Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-832/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja AB [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 27, protiv tuženika: 1) HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vedran Ivanković, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika po 1) i 2) protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1535/2021-20 od 5. srpnja 2024. 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pod 1) HB i 2) ĆB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1535/2021-20 od 5. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2234/2020 od 21. prosinca 2020. kojim se I tuženiku HB i II tuženiku ĆB nalaže isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 450,16 EUR sa zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 18,14 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 42,53 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 42,39 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 55,37 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 56,18 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 42,98 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 41,01 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 34,24 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 23,24 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 18,22 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 18,22 EUR od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 28,29 EUR od 23. rujna 2020., i

- na iznos od 28,40 EUR od 23. listopada 2020., pa do isplate.

II. Nalaže se I tuženiku HB i II tuženiku ĆB nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 797,78 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I tuženika HB i II tuženika ĆB radi naknade troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tuženici pod 1) HB i pod 2) ĆB (u daljnjem tekstu: tuženici), pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i tuženicima dosude troškovi parničnog i žalbenog postupka ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te povrijedio odredbu čl. 338. st. 4. istog Zakona jer na okolnosti bitne za odluku uopće nije dao obrazloženje. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da su tuženici tijekom utuženog razdoblja bili evidentirani kao korisnici usluge tužitelja i o tome obaviješteni od strane tužitelja, a da nisu dokazali da su pisanim putem obavijestili tužitelja o prenošenju obveza na novog korisnika, iako je na njima bio teret dokazivanja, jer su tijekom postupka tuženici dokazali da nisu oni korisnici usluga tužitelja već su to JB i njegov sin ŠB, ujak i bratić tuženika, obzirom da u svom iskazu od **.**.2022. JB jasno iskazuje da nakon smrti pok. MB, kao dotadašnje korisnice i suvlasnice stana, nije predao ključeve predmetnog stana tuženicima jer smatra da je oporučno predmetni stan naslijedio njegov sin ŠB. Sud u obrazloženju pogrešno navodi da nije proveo dokaz saslušanja JB, pa pobijana presuda već zbog ima bitnu povredu parničnog postupka. Smatraju da su dokazali da oni nisu koristili usluge tužitelja već da su korisnici JB i ŠB. Dalje navode kako prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje Opće uvjete za isporuku toplinske energije, i to osobito u dijelu u kojem navodi da su tuženici bili dužni pisanim putem obavijestiti tužitelja o novom korisniku temeljem čl. 42. jer to niti jednom odredbom Općih uvjeta nije propisano. Pored toga, sud pogrešno primjenjuje i odredbu čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta jer je ta odredba u suprotnosti s odredbom čl. 2. st. 2. toč. 14. Zakona o tržištu toplinske energije, iz razloga što je u Općim uvjetima dodana riječ vlasnik kojom se suprotno zakonu naglasak vezano za korištenje usluga tužitelja stavlja na vlasnika a ne na korisnika toplinske energije. Krajnji kupac u konkretnom slučaju bila je pok. MB, koja je ujedno bila i vlasnik, a nakon nje to su JB i ŠB, na temelju posjeda. Čak da je i zakonskim tekstom naglasak stavljen na vlasništvo a ne na korištenje, oni bi opet mogli prema tužitelju biti odgovorni samo u odnosu na svoj suvlasnički omjer, dakle samo u 1/12 svaki, a nikako u polovinama. Prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje i odredbu čl. 14. Općih uvjeta kojom je propisano pravo prigovora na ispostavljeni račun, a to iz razloga jer tuženici nisu bili od strane tužitelja obavješteni da ih je zaveo kao korisnike svojih usluga, jer takvu obavijest nikada nije uputio, a račune je ispostavljao na adresu predmetne nekretnine, [adresa], usprkos tome što to nisu njihove adrese. Stoga je sud pogrešno primijenio pravo na utvrđene činjenice, te je time povrijedio odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, te na temelju cjelokupnog postupka. Također sud niti u jednom dijelu nije dao obrazloženje kako je cijenio činjenicu da je JB izjavio da on koristi predmetnu nekretninu i da je zapravo time on korisnik usluge tužitelja. Ovim priznanjem u sudskom postupku tuženici bi trebali biti oslobođeni svakog daljnjeg dokazivanja da nisu korisnici usluga tužitelja, te bi sav teret troška pruženih usluga od strane tužitelja trebali snositi JB i ŠB. U ovom dijelu je sud povrijedio i odredbu čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku, jer nije dao obrazloženje na važne navode i prigovore jedne od stranaka u postupku, ovdje konkretno tuženika. Stoga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka proturječi sama sebi i razlozima, kao i sadržaju isprava koje kao dokazi prileže spisu, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, te osobito stoga što na odlučne okolnosti nije dao obrazloženje što je bio dužan učiniti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. , 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Tuženici u žalbi ukazuju na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP, navodeći kako sud nije dao obrazloženje na važne navode i prigovore koje je tuženik iznio u postupku te na okolnosti bitne za odluku, čime ukazuju na relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka i osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, ti se žalbeni razlozi ne mogu isticati u sporovima male vrijednosti, zbog čega ih ovaj sud nije uzeo u razmatranje.

7. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je našao da ista nije počinjena, s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena te su u njoj navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a utvrđenja suda o bitnim ispravama nisu u suprotnosti sa sadržajem tih isprava.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate iznos od 450,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćene naknade za isporučenu toplinsku energiju za stan u suvlasništvu tuženika na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje od siječnja do travnja 2022.

10. Prvostupanjski je sud u dijelu pod toč. I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. broj Ovrv-2234/2020 od 21. prosinca 2020. i tuženicima naložio isplatiti tužitelju iznos od 450,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime računa za isporučenu toplinsku energiju. U toč. II. izreke tuženicima je naloženo isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 797,78 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

11. Iz spisa predmeta slijedi da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće;

- da su tuženici evidentirani kao krajnji kupci usluge tužitelja za stan na adresi [adresa] u [adresa],

- da je odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. - u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe,

- da je tužitelj tuženike evidentirao kao krajnje kupce sukladno obavijesti predstavnika suvlasnika i zemljišnoknjižnom stanju predmetne nekretnine nakon smrti ranijeg krajnjeg kupca MB, na način da je otvorio novu šifru krajnjeg kupca broj 33650121941 i od mjeseca kolovoza 2020. račune za toplinsku energiju ispostavljao na tuženike, a o čemu su tuženici bili obaviješteni,

- da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za isporuku toplinske energije za stan u suvlasništvu tuženika u razdoblju od siječnja do travnja 2022.,

- da tuženici nisu dokazali da su prije utuženog razdoblja pisanim putem obavijestili tužitelja o prenošenju obveza na novog korisnika, odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika,

- da su tuženici u postupku isticali da im nije isporučena usluga tužitelja, no da je iz utuženih računa vidljivo da je tijekom navedenih mjeseci bilo potrošnje toplinske energije, kao i da su istima zaračunati i fiksni elementi računa (tarifne stavke za snagu i naknade za djelatnost kupca i za opskrbu) koje stavke tuženici nisu ni osporavali,

- da tuženici nisu osporili ispostavljene račune u smislu čl. 14. Općih uvjeta i

- da tuženici nisu podnijeli sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP iz kojega bi proizlazilo da su tražili izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava na propisani način ili da su podmirili utuženo potraživanje.

11.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

12. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da su stranke bile u obveznopravnom (ugovornom) odnosu te da tuženici nisu platili dospjele iznose na ime naknade za isporučenu toplinsku energiju za stan u [adresa], na adresi [adresa], pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredaba Općih uvjeta (čl. 2. st. 2. toč. 4.), odredbi čl. 70. st. 1. i čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP) te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 43. st. 1., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i tuženike obvezao da tužitelju naknade iznos od 450,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12.1. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima ističu da je tekst Općih uvjeta suprotan zakonu, žaliteljima je za odgovoriti da su Opći uvjeti tužitelja doneseni na temelju čl. 32. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj: 80/13. i 14/14.) te da je u čl. 4. st. 7. Općih uvjeta propisano da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije. U slučaju da tuženici smatraju kako su Opći uvjeti protivni zakonu, isti mogu pokrenuti postupak ocjene zakonitosti istih u smislu odredbi Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.).

12.2. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima oni ističu da su odgovorni samo u odnosu na svoj suvlasnički omjer, valja reći da je odredbom čl. 70. st. 1. ZVDSP propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i ostalih prava i obveza iz zakona. Što se tiče međusobnih odnosa suvlasnika oni se prosuđuju, ovisno o vrsti sudjelovanja u suvlasništvu odgovarajućeg suvlasničkog dijela, po pravilima o suvlasništvu, ali nikada suprotno ranije navedenom pravilu (čl. 70. st. 3. ZVDSP). Dakle, svi suvlasnici određenog posebnog dijela nekretnine prema trećima uzimaju se kao jedna osoba te dužnost u svezi sa svojim suvlasništvom predmetne nekretnine izvršavaju solidarno.

13. Na kraju treba reći i da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) odlučio o troškovima postupka u toč. II. i III. izreke presude, na način da je tuženicima naložio naknaditi parnične troškove tužitelju i odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova, a tuženici svojim žalbenim navodima nisu ni doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu.

14. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 10. siječnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca