REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3374/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja VK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Poparić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u LOVRIĆ NOVOKMET SMRČEK odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Lucije Car-Pavlic, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Nere Gajdarov Beg, odvjetnice u Zagrebu, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja VK prema tuženiku Addiko Bank d.d., na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule CHF iz Ugovora o kreditu broj: 016-36/2008 zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke 16. siječnja 2008. u iznosu od 34,40 EUR (slovima: tridesetčetiri eura i četrdeset eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4,26 EUR, od 23.02.2008. do isplate,

- na iznos od 8,59 EUR, od 23.10.2008. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR, od 19.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR, od 16.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR, od 21.01.2009. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženiku Addiko Bank d.d. prema tužitelju VK na ime manje plaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule CHF iz Ugovora o kreditu broj: 016-36/2008 zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke 16. siječnja 2008. u iznosu od 34,40 EUR 34,40 EUR (slovima: tridesetčetiri eura i četrdeset eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim::

– iznos od 3,42 eura od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

– iznos od 3,95 eura od 1. svibnja 2008. pa do isplate,

– iznos od 6,15 eura od 1. lipnja 2008. pa do isplate,

– iznos od 4,41 eura od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

– iznos od 5,18 eura od 1. kolovoza 2008. pa do isplate,

– iznos od 6,24 eura od 1. rujna 2008. pa do isplate,

– iznos od 5,05 eura od 1. listopada 2008. pa do isplate.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Prebija se potraživanje tužitelja iz točke I ove presude s potraživanjem tuženika iz točke II ove presude.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da isplati tužitelju VK, iznos od 3.057,59 EUR (slovima: tritusićepedesetsedam eura i pedesetdevet eurocenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 14,34 EUR, od 21.01.2009. do isplate,

- na iznos od 26,17 EUR, od 24.02.2009. do isplate,

- na iznos od 19,73 EUR, od 24.03.2009. do isplate,

- na iznos od 19,32 EUR, od 23.04.2009. do isplate,

- na iznos od 16,54 EUR, od 30.05.2009. do isplate,

- na iznos od 17,48 EUR, od 25.06.2009. do isplate,

- na iznos od 16,71 EUR, od 23.07.2009. do isplate,

- na iznos od 17,00 EUR, od 25.08.2009. do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR, od 29.09.2009. do isplate,

- na iznos od 13,93 EUR, od 24.10.2009. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR, od 29.11.2009. do isplate,

- na iznos od 21,18 EUR, od 30.12.2009. do isplate,

- na iznos od 25,95 EUR, od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,13 EUR, od 27.02.2010. do isplate,

- na iznos od 31,16 EUR, od 28.03.2010. do isplate,

- na iznos od 29,82 EUR; od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 36,90 EUR, od 16.05.2010. do isplate,

- na iznos od 40,21 EUR, od 24.06.2010. do isplate,

- na iznos od 44,22 EUR, od 22.07.2010. do isplate,

- na iznos od 48,92 EUR, od 19.08.2010. do isplate,

- na iznos od 57,62 EUR, od 22.09.2010. do isplate,

- na iznos od 48,92 EUR, od 30.10.2010. do isplate,

- na iznos od 56,40 EUR, od 17.11.2010. do isplate,

- na iznos od 79,67 EUR, od 25.12.2010. do isplate,

- na iznos od 67,48 EUR, od 29.01.2011. do isplate,

- na iznos od 68,65 EUR, od 19.02.2011. do isplate,

- na iznos od 69,11 EUR, od 26.03.2011. do isplate,

- na iznos od 65,96 EUR, od 22.04.2011. do isplate,

- na iznos od 78,06 EUR, od 24.05.2011. do isplate,

- na iznos od 95,29 EUR, od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 107,48 EUR, od 21.07.2011. do isplate,

- na iznos od 117,11 EUR, od 26.08.2011. do isplate,

- na iznos od 93,23 EUR, od 02.10.2011. do isplate,

- na iznos od 92,76 EUR, od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 89,61 EUR, od 25.11.2011. do isplate,

- na iznos od 93,93 EUR, od 30.12.2011. do isplate,

- na iznos od 99,64 EUR, od 21.01.2012. do isplate

- na iznos od 101,66 EUR, od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 97,92 EUR, od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 100,93 EUR, od 29.04.2012. do isplate,

- na iznos od 98,96 EUR, od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 99,64 EUR, od 29.06.2012. do isplate,

- na iznos od 99,00 EUR, od 28.07.2012. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR, od 29.08.2012. do isplate,

- na iznos od 92,98 EUR, od 28.09.2012. do isplate,

- na iznos od 98,72 EUR, od 27.10.2012. do isplate,

- na iznos od 100,54 EUR, od 24.11.2012. do isplate,

- na iznos od 98,13 EUR, od 20.12.2012. do isplate,

- na iznos od 91,15 EUR, od 01.02.2013. do isplate,

pa do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da nadoknadi tužitelju VK trošak postupka u iznosu 2.056,69 EUR (slovima: dvijetisućepedesetšest eura i šezdesetdevet eurocenti) sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke (tuženik po predniku) 16. siječnja 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 016-36/2008 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.833,00 CHF po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao otplatiti kredit u 60 mjesečnih anuiteta po 437,20 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HYPO APLE-ADRIA-BANK d.d. za CHF na dan plaćanja (čl. 4.), a prema otplatnom planu. Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro (dapače, tužitelj je upravo od strane tuženika upućen na sklapanje kredita u valuti CHF, kao za njega najbolju opciju), usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužitelju, koji kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena/ništetna potražuje sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) povrat s te osnove sve preplaćene iznose s pripadajućim kamatama od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare i tijek kamata, ističe da je pozivanje tužitelja na odluku iz kolektivnog spora promašeno, sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) bile su jasne, razumljive i lako uočljive te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, osporava osnovu i visinu zahtjeva te ističe prigovor radi prebijanja (procesnopravni) tzv. negativne razlike s potraživanjem tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži troškove postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 27.138,05 kn / 3.601,84 EUR s pripadajućim kamatama.

3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 8. veljače 2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu 23.296,53 kn / 3.091,98 EUR s pripadajućim kamatama čime je djelomično povukao tužbu sukladno čl. 193. ZPP (tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), a kojem povlačenju se tuženik nije protivio. Tuženik se u podnesku od 6. prosinca 2023. protivio preinaci, međutim iste nije bilo stoga je njegovo protivljenje neosnovano.

3.2. Nadalje, tuženik je na ročištu od 22. rujna 2022. pravovremeno istakao prigovor radi prebijanja (procesnopravni) sukladno čl. 288. ZPP-a, koji je specificirao nakon izvedenog dopunskog vještačenja podneskom od 10. rujna 2024. Tuženik nije mogao specificirati svoju tražbinu prije izvedenog vještačenja, stoga sud uzima da je isti zahtjev mjerodavan za odlučivanje u ovom sporu.

3.3. Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir procesne dispozicije stranaka u ovom postupku, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenom u podnesku od 28. ožujka 2023. i tuženikovom prigovoru radi prebijanja specificiran podneskom od 10. rujna 2024.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 016-36/2008 od 16. siječnja 2008. (list 7 do 17 spisa), Otplatni plan (list 18 i 19 spisa), Obavijest o promjenama kamatne stope (list 119 spisa), Pregled promjena po kliljentu (list 120 do 125 spisa), Specifikacija uplata (list 126 i 127 spisa), Izačun preplate (list 128 do 13 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 470 do 475 spisa i list 604 do 606 spisa te list 612 do 615 spisa) te je saslušan tužitelj (list 598 do 600 spisa).

4.1. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan kao i prigovor radi prebijanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).

7. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 016- 36/2008 od 16. siječnja 2008. čija je namjena bila kupnja novog motornog vozila temeljem kojeg je tužitelju stavljeno na raspolaganje 22.833,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari, osnovanost prigovora radi prebijanja potraživanja tuženika na ime tzv. negativne razlike.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje novog motornog vozila (čl. 2. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 22.833,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 4. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (16. siječnja 2008.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koja je u bitnome iskazivao da je 2008. godine namjeravao kupiti automobil Toyota Corola te se uputio u autosalon gdje su ga upoznali s činjenicom da tadašnja Hypo banka nudi povoljne kredite za financiranje. Nakon toga uputio se u Hypo banku gdje ga je već dočekala njihova zaposlenica koja je imala unaprijed pripremljen ugovor, a o kojim ugovornim odredbama nije mogao posebno pregovarati. Uzeo sam kredit s valutnom klauzulom CHF jer su mu samo takav ugovor ponudili u banci. Nisu mu nudili kredit ni u kunama ni s valutnom klauzulom u eurima. Izjavio je da ga prilikom sklapanja ugovora nisu upoznali s opasnostima i rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF. Nije mu poznat pojam "valuta utočišta". Vozilo koje je kupio sredstvima ostvarenim navedenim kreditom koristio je za osobne potrebe, a u trenutku sklapanju ugovora nije imao u vlasništvu društvo koje bi obavljalo poslovnu djelatnost. Rata kredita u početku bila je 2.000,00 kn, a nakon rasta CHF rata je skočila na mjesečni iznos od 3.000,00 kn stoga je 1.veljače 2013. platio zadnju ratu ugovora o kreditu. Nije sumnjao u savjesnost i poštenje banke prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

13.1. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da je vozilo koristio u privatne svrhe te da ga nitko nije posebno upozorio prilikom potpisivanja ugovora da bi moglo doći do drastičnog rasta tečaja CHF. Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja njegova djelatnika OK (list 598 spisa) iako je na njemu teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.). Nadalje, sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Željke Horvat Pernar jer prema shvaćanju ovog suda, ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i USRH U-III- 42223/2021 od 1. prosinca 2021.).

14. Nadalje. sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 3.091,98 EUR uzimajući u obzir isključivo pozitivne iznose, a ako se uzmu u obzir i negativni iznosi preplatio je 3.057,59 EUR (razlika je 34,40 EUR).

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Stranke su prigovarale na nalaz i mišljenje, stoga je vještak izradio dopunske nalaze i mišljenja, na koje stranke nakon toga nisu prigovarale, osobito na matematički izračun, dok je tuženik u suštini osporavao osnovu odnosno premisu da je valutna klauzula poštena i valjana u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno. Na ročištu od 22. studenoga 2024. stranke su izjavile da nije potrebno da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

16.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

16.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Pojednostavljeno rečeno, zbog ništetnosti valutne klauzule, tuženiku su pojedini mjesečni anuiteti prema ugovoru o kreditu plaćeni manje i to predstavlja tzv. negativnu razliku, dakle radi se o nepravovremenom neispunjenju ugovorne obveze stoga mu pripadaju i kamate prema dospijeću iz ugovora sukladno čl. 183. ZOO-a.

16.4. Tuženik je iskoristio svoja procesna ovlaštenja te pravovremeno uložio prigovor radi prebijanja koji je naknadno specificirao na način da se manje plaćeni iznos tzv. negativna razlika prebije s potraživanjem tužitelja (v. supra t.3.2. i 3.3.), stoga je sud izveo dopunsko vještačenje kako bi se prebilo potraživanje tuženika s potraživanjem tužitelja primjenom čl. 202. ZOO-a odnosno prema pravilima uračunavanja ispunjenja. Prema dopunskom nalazu i mišljenju (list 604 do 606 spisa), utvrđeno je nakon prijeboja preostalo potraživanje tužitelja zajedno s pripadajućim kamatama.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

17.3. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 26. travnja 2021. Prema tome, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

17.4. Također, prigovor zastare tužitelja na potraživanje tuženika je neosnovano jer sukladno čl.198. ZOO-a dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. S obzirom da su se stekle pretpostavke prijeboja kada tražbina tuženika još nije bila u zastari (obje tražbine su se susrele 2008.), prigovor zastare tužitelja je neosnovan.

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi tražbine stranaka i izvršiti prijeboj istih te u preostalom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to odlučeno u točkama I do IV presude

20. Tužitelj nije uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 5. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.) Tijekom postupka tužitelj je djelomično povukao tužbu (v. supra t.3. i 3.1.), međutim takvom dispozicijom tuženiku nisu nastali posebni troškovi jer su troškovi postupka ostali unutar istog platnog razreda sukladno OT.

21. Tužitelju zastupanim po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 21. prosinca 2021., 8. veljače 2023. i 10. siječnja 2024. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 22. rujna 2022., 20. veljače 2024., i 22. studenoga 2024., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR.

22. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 350,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,24 EUR (koliko je plaćeno) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 2.056,69 EUR.

23. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 10. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki V izreke presude.

24. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 10. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.