Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-455/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari predlagateljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku protiv 1. protustranake ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu i 2. protustranke RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1-86/2022 od 17. siječnja 2024., 10. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-86/2022 od 17. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavila je predlagateljica i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Smatra da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. i pravo zajamčeno čl. 116. st. 1, čl. 14. st. 2., čl. 115. st. 3. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 128/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje Ustav RH) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode predlagateljice utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine 175 –XLV od 1. kolovoza 1934.) a koji Zakon se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine” broj 73/91.).
6. Predmet ovog postupka je zahtjev predlagateljice da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] i to uspostavom etažnog vlasništva na način da predlagateljici u isključivo vlasništvo pripadne poseban dio nekretnine koji će predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, a sve to u pravičnom omjeru prema ukupnosti vlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini, podredno da se provede civilna dioba, a u odnosu na k. č. [katastarska čestica] upisane u P.L. 583 k. o. [katastarska općina] da se provede prije svega geometrijska dioba, a podredno civilna dioba.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da su predlagateljica i protustranke nasljednici iza sada pok. DČ te da su temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanja poslovni broj O-972/2019 od 18. lipnja 2019. koje je doneseno temeljem oporuke ostavitelja, zakona i sporazuma, naslijedili određene prostorije u kući koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a temeljem zakona svatko u ¼ dijela izvanknjižnog vlasništvo zemlje zvana Bara- Badavica katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] te zemlju zvanu Skladi k.č. oznake 2023 sve u k. o. [katastarska općina];
- da rješenje o nasljeđivanju nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama;
- da je prednik stranaka u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] bio vlasnik tek fizički određenog dijela zemljišne površine koja pripada istim katastarskim česticama.
8. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja odbija prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Kao razloge odbijanja razvrgnuća u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi da stranke nisu suvlasnici na predmetu diobe, već vlasnici pojedinih fizičkih dijelova te nekretnine koje nisu samostalne uporabne cjeline, zbog čega se ne može provesti postupak razvrgnuća niti na jedan zakonom predviđeni način.
8.1. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbija prijedlog za razvrgnućem iz razloga jer je prednik stranaka bio izvanknjižni vlasnik tek fizički određenog dijela koji se sastoji od dijela istih katastarskih čestica.
9. Ovakav stav suda prvog stupnja u odnosu na odbijanje prijedloga za razvrgnućem u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud. 10. Naime, iz prijedloga predlagateljice vidljivo je da predlagateljica čini nespornim da samo fizički određeni dio predmetnih nekretnina predstavlja izvanknjižno vlasništvo njenog prednika.
11. Potrebno je navesti da razvrgnuće suvlasništva, kada se nekretnine dijele geometrijski proizvodi za svakog suvlasnika koji u tome sudjeluje određene pravne učinke i to na način da mu s jedne strane prestaje njegov dotadašnji suvlasnički dio zajedničke stvari, ali zato umjesto toga stječe u vlasništvo određeni fizički dio nekretnine. Pravni učinak takvog razvrgnuća je dakle stvarnopravne prirode, prestanak suvlasništva i nastanak prava vlasništva.
11.1. Stvarnopravni učinak prestanka suvlasništva i stjecanja prava vlasništva ne nastaje samim time što je odlukom suda nastao za takav učinak pravni temelj, nego tek ispunjenjem takve odluke, odnosno upisom stjecateljeva prava u zemljišnoj knjizi.
11.2. Stvarnopravni učinak prestanka suvlasništva i stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 55. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15. – dalje: ZV) ne može nastupiti kad odluka suda o razvrgnuću suvlasništva nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi glasi na osobe koje kao suvlasnici nisu upisane.
11.3. S obzirom na naprijed navedeno, izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi može se provesti samo onda ako su sudionici tog postupka osobe upisane kao suvlasnici. Na takav zaključak upućuje i pravno pravilo iz paragrafa 269. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, prema kojem suvlasnik koji zahtijeva diobu mora u svom prijedlogu navesti sve suvlasnike i druge osobe koje na predmetu diobe imaju stvarnih prava te također navesti i zemljišnoknjižne podatke i priložiti izvadak o upisima vlasništva, služnosti i drugih prava. Kako u ovom slučaju stranke nisu upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, već su to druge osobe koje u ovaj postupak nisu niti uključene, prijedlog za provedbu izvanparničnog postupka razvrgnuća u odnosu na iste nekretnine nije osnovan, posebno ako se uzme u obzir da predmet diobe nisu cjelokupne k. č. br. [katastarska čestica], već fizički određeni dio koji se sastoji od istih nekretnina.
12. Pravilan je stav suda prvog stupnja da nije moguće provesti predloženi način diobe niti u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] i to iz razloga jer stranke postupka uopće nisu suvlasnici na istom predmetu diobe.
13. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZV-a suvlasništvo jeste vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno određeni. Dakle, između suvlasnika vlasništvo je podijeljeno po obujmu a ne po sadržaju, što znači da svaki suvlasnik ima istodobno sve vlasničke ovlasti ali samo u veličini svoga dijela.
13.1. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju na temelju kojega predlagateljica zahtjeva razvrgnuće suvlasništva u ovoj pravnoj stvari vidljivo je da je prednik stranaka oporukom raspolagao s nekretninom upisanom u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to sa k. č. br. [katastarska čestica] na način da je svakome od nasljednika ostavio po dio dijelova zgrade i okućnice na k. č. br. [katastarska čestica] bez utvrđenog suvlasničkog dijela cijele nekretnine – zemljišta sa zgradom, protivno načelu jedinstvenosti nekretnine. Naime, odredbom čl. 66. st. 2. ZV-a propisano je da vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom, a odredbom čl. 366. st. 3. ZV-a propisano je da od dana stupanja na snagu toga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenost nekretnine ne proizvode pravne učinke. ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997., a oporuka je sastavljena za vrijeme važenja ZV-a, protivno načelu jedinstvenosti nekretnine.
13.2. S obzirom na navedeno, a kako predlagateljica u ovom postupku zahtjeva razvrgnuće suvlasničke zajednice koja uopće ne postoji, pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za razvrgnućem suvlasništva, kao i za uspostavom etažnog vlasništva s obzirom da za isto nije ispunjena osnovna pretpostavka – suvlasnička zajednica u smislu odredbe čl. 36. ZV-a uopće ne postoji.
13.3. Kako su u konkretnom slučaju stranke vlasnici točno određenog dijela nekretnine, tada one ne mogu biti suvlasnici određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine, odnosno radi se o faktički izvršenoj diobi nekretnine.
14. Ostali žalbeni navodi predlagateljice a kojima ukazuje na nepravilnosti i na nezakonitost donesenog rješenja o nasljeđivanju ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom da je predlagateljica kao stranka koja je sudjelovala u ostavinskom postupku, zaštitu svojih prava, ukoliko smatra da su povrijeđena imala je pravo ostvarivati u istom postupku.
15. Ovakvom odlukom suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima predlagateljice nije povrijeđeno pravo predlagateljice na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH s obzirom da predlagateljica zaštitu svog vlasništva mora ostvarivati kroz druge postupke i postavljanjem druge vrste zahtjeva.
16. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Osijek, 10. siječnja 2025.
Sudac
Jelena Bušić