REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-10014/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Osnovna škola Augusta Šenoe, Zagreb, Selska Cesta 95, OIB: 47377939383, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice VF, odvjetničke vježbenice, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 10. siječnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Osnovna Škola Augusta Šenoe, Zagreb, Selska cesta 95, OIB: 47377939383, da tužiteljici ŠF iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 798,71 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 67,88 eura od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,64 eura od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,88 eura od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,75 eura od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,45 eura od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,01 eura od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,86 eura od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,43 eura od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,43 eura od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,21 eura od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,43 eura od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,74 eura od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.078,13 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u preostalom dijelu da joj tuženik isplati 76,32 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 328,12 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 10. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠF (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 10. ožujka 2021. navodi da je zaposlena kod tuženika Osnovna škola Augusta Šenoe, Zagreb (dalje u tekstu: tuženik), koji tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da je tuženik od siječnja 2016. nadalje tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84, umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn, da ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnova razlike u plaći iznosi traženih

6.779,14 kuna / 899,75 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) za sve plaće počevši od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. (podnesak od 14. veljače 2023.). Tužiteljica je podneskom od 22. srpnja 2024. konačno uredila tužbeni zahtjev u valuti euro te u skladu sa izračunom tuženika, te slijedom navedenog potražuje od tuženika isplatu razlike bruto plaće u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 875,03 eura. Slijedom svega navedenoga tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev odnosno donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 7. listopada 2022. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ujedno ističe prigovor zastare. Tuženik navodi kako je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika prema Ugovoru o radu, te da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Međutim tuženik smatra kako je pogrešno da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. svibnja 2009. (Nastavno: Dodatak Sporazuma) te sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (Nastavno: Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma) bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime kako je razvidno i iz samih naziva, navedeni Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., a koji sporazum je različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. Nadalje, tuženik ističe i kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma na koje se poziva tužiteljica. Tuženik prije svega ističe, u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dakle da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu jest parafirao, ali nije i potpisao, jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njezinu sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način s obzirom da istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori te nikada nije ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka 254. Zakona o radu/2009. Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn bruto. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica s obzirom da je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Osim navedenog, budući Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik podneskom od 26. studenoga 2024. ističe da je suglasan s visinom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od 22. srpnja 2024.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Priopćenje za javnost DZS-a od 28.08.2015. (str. 6 – 9 spisa), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. (str. 10 – 14 spisa), Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. (str. 15 – 21 spisa), Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

11. 2006. (str. 22 – 23 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. 11. 2006. (str. 24 – 26 spisa), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012. (str. 27 – 30 spisa), sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće u bruto iznosu od 875,03 eura zbog povećanja osnovice plaće, za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika i da joj je tuženik od siječnja 2016. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, kako to proizlazi iz obračunskih lista koje prileže spisu. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva tužiteljice konačno uređena podneskom od 22. srpnja 2024. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljici obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

8. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

9. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

10. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

11. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

12. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

13. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

14. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

15. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

16. Nadalje, djelomično je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom na to da najstarije potraživanje tužiteljice, i to za siječanj 2016. dospijeva 16. veljače 2016., a tužba je podnesena 10. ožujka 2021. što je izvan zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19). Slijedom navedenog odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 76,32 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2016. do isplate, budući je navedeno potraživanje u zastari.

17. Slijedom svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine, tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice, u preostalom dijelu od 798,71 eura bruto usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

18. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. Zakona o radu, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

19. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga je sud tuženiku naložio isplatu parničnih troškova tužiteljici, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev u najvećem dijelu usvojen, osim u neznatnom dijelu zahtjeva (za dio zatezne kamate i za potraživanje za siječanj 2016.). Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

20. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 664,01 eura i 1.327,00 eura, to je vrijednost pojedine radnje u postupku sukladno Tbr. 7/1 OT određena u visini od 75 bodova. Uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura tužiteljici je u cijelosti priznat trošak za sastav tužbe od 10. ožujka 2021. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. listopada 2022. kojim se očituje na odgovor na tužbu u visini od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 10. studenoga 2022., 21. svibnja 2024. i 2. prosinca 2024. za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visni od 37,00 eura (Tbr 9/3 OT), dok joj je djelomično priznat trošak sastava podneska od 23. srpnja 2024., i to kao neobrazloženog podneska, u visini od 37,50 eura (Tbr. 8/4), s obzirom da istim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom tuženika, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 15. veljače 2023. u visini od 150,00 eura, s obzirom da istim konačno specificira tužbeni zahtjev, a što je učinila i u podnesku od 23. srpnja 2024. za koji joj je priznat trošak, stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

21. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni trošak u visini od 862,50 eura odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 215,63 eura, sveukupno 1.078,13 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužiteljici dok je u preostalom zatraženom iznosu od 328,12 eura zahtjev za naknadom troška tužitelja temeljem čl. 155 ZPP-a odbijen.

22. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st.

3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

23. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku