REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-517/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice NL, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, Ulica Alda Negrija 22A, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/99, URBROJ: 443-02-01-12-24-4 od 28. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/99, URBROJ: 443-02-01-12-24-4 od 28. veljače 2024. naređeno je tužiteljici kao vlasnici da u roku od 90 dana ukloni bespravno izgrađene građevine, i to kuću, tlocrtnih dimenzija 6,40 x 7,00 m + 1,70 x 2,40 m, jedne nadzemne etaže, na nadtemeljnom zidu visine cca 0,50 m, smještenu u sjeverozapadnom dijelu navedenog zemljišta, privedenu namjeni, oznake kućnog broja 258H Selo Varoš, te pomoćnu drvenu građevinu tlocrtnih dimenzija 2,70 x 3,80 m, jedne nadzemne etaže, smještenu u zapadnom dijelu navedenog zemljišta, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole.
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi ističe da je predmetna građevina vidljiva na DOF5/2011, te je za istu pravovremeno podnesen zahtjev za ozakonjenje i plaćena naknada za zadržavanje zgrade u prostoru, no nadležno upravno tijelo Općine Medulin još nije izdalo rješenje o izvedenom stanju. Navodi da se predmetna građevina po prostornom planu nalazi u zoni "turističko naselje – T2", te da se na istoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi i građevinski objekt ĐL koji je isti legalizirao još 2016., dok o objektu tužiteljice još nije donesena odluka, pa se radi o šutnji uprave. Smatra da se donošenjem pobijanog rješenja vrijeđa njezino pravo vlasništva jer se predmetna zgrada nalazi u prostoru od prije 2011. godine, dok je prostorni plan novijeg datuma.
3. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 19. prosinca 2024., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st.
1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice, pribava podataka o prostornom planu te rješenja o izvedenom stanju za susjednu građevinu), smatrajući da se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu, a koje se mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije te navoda same tužiteljice.
8. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZG) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. - 130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.
10. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je dana 13. veljače 2024. proveden inspekcijski nadzor građenja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prilikom je utvrđeno da su na predmetnoj čestici, u suvlasništvu tužiteljice, izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, a da za iste nije izdana izvršna građevinska dozvola.
12. Nadalje iz spisa proizlazi da je 16. veljače 2024. kod tuženika pristupila opunomoćenica tužiteljice (odvjetnica Dijana Ažić iz Pule), kojoj je tom prilikom uručen zapisnik o nadzoru. Imenovana se ponovno pristupila kod tuženika 22. veljače 2024., kojom prilikom nije dostavila posebno očitovanje, već je predočila zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju te rješenje kojom se tužiteljici utvrđuje naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene građevine.
13. Tužiteljica u ovome sporu ne osporava lokaciju, dimenzije i narav sporne gradnje, kao ni okolnost da je ona vlasnica/investitor iste, već smatra da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti inspekcijski postupak nadzora i donijeti rješenje o uklanjanju građevine, budući je ista podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, o kojemu zbog šutnje uprave još uvijek nije odlučeno.
14. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.
15. Naime, budući iz svega iznesenog nesporno proizlazi da su predmetne građevine izgrađene bez građevinske dozvole, kao i da je tužiteljica investitor odnosno vlasnica istih, pravilno je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama istoj naložio uklanjanje građevina.
16. Tužiteljici se pritom ukazuje i na odredbu čl. 103. st. 3. ZDI-a kojom je propisano da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s ovim Zakonom.
17. Pritom na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost što je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu građevinu, kao niti da li je isti osnovan te okolnost što je eventualno nastupila šutnja uprave.
18. Naime, odredbom čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) propisano je da će građevinski inspektor prekinuti na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti.
19. Međutim, citiranom odredbom nije propisano da se u slučaju podnošenja zahtjeva za legalizaciju ne može narediti uklanjanje nezakonito izgrađene zgrade, već samo da će se pod određenim uvjetima izvršenje uklanjanja prekinuti, odnosno obustaviti; slijedom čega podnošenje zahtjeva za legalizaciju ne može predstavljati razlog za prekid inspekcijskog postupka nadzora bespravne gradnje, odnosno za zastajanje s donošenjem rješenja o uklanjanju, već može imati učinak samo na postupak izvršenja tog rješenja. Posljedično, eventualno vođenje postupka povodom zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ne predstavlja prethodno pitanje za inspekcijski postupak nadzora zakonitosti gradnje.
20. Što se tiče navoda tužiteljice o nastupu šutnje uprave, ističe se da odredbama mjerodavnog materijalnopravnog propisa (Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) nije propisana premnijeva usvajanja zahtjeva u slučaju neodlučivanja u zakonskom roku, te da tužiteljica ima na raspolaganju zasebne pravne lijekove kojima može zaštititi svoja prava i interese iz tog postupka (žalba i tužba zbog šutnje uprave).
21. Za predmetni postupak nisu relevantni ni navodi tužiteljice koji se odnose na (ne)osnovanost njezinog zahtjeva za ozakonjenje (vidljivost građevine na DOF5/2011, primjenjivi prostorni plan), a tužiteljica iste može isticati u tom postupku.
22. Zaključno, vezano uz navode tužiteljice o izdanom pravomoćnom rješenju o izvedenom stanju od 19. prosinca 2016., ističe se da se navedeno rješenje – kako to i sama tužiteljica navodi – ne odnosi na predmetne građevine, već na građevinu investitora ĐL (kućni broj 258B).
23. Imajući sve u vidu, proizlazi da je pravilno i zakonito tužiteljici naloženo uklanjanje predmetnih bespravno izgrađenih građevina, pri čemu sud nalazi da je eventualna posljedična povreda tužiteljičinog prava vlasništva, zakonita i nužna u demokratskom društvu radi postizanja zaštite javnog interesa koji se očituje u suzbijanju bespravne gradnje.
24. Slijedom navedenog, budući da tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 10. siječnja 2025.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužiteljice Dijani Ažić, odvjetnici u Puli, Ulica Alda Negrija 22A
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8
