Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-68/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, koju zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 9012373453 koji su dana 29. ožujka 2007. sklopili tužitelj IE, Okoli, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju IE iznos od 243,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2011. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem

- 2

referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju IE troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio 29. ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj: 9012373453 (u daljnjem tekstu: Ugovor), da mu je tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 21.366,49 CHF koji se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseci, te da je 7. ožujka 2011. u cijelosti podmirio dugovanje po predmetnom kreditu, koji je kredit i zatvoren. Naveo je da je temeljem odredbe članka 10. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. Ugovora, u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđeno aktima Banke), ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku te u tom slučaju korisnik kredita je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate. Naveo je da mu je temeljem navedene odredbe tuženik zbog prijevremene otplate kredita obračunao i naplatio iznos od 243,69 EUR (1.836,07 kn). U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003), koji je u odredbi čl. 81. st. 1. propisao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. ove odredbe smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužitelj smatra da je navedena ugovorna odredba iz članka 10. prema kojoj tuženik u slučaju prijevremene otplate kredita ima pravo naplatiti naknadu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate je ništetna, jer je suprotna kogentnoj odredbi članka 1024. stavak 4. i članka 6. Zakona o obveznim odnosima kao i navedenoj odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Navedenom odredbom Zakona o obveznim odnosima propisano je da banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, odnosno nema pravo na izgubljenu dobit. Isto tako, protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača radi se

- 3

o ugovornoj odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, te je navedena odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je zbog toga ova odredba nepoštena i ništetna. Smatra da je odredba članka 10. Ugovora ništetna, što za posljedicu ima povrat svega što se po osnovi iste odredbe primilo. Predložio je utvrditi ništavom i bez pravnog učinka odredbu članka 10. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate kao i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 243,69 EUR s osnove naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, da je na tu odredbu ukazao tužitelju u samom Ugovoru i u Općim uvjetima, da je tužitelja o tome informirao i tijekom pregovora oko ugovaranja ovog Ugovora o kreditu na način da je službenik tuženika koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem, tužitelju jasno objasnio da postoji obveza tužitelja na isplatu naknade u slučaju prijevremene otplate kredita na plaćanje naknade za takvu prijevremenu otplatu. Tuženik smatra kako je - uzimajući u obzir okolnosti ovog pojedinačnog predmeta, a osobito odnos naplaćene naknade i prijevremeno vraćenog iznosa kredita, nepostojanje nikakvog zakonskog ograničenja ugovaranja predmetne naknade u vrijeme zasnivanja kreditnog odnosa, da su tužitelju pružene sve obavijesti i informacije o navedenoj naknadi prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu - očito da navedena odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka na štetu potrošača te da je neosnovana tužiteljeva tvrdnja da bi predmetna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita uzrokovala značajna neravnoteža u pravima i obvezama među strankama, pa da bi se zbog toga ta odredba imale smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. Tuženik je istaknuo da su navedenom odredbom ugovorne strane suglasno ugovorile mogućnost da tužitelj, u bilo kojem trenutku svojim očitovanjem volje, jednostrano, učini kredit u cijelosti ili djelomično dospjelim, odnosno da jednostrano izmijeni rok dospijeća neovisno o odredbama Ugovora o kreditu koje uređuju navedeno te da kako mu uslijed prijevremene otplate kredita, odnosno dospijeća kredita suprotno prvotno ugovorenom, nastaje šteta i trpi određene troškove, ugovorena je naknada za prijevremenu otplatu kredita, koja predstavlja unaprijed ugovorenu naknadu štete i troškova. Istaknuo je i prigovor zastare u odnosu na potraživanje iznosa od 243,69 EUR te je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9012373453 od 29. ožujka 2007. (str. 4-10 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 22. studenog 2021. (str. 11-12 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 13-19 spisa), otplatnu tablicu (str. 20- 22 spisa), plan otplate (str. 23-24 spisa), potvrdu tuženika od 4. rujna 2023. (str. 25 spisa) te je proveo saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 10. Ugovora o kreditu broj 9012373453 od 29. ožujka 2007. u dijelu u kojim je ugovoreno da je tužitelj dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate te zahtjev za isplatu iznosa od 243,69 EUR s osnova naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama.

- 4

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012373453 od 29. ožujka 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.366,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 7. ugovora), te da je ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. Ugovora, u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđeno aktima Banke), ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku te u tom slučaju korisnik kredita je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate (članak 10 ugovora).

7. Među strankama je sporno da li je odredba članka 10. predmetnog ugovora o kreditu ništetna te da li je tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za spornu odredbu iz tog ugovora provedeno je saslušanje tužitelja koja je u iskazu naveo da je predmetni ugovor o kreditu podigao kod Privredne banke Zagreb 2007. godine radi kupnje automobila za osobne potrebe, da nije bio vlasnik obrta niti firme te da je automobil kupio u autokući Baltić u Zagrebu, gdje mu ništa nisu govorili o ugovoru o kreditu, već ga poslali u Privrednu banku Zagreb. U banci ga je već čekao gotov ugovor, rekli su mu samo da je kredit u švicarskim francima najpovoljniji. Nisu mu ništa govorili o tome da bi trebao platiti nekakve naknade. Tada nije ni razmišljao o tome da će ranije otplatiti kredit. Naveo je da se, nakon što mu je rata porasla zbog promjene tečaja i povećanja kamatne stope, htio riješiti tog kredita i prijevremeno ga otplatiti te da su mu tada u banci rekli da mora na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita platiti još jednu ratu više. To je platio jer je morao platiti

- 5

da bi zatvorio kredit. Nisu mu u banci rekli zašto mora platiti naknadu u tom iznosu. Odgovarajući na posebno pitanje punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da se ne sjeća kada je pročitao u ugovoru o kreditu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, da li je to bilo prije potpisivanja ugovora ili nakon toga.

11. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnim planom, potvrdom tuženika o plaćanju naknade), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužitelja dokazana), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

12. Iz navoda tužitelja da su mu u banci dali gotov ugovor na potpis te da mu ništa nisu govorili o tome da bi trebao platiti nekakve naknade, proizlazi da tužitelj nije mogao pregovarati o odredbama ugovora te da nije bio od strane tuženika informiran o visini naknade vezane za prijevremenu otplatu kredita niti na što se ta naknada točno odnosi, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

13. Da je predmetni ugovor sastavljen od strane tuženika na unaprijed formuliranom obrascu na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati proizlazi i iz samog sadržaja ugovora. Tako se u spornoj odredbi o prijevremenoj otplati kredita navodi da je u slučaju prijevremene otplate korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, a o kojim aktima banke se po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, pa se onda nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj ugovornoj odredbi. U ugovoru nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka predmetnom naknadom podmiruje niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom predmetne naknade, što tužitelja kao korisnika kredita dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora jer je odluka o visini naknade na samom tuženiku kao kreditoru, a tužitelj kao korisnik kredita na to nema nikakav utjecaj.

14. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita nije unaprijed pregovaralo, da tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te da tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, sud je utvrdio da je sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a posljedično i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

15. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

16. Iz potvrde tuženika od 4. rujna 2023. proizlazi da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 7. ožujka 2011. te da je tuženik platio tužitelju jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.836,07 kn. S obzirom da tuženik u postupku nije osporio visinu tužbenog zahtjeva, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja kao nepotreban.

- 6

17. Stoga je tužitelju dosuđen traženi iznos naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 243,69 EUR / 1.836,07 kn (iznos u eurima izračunat je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana koji slijedi danu naplate naknade (8. ožujka 2011.) do isplate primjenom odredbe članka 1115. ZOO kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da je sporna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da je time ta odredba ugovora i ništetna zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

18. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju u odnosu na spornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita donošenjem ove presude.

19. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 29. listopada 2024. 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 14. studenog 2024. i 5. prosinca 2024.100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 450 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 900,00 EUR, uvećao za PDV od 25% posto ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.204,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 10. siječnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

- 7

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku