Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Broj: Gž-561/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Pazina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz odvjetničkog društva Porobija&Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika, izjavljenim protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj: P-1716/2019-21 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja RD i tuženika Zagrebačke banke d.d. kao osnovana, te se ukida rješenje i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj: P-1716/2019-21 od 28. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja usmjerena na utvrđenje ništetnim odredbi iz ugovora o namjenskom kreditu broj 3210221867/07 zaključenim između tužitelja i tuženika, solemniziranog kod javnog bilježnika Davora Dušića dana 23. srpnja 2007. te usmjerena na utvrđenje u cijelosti ništetnim Dodatka ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka, solemniziranog dana 21. siječnja 2016. kod javnog bilježnika Davora Dušića. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu iznosa od 197.599,44 kune/26.225,95 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos te iznosa od 32.000,00 kuna/4.247,13 eura sa zakonskim kamatama, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova dok je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 414,76 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate dok je u ostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija rješenje i presudu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i prvostupanjsko rješenje i presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Također žalbu podnosi i tuženik i to samo u odnosu na točku III. izreke presude tj. protiv odluke suda o troškovima postupka. Tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se žalba usvoji te preinači točka III. izreke presude na način da se tuženiku dosudi zatraženi trošak u visini od 2.500,00 eura kao i trošak žalbe, sve sa zateznim kamatama.
3. Na izjavljene žalbe nisu dostavljeni odgovori.
4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode žalbene navode stranaka, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati dok je u odnosu na rješenje došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđenje ništetnosti dodatka ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke zaključile ugovor o namjenskom kreditu 9. srpnja 2007. koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Davora Dušića 23. srpnja 2007. Također parnične stranke zaključile su i Dodatak ugovora o kreditu 20. siječnja 2016., a koji je ovjeren od javnog bilježnika Davora Dušića 21. siječnja 2016. Dakle parnične stranke su izvršile konverziju osnovnog ugovora o kreditu. U provedenom postupku prvostupanjski sud rješenjem odbacuje tužbu tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve usmjerene na utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu i dodatka ugovora o kreditu te presudom odbija tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu novčanih iznosa temeljem ništetnih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tuženik zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8.1. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
9. Osnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je rješenjem odbacio tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve. Naime, prvostupanjski sud rješenjem je odbacio tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o namjenskom kreditu te Dodatka ugovora o kreditu navodeći da tužitelj nema pravni interes za tužbu u navedenom dijelu.
9.1. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije osnovan. Naime, sama činjenica što su stranke 20. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u daljem tekstu ZIDZOPK) temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o namjenskom kreditu od 9. srpnja 2007. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu kao i Dodatak ugovora o kreditu ništetne. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. – nastavno ZOO), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odnosno Dodatka ugovora kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu odnosno Dodatka ugovora o kreditu.
9.2. Imajući u vidu gore navedeno neosnovan je pravni stav prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe te je stoga u navedenom dijelu osnovana žalba tužitelja kada isti navodi da ima pravni interes za podnošenje tužbe odnosno da je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom ista nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja obrazlažući to stavom da su stranke provele konverziju kredita u CHF, da je tužitelj prihvatio izračun konverzije pri čemu nije bio u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju odnosno Dodatak ugovora nije zaključen zbog nedovoljnog iskustva tužitelja, njegove lakomislenosti ili zavisnosti. Sklapanjem dodatka ugovora prestala je obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtjeva. Prvostupanjski sud je, osim uvida u ugovor o namjenskom kreditu i Dodatka ugovora o kreditu, odbio izvođenje drugih dokaza cijeneći iste nepotrebnim.
10.1. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice tj. ima li tužitelj status potrošača, je li sklapanjem Dodatka ugovora o konverziji tužitelj u cijelosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ugovornih odredbi te jesu li Odredbe ugovora o namjenskom kreditu i Dodatka ugovora o kreditu ništetne ili ne odnosno jesu li tužitelju bile razumljive, je li tužitelj imao mogućnost pregovaranja i utjecaja na sadržaj navedenih ugovora, jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sve navedene činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao zauzimajući pravni stav da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestala obveza tuženika, a koji pravni stav prvostupanjskog suda nije osnovan. Zbog svega navedenog prvostupanjska presuda se ne može niti ispitati čemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
11. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda i rješenje su ukinuti i odlučeno je kao u izreci rješenja.
12. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka, u odnosu na koju odluku su žalbe podnijeli tužitelj i tuženik.
13. Sukladno odredbi članka 371. ZPP-a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, provest će dokaze predložene od stranaka, te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužitelja za tužbu te će raspraviti i zahtjev tužitelja je li sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen ili ne, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe.
15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 10. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vesna Vrkić Perak