REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1893/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzova 4, Zagreb, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb protiv 1.tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb i 2.tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 6. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, danom objave 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, iznos od 2.034,02 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da mu I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. isplati iznos od 871,73 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. isplati iznos od 871,73 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se I. tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.059,60 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se dio zahtjeva tužitelja kojim traži da se I. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naloži naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 1.176,90 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja kojim traži da mu II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.176,90 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 18. ožujka 2022. u mjestu Volinja dogodila prometna nezgoda zbog naleta vozila, kojim je upravljao ŠĆ, na srnu. Ističe da ŠĆ nije bio u mogućnosti zaustaviti vozilo, a da nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova. Navodi da je osiguranik tužitelja 23. ožujka 2022. prijavio nastanak štetnog događaja tužitelju te je tužitelj sačinio izvid štete. 10. lipnja 2022. tužitelj je nadoknadio osiguraniku nastalu štetu u iznosu od 2.905,75 EUR te time ispunio svoju obvezu iz kasko osiguranja. Pojašnjava da je isplatom štete na tužitelja, kao osiguravatelja, preneseno potraživanje na temelju čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, ističe da je tužitelj I. tuženiku uputio regresni zahtjev 28. ožujka 2022. Objašnjava da odgovornost za štetu proizlazi iz čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u vezi s čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. U slučaju odbijanja prvog tužbenog zahtjeva, tužitelj podnosi tužbu protiv eventualnog tuženika, odnosno II. tuženika, dok objašnjava da se radi o eventualnoj subjektivnoj kumulaciji. Stoga predlaže da sud naloži I. tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.905,75 EUR. 2. Rješenjem od 11. listopada 2023. sud je vratio tužbu tužitelju radi ispravka i dopune na način da tužbom i tužbenim zahtjevom tužitelj obuhvati sve utužene tuženike (listovi 36. – 38. spisa).

3. Postupajući po navedenom rješenju tužitelj je ispravio i dopunio tužbu na način da je uz I. tuženika označio i II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. te postavio prvi tužbeni zahtjev kao u tužbi od 19. listopada 2022. Uz prvi tužbeni zahtjev tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu istog iznosa ali sada od II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. (listovi 39. – 43. spisa).

4. I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije vlasnik lovišta, niti divljači, već je divljač javno dobro. Poziva se na čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Ističe da se štetni događaj dogodio na nelovnoj površini, odnosno izvan područja lovišta, uz poziv na čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu. Navodi da vozač ŠĆ nije prilagodio brzinu kretanja zbog čega je on izazvao prometnu nezgodu jer je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Objašnjava da je vozač dužan prilagoditi brzinu kretanja na način da može pravodobno zaustaviti vozilo pred svakom zaprekom, a što svakako mora biti brzina manja od dozvoljene. Nadalje, poziva se na čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te ističe da dužnost osiguranja kolnika sigurnim za promet primarno spada u obveze pravne ili fizičke osobe nadležne za održavanje cesta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika.

5. II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. u odgovoru na tužbu ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, osporava odgovornost, visinu i tijek zateznih kamata. Navodi da je tužba u odnosu na II. tuženika nerazumljiva. Poziva se na čl. 921. i čl. 922. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 937. st. 1. i čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da je osiguravatelj u obvezi isplatiti osigurninu tek nakon što ugovaratelj osiguranja plati premiju. Nadalje, poziva se na čl. 7. st. 1. t. 14. Zakona o lovstvu, čl. 49. st. 4. Zakona o zaštiti životinja u vezi s čl. 4. st. 1. t. 4. istog Zakona. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika.

6. I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. u podnesku od 21. ožujka 2024. ističe da za štetu koju divljač prouzroči na cesti ne odgovara lovoovlaštenik već pravna osoba koja je nadležna za održavanje i sigurnost prometa na cestama. Ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz police kasko osiguranja nije vidljiva registracijska oznaka vozila. Ističe da nije jasno zbog čega je isplata izvršena Tisak plus d.o.o., a ne BKS-Lesing Croatia d.o.o., koji je kao vlasnik naveden u potvrdi MUP-a od 28. ožujka 2022. Poziva se na pravno shvaćanje Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018. kojim je zauzet stav da se osoba koja je upisana u evidencijama MUP-a smatra vlasnikom vozila. Osporava visinu štete jer iz potvrde MUP-a proizlazi da je šteta procijenjena na iznos od 132,72 EUR. Ističe da prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka sud mora primijeniti odredbe stare Tarife, a ne odredbe Tarife iz 2023., odnosno da mora primijeniti vrijednost boda od 10,00 kn, a ne vrijednost boda od 2,00 EUR. 7. Na pripremnom ročištu 4. travnja 2024. (listovi 181. – 183. spisa) tužitelj ističe da je II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. odgovara za štetu po čl. 50. Zakona o cestama.

8. Na istom ročištu II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj nije dokazao da je II. tuženiku od strane lovačkog društva podnesen zahtjev. Ukazuje da se radi o trgovačkom sporu zbog čega je potrebno da sud odlučuje na temelju isprava, a zbog čega je tužitelj trebao dokazati da je plaćena premija.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao policu za automobilska osiguranja od 22. studenoga 2021. (list 5. spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska od 23. ožujka 2022. (listovi 6. i 7. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 18. ožujka 2022. (list 8. spisa), račun Auto servis Cindrić br. 000201/026/026 od 2. svibnja 2022. (listovi 9. i 10. spisa), potvrdu o uplati od 10. lipnja 2022. (list 11. spisa), regresni zahtjev br. R-2022/0000353 od 15. lipnja 2022. (list 12. spisa), dopis tuženika od 6. srpnja 2022. (list 13. spisa), potvrdu MUP-a, PU sisačko-moslavačka br. 511-10-14-22-3 od 28. ožujka 2022. (listovi 29. i 30. spisa), ovjerenu izjavu ŠĆ (listovi 32. i 33. spisa), opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (listovi 44. – 52. spisa), izvid štete sačinjen 25. travnja 2022. (list 59. spisa), prometnu dozvolu (listovi 62. i 63. spisa), vozačku dozvolu (listovi 64. i 65. spisa), dopis I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. upućen tužitelju od 6. srpnja 2022. (list 69. spisa), suglasnost za samostalno rješenje i isplatu djelomične štete od 16. studenoga 2021. (list 80. spisa), popis teretnih i osobnih vozila krajnjeg korisnika Tisak plus d.o.o. kod davatelja leasinga BKS-Leasing Croatia d.o.o. (listovi 81. – 83. spisa), razgledao fotografije oštećenog automobila (listovi 84. – 121. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet Berislava Šimunovića, dipl. ing. od 25. lipnja 2024. (listovi 203. – 210. spisa) te usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka sa ročišta od 6. prosinca 2024. (list 238. spisa).

10. Sud je također pročitao presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev 2449/1990-2 od 27. veljače 1991. (list 14., 74. i 75. spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 230/2020-3 od 23. kolovoza 2021.( listovi 15. i 16., 70. – 73. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev 1132/1993-2 od 6. srpnja 1994. (listovi 17. i 18., 76. – 79. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev 1486/1994-2 od 25. svibnja 1994. (listovi 130. i 131. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7511/2016-2 od 9. kolovoza 2010. (listovi 138. – 142. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-5032/2021-3 od 5. rujna 2022. (listovi 144. – 147. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-696/2020 od 16. lipnja 2021. (listovi 148. – 152. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 3870/2022-2 od 6. studenoga 2023. (listovi 154. – 164. spisa), presudu Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2327/2015-2 od 14. lipnja 2017. (listovi 166. – 170. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023. (listovi 171. – 178. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev 53/2014-2 od 22. svibnja 2018. (listovi 222. – 226. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-5681/2021-3 od 1. rujna 2022. (listovi 227. – 231. spisa) te izvadak iz znanstvenog rada mar. iur. RĆ pod nazivom "Naknada štete naletom divljači na vozilo" (listovi 232. – 234. spisa).

11. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022 i 114/2022), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema I. tuženiku Euroherc osiguranje d.o.o. za regresnu isplatu isplaćene naknade imovinske štete na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] nastalu uslijed prometne nezgode koja se dogodila 18. ožujka 2022. kada je navedeno vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač (srnu). Uz prvotni tužbeni zahtjev, postavljen je i eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelj po istoj osnovi traži isplatu istog iznosa od II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o.

13. Prvenstveno valja navesti da I. tuženik Euroherc osiguranje d.o.o. i II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. nisu jedinstveni suparničari u ovoj pravnoj stvari.

14. Između tužitelja i I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. sporna je aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnov, odgovornost i visina.

15. Između tužitelja i I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. nije sporno da je tužitelj isplatio Tisak plus d.o.o. iznos od 2.905,75 EUR te da je taj iznos isplatio 10. lipnja 2022.

16. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. ističe da iz police kasko osiguranja nije vidljiva registracijska oznaka, odnosno da se ne može utvrditi i potvrditi da se navedena polica odnosi na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Zbog navedenog, sud je izvršio uvid u policu za automobilska osiguranja br. 020408459504 (list 5. spisa) te je utvrdio da je u pravu I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. kada navodi da u predmetnoj polici nije naznačena reg. oznaka vozila. Međutim, iz police je razvidno da se navedena polica odnosi na vozilo marke Renault, tipa Master Furgon, br. šasije [broj šasije]. Jednak broj šasije vozila naznačen je i u prijavi štete iz osiguranja automobilskog kaska od 23. ožujka 2022. (listovi 6. i 7. spisa). U prijavi štete navedena je i ista marka i tip, odnosno vrsta vozila, kao i u polici koja prileži spisu na listu 5. Ujedno, iz potvrde PU sisačko- moslavačka br. 511-10-14-22-3 od 28. ožujka 2022. (listovi 29. i 30. spisa) proizlazi da je u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 18. ožujka 2022. u mjestu Volinja, sudjelovalo teretno vozilo marke i tipa Renault Master, godina proizvodnje 2021. s prometnom dozvolom serijskog broja [broj prometne dozvole]. U polici osiguranja (list 5. spisa) vidljivo je da je godina izrade osiguranog vozila 2021., a što se poklapa s godinom proizvodnje vozila iz potvrde MUP-a. Nadalje, uvidom u izvid štete (list 59. spisa) vidljivo je da je zapisnik o izvidu štete sačinjen u odnosu na vozilo marke Renault Master, br. šasije [broj šasije], a koji se broj šasije slaže s brojem šasije navedenim u polici kasko osiguranja. Također, radi otklanjanja prigovora nedostatka aktivne legitimacije, sud je izvršio uvid i u prometnu dozvolu vozila koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju (listovi 62. i 63. spisa) te je utvrdio da vozilo s brojem šasije [broj šasije] jest vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. S obzirom na to da se broj šasije iz prometne dozvole (posebice uvid u list 63. spisa) slaže s brojem šasije vozila u polici kasko osiguranja (posebice uvid u list 5. spisa), sud je utvrdio da je predmet kasko osiguranja upravo vozilo marke Renaul Master, reg. oznaka [registarska oznaka], br. šasije [broj šasije], zbog čega je valjalo kao neosnovan odbiti prigovor I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. da predmet osiguranja iz police kasko osiguranja, koja prileži spisu na listu 5., nije vozilo reg. oznaka [registarska oznaka].

17. Iz suglasnosti za samostalno rješavanje i isplatu djelomičnih šteta BKS-Leasing Croatia d.o.o. od 16. studenoga 2021. s prilogom popisa teretnih i osobnih vozila (listovi 80. – 83. spisa) proizlazi da je BKS-Leasing Croatia d.o.o., kao vlasnik i davatelj objekta leasinga, dao suglasnost Car fleet management d.o.o., kao primatelju leasinga, odnosno krajnjim korisnicima leasinga da samostalno provede postupak rješavanja djelomičnih šteta na vozilima evidentiranim u priležećoj tablici. U navedenoj tablici evidentirano je i vozilo iz ovog predmeta s br. šasije [broj šasije] (posebice uvid u list 81. spisa). Iz navedene suglasnosti proizlazi da je kao krajnji korisnik predmetnog vozila evidentiran upravo Tisak plus d.o.o., a koji je istovremeno i ugovaratelj i osiguranik u polici kasko osiguranja (list 81. i 5. spisa). Slijedom iznesenog, valjalo je i po ovoj osnovi, kao neosnovan, otkloniti prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. Naime, osiguravatelj (ovdje tužitelj) je pravilno isplatio štetu svom osiguraniku Tisak plus d.o.o., a koji je i kao ugovaratelj osiguranja i kao osiguranik naveden u polici kasko osiguranja, a koji je istovremeno i krajnji korisnik leasinga, a za što je krajnji korisnik leasinga bio ovlašten od strane davatelja leasinga po prethodno navedenoj suglasnosti davatelja leasinga.

18. Nadalje, prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) uređen je odredbom iz 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

19. Pritom odredbom iz čl. 921. ZOO-a je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

20. Iz police kasko osiguranja broj 020408459504 proizlazi da je osiguranik po navedenoj polici upravo Tisak plus d.o.o. (list 5. spisa). S obzirom na to da između stranka nije sporno da je tužitelj naknadu štete isplatio Tisak plus d.o.o., to je došlo do zakonske subrogacije iz odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, suprotno osporavanju tuženika, a zbog čega je upravo tužitelj ovlašten ustati sa tužbom u ovom predmetu i potraživati isplaćen iznos naknade štete.

21. Čak i u slučaju da se uzme da je Tisak plus d.o.o., kao ugovaratelj ugovorio osiguranje u korist i za račun trećega, to bi došlo do primjene odredbe iz čl. 929. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju. Stoga je, čak i u takvom slučaju, osnovano isplatio tužitelju naknadu štete Tisak plus d.o.o. jer iz suglasnosti sa priležećom tablicom proizlazi da je Tisak plus d.o.o. bio ovlašten na samostalno provođenje postupka rješavanja štete na predmetnom vozilu, kao što je prethodno obrazloženo.

22. Prigovore II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, vezane uz odredbe iz čl. 926. st. 1. i čl. 937. st. 1. ZOO-a, sud nije razmatrao u odnosu na I. tuženika Euroherc osiguranje d.d., a sve kako ih I. tuženik nije istakao dok tuženici u ovoj pravnoj stvari nisu jedinstveni suparničari, kao što je već obrazloženo.

23. Uvidom u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska od 23. ožujka 2022. (listovi 6. i 7. spisa) vidljivo je da je osiguranik tužitelja Tisak plus d.o.o. podnio prijavu štete u kojoj je kao opis prometne nezgode naveo da je prilikom vožnje došlo do naleta vozila na divlju životinju u kojoj prometnoj nezgodi je oštećena prednja strana vozila i to maska i branik.

24. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu vidljivo je da vozač ŠĆ tijekom prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola (list 8. spisa).

25. Uvidom u račun Auto servis Cindrić, vlasnika GĆ od 2. svibnja 2024. (listovi 9. i 10. spisa) vidljivo je da je izvršen popravak navedenog vozila te da račun iznosi 2.905,75 EUR / 21.893,40 kn, bez PDV-a.

26. S navedenim u vezi, iz ispisa transakcije (list 11. spisa) proizlazi da je tužitelj, kao osiguravatelj, isplatio Tisak plus d.o.o., kao osiguraniku upravo iznos koji je naveden u računu Auto servis Cindrić od 2. svibnja 2024., a koji račun je izdan za popravak kasko osiguranog vozila iz ovog predmeta.

27. Nadalje, vidljivo je da je tužitelj uputio I. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. odštetni zahtjev 15. lipnja 2022. što tuženik ne osporava već potvrđuje svojim dopisom od 6. srpnja 2022. da je odštetni zahtjev zaprimljen 17. lipnja 2022. (listovi 12. i 13. spisa).

28. Iz potvrde MUP-a, PU sisačko-moslavačka br. 511-10-14-22-3 od 28. ožujka 2022. (listovi 29. i 30. spisa) proizlazi da je 18. ožujka 2022., oko 5.15 sati, u mjestu Volinja kbr. 29m, Općina Dvor, vozač ŠĆ upravljao teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te da nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti uslijed čega je prednjim dijelom vozila naletio na srnu koja je prelazila cestu. Ujedno je iz navedene potvrde vidljivo da je na predmetnoj dionici ceste postavljen prometni znak "divljač na cesti". Također, u navedenoj potvrdi je naznačeno da je vozač ŠĆ izazvao prometnu nesreću jer je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o o sigurnosti prometa na cestama.

29. Razmatranjem fotografija vozila reg. oznaka [registarska oznaka] (listovi 84. – 121. spisa) vidljivo je da se radi o teretnom vozilu, odnosno o kombi vozilu, koje je oštećeno u prednjem dijelu, a s istim brojem šasije kao što je to i navedeno u polici osiguranja (posebice uvid u list 86. spisa).

30. Svjedok ŠĆ dao je i pisanu izjavu koju je ovjerio pred javnim bilježnikom 20. siječnja 2023. (listovi 32. i 33. spisa), u kojoj je naveo da mu je prilikom vožnje istrčala srna koja je nakon udara u automobil uginula.

31. Nadalje, svjedok ŠĆ saslušan je i na glavnoj raspravi 21. svibnja 2024. (listovi 186. i 187. spisa) te je tada naveo da se prometna nezgoda dogodila uz rijeku Unu, na mjestu gdje se nalazi kuća i livada, istakao je da mu je na cestu istrčao srndać koji je imao rogove, da je on udario navedenu životinju, nakon čega je srndać pao i ostao ležati na cesti. Objasnio je da je srndać došao ili iz kanala ili iz visoke trave koja se nalazila uz cestu, a da on nije stigao reagirati, već je reagirao kočenjem nakon što se udar dogodio. Tako je postupio jer je opazio srndaća u trenutku tek kada se već dogodilo. Srndać je bio smeđe boje te je bio težak oko 30 – 40 kg, a siguran je da je to bio muški srndać jer je imao rogove. Na toj cesti je slab promet, posebice u to doba dana (oko 5 sati ujutro). Vozio je 60 – 70 km/h i izrečena mu je novčana kazna za brzinu vožnje. Na toj cesti zna biti divljih životinja, pa i divljih svinja.

32. Sud je u pretežnom dijelu prihvatio iskaz svjedoka ŠĆ, kao istinit, jer je svjedok iskazivao životno, logično, očekivano prilikama na cesti, a posebice stoga što je svjedok na jednak način opisivao nastanak štetnog događaj više puta tijekom davanja usmenog iskaza na glavnoj raspravi, a kojim iskazom je u cijelosti potvrdio i svoj iskaz dan u pisanoj, ovjerenoj izjavi. Također, svjedok je iskazivao sukladno svim ispravama u spisu, posebice potvrdi MUP-a, fotografijama oštećenog vozila i navodima iz prijave štete tužitelju. Sud samo nije prihvatio iskaz svjedoka ŠĆ u dijelu u kojem je naveo da je prije naleta vozio brzinom od oko 60 – 70 km/h. Navedeno stoga jer je sud iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 25. lipnja 2024. (listovi 203.

– 210. spisa) utvrdio da je svjedok i vozač ŠĆ neposredno prije naleta vozio brzinom od oko 84,1 km/h.

33. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislavu Šimunoviću koji je sačinio nalaz i mišljenja 25. lipnja 20224. (listovi 203. – 210. spisa) iz kojeg proizlazi da je teretno vozilo osiguranika tužitelja sredinom prednjeg dijela naletjelo na lijevi, bočni dio srndaća koji je pretrčavao kolnik, dolazeći vozilu s desne strane. Prema zatečenim tragovima na kolniku, mjesto naleta se nalazilo oko 1,4 m od desnog ruba kolnika (po širini kolnika) i oko 16 do 18 m prije početka traga kočenja prednjeg desnog kotača (po dužini kolnika).Brzina teretnog vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta iznosila je oko 84,1 km/h.U trenutku štetnog događaja bila je noć, a dio kolnika na kojem je došlo do naleta bio je neosvijetljen. Vozač teretnog vozila osiguranika tužitelja mogao je vidjeti srndaća tek kad mu je on ušao u domet svjetala vozila. Kako je do naleta došlo na otvorenom dijelu ceste, vozač teretnog vozila osiguranika tužitelja je najvjerojatnije vozio s upaljenim dugim svjetlima. Pod dugim svjetlima, srndaća koji mu je dolazio s desne strane, vozač je mogao uočiti na oko 2,5 m desno od desnog ruba vozila i oko 80 m ispred vozila. Od trenutka kada je srndać ušao u vidno polje vozaču vozila osiguranika tužitelja, pa do mjesta naleta, srndać je prešao put od oko 3,5 m do 3,6 m za vrijeme od oko 0,6 s. U tom trenutku vozilo se nalazilo udaljeno oko 14 m od mjesta naleta. Da je vozač vozila tada i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na srndaća bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 14 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 55,1 m. Na raspoloživom putu od oko 14 m vozač teretnog vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 36,5 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 50 km/h. U predmetnom štetnom događaju na teretnom vozilu osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od oko 2.905,75 EUR (bez PDV).

34. Na pisano izrađeni nalaz i mišljenje II. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. se očitovao u podnesku od 9. srpnja 2024. (listovi 217. i 218. spisa) u kojem je ukratko naveo da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vozač upravljao brzinom većom od dopuštene, odnosno da nije prilagodio svoju brzinu kretanja.

35. Tužitelj se na pisano izrađeni nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 11. srpnja 2024. (listovi 219. – 221. spisa) u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

36. I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. je prigovore na nalaz i mišljenje istakao u podnesku od 19. srpnja 2024. (listovi 235. i 236. spisa).

37. Zbog prigovora I. tuženika sud je pozvao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu 6. prosinca 2024., radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na kojoj je vještak u cijelosti ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja dok je u odnosu na naletnu brzinu vozila kod oko 50 km/h naveo da bi u tom slučaju šteta na vozilu bila manja ali da bi bilo nagađanje govoriti o opsegu i visini štete u tom slučaju zbog čega ne može dati odgovor na navedeni upit o visini štete u slučaju da je vozač vozila upravljao vozilom dopuštenom brzinom kretanja.

38. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je sačinjen detaljno, stručno i obrazloženo dok je vještak prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odgovorio na prigovore i pitanja I. tuženika na profesionalan i stručan način dok se u ocjenu nagađanja nije želio upuštati (a što se ni ne bi moglo smatrati vještačenjem).

39. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 – dalje u tekstu: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

40. Nadalje, a s obzirom na to da između stranaka nije sporno da se šteta dogodila izvan lovišta, odnosno nelovnom području, konkretno na cesti, to, prema stavu ove sutkinje, ne dolazi do primjene specijalne odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a.

41. Navedeno stoga jer odredba čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a uređuje štete koje se dogode isključivo na lovištu i koje su nastale zbog provođenja lova (dok ova šteta nije nastala u lovištu, već na cesti, te nije nastala provođenjem lova).

42. Međutim, prema odredbi iz čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

43. Stav je ove sutkinje da divljač i to u konkretnom predmetu srndać na cesti predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe iz čl. 1064. ZOO-a. Navedeno posebice stoga jer je u ovom predmetu srndać naglo i iznenada iskočio na cestu te udario u vozilo koje se kretalo predmetnom dionicom ceste.

44. Stoga je valjalo, kao neosnovan, otkloniti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika Euroherc osiguranje d.d.

45. Naime, prema odredbi iz čl. 1. ZL-a tim Zakonom se uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (st. 2.). Poslovi iz st. 2. toga čl. imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore (st. 3.).

46. Pritom cilj navedenog Zakona je propisan čl. 4. ZL-a i to je osigurati održivo gospodarenje populacijama divljači i njihovim staništima na način i u obujmu kojim se trajno unapređuje vitalnost populacije divljači, proizvodna sposobnost staništa i biološka raznolikost, čime se postiže ispunjavanje gospodarske, turističke i rekreativne funkcije te funkcije zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

47. Prema čl. 7. t. 11. ZL-a lovnogospodarski planovi su lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači, program zaštite divljači i njihove revizije.

48. Prema čl. 7. t. 12. ZL-a lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju toga Zakona.

49. Prema čl. 43. st. 1. ZL-a pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana.

50. Prema čl. 44. st. 1. ZL-a lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

51. Prema čl. 52. ZL-a uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskim planom te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima.

52. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZL-a proizlazi da, iako je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, lovoovlaštenik, u konkretnom predmetu osiguranik tuženika je ovlašten i dužan gospodariti divljači, odnosno ima sva prava i sve dužnosti vezane uz zaštitu i uzgoj populacije divljači. Ukratko, lovoovlaštenik izvršava prava i dužnosti vlasnika divljači.

53. Time je upravo I. tuženik Euroherc osiguranje d.d., kao osiguravatelj lovoovlaštenika (što I. tuženik ne osporava) odgovoran za štetu uzrokovanu od opasne stvari, u konkretnom predmetu srndaća koji je izletio na cestu i uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo kasko osigurano kod tužitelja, suprotno osporavanjima I. tuženika.

54. Prema odredbi iz čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Ujedno, prema čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Također, prema odredbi iz čl. 1067. st. 3. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenih djelomično pridonio nastanku štete.

55. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da se 18. ožujka 2022., u mjestu Volinja, dogodila prometna nezgoda i to na način da je vozač ŠĆ upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], brzinom od oko 84,1 km/h, na kojoj dionici ceste je brzina ograničena na 50 km/h, te da mu je ispred vozila iz kanala ili s livade izletjela divljač i to konkretno srndać, smeđe boje, težine 30 – 40 kg, a koja je uslijed naleta uginula na mjestu prometne nezgode. Stoga je sud utvrdio da se prometna nezgoda dogodila zbog toga što je srndać, kao opasna stvar, naglo istrčao na cestu kojom prometuju motorna vozila. Međutim, a kako je sud utvrdio da je vozač upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene (50 km/h) za 34,1 km /h (vozač je vozio brzinom od oko 84,1 km/h, to je sud utvrdio da je takvom vožnjom vozač doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30 %.

56. Naime, prema odredbi iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, – dalje u tekstu ZOSPC) vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

57. S obzirom na to da je vozač ŠĆ upravljao vozilom brzinom većom za 34,1 km/h od dopuštene, dok je istovremeno sam naveo da je na toj dionici ceste uobičajen izlazak divljih životinja, pa čak i divljih svinja na cestu te istovremeno postoji i prometni znak "divljač na cesti", to valja zaključiti da vozač nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i terena na način da može pravodobno zaustaviti svoje vozilo pred svakom zaprekom koju, u konkretnom uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

58. Visinu štete sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja od 25. lipnja 2024. u iznosu od 2.905,75 EUR, a koji nalaz i mišljenje je potvrdio i visinu računa popravka vozila Auto Cindrić. Stoga je valjalo kao neosnovan odbiti prigovor I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. kojim je naveo da je potvrdom MUP-a utvrđena visina štete u iznosu od 132,72 EUR. Naime, djelatnici policije u potvrdi MUP-a naveli su samo procijenjeni iznos, a ne samo stvarnu i realnu visinu štete, a radi čega je sud proveo i stručno prometno vještačenje.

59. S obzirom na to da je sud ocijenio da je divljač (srndać), odnosno I. tuženik Euroherc osiguranje d.d. odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70 % (čl. 1064. ZOO-a), dok je istovremeno vozač kasko osiguranog vozila odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30 % (čl. 1067. st. 3. ZOO-a), to je sud prihvatio privi postavljeni tužbeni zahtjev prema I. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. u iznosu od 2.034,02 EUR (70 % iznosa štete). Pritom sud nije ocijenio veću suodgovornost vozača kasko osiguranog vozila, odnosno veći doprinos nastanku prometne nezgode jer bi se prometna nezgoda dogodila i u slučaju da je vozač upravljao vozilo i dopuštenom brzinom kretanja za predmetnu dionicu ceste (navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka), Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi da bi prometna nezgoda bi izbjegnuta tek u slučaju da je vozač upravljao vozilom manjom od dopušten brzine kretanja, odnosno konkretno brzinom od manjom od 36,5 km/h. Međutim, nikako se ne može uzeti osnovanim navodi tužitelja da je štetni događaj nastao takav i u tom opsegu samo zbog izlijetanja divljači jer je ovako velika brzina kretanja doprimnjela nastanku i visini štetni (takvo što proizlazi i iz usmeno danog nalaza i mišljenja, dok se u vsiini štete u tom slučaju vještak nije upuštao jer se ne bi radio o stručnom nalazu i mišljenju već pogađanju). time je upravo primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 1064. i čl. 1067. st. 3. ZOO-a valjalo pravilno utvrditi visinu naknade štete u smislu odredbe iz čl. 15. kasko uvjeta tužitelja (posebice uvid u list 48. spisa).

60. Na dosuđeni iznos glavnice od 2.034,02 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate od dana plaćanja iznosa naknade štete do isplate, sve primjenom odredbi iz čl. 963. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u netrgovačkim ugovorima.

61. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke.

62. Međutim, a kako je sud utvrdio da je vozač kasko osiguranog vozila odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30 %, to je valjalo za iznos od 871,73 EUR u odnosu na I. tuženika odlučiti kao u t. II. izreke.

63. Nadalje, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev prema I. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. prihvaćen u iznosu od 2.034,02 EUR, to u odnosu na isplatu navedenog iznosa sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu prema II. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o.

64. Međutim, a kako je sud odbio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. u iznosu od 871,73 EUR, to je u odnosu na dio odbijenog tužbenog zahtjeva prema II. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. valjalo odlučiti u daljnjem nastavku.

65. Prema odredbi iz čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019. i 144/2021. – dalje u tekstu ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga čl. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

66. S navedenim u vezi, sud je utvrdio da je predmetna dionica označena prometnim znakom "divljač na cesti" (posebice uvid u potvrdu MUP-a – listovi 29. i 30. spisa). Stoga, a kako je sud utvrdio da je dionica ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda označena prometnom signalizacijom, odnosno konkretno prometnim znakom "divljač na cesti", to nema mjesta prihvaćanju eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 871,73 EUR u odnosu na II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

67. Kako je tužitelj djelomično uspio u parnici (uspio u omjeru od 70 % u odnosu na I. tuženika Euroherc osiguranje d.d., dok je u odnosu na II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. u cijelosti izgubio parnicu), to je troškove parničnog postupka u odnosu na I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. valjalo dosuditi primjenom odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

68. Suprotno upiranjima I. tuženika, sud je primijenio odredbe tzv. nove Tarife, odnosno Tarife iz 2023. odnosno konkretno Tbr. 54. navedene Tarife kojim je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR. Navedeno stoga jer je Tbr. 52.3. navedene Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Tako i Vrhovni sud RH u odlukama posl. br. Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev 847/2021 od 13. veljače 2024.

69. Stoga je tužitelju u odnosu na vrijednost predmeta spora od 2.905,75 EUR, valjalo priznati troškove i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 19. listopada 2023. i 11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima održanima 4. travnja 2024., 21. svibnja 2024. i 6. prosinca 2024., za svako po iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Tužitelju također pripada i trošak zastupanja na ročištu odgođenom prije početka raspravljanja 22. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.5. Tarife. Sve troškove valjalo je uvećati za PDV-e. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 75,50 EUR kao i trošak pristupa svjedoka na glavnu raspravu u iznosu od 11,00 EUR. Sve prethodno navedene troškove valjalo je u konačnici tužitelju dosuditi u omjeru od 40 %, primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a (70 % - 30 % = 40 %) dok je trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR tužitelju valjalo dosuditi u cjelokupnom iznosu. Slijedom iznesenog, valjalo je naložiti I. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da naknadi tužitelju ukupan iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 1.059,60 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate kako su i tražene, počev od dana nakon presuđenja do isplate, sve primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. IV. izreke.

70. Međutim, valjalo je kao neosnovan odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.176,90 EUR sa zateznim kamatama, a koji troškovi se odnose na previsoko tražen trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 22. ožujka 2024. (trošak ovog ročišta suđen je po Tbr. 9.5. Tarife kao što je prethodno obrazloženo te za navedeno ročište tužitelju ne pripada puni iznos Tarife), kao i na preostali omjer nedosuđenih troškova (preostalih 60 %), sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

71. S obzirom na to da u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema II. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u odnosu na II. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. valjalo u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. VI. izreke.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 75,51 EUR

2. prvotuženiku, po pun.

3. drugotuženiku

4. kal. 30 dana