s čl. 299. ZPP-a.

10. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

10.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 720,00 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Isto tako, po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 500,00 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Dakle, tužiteljici pripada naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 1.220 EUR.

11. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 60 sati, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR pa bi po ovoj osnovi tužiteljici pripadao iznos od 210,00 EUR.

12. Dakle, utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.430,00 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. S obzirom da tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.460,00 EUR, sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 30,00 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

13. U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno na povećani dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 43,25 EUR, tuženik je istakao prigovor zastare. Sud je odbio navedeni prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, s obzirom da nije protekao subjektivni zastarni rok od tri godine, određen čl. 230. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj nije mogao znati za obujam i visinu štete do zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka te je stoga zastarni rok na preinačeni dio tužbenog zahtjeva počeo teći od dana zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka od strane tužitelja. Naime, preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj je riječ o preinaci tužbe. Za ocjenu prigovora zastare odlučno je da je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenična osnova, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i isti vid štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP-a koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima. Stoga je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

13.1. Navedeni pravni stav zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odluka pod brojem U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. Isto tako, i Županijski sud u Zagrebu odluci pod poslovnim brojem Gž-4429/22 zauzima stav da je dopuštena preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog vještačenja te imajući u vidu i mijenjanje Orijentacijskih kriterija na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020.

14. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio 1. travnja 2019. (vidljivo iz zahtjeva za naknadu štete – list 22 spisa te dopisa tuženika – list 21 spisa). Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 22. svibnja 2019., odnosno unutar konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

14.1. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 22. svibnja 2019., odnosno unutar tužbenog zahtjeva, do isplate na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

14.2. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove, s obzirom da je tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

15.1. Slijedom navedenog, visina troškova određena je sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), te troškovniku tužiteljice (list 81 spisa). Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 10. veljače 2022. i podneska od 1. veljače 2023. u visini od 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima održanim 16. ožujka 2022. i 26. studenoga 2024. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 600 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.500,00 EUR. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/23) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. Uredbe/23). Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.778,71 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana presuđenja do isplate te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

15.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4. siječnja 2022. kojim ista dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe i podneska od 14. travnja 2022. kojim ista dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje jer isti (uzevši u obzir da tužiteljica nije postupala po ikakvom pozivu suda za dostavom potvrda o uplati) nije bio potreban u ovoj parnici. Isto tako, tužiteljici nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

15.3. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka V. izreke).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 53,09 EUR 2. Tuženiku – po punomoćnici