REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1626/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u pravnoj stvari predlagatelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku EJ, odvjetniku u [adresa], radi obnove spora koji je vođen pred ovim Sudom pod poslovnim brojem Us I-1766/2014 između tužitelja ŽJ, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate uvoznog duga, a u kojem je donesena presuda poslovni broj Us I-1766/2014-21 od 28. listopada 2016., 10 siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dopušta se obnova spora koji se kod ovoga Suda vodio pod poslovnim brojem Us I-1766/2014 te se izvan snage stavlja presuda poslovni broj Us I-1766/2014- 21 od 28. listopada 2016.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/14-01/86, URBROJ: 513- 04/14-3 od 29. rujna 2014. godine i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/13-12/67, UBROJ: 513-02- 6005/02-13-4 od 1. listopada 2013. godine te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.562,50 € (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 1.562,50 €.

Obrazloženje

1. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) u predmetu ŽJ protiv Hrvatske (zahtjev broj. 25308/18) donio je dana 11. lipnja 2024. presudu kojom je presudio daje u konkretnom predmetu došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17; dalje: Konvencija).

2. Nakon presude Europskog suda tužitelj je podnio zahtjev za obnovu upravnog spora okončanog presudom ovog Suda posl. br. Us I-1766/2014-21 od 28. listopada 2016., temeljem odredbe čl. 137. st. 1. tč. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS).

3. Odredbom čl. 137. st. 1. tč. 1. ZUS-a propisano je da se će se spor okončan odlukom suda obnovit na prijedlog stranke ako je konačnom odlukom Europskog suda za ljudska prava odlučeno o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode na drukčiji način od odluke suda i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava.

4. Prijedlog za obnovu spora je osnovan.

5. Presudom posl. br. Us I-1766/2014-21 od 28. listopada 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-05/14-01/86, URBROJ: 513-04/14-3 od 29. rujna 2014. kojim je odbijen njegova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/13-12/67, UBROJ: 513-02-6005/02-13-4 od 1. listopada 2013. godine kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja uvoznog carinskog duga, koji se sastoji od carine i poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 412.767,56 kn te pripadajućih kamate obračunatih za razdoblje od dana dospijeća duga (1. svibnja 2015. godine) do dana donošenja prvostupanjskog rješenja (1. listopada 2015. godine) u iznosu od 20.762,75 kn, odnosno ukupno (glavnica + kamata) 433.530,31 kn, za plovilo marke Bavaria Sport 43, inozemnih registarskih oznaka.

Odluke javnopravnih tijela temelje se na utvrđenju da je tužitelj kao hrvatski državljanin, sa stalnim prebivalištem u [adresa], odnosno, kao domaća osobe s prebivalištem u carinskom području [adresa], dana 20. travnja 2014. godine zatečen u upravljanju gore opisanim plovilom bez ispunjavanja uvjeta za privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine propisanih odredbama Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu (NN MU br. 16/98; dalje: Aneks C). Ovaj Sud prihvatio je argumentaciju izloženu u aktima tuženika i prvostupanjskog tijela te je utvrdio da je pravilno postupilo carinsko tijelo kada je na osnovu odredbe čl. 207. st. 1. tč. b) Carinskog zakona (NN br. 161/03, 69/06, 5/07, 70/08,7 6/09, 56/10; dalje: CZ) tužitelja utvrdilo carinskim dužnikom i obvezalo ga na plaćanje carinskog duga.

6. Suprotno navedenom shvaćanju Suda i upravnih tijela, Europski Sud smatra da su odluke carinskih tijela kojima je tužitelju naloženo plaćanja carina i poreza predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

U obrazloženju svoje odluke Europski sud navodi kako slijedi cit.: "21. Sud ponavlja da se mora smatrati da carine ili pristojbe za uvezenu robu pripadaju području oporezivanja (vidi Krayeva protiv Ukrajine, br. 72858/13, stavak 28., 13. siječnja 2022.). Opća načela koja proizlaze iz sudske prakse Suda na temelju članka 1. Protokola br. 1 u pogledu oporezivanja sažeta su u predmetu Arnaud i drugi protiv Francuske, br. 36918/11 i pet drugih zahtjeva, stavci 23. – 25., 15. siječnja 2015.

22. Uzimajući u obzir tu sudsku praksu, Sud utvrđuje da je rješenje kojim je podnositelju zahtjeva naloženo platiti carinski dug predstavljalo miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje njegova vlasništva.

23. To rješenje temeljilo se na mjerodavnim odredbama Konvencije o privremenom uvozu, hrvatskog Carinskog zakona i povezanih podzakonskih akata (vidi stavke 9., 11. i 12. ove presude). Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva (vidi stavke 10., 13. i 16. ove presude), primijenjene odredbe domaćeg prava bile su jasne i predvidljive. Miješanje o kojem je riječ stoga je bilo propisano zakonom i težilo je osiguranju plaćanja poreza.

24. Kada je riječ o razmjernosti, pitanje na koje treba odgovoriti jest je li, u danim okolnostima, primjenom poreznog zakona podnositelju zahtjeva nametnut nerazuman teret ili je u bitnome narušeno njegovo imovinsko stanje te tako nije uspostavljena pravična ravnoteža između potrebe za osiguranjem plaćanja poreza i zaštite prava vlasništva podnositelja zahtjeva (vidi, primjerice, N.K.M. protiv Mađarske, br. 66529/11, stavak 42., 14. svibnja 2013.).

25. U ovom predmetu podnositelju je naloženo platiti carinski dug kao da je dotična jahta uvezena, unatoč činjenici da ju nije dovezao u Hrvatsku i iako je jahta ubrzo nakon toga vraćena u Italiju (vidi stavak 5. ove presude). Nema dokaza da je podnositelj jahtu upotrebljavao u komercijalne svrhe ili za vlastite potrebe ili da je na drugi način pokušao zloupotrijebiti postupak privremenog uvoza. Štoviše, prema uputi vlasnika u dobroj vjeri je odvezao jahtu iz radionice u marinu smatrajući da je u suprotnom postojala opasnost od oštećenja jahte.

26. Ništa ne ukazuje na to da carinska tijela nisu mogla naplatiti carinski dug izravno od vlasnika jahte (po čijim uputama je podnositelj zahtjeva postupao) ili od novčanog iznosa dobivenog njezinom prodajom. Umjesto toga, iako ju je policija prvotno zaplijenila, jahta je vraćena vlasniku i dopušteno joj je da napusti Hrvatsku (vidi stavak 5. ove presude), dok je obveza plaćanja duga nametnuta samo podnositelju zahtjeva.

27. Domaća tijela nisu uzela u obzir te elemente (vidi stavke 25. – 26. ove presude), imovinsko stanje podnositelja zahtjeva ili činjenicu da mu je zbog istih događaja izrečena i novčana kazna za carinski prekršaj (vidi stavak 6. ove presude). Umjesto toga, ta su se tijela usredotočila isključivo na zakonitost njegova postupanja. Prema tome, opseg njihova preispitivanja bio je preuzak da bi ispunio uvjet uspostavljanja „pravične ravnoteže” (vidi, primjerice, gore navedeni predmet Krayeva, stavak 30.).

28. Kada je riječ o njegovu imovinskom stanju, podnositelj zahtjeva ustvrdio je da, budući da ima skromna primanja i imajući u vidu znatan iznos carinskog duga, taj dug još nije podmirio. Vlada to nije osporila.

29. Prethodna razmatranja dostatna su Sudu za zaključak da je u danim okolnostima nalaganje podnositelju zahtjeva da plati carinski dug za uvoz jahte nametnulo podnositelju nerazuman teret i u bitnome narušilo njegovo imovinsko stanje. Domaća tijela tako su prekoračila svoju široku slobodu procjene u pitanjima oporezivanja i nisu uspostavila pravičnu ravnotežu između suprotstavljenih interesa.

30. Stoga je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju"

7. Slijedom iznijetog, uvažavajući pravno shvaćanje iznijeto u prethodno citiranoj odluci Europskog suda, valjalo je, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, odlučiti kao u dispozitivu.

8. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini sastav prijedloga za obnovu spora u iznosu 1.250,00 € (Tbr. 27. tč. 3. Tarife), uvećano za PDV u iznosu od 312,50 €, odnosno sveukupno 1.562,50 €ukupno iznosi 1.000,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi obzirom da sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18, 51/23; dalje: ZSP) trošak sudske pristojbe pada na teret stranke samo u slučajevima kada Sud odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev (tč. III. izreke).

U Rijeci 10. siječnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić

.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DNA:

- opunomoćeniku predlagatelja EJ, odvjetniku u [adresa]

- Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5