Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj Povrv-42/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja EUROLAND d.o.o., J. Kozarca 1a, Čakovec, OIB: 88000989770, zastupan po punomoćnicima iz OD Porobija&Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TNL, odvjetničke vježbenice u OD Porobija&Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, te zamjenice punomoćnika tuženika, EN, odvjetničke vježbenice u OD Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev d.o.o. iz Zagreba, 10. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Hoblaj, Mursko Središće, Trg braće Radića 8a, posl.br.: Ovrv-597/2024 godine od dana 20.03.2024. godine, te se nalaže tuženiku VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EUROLAND d.o.o., J. Kozarca 1a, Čakovec, OIB: 88000989770 podmiri iznos od 358,90 EUR (tristo pedeset osam eura i devedeset centi), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 119,45 EUR od 16.07.2021. godine pa do isplate,

- iznos od 119,45 EUR od 16.07.2022. godine pa do isplate,

- iznos od 120,00 EUR od 01.08.2023. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EUROLAND d.o.o., J. Kozarca 1a, Čakovec, OIB: 88000989770 namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 538,27 eura (petsto trideset osam eura i dvadeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je protiv ovršenika, sada tuženika, 01. veljače 2024. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Ruži Hoblaj iz Murskog Središća, radi isplate iznosa od 358,90 eura, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga 02246 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškovima postupka, te je 20. ožujka 2024. javni bilježnik Ruža Hoblaj iz Murskog Središća donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-597/2024,

2. Protiv citiranog rješenja ovršenik, sada tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi kako je zajednička pričuva za apartmansko naselje Kumenat u Biogradu na Moru pogrešno obračunata jer se ne radi o zgradi, već o apartmanskom naselju, te je pričuva pogrešno definirana. Navodi kako nije zaprimio niti jedan račun, niti je dobio rješenje o kojim prostorima se radi i kolike su površine tih prostora. Stoga pobija navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Stoga je Općinski sud u Čakovcu povodom pravovremeno podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovosudnim rješenjem broj: Povrv-42/2024-2 od 12. travnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ruže Hoblaj iz Murskog Središća broj Ovrv-597/2024, UPP/OS-Ovrv-75/2024 u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle ovršni postupak je prešao u ovaj parnični postupak.

4. S obzirom na navode ovršenika, sud je prigovor ovršenika dostavio ovrhovoditelju (sada tužitelju ) na očitovanje.

5. Podneskom zaprimljenim kod suda 08. svibnja 2024. ovrhovoditelj (tužitelj) se očitovao na prigovor ovršenika (tuženika) protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u kojem navodi kako cijelom nekretninom, na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, te da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Ta zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema tome, zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedničke pričuve u skladu s njezinom namjenom, oni se neće dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu pričuvu. Stoga suvlasnike koji nisu izvršili obvezu uplate zajedničke pričuve ostali suvlasnici (ili upravitelj nekretnine) mogu teretiti za podmirenje dijela takvih troškova za nekretninu, a koji su podmireni iz zajedničke pričuve. Smatra kako je tuženik upoznat s predmetnim Međuvlasničkim ugovorom, kao i sa predmetnim računima koje je tužitelj uredno izdavao za svaku godinu, a isti su uredno stizali na adresu tuženika. Navodi kako je iz Priloga 2. Međuvlasničkog ugovora, odnosno Popisa suvlasnika vidljivo da je isti potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, odnosno dovoljan broj suvlasnika. Stoga, Međuvlasnički ugovor proizvodi pravne učinke u odnosu na sve suvlasnike posebnih dijelova nekretnine apartmanskog naselja Kumenat, Slanica 36-36a, Biograd na Moru te je isti zakonit i valjan i kao takav valjana pravna osnova kojom se utvrđuje visina obveze za plaćanja zajedničke pričuve. Nije sporno kako je tuženik vlasnik nekretnina u navedenom apartmanskom naselju, te stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Podneskom zaprimljenim 28. svibnja 2024. tuženik se očitovao na navode tužitelja. Ističe kako Međuvlasnički ugovor na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje nije sastavljen u skladu sa zakonom, te je u istome pogrešno utvrđena veličina suvlasničkih dijelova nekretnine. Nadalje, da u Međuvlasničkom ugovoru treba biti navedeno ime suvlasnika ovlaštenog za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, dok su u spornom Međuvlasničkom ugovoru navedene dvije osobe, ĆN i KN. No, ono što je sporno jest činjenica da se u odredbama Međuvlasničkog ugovora navodi da je njih kao predstavnike suvlasnika imenovala Udruga vlasnika apartmana Kumenat. U konkretnom slučaju svog ovlaštenog predstavnika bili su dužni i ovlašteni imenovati isključivo suvlasnici nekretnine. Kroz Međuvlasnički ugovor se cijelo vrijeme provlači termin "zajednički dijelovi". Tuženik ističe da apartmansko naselje Kumenat nije upisano u zemljišne knjige nadležnog suda kao jedna nekretnina na kojoj postoji etažno vlasništvo pojedinih suvlasnika apartmana i dijelovi u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika, pa da bi se temeljem toga za cijelo naselje prikupljala sredstva zajedničke pričuve. Umjesto toga, u apartmanskom naselju Kumenat je svaka apartmanska zgrada upisana u zemljišne knjige kao zasebna nekretnina, dakle kao jedinstveno zemljišnoknjižno tijelo u zasebnom zemljišnoknjižnom ulošku i kao takva je etažirana, pa bi stoga, zajednička pričuva trebala biti uspostavljena za svaku od tih nekretnina (zgrada) zasebno, a zatim bi se iz tih sredstava takve zajedničke pričuve, sredstva trebala dalje koristiti za održavanje zajedničkih dijelova. Tuženik ističe da je Međuvlasnički ugovor u potpunosti nerazumljiv i nejasan, te da se iz istog ne može na nedvojben način utvrditi za što se točno sredstva zajedničke pričuve koriste, te tko i na koji način stječe prava iz spornog Međuvlasničkog ugovora. Navodi kako se zemljišta koja služe zgradama (sukladno Popisu zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine koji je prilog Međuvlasničkog ugovora) koriste protivno namjeni i svrsi predviđenoj Međuvlasničkim ugovorom odnosno, pojedine dijelove koji su predviđeni kao zajednički, koriste isključivo pojedini suvlasnici, a ne svi. Tuženik smatra da o zajedničkoj upotrebi nekretnina u tuđem vlasništvu (u ovom slučaju u vlasništvu Udruge) nisu bili ovlašteni odlučivati suvlasnici preostalih nekretnina u sklopu naselja sklapanjem spornog Međuvlasničkog ugovora. O tome je trebao biti sklopljen poseban ugovor između Udruge kao vlasnika u 1/1 dijela i svih preostalih suvlasnika. Također smatra da su iznosi zajedničke pričuve utvrđeni paušalno i bez jasno utvrđenih kriterija jer pričuva nije određena prema stvarnim površinama koje suvlasnici koriste. Stoga smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Na pripremno ročište održano 18. rujna 2024., pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja, dok tuženik nije pristupio, iako je na ročište uredno pozvan. Zamjenica punomoćnika tužitelja ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih iznijetih navoda i dokaznih prijedloga. Kako stranke u postupku nisu stavile daljnje dokazne prijedloge, to je sud zaključio prethodni postupak.

8. Na glavnu raspravu održanu 11. prosinca 2024. pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja i zamjenica punomoćnika tuženika, te svjedoci AN, ĐN i MN.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka na listu 9 spisa, u račun br. 212/VP/1 na listu 18 spisa, u ugovor o upravljanju nekretninama apartmanskog naselja od 30. svibnja 2016. na listovima 38-41 spisa, u Međuvlasnički ugovor od 01. siječnja 2016. na listovima 42-48 spisa, u priloženu sudsku praksu, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 53-54 spisa, u zk. izvadak na listu 64 spisa te na listu 66 spisa, u potvrdu o primitku na listu 67 spisa, te su saslušani svjedoci AN, ĐN i MN.

10. Izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi se temeljem čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) smatra vjerodostojnom ispravom.

11. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/133, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje Zakon o parničnom postupku), tužbeni zahtjev tužitelja sud ocjenjuje u cijelosti osnovanim.

12. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nesporno je kako je između suvlasnika nekretnine apartmanskog naselja Kumenat, Biograd na Moru, Slanica 36-36a sklopljen Međuvlasnički ugovor 01.siječnja 2016. Nije sporno kako je između suvlasnika nekretnine apartmanskog naselja Kumenat, Biograd na Moru i tužitelja 30. svibnja 2016. sklopljen Ugovor o upravljanju nekretninama apartmanskog naselja. Nije sporno niti da je tuženik suvlasnik posebnih dijelova nekretnine apartmanskog naselja Kumenat, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3472/16, 3. suvlasnički dio 1/8 etažno vlasništvo (E-3) apartman broj 04 u prizemlju, ukupne površine 48,47 m2 koji se sastoji od ulazne terase, dnevnog boravka s kuhinjom, hodnika, kupaone, sobe i terase, neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine, te 7. suvlasnički dio 1/8 etažno vlasništvo (E-7) apartman broj 14 na katu, ukupne površine 48,47 m2, koji se sastoji od ulazne terase, dnevnog boravka s kuhinjom, hodnika, kupaone, dvije sobe i terase, neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine.

14. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je predmetni Međuvlasnički ugovor sastavljen sukladno zakonu, te proizvodi li pravne učinke prema tuženiku. Sporno je nadalje, je li tužitelj pravilno obračunavao zajedničku pričuvu, te jesu li računi za zajedničku pričuvu dostavljeni tuženiku.

15. U čl. 173. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje Zakon o obveznim odnosima) određeno je da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Člankom 183. Zakona o obveznim odnosima u st. 1. je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

16. Iz same vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga 02246 je razvidno da je upravo tuženik naznačen kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve, te da adresa njegova prebivališta glasi [adresa]. Iz navoda svjedoka ĐN proizlazi kako su računi zajedničke pričuve poslani na adresu tuženika i to putem obične pošte. Kako je adresa prebivališta tuženika istovjetna adresi navedenoj u spornim računima, to je tuženik sa svojim obvezama očito upoznat. 17. Iz iskaza svjedoka AN proizlazi kako je tužitelj krajem 2015. dobio upit za ponudu od suvlasnika apartmanskog naselja Kumenat u Biogradu na moru za sklapanje međuvlasničkog ugovora kojeg do tad nisu imali sklopljenog, odnosno sve poslove upravljanja vodila je Udruga suvlasnika apartmana. To apartmansko naselje je u cijelosti etažirano, svaka zgrada je zasebna katastarska čestica i zgrade su etažirane te se u svakoj zgradi nalazi po nekoliko apartmana. Međuvlasnički ugovor je sklopljen 1.1.2016. između svih suvlasnika, te je u njemu navedeno da se iz zajedničke pričuve plaćaju troškovi za zajedničke dijelove svih apartmana, a to je održavanje interne prometnice koja prolazi između dva reda apartmana, ulazne ugrade, prepumpne stanica, kanalizacije i prostora za odlaganje otpada, hidrantska mreža i protupožarnih uređaja, kao i električna energija. Nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora s tužiteljem je sklopljen ugovor o upravljanju nekretninom početkom 2016. Zajednička pričuva obračunava se sukladno čl. 13. Međuvlasničkog ugovora i to na način da veći apartmani plaćaju pričuvu u iznosu od 900,00 kn godišnje, a manji u iznosu od 540,00 kn godišnje. Takav obračun vrši se otkada je sklopljen Međuvlasnički ugovor. Računi se dostavljaju suvlasnicima na njihove adrese, a tuženiku su računi poslani na njegovu adresu prebivališta, s time da od 2016. do danas nije platio niti jedan račun i vodi se nekoliko postupaka na sudu vezano uz plaćanje pričuve. Tuženik formalno nije izjavio prigovor na račun već je samo usmenim putem znao iskazati neslaganje. Računi za zajedničku pričuvu dostavljaju se jednom godišnje. Članovi udruge suvlasnika apartmana prvotno kad su se oni izgradili bili su većinom svi suvlasnici, oko 95 % njih, a kasnije je došlo do kupoprodaja tih apartmana, a time i do novih vlasnika, te su danas novi vlasnici strani državljani. Udruga ima u vlasništvu prometnicu koja se nalazi u naselju, a koja prolazi između apartmana. Kad se to naselje izgradilo sve je bila jedna katastarska čestica, a kasnije je za svaku zgradu formirana zasebna katastarska čestica. U konkretnom slučaju radi se o apartmanskom naselju u kojem se nalazi ukupno 15 zgrada i na početku je poslove upravljanja vodila Udruga vlasnika apartmana zato jer nije bilo moguće naći 15 predstavnika suvlasnika, već su svi, odnosno većina suvlasnika pristupili Udruzi vlasnika apartmana koja je preuzela poslove upravljanja. Ta Udruga funkcionirala je prema Zakonu o udrugama i imala je svoja tijela koja su odredila predstavnika koji je ovlašten za sklapanje ugovora o upravljanju. Prometnica koja prolazi između apartmana u vlasništvu je Udruge vlasnika apartmana, i to svih 7 katastarskih čestica koje su navedene u prilogu 1. Međuvlasničkog ugovora – zemljišta koja služe zgradama. Sredstva iz zajedničke pričuve troše na troškove električne energije i prepumpne stanice. Troškovi se ne odnose na cestu jer je cesta uređena. U budućnosti je namjera iz sredstava zajedničke pričuve riješiti problem oborinskih voda. Nije mu poznato je li Udruga suvlasnika apartmana sa suvlasnicima sklapala nekakav ugovor, nit da li je tuženik član Udruge, zna da je investitor tog naselja bio Međimurje Inženjering u kojem je tuženik bio na nekoj rukovodećoj poziciji i zna da je vlasnik dva apartmana. Svi apartmani koji su veličine do 50 m2 otprilike su istih kvadratura, kao što su i apartmani veličine do 30 kvadrata otprilike istih kvadratura, postoje odstupanja manja od 1 m2, te je zbog toga način obračunavanja pričuve određen kako je određeno u čl. 13. Međuvlasničkog ugovora, jer ne postoje neke velike razlike u površinama . Pričuva zapravo iznosi 1,5 kn po m2, s time da obračunska površina iznosi 30 odnosno 50 kvadrata i obračunava se jednom godišnje. U 3. mjesecu svake godine šalje se financijsko izvješće suvlasnicima, a u 7. ili 8. mjesecu kad je najviše suvlasnika na moru održava se godišnji sastanak. Svih ovih godina, osim u razdoblju korone održali su te sastanke. Način obračuna definiran je čl. 13. Međuvlasničkog ugovora kojeg je svaki suvlasnik dobio. Ne sjeća se da bi na tim sastancima bio prisutan i tuženik, možda je bio prisutan na jednom od njih.

18. Svjedok ĐN izjavio je kako se zajednička pričuva za apartmansko naselje Kumenat u Biogradu na moru obračunava sukladno Međuvlasničkom ugovoru od 01.1.2016. u kojem su bile definirane dvije vrste apartmana, veće kvadrature u iznosu od 900,00 kn godišnje i manjih apartmana 540,00 kn godišnje. Unazad dvije godine, od uvođenja eura, cijena pričuve za veće apartmane iznosi oko 120,00 eura, a za manje misli da oko 70,00 eura. Račune tužitelj šalje nekim dijelom poštom, neke e-mailom, a neke predstavnica suvlasnika dostavlja nekim suvlasnicima osobno. Tuženiku su računi bili poslani poštom na adresu [adresa] te ih on od početka, otkada je sklopljen Međuvlasnički ugovor 2016. nije podmirio. Pismene prigovore na račun tužitelj nije zaprimio, ali zna da se vodi sudski postupak vezano za pričuvu. Svake godine u ljetnim mjesecima kad je najviše suvlasnika na moru održavaju se sastanci na kojima je pojašnjen obračun pričuve. Na daljnje pitanje da li je tužitelj pojasnio temeljem koje kvadrature se obračunava pričuva i na koje prostore se odnosi pričuva, odgovara kako su svi suvlasnici dobili primjerak Međuvlasničkog ugovora sa svim prilozima u kojima je pojašnjeno na što se točno pričuva odnosi i po kojem principu se obračunava. Tuženiku su računi poslani poštom, te tužitelj nema povratnica jer su poslani običnom poštom.

19. Svjedok MN, naveo je kako se pričuva za apartmansko naselje Kumenat u Biogradu na moru obračunava prema izračunu od 2016. otkada je tužitelj preuzeo upravljanje naseljem, obračunava se prema kvadraturi svakog apartmana i to iznosi 120,00 eura godišnje za veće apartmane i 80,00 eura za manje apartmane. Apartmani su podijeljeni na veće i na manje i kvadratura je zaokružena radi lakšeg obračuna. Računi se dostavljaju jednom godišnje svakom suvlasniku zasebno i to putem pošte ili e-maila. Ne zna da li su računi dostavljeni tuženiku, ali zna da ih on ne podmiruje. Nije mu je poznato da je tužitelj suvlasnike osim Međuvlasničkim ugovorom na drugi način obavijestio o načinu obračuna pričuve.

20. Sukladno čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14, 81/15, 94/17. - dalje: ZVDSP), suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je obveza svakog suvlasnika da uplaćuje doprinos za zajedničku pričuvu razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima propisana odredbom čl. 89. st. 2. i čl. 380. st. 1. ZVDSP-a.

21. Člankom 90. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. istog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je člankom 380. stavkom 1. istog Zakona određeno da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

22. Stvaranje primjerene zajedničke pričuve posao je redovite uprave nad suvlasničkom nekretninom (čl. 86. st.1. alineja 2. ZVDSP-a). O poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova koji se računaju po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (čl. 40. st.1. i 2. u vezi s čl. 85. st. 1. ZVDSP-a). Odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova suvlasnici donose u pisanom obliku, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor) (čl. 85. st. 4.ZVDSP-a). Zajedničku pričuvu uplaćuju svi suvlasnici na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova (čl. 90. st. 2. ZVDSP-a). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (čl. 375. st. 3. ZVDSP-a).

23. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine, a što je vidljivo iz izvatka za zemljišnu knjigu za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3472/16, E-3 i E-7, dužan plaćati doprinose za sredstva zajedničke pričuve temeljem samog zakona, neovisno o tome je li potpisao Međuvlasnički ugovor pod pretpostavkom da je odluka suvlasnika koja se odnosi na redovito upravljanje zgradom, a u što ulazi i stvaranje zajedničke pričuve (čl. 86. st.1. al. 2. ZVDSP-a) sastavljena u pisanom obliku i da ju je prihvatila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. U predmetu nije niti sporno da je tuženik vlasnik gore navedenih nekretnina, te da za utuženo razdoblje nije platio pričuvu.

24. Iz Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2016. s prilozima i s listom suvlasnika, utvrđeno je da su suvlasnici apartmanskog naselja Kumenat, Biograd na Moru, Slanica 36-36a, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između ostalog uredili svoje odnose vezano za doprinos zajedničkoj pričuvi (čl. 10. i 13.) na način da je čl. 10. st. 1. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi. Temeljem čl. 10. st. 2. Međuvlasničkog ugovora udio u troškovima upravljanja za pojedinog suvlasnika utvrđuje se zbrojem površine posebnog dijela pojedinog suvlasnika i površine koju pojedini suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova (proširenje na zajednički prostor nekretnine), odnosno prema ukupnoj površini koju određeni suvlasnik koristi. Navedeni ugovor potpisala je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (51%). Iz navedenog proizlazi kako je odluku o visini zajedničke pričuve donijela većina suvlasnika s većinskim udjelima u nekretnini, te takva odluka obvezuje sve suvlasnike predmetne nekretnine.

25. Sukladno čl. 378. stavka 5. ZV upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako međuvlasničkim ugovorom nije drukčije određeno. Upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane su člankom 93. ZV, koji je, između ostalog, u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade i upravo s takve pozicije aktivno je legitimiran za podnošenje tužbe, odnosno ovlašten je pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Navedeni je stav izražen u odluci Ustavnog suda odluci broj: broj U-III-3 794/2006.

26. Iz iskaza svjedoka AN proizlazi kako je poslove upravljanja prije sklapanja predmetnog Međuvlasničkog ugovora, vodila Udruga vlasnika apartmana, čiji članovi su bili većinom svi vlasnici i to radi lakšeg upravljanja. Naime, radi se o apartmanskom naselju u kojem se nalazi ukupno 15 zgrada i nisu postojali predstavnici za sve zgrade, već su suvlasnici pristupili Udruzi vlasnika apartmana. Navedena udruga odredila je svoje predstavnike, te na taj način sklopila Ugovor o upravljanju s tužiteljem. Navedeno proizlazi iz čl. 8. Međuvlasničkog ugovora. Stoga je tužitelj u ovom postupku ovlašten kao upravitelj zastupati suvlasnike, te je bio i ovlašten na podnošenje ove tužbe.

27. Nadalje, čl. 13. Međuvlasničkog ugovora navedeno kako su suvlasnici obvezni plaćati iznos od 900,00 kuna godišnje za prostor veličine cca 50 m2, i 540,00 kuna godišnje za prostor veličine cca 30 m2. Propisano je kako suvlasnik koji ne izvrši uplatu u roku dospijeća dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu. Iz iskaza svjedoka AN, ĐN, te MN, također proizlazi kako visina pričuve iznosi 900,00 kuna , odnosno 540,00 kuna godišnje, a od kada je uvedena valuta euro, 120,00 eura, odnosno između 70,00 i 80,00 eura godišnje, a što odgovara navedenoj protuvrijednosti u kunama. Svjedoci AN i ĐN potvrdili su kako su svi računi tuženiku poslani poštom na adresu u [adresa], te kako tuženik pismeno nikada nije izjavio prigovor na račun. Također su svi svjedoci potvrdili kako se svake godine tijekom ljetnih mjeseci održava sastanak upravitelja i suvlasnika, na kojem se pojašnjava obračun pričuve.

28. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3472/16 utvrđeno je da je tuženik suvlasnik 3. Suvlasničkog dijela 1/8 etažno vlasništvo (E-3) ukupne površine 48,47 m2 te 7. Suvlasničkog dijela 1/8 etažno vlasništvo (E-7) ukupne površine 48,47, te je stoga tuženik sukladno Međuvlasničkom ugovoru dužan plaćati godišnje s osnove zajedničke pričuve iznos od 900,00 kn za obje nekretnine.

29. Valja napomenuti da je sud prihvatio cjelokupnu dokumentaciju koju je dostavio tužitelj, a obzirom da na istu nije bilo nikakvih primjedaba. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da je potraživanje tužitelja osnovano, te je održao na snazi platni nalog sukladno čl. 451. Zakona o parničnom postupku, a sve kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da ako je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća iznosa pa do isplate. Sukladno čl. 14. st. 1. Ovršnog zakona troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a sukladno st. 4. istog članka ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

31. U navedeni trošak ulazi sukladno sudskoj praksi i trošak cjelokupnog postupka budući da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage, pa je ovršni postupak prešao u ovaj parnični postupak u okviru kojeg je obuhvaćen i trošak odvjetnika. Kada se ovršni postupak povodom prigovora ovršenika nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga tada se troškovi postupka obračunavaju jedinstveno bez razlučivanja istih na ovršne i parnične troškove postupka, time da zakonska zatezna kamata na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana donošenja rješenja o ovrsi.

32. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na čl. 155. Zakona o parničnom postupku te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; u daljnjem tekstu Tarifa).

33. U svezi troškova postupka ističe se da je podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te donošenjem rješenja kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovršni postupak nastavljen kao parnični, te se radi o jedinstvenom postupku. Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi ovršnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu po Tbr.11. toč. 1. Tarife u iznosu od 100,00 eura, trošak za sastav podneska od 08. svibnja 2024. po Tbr.8.toč.1. Tarife u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na ročištu 18. rujna 2024. po Tbr.9.toč.1. Tarife u iznosu od 100,00 eura, te za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2024. po Tbr.9.toč.1.Tarife u iznosu od 100,00 eura. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 20,00 eura sukladno članku 6. st. 1. i članku 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 114/12 – dalje: Pravilnik), Na sav priznati trošak ovrhovoditelj ima pravo obračunati PDV sukladno Tbr.42 Tarife. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 538,27 eura, a na platež je pozvan tuženik koji je izgubio spor.

34. Sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona sud može već u ovršnoj ispravi na prijedlog ovrhovoditelja (tužitelja) odrediti naplatu zateznih kamata na troškove postupka po propisanoj stopi, a naplata kojih kamata teče od dana donošenja odluke. Slijedom navedenog sud je odredio da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana presuđenja, tj. od 10. siječnja 2025. pa do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Čakovec, 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah - Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku u postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima

2. Tuženik po punomoćnicima