REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1538/2017-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja TIM KING d.o.o., Križevci, Greberanec 25, OIB: 28777680011, kojeg zastupa Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, protiv tuženika OPSIDIJAN d.o.o., Zaprešić, Ulica Davora Bašića 8, OIB: 98024339757, kojeg zastupa Ljubica Spajić, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 139, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja Dejana Špoljara i odvjetnice Valentine Perić, zamjenice punomoćnice tuženika, dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Slavka Remenara, Samobor, Trg kralja Tomislava 10, poslovni broj Ovrv-64/2017 od 27. veljače 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.278,98 EUR/258.275,00 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 16.333,20 EUR /123.062,50 kn od 8. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2014.,

- 15.274,74 EUR/115.087,50 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 17.618,95 EUR/132.750,00 kn od 8. lipnja 2014. do isplate i

- 1.385,29 EUR/10.437,50 kn od 8. lipnja 2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 8 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.316,07 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Slavka Remenara, Samobor, Trg kralja Tomislava 10, poslovni broj Ovrv-64/2017 od 27. veljače 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od:

- 16.333,20 EUR/123.062,50 kn od 3. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014.,

- 17.618,95 EUR/132.750,00 kn od 23. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014.,

- 1.385,29 EUR/10.437,50 kn od 14. travnja 2014. do 7. lipnja 2014.

te u dijelu kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 20.862,00 EUR s zateznim kamatama, koja je istaknuta u prigovoru radi prebijanja u ovoj parnici.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.269,31 EUR, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR, kao neosnovan.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 32.278,98 EUR/258.275,00 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 16.333,20 EUR /123.062,50 kn od 8. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2014.,

- 15.274,74 EUR/115.087,50 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 17.618,95 EUR/132.750,00 kn od 8. lipnja 2014. do isplate i

- 1.385,29 EUR/10.437,50 kn od 8. lipnja 2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 8 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.316,07 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine isplate zateznih kamata na iznos od 16.333,20 EUR/123.062,50 kn od 3. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014., na iznos od 17.618,95 EUR/132.750,00 kn od 23. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014. i na iznos od 1.385,29 EUR/10.437,50 kn od 14. travnja 2014. do 7. lipnja 2014., kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Slavka Remenara, Samobor, Trg kralja Tomislava 10, poslovni broj Ovrv-64/2017 od 27. veljače 2017., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je daće se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužiteljice smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru i u daljnjem tijeku postupka, u bitnom, navodi da prema tužitelju nema nikakvo dugovanje. Pojašnjava da su stranke bile u ugovornom donosu temeljem Ugovora 1303 od 10. srpnja 2013., kojim je on od tužitelja naručio izradu transportne opreme i konstrukcija prema specifikacijama u tom ugovoru. Oprema koju je tužitelj izradio da je imala nedostatke na koje je tuženiku ukazao krajnji naručitelj, MG MIND d.o.o., Bosna i Hercegovina, a koji da su se ticali zavjese na usipnom bunkeru, usipnog lijevka čeljusne drobilice, izlaznog lijevka čeljusne drobilice, usipnog lijevka rotacione drobilice, izlaznog lijevka rotacione drobilice, trake za odvoz materijala s drobilice na situ, gornje platforme drobilice, transportera ispod čeljusne drobilice na usipni bunker sekundara, transportne trake tampona, transportne trake ispod rotacionog mlina prema situ (reverzibilnog transportera) i transportne trake frakcije 0+4 mm. Pored toga, da tužitelj nije predao tuženiku kompletnu tehničku dokumentaciju, upute za rukovanje i liste rezervnih dijelova, koje da je bio dužan predati prema Ugovoru. Svi ti nedostaci da su konstatirani u Zapisniku od 3. rujna 2014. kojeg su sastavili tuženik i investitor MG MIND d.o.o. Iako je tužitelj pozivan otkloniti uočene nedostatke tijekom 2014. i 2015., tužitelj da to nije učinio, slijedom čega da je iste otklonio sam investitor, uslijed čega da je investitor tuženiku, kao glavnom izvođaču, platio 20.862,00 EUR i 35.000,00 kn (uvećano za PDV) manje, nego što bi mu platio da nije bilo nedostataka (20.862,00 EUR da je odbijeno zbog troškova otklanjanja nedostataka, a 35.000,00 kn zbog troškova izrade tehničke dokumentacije). Zbog toga da niti tuženik nije mogao tužitelju platiti ukupno ugovorenu naknadu, a ono što jest platio (tvrdi da je patio 90% od ukupno ugovorene cijene) da odgovara vrijednosti izvedenih radova s utvrđenim nedostacima.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da prema tužitelju ima tražbinu u iznosu od 20.862,00 EUR, s zateznim kamatama na iznos od 7.610,00 EUR od 1. veljače 2014., a na iznos od 13.252,00 EUR od 4. ožujka 2014., budući da je krivnjom tužitelja (radi sanacije utvrđenih nedostataka) taj iznos investitor MG MIND d.o.o. odbio isplatiti tuženiku, slijedom čega da ističe prigovor radi prebijanja te tražbine u ovoj parnici (list 31. i 66. spisa).

4. Tužitelj navodi da osporava da je izvršeno djelo imalo nedostataka, a ako i jest, da su isti bili isključivo posljedica propuštanja tuženika da, sukladno odredbi čl. 6. Ugovora, dostavi tužitelju adekvatne nacrte za izradu opreme. Naime, da je prema toj odredbi tuženik bio dužan tužitelju dostaviti sve potrebne podloge (nacrte strojeva, nacrte postolja strojeva – drobilica i sita i primarnog usipnog bunkera s postoljem dodavača). Temeljem primljenih nacrta da je tužitelj izradio podloge za izvedbu predmetnog postrojenja (tlocrt postrojenja, karakteristične presjeke, građevinske nacrte za temelje i sheme armatura) te da je iste u nekoliko navrata usklađivao s tuženikom i MG MIND d.o.o. Izrađena oprema da je isporučivana u razdoblju od 18. prosinca 2013. do 8. travnja 2014., a montirana da je od 14. ožujka 2014. do 14. travnja 2014., pri čemu da je tužitelj taj koji je vodio montažu. Ističe da je svu opremu izradio prema nacrtima koje mu je dostavio tuženik i prema njegovim uputama. Tužitelj ističe da je tuženik prilikom odabira i naručivanja opreme trebao uzeti u obzir vrstu materijala koji će prolaziti kroz predmetnu opremu ili s njom dolaziti u kontakt, a što očito nije učinio, jer je odabrao odvajač jalovine Sandvik SW 1253 koji nije predviđen da bude odvajač jalovine na kapacitetu od 250 t/satu prljavog materijala (puno jalovine – blata). Pored toga, navod da je izlazni lijevak rotacionog mlina Sandvik izveden prema dostavljenim nacrtima ugradnje samog proizvođača mlina Sandvik, a da je problem nastao zato što na tom postrojenju nije od strane tuženika bilo predviđeno niti izvedeno otprašivanje. Za sve to da tužitelj ne može odgovarati, jer da je on izveo sve radove prema pravilima strike i uputama tuženika. Osim toga, da su odredbama čl. 604 st. 1. i čl. 605. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) propisani prekluzivni rokovi u kojima je naručitelj dužan obavijestiti izvođača o nedostacima (odmah prilikom pregleda o vidljivom nedostacima, a o skrivenim u roku od jednog mjeseca od otkrivanja), a kako je montiranje opreme dovršeno 14. travnja 2014., a tuženik ga je prvi puta obavijestio o postojanju navodnih nedostataka tek u srpnju 2014., to da je pozivanje tuženika na nedostatke zakašnjelo. Prema Ugovoru da je tuženik posljednjih 20% ugovorene cijene u iznosu od 425.000,00 kn bio dužan isplatiti u roku od 30 dana od puštanja postrojenja u pogon, a najkasnije u roku od 60 dana od posljednje isporuke, slijedom čega da mu je tuženik dužan isplatiti utuženih 258.275,00 kn.

5. Tuženik navodi da formalno nije izvršena primopredaja postrojenja investitoru MG MIND d.o.o., jer tužitelj nije otklonio nedostatke u izvedenim radovima te da je postrojenje pušteno u probni rad tek 30. lipnja 2014. pa da su se tek tada uočili nedostaci koji su navedeni u Zapisniku od 3. rujna 2014.

6. Na upit suda tužitelj je odgovorio da je isporučio tuženiku svu tehničku dokumentaciju koju je bio dužan isporučiti temeljem odredbe čl. 1. t. 15. Ugovora 1303, uz napomenu da bez toga izgradnja niti montaža opreme ne bi bili niti mogući.

7. Tuženik je uz podnesak od 15. studenog 2018. u spis dostavio fotografije koje navodno prikazuju nedostatke koji su utvrđeni u Zapisniku od 3. rujna 2014., koje fotografije je označio brojevima 1 do 12 te je u podnesku od 12. prosinca 2018. pojasnio što svaka od tih fotografija prikazuje (fotografija 1. – povratna traka sa sita prema malom bunkeru koja da nije pravilno locirana, odnosno direktno je vezana za usipni bunker, što da je dovelo do velikih vibracija na usipnom bunkeru i lijevku, a time i do njihova pucanja, fotografije 2. i 3. – oštećenja na trakama, fotografije 6., 7. i 8. – ulazni lijevak na rotacionoj drobilici koji da nije stručno i pravilno izveden te dolazi do prosipanja kamena na ulazu u rotacionu drobilicu, izlazni lijevak koji da nije pravilno i stručno izveden, kao i reverzibilna traka, zbog čega da je dolazilo do prevelikog rasipanja kamenog materijala na izlazu iz rotacionog mlina, uslijed čega da je dovedena u pitanje mogućnost rada cijelog postrojenja, fotografije 9., 10. i 11. – transportne trake koju su vrlo brzo popucale, fotografija 12. – pogonski valjci koji nisu pravilno izvedeni, trake nisu bile dobro namještene u centru te se nisu mogle ispravno vrtjeti i ''bježale'' su iz centra bez obzira koliko puta su bile namještane, zbog čega da je zamijenjena kompletna traka).

8. Tuženik je osporio da mu je tužitelj dostavio svu dokumentaciju koju mu je bio dužan dostaviti sukladno odredbi čl. 1. t. 15. Ugovora 1303, budući da mu nije dostavio upute za uporabu postrojenja i konstrukcija i odgovarajuća sigurnosna upozorenja.

9. Na upit suda da li se u ovom postupku koristi pravom na sniženje ugovorene naknade zbog utvrđenih nedostataka u izvršenom djelu ili od tužitelja potražuje naknadu po osnovi troškova otklanjanja tih nedostataka tuženik je odgovorio da se služi pravom na sniženje ugovorene naknade zbog utvrđenih nedostataka, budući da je i njemu investitor uskratio isplatu naknade upravo u iznosu u kojem tuženik uskraćuje isplatu naknade tužitelju (list 173. – 174. spisa).

10. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4. spisa), Ugovor 1303 o izradi transportne opreme i konstrukcija sklopljen 10. srpnja 2013. između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja (list 33. – 40. spisa, dalje u tekstu: Ugovor 1303), računi tužitelja izdani tuženiku temeljem Ugovora 1303 (LIST 41. – 42. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 43. – 61., 80. – 81., 94. – 126., 142. – 144. i 164. – 172. spisa), Zapisnik od 3. rujna 2014. potpisan od strane tuženika i MG MIND d.o.o. (list 62. – 63. spisa), račun ispostavljen društvu MG MIND d.o.o. na iznos od 2.764,93 KM (list 64. spisa), utuženi računi tužitelja (list 69. – 71. spisa), otpremnice tužitelja (list 82. – 91. spisa), pregledane su fotografije navodnih oštećenja (list 127. spisa), nacrti koje je tužitelj dostavio tuženiku (list 156. – 160 spisa), saslušani su svjedoci IO (list 177. – 180. spisa), GO (list 180. – 183. spisa), OO (list 183. – 184. spisa) i IOČ (list 186. – 187. spisa) te je saslušan zastupnik po zakonu tužitelja TO (list 187. – 190. spisa) i izveden je dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku EUROEXPERT d.o.o., unutar kojega po vještaku Slavenu Bitangi, dipl. inž. strojarstva (list 268. – 273. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 294. – 297. spisa – usmeno očitovanje vještaka na prigovore).

11. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

12. Predmet spra jest naplata ostatka naknade za izvršeno djelo – izradu opreme i konstrukcija strojarske naravi sukladno sklopljenom pisanom Ugovoru 1303.

13. Među strankama je nesporno sklapanja Ugovora 1303.

14. Sporno je da li je tužitelj u kvantitativnom smislu isporučio sve ono što je bilo ugovoreno Ugovorom 1303 (upute za rukovanje i sigurnosna upozorenja), da li je ugovoreno i isporučeno djelo imalo kvalitativnih nedostataka za koje bi bio odgovoran tužitelj, da li je tuženik o tim nedostacima pravovremeno obavijestio tužitelja te pripadaju li mu po toj osnovi prava po osnovi nedostataka, u prvom redu pravo na sniženje ugovorene naknade te koliko bi iznosila vrijednost izvršenog djela s utvrđenim nedostacima. Podredno, sporno je ima li tuženik prema tužitelju novčanu tražbinu u visini naknade koju mu je odbio isplatiti njegov naručitelj, investitor projekta MG MIND d.o.o., zbog utvrđenih nedostataka.

15. Ugovorom 1303 tužitelj se je obvezao izraditi usipni bunker volumena 45 m3, opremu odvajača jalovine SW 1253 H, opremu čeljusne drobilice CJ 613 (nosivi okvir s platformom i pristupnim stepenicama, ispini lijevak, usipni lijevak i zaštita remenskog prijenosa i zamašnjaka)deponijski transporter tip R1, B=650 mm, L=18 m (jalovina), transporter tipa P1, B=800 mm, L=18 m (na sekundarni bunker), prihvatni bunker volumena 16 m3, opremu rotacione udarne drobilice C1235, transporter tipa UL, B=800 mm, L=5 m (reverzibilni), transporter tipa R1, B=800 mm, L=19 m (za tampon), transporter tipa R1, B=800 mm, L=26 m (za sito), opremu četvero etažnog sita CS 173Q, transporter tipa R1, B=500 mm, L=18 m (povrat sa sita), deponijski transporter tipa R1, B=650 mm, L=16 m (0 do 4 mm), deponijski transporter tipa R1, B=650 mm, L=19 m (frakcije), sve sukladno specifikacijama iz odredbe čl. 1. Ugovora 1303. te se je obvezao izraditi tehničku dokumentaciju na nivou podloge za izradu projektne dokumentacije sa smještajem i rasporedom opreme u prostoru (tlocrt i karakteristični presjeci postrojenja), prikazom položaja betonskih ploha i temelja s dimenzioniranjem i proračunom posebnih armatura i izvedbenom dokumentacijom svih betona prema geodetskim podlogama naručitelja (čl. 1. t. 15. Ugovora 1303), pri čemu je tužitelj bio dužan i voditi samu montažu navedene opreme.

16. Za svaku od 14 stavaka opreme i konstrukcija koji su naručeni od tužitelja (čl. 1. t. 1. – 14. Ugovora 1303), kao i za izradu potrebne tehničke dokumentacije, koja se spominje u čl. 1. t. 15. Ugovora 1303, ugovorena je posebna jedinična cijena, s time da ukupno ugovorena naknada iznosi 1.700.000,00 kn bez PDV-a (čl. 2. Ugovora 1303).

17. Ugovorenu naknadu, s nadodanim PDV-om, tuženik je bio dužan platiti u više navrata, i to iznos od 361.250,00 kn koji čini 17% ugovorene naknade avansno po potpisu ugovora, iznos od 1.338.750,00 kn koji čini 63% ugovorene naknade u roku od 3 dana od isporuke (sukcesivno nakon svake isporuke) i iznos od 425.000,00 kn koji čini preostalih 20% ugovorene naknade u roku od 30 dana od puštanja u pogon, a najkasnije u roku od 60 dana od zadnje isporuke (čl. 3. Ugovora 1303).

18. U odredbi čl. 6. Ugovora 1303 navodi se da je naručitelj (tuženik) dužan dostaviti sve potrebne podloge (nacrte strojeva, nacrte postolja strojeva /drobilica i sita/ i primarnog usipnog bunkera s postoljem dodavača), a izvoditelj (tužitelj) da je dužan kod primopredaje transportne uprave naručitelju (tuženiku) predati dispoziciono – montažni nacrt transportera, upute o rukovanju i održavanju transportera te liste ugrađenih i rezervnih dijelova transportera i pogonskih elektromotora.

19. Ugovor 1303 je po svojoj naravi ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

20. Naime, ugovorom od djelu, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a, se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, a upravo takav posao su stranke dogovorile predmetnim Ugovorom 1303.

21. Izvođač radova koji potražuje isplatu naknade dužan je, u slučaju osporavanja, dokazati da su radovi čiju naplatu potražuje prethodno ugovoreni, da su radovi izvršeni u kvantitativnom smislu te da je ugovorena upravo ona cijena koja se potražuje, a naručitelj radova, ako tvrdi da su radovi imali nedostataka, dužan je dokazati postojanje tih nedostataka, pravovremeno obavještavanje izvođača o tim nedostacima te iznos za koji ti nedostaci snižavaju ugovorenu cijenu (vrijednost djela s nedostatkom).

22. Konkretno, izvođač je dužan izvršiti radove (djelo) kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a).

23. Naručitelj je dužan pregledati izvršene radove (djelo) čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim (vidljivim) nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača - izvođač odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 1. i 3. ZOO-a).

24. Ako se kasnije (nakon primanja i pregleda radova) pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom (skriveni nedostatak), naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Nakon isteka dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (čl. 605. st. 1. i 2. ZOO-a).

25. Naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje (čl. 606. st. 1. ZOO-a).

26. Međutim, izvođač se ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke (dakle, ne može se pozivati na propisane prekluzivne rokove za obavještavanje o nedostacima te iskorištavanje prava po osnovi tih nedostataka) kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 607. ZOO-a).

27. Smatra se da se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate kada je nedostatak posljedica izvođenja radova protivno izričitim odredbama ugovora, pravilima struke i važećim propisima.

28. Prava naručitelja po osnovi nedostataka dijele se na prava po osnovi većih nedostataka i prava po osnovi manjih nedostataka.

29. Smatra se da se radi o manjem nedostatku ako isti ne čini djelo neuporabljivim te ako posao nije obavljen protivno izričitim uvjetima ugovora (arg. iz čl. 610. st. 1. ZOO-a).

30. U tom slučaju je naručitelj dužan dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni u određenom primjerenom roku, a ako to izvođač ne učini, tada naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor (ako se radi o neznatnom nedostatku ne može se raskinuti ugovor), a u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete (čl. 610. st. 1. – 5. ZOO-a).

31. Kad se radi o većem nedostatku koji djelo čini neuporabljivim ili je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 609. ZOO-a).

32. Naravno, i kad se radi o većem nedostatku naručitelj ima pravo tražiti otklanjanje nedostatka u primjerenom roku, ali ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete (čl. 608. st. 1. – 3. ZOO-a).

33. Iako se to izričito ne navodi kod prava naručitelja u slučaju većih nedostataka, podrazumijeva se da ako izvođač odbije otkloniti te nedostatke, da naručitelj, kako bi osposobio djelo za njegovu namjenu, ima pravo sam otkloniti te nedostatke ili ih dati otkloniti po trećim osobama, a tako nastali plaćeni troškovi smatrati će se običnom štetom koju mu je dužan naknaditi izvođač.

34. Nije sporno da tužitelj nije otklonio navodne nedostatke u isporučenoj transportnoj opremi i konstrukcijama, već da je iste dao otkloniti investitor MG MIND d.o.o. po trećoj osobi, da je za iznos otklanjanja tih troškova MID MIND d.o.o. snizio naknadu koju je isplatio tuženiku, a tuženik u tom istom iznosu želi sniziti naknadu koju je ugovorio s tužiteljem, a podredno u tom iznosu prebiti svoju navodnu tražbinu s tužiteljevom.

35. Radi utvrđenja da li je tužitelj izradio ugovorenu transportnu opremu i konstrukcije prema nalozima tuženika, sklopljenom Ugovoru 1303 i pravilima struke (dakle, da li je ugovoreno djelo imalo nedostataka za koje tužitelj odgovara) te je li vodio montažu te opreme prema pravilima struke, a ako nije, kolika je vrijednost ugovorenog djela s utvrđenim nedostacima naspram djela bez tih nedostataka, izvedeni su dokazi saslušanjem po strankama predloženih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika te dokaz strojarskim vještačenjem.

36. Svjedok IO navodi da je on bi ovlašten sklapati poslove u ime tuženika (temeljem Ugovor o poslovnoj suradnji kojeg je tuženik sklopio s društvom Visoki napon d.o.o., čiji je on bio član i direktor) te da je on s tužiteljem, u ime tuženika, dogovarao sklapanje predmetnog Ugovora 1303 za izradu i montažu konstrukcija i opreme za transport i proizvodnju kamena na gradilištu u Bosni i Hercegovini, u odnosu na koje je investitor bilo društvo MG MIND d.o.o. Tvrdio je da je on bio prisutan na gradilištu prilikom isporuke predmetne opreme, a mjestimično da je bio prisutan i prilikom njene montaže. Montažu da je vodio GO prema uputama Dejana Špoljara, a ista da je trajala od kraja 2013. do ožujka 2014. Cijeli pogon da je prvi puta pušten u rad u travnju 2014., ali da se je odmah vidjelo da zbog postojećih nedostataka rad nije moguć, slijedom čega da je pogon ponovno pušten u rad u lipnju 2014., o čemu da je Dejan Špoljar bio usmeno obaviješten, ali da se nije odazvao. Odmah prilikom puštanja pogona u rad da se je vidjelo da usipni bunker i lijevak nisu izrađeni prema ugovoru i pravilima struke, iz razloga jer su bili prestrmi pa je kamen preletio preko drobilice, umjesto da je ušao u nju, i na taj način je ispao van izvan konstrukcije. Osim toga da je utvrđeno da dodatni elementi rotacionog mlina (usipni i isipni lijevak i reverzibilni transporter) nisu izvedeni prema pravilima struke, jer je i na tom mjestu dolazilo do rasipanja kamena, a osim toga da ni nacrti betonskih podloga koje je izrađivao tužitelj nisu bili adekvatni, jer kada je prema istima MG MIND d.o.o. izradio betonske podloge, da na takve podloge nije bilo moguće montirati lijevak i transporter ispod čeljusne drobilice te reverzibilnu traku koja se spajala s trakom tampona, već da su on morali razbijati ta betonska postolja kako bi izvršili montažu. U odnosu na uočene nedostatke da su on i PO odmah obavijestili TO i to telefonski i putem e-maila, ali da isti nije htio pristupiti otklanjanju nedostataka prije nego li mu se isplati ukupno ugovorena naknada, iako je tuženik platio tužitelju i više od onoga što je do tog stadija prema ugovoru trebao platiti. Napomenuo je da nije postupio po zahtjevu TO i dostavio istome u Križevce dijelove opreme za koju je utvrđeno da postoje nedostaci radi popravka, zato jer bi demontaža te opreme i prijevoz iste do Križevaca i natrag iziskivao prevelike novčane troškove te je zatražio TO da on to učini o svom trošku, budući da se je radilo o nedostacima za koje on odgovara, a u svakom slučaju da je bilo jeftinije da on te nedostatke otklanja na licu mjesta. Napomenuo je i da da je zadatak tužitelja bio i da izradi platformu na ulazu u čeljusnu drobilicu na kojoj bi čovjek mogao stajati i nadgledati taj proces, ali da istu nije bilo moguće montirati zbog toga što je ista bila nepravilno izrađena. U pogledu tehničke dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 12. prosinca 2018., za koju tvrdi da predstavlja dokumentaciju iz odredbe čl. 1. t. 15. Ugovora 1303, a nalazi se na listu 156. – 160. spisa, svjedok je naveo da je da je dokumentaciju s lista 156 spisa vidio i ima u svom posjedu, ali da dokumentaciju s lista 157. – 160. spisa nije nikada prije vidio, uz napomenu da se dokumentacija koju je tužitelj trebao dostaviti tuženiku, a nije, odnosi na upute za rukovanje predmetnom opremom te na listu rezervnih dijelova tih strojeva, koji da se spominju u odredbi čl. 6. alineji 1-3 Ugovora 1303. Zaključno je naveo da su svi nedostaci koji su navedeni u Zapisniku od 3. rujna 2014. danas otklonjeni te da je iste otklanjao kako tuženik, tako i sam investitor po drugim izvođačima.

37. Svjedok GO navodi da je on zaposlen u društvu MG MIND d.o.o. od 2003. te da je on bio zadužen za montažu pogona za drobljenje i proizvodnju kamena za koju je strojarski dio izvodio tužitelj. Montaža da je započela u veljači 2014., a završila je krajem ožujka 2014., dok je prvo puštanje u rad bilo negdje u travnju ili svibnju 2014. Prema njegovom saznanju TO je bio pozvan prisustvovati puštanju pogona u rad, ali nije odazvao. Tvrdi da je odmah prilikom izrade betonskih podloga, a iste da su rađene prema nacrtima tužitelja, on vidio da iste nisu adekvatne da se na njih montiraju primarni usipni bunker i čeljusna drobilica te rotacioni mlin. Odmah nakon što je pogon pušten u rad da je utvrđeno da postoje nedostaci na strojarskom dijelu kojeg je izvodio tužitelj, prije svega da je primarni usipni bunker bio prekratak i da nije mogao služiti svrsi za koju je namijenjen, zato što zbog prevelikog pada i brzine koju je postizao sitniji kameni materijal nije dolazio u čeljusnu drobilicu, već je bio rasipan preko nje i na taj način da je dolazilo do rasipanja kamenog materijala, a drugi veliki problem da je bio u elementima koji su sačinjavali rotacioni mlin, za koji su bili nepravilno konstruirani i izvedeni te je i tu dolazilo do velikog rasipanja kamenog materijala. Zbog takvog rasipanja materijala da su bili ugroženi sigurnost i život ljudi koji su radili na tom postrojenju. Napomenuo je da se transportne trake inače pokreću na način da su na njihovim bočnim stranicama montirani valjci, ali da isti u konkretnom slučaju niti su izrađeni niti su bili montirani, s time da su valjci koji su bili montirani ispod trake u V profilu loše funkcionirali, odnosno da oko 70-80% njih nije radilo. Navodi da je on o tim nedostacima obavijestio PO i IO te vlasnika društva MG MIND d.o.o., a oni da su trebali te prigovore prenijeti TO. U konačnici, da je IO je prihvatio da se ti nedostaci otklone na trošak tužitelja, što da je investitor i učinio po drugim izvođačima. Napomenuo je da je kapacitet proizvodnje kamena u tom pogonu trebao biti takav da rotacioni mlin izbacuje oko 350 tona kamena tampona na sat, međutim, da je s postojećim nedostacima bilo moguće proizvesti samo između 100-120 tona kamena na sat. Uz sve navedene nedostatke, da platformu koju je tužitelj izradio nije bilo moguće montirati, kako zato što je ista bila neadekvatna, tako i zbog ugrožene sigurnosti čovjeka koji bi na istoj stajao, budući da se je na tom dijelu rasipala velika količina kamenog materijala, a i kada je usipni bunker demontiran, a koji je prvotno bio usidren u betonsku podlogu sa oko 20 vijaka, da je utvrđeno da su u tom trenutku samo još 2 vijka držala usipni bunker od pada, a ostali da su bili pokidani od siline udarca materijala koji se rasipao pri ulasku u taj bunker.

38. Svjedok OO je izjavio da je nekada bio zaposlenik društva Visoki napon d.o.o., a na projektu pogona za drobljenje i proizvodnju kamena u Bosni i Hercegovini da je bio zadužen za puštanje samih strojeva u pogon, konkretno za čeljusnu i rotacijsku drobilicu te sito. Pogon da je pušten u rad tijekom 2014., što da je trajalo jedan dan. Prilikom puštanja pogona u rad da su bili prisutni on, IO, PO i GO. Prilikom puštanja u pogona u rad on da je utvrdio da postoje određeni nedostaci iz razloga što usipni materijal preskače čeljusnu drobilicu, dok je rotacijska drobilica vraćala usipni materijal iz lijevka van te je bilo problema sa transportnom trakom ispod čeljusne drobilice, u smislu da betonska podloga na koju je ista montirana nije bila adekvatna. Izjavio je da on ne zna koji su uzroci rasipanja kamenog materijala, budući da to nije bio moj posao, već je njegov posao bio utvrditi mogu li navedeni strojevi obavljati svoju funkciju u opsegu za koji je rečeno da to mogu obavljati, a on da je utvrdio da ne mogu te da je o tome izvijestio IO. Izjavio je da nije ikada izravno iznosio bilo kakve prigovore TO niti da mu je poznato je li to itko drugi činio. Po njegovoj ocjeni postrojenje nije moglo normalno funkcionirati, jer je kameni materijal ispadao van, dakle, nije bio obrađivan, a i mogao je nekoga ozlijediti.

39. Svjedok DO je izjavio da je on vlasnik obrta [obrt] te da je obavljao određene poslove za tuženika na postrojenju za drobljenje kamena u BiH u 2014. Njega da su angažirali da, nakon što je oprema montirana, izvrši električni dio, dakle, da sve strujno kablovima poveže te da izradi upravljački ormar, kako bi sve moglo funkcionirati. Stoga da je on bio prisutan prilikom puštanja u rad tog postrojenja i da nije bilo nikakvih prigovora na moj dio posla. Tom prilikom da je primijetio da dolazi do rasipanja dijela kamena prilikom ulaska u jednu drobilicu, ali da je to sve što je primijetio, s obzirom da on nije stručna osoba koja bi mogla utvrditi neke konkretnije nedostatke. Tvrdi da pred njime nitko nije prigovorio TO na nedostatke u njegovom radu, a niti da mu je netko tako nešto spominjao.

40. Zastupnik po zakonu tuženika TO u svom iskazu navodi da je tužitelj vršio isporuku naručene transportne opreme i konstrukcija od prosinca 2013. do travnja 2014., a strojarska montaža da je trajala od 20. veljače do 14. travnja 2014. On da je bio prisutan u razdoblju od 15-ak dana tijekom montaže, kada su se montirala neki zahtjevniji dijelovi pa je bilo logično da on vodi montere kroz taj postupak. Osim toga, da je bio prisutan i prilikom puštanja postrojenja u pogon, a što da je bilo 27. lipnja 2014., da ima interne dokaze o isplati dnevnica za taj dan, kao i dokaze o plaćanju cestarine na autoputu, a s UO da se je našao u Okučanima i od tuda da su zajedno krenuli na puštanje postrojenja u pogon. Nakon što je postrojenje pušteno u pogon, da nisu uočeni nikakvi značajniji problemi, jedino da je kod ulaznog lijevka u rotacionu drobilicu uočeno da ista izbacuje dio kamenog materijala van, ali da je to bio minoran problem i da se od njega nije zahtijevalo da po tom pitanju otklanja bilo kakve nedostatke. Napomenuo je da su svi elementi pa tako i ulazni lijevak u rotacionu drobilicu rađeni prema podlogama samog proizvođača rotacione drobilice, Sandvika, koje je proizvođač dao IO, a on njemu. Osim toga, naglasio je da u tom trenutku nije bilo moguće niti montirati platformu koju je tužitelj izradio kod čeljusne drobilice, jer je potrebno bilo izvršiti neke sitne prepravke, ali da mu je PO, s kojim da je on isključivo komunicirao u pogledu tog projekta, rekao da će on to riješiti te da ne očekuju od njega da on vrši te preinake. Prilikom puštanja u pogon, da su svi vidjeli da je kamen koji je ulazio u te drobilice bio pomiješan s dosta zemlje, koja se u stručnim krugovima zove jalovina pa da ti strojevi niti nisu mogli raditi u predviđenom kapacitetu s tako prljavim materijalom. Napomenuo je da je Sandvik proizveo stroj koji je sadržavao i dodavač i odvajač jalovine, tako da se prigovori koje je tuženik imao u tom dijelu ne mogu staviti njemu na teret. Dakle istaknuo je da se je nakon puštanja postrojenja u pogon, rastao s IO i PO u prijateljskim odnosima i da nije bilo prigovora po pitanju nedostataka, a problemi da su nastali kada je tuženik trebao isplatiti tužitelju preostali dio ugovorene naknade i da mu je tada počeo prenositi da postoje određeni prigovori investitora na njegov rad. Što se tiče prigovora tuženika na dimenzije i nagibe stranica usipnog lijevka u čeljusnu drobilicu, napomenuo je da je usipni lijevak izrađen prema podlogama proizvođača, osobnom stručnom iskustvu o načinu funkcioniranja takvih sličnih postrojenja, a na kojima su isti takvi lijevci ugrađeni i normalno funkcioniraju te prema stručnim preporukama. Naveo je da mu je PO dostavio Zapisnik od 3. rujna 214. s utvrđenim nedostacima u prosincu 2014., nakon čega da mu je on rekao da je spreman pristupiti otklanjanju nedostataka, ali da želi da mu se da odgovarajuća financijska garancija da će mu nesporni i uredno izvršeni radovi biti plaćeni. Priznao je da za konkretno postrojenje nije predao tuženiku upute o rukovanju i održavanju transportera, ali s obzirom da se radi o tipskim postrojenjima, da su predmetne upute tipske, a kako je takve upute već predao IO za neka druga postrojenja, da ih je on imao kod sebe i mogao ih je normalno koristiti za rukovanje predmetnog postrojenja. Priznao je da nije dostavio niti dispoziciono montažni nacrt transportera, a što je da je u biti skica tog transportera s oznakama njegovih dijelova, niti listu ugrađenih i rezervnih dijelova, ali je napomenuo da se ta dokumentacija ne razlikuje od drugih postrojenja tog tipa, a na kojima je on već s IO prethodno surađivao, i za koje mu je takva dokumentacija bila isporučena.

41. Sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka PO, budući da tuženik, koji je predložio njegovo saslušanje, nije sudu dostavio njegovu aktualnu adresu boravišta/prebivališta, niti adresu njegova poslodavca na kojoj bi mu sud mogao uručiti poziv za ročište.

42. Iz iskaza navedenih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika sud je zaključio da su određeni nedostaci u predmetnom postrojenju za proizvodnju kamena u BiH postojali, s obzirom da svi suglasno iskazuju da je dolazilo do rasipanja kamenog materijala i to na način da je rotacijska drobilica izbacivala kameni materijal iz usipnog lijevka van, a i većina svjedoka je potvrdila da kameni materijal nije (dijelom) ulazio kroz usipni lijevak u čeljusnu drobilicu, već da se je, navodno, zbog strmog nagiba bočnih stranica usipnog lijevka kameni materijal odbijao od tih stranica na način da je prelazio preko čeljusne drobilice. Osim toga, očito je i da su određeni problemi postojali s funkcioniranjem transportnih traka kamenog materijala.

43. Međutim, sud nema stručnog znanja za utvrđenje što je bio uzrok tih nedostataka, da li nepravilan rad tužitelja ili nepravilne podloge tuženika temeljem kojih je tužitelj izradio predmetnu opremu i konstrukcije, da li neodgovarajuće upute tuženika ili neodgovarajuća montaža, održavanje i korištenje te opreme, koju su provodili radnici tuženika i investitora MG MIND d.o.o.

44. Iako su svjedoci IO i GO dali svoje viđenje koje nedostatke prikazuju fotografije koje je tuženik dostavio u spis (list 127. spisa) te iako su isti dali svoje viđenje što je uzrok tih nedostataka i u tom pogledu su potvrđivali navode tuženika, navedeni svjedoci nemaju stručnog znanja da bi mogli donositi te zaključke, a niti sud svjedoke saslušava zato jer mu je potrebno njihovo stručno znanje, već u tu svrhu određuje izvođenje dokaza vještačenjem.

45. Stoga je radi utvrđenja:

- da li su u ugovorenom djelu (izrada opreme i konstrukcija, montaža, izrada i predaja odgovarajuće dokumentacije, sukladno odredbama čl. 1. i 6. Ugovora 1303 o izradi transportne opreme i konstrukcija) postojali nedostaci koji su konstatirani u Zapisniku od 3. rujna 2014., ako jesu, u čemu su se isti sastojali te kakva je bila narav tih nedostataka (je li se radilo o nedostacima koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje – puštanja pogona u rad /vidljivim nedostacima/ ili o nedostacima koji se na taj način nisu mogli uočiti /skrivenim nedostacima/)

- jesu li nedostaci u izvedenom djelu isključivo posljedica nepravilnog izvođenja radova (protivno ugovorenim specifikacijama, pravilima struke i prisilnim propisima) ili su određeni nedostaci u izvedenom djelu posljedica nedostataka u podlogama koje je tužitelju prethodno dostavio tuženik te je li izvođač radova mogao uočiti da su nedostaci u tim podlogama takve naravi da će nužno dovesti do nedostataka u izvedenom djelu te

- za koliko eventualni nedostaci, a koji su posljedica nepravilnog izvođenja radova/djela, dakle, koji se mogu pripisati krivnji tužitelja/izvođača, umanjuju ugovorenu vrijednost djela,

određeno izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku EUROEXPERT d.o.o.

46. U nalazu i mišljenju vještak za područje strojarstva se je očitovao po pitanju nedostataka koji su opisani i popisani u Zapisniku od 3. rujna 2014., koji je sastavljen bez prisutnosti tužitelja, dva mjeseca nakon što je postrojenje pušteno u rad (30. lipnja 2024.).

47. Tako vještak u odnosu na nedostatak pod točkom 1. Zapisnika - vibrorešetka Sandvik SW 1253 na ulazu u čeljusnu drobilicu C-613 ne vrši odvajanje jalovine na zadovoljavajući način iz razloga što su vibrododavač i odvajač jalovine jedna cjelina) - navodi da je čl. 1. t. 2. Ugovora 1303 ugovorena izrada opreme odvajača jalovine SW 1253 H, da se na listu 145. spisa nalazi nacrt izrade dodavača kao jedne cjeline, da tuženik nije prigovarao izradi dodavača kao jedne cjeline te da nije dano tehničko obrazloženje zašto dodavač ne vrši odvajanje jalovine na zadovoljavajući način. 48. U odnosu na nedostatak pod točkom 2. Zapisnika – nije izvršeno adekvatno zatvaranje ulaznog lijevka na čeljusnoj drobilici tako da dolazi do prosipanja kamena na ulazu u čeljusnu drobilicu – vještak navodi da je odredbom čl. 1. t. 3. Ugovora 1303 određen način izrade usipnog lijevka na način da se izrađuje u zavarenoj vijčanoj izvedbi s oblogama od Hardox lima 15 mm, predviđen je prihvat materijala iz davača primarnog bunkera, a oslanja se na njegovu pod konstrukciju te na ulazni dio drobilice. Dakle, da se nigdje ne definira način zatvaranja usipnog (ulaznog) lijevka, niti da u spisu postoje tehnički nacrti tog lijevka.

49. U odnosu na nedostatak pod točkom 3. Zapisnika – povratna traka sa sita prema malom bunkeru nije pravilno locirana što za posljedicu ima veliko rasipanje kamena iz rotacionog mlina – vještak navodi da se iz podataka u spisu ne može utvrditi tko je i zašto ''krivo locirao'' povratnu traku.

50. U odnosu na nedostatak pod točkom 4. Zapisnika – izlazni lijevak iz rotacionog mlina nije kvalitetno riješen što dovodi do prevelikog rasipanja materijala na izlazu iz rotacionog mlina CI-235, a samim time dovodi u potanje mogućnost rada cijelog drobiličnog postrojenja – vještak navodi da se radi o paušalnoj ocjeni, bez navođenja tehničkih razloga, a da u spisu ne postoje jasne tehničke smjernice koje je u tom pogledu tuženik dao tužitelju.

51. U odnosu na nedostatak pod točkom 5. Zapisnika – nije postavljena gornja platforma na čeljusnoj drobilici CJ-613 iz razloga što ona koja je isporučena nije odgovarala – vještak navodi da je kao rješenje navedeno da je MG MIND d.o.o. sam konstruirao i izradio zavjesu koja je pravo rješenje, što da je u suprotnosti jedno s drugim.

52. U tom dijelu vještak pogrešno navodi sadržaj Zapisnika od 3. rujna 2014., budući da se u tom zapisniku kao rješenje za nedostatak pod točkom 5. navodi da će kupac (MG MIND d.o.o.) sam izvršiti dogradnju gornje platforme koristeći dio materijala od neodgovarajuće isporučene platforme, pri čemu se u Zapisniku pod točkom 6. navodi dodatan nedostatak – postavljeni lanci na usipnom košu nisu adekvatno zaustavljali materijal prilikom istovara te se u odnosu na taj nedostatak navodi kao rješenje konstrukcija i izrada nove zavjese.

53. U svakom slučaju, vještak navodi da iako je tuženik u spis dostavio sliku opisane platforme na čeljusnoj drobilici s lančanom zavjesom za sprečavanje rasipanja materijala, vjerojatno izrađenu od strane proizvođača Sandvik (list 170. spisa), da se od tužitelja u odredbama čl. 1. točkama 1., 2. i 3. ne traži ugradnja takve zaštite.

54. S druge strane, vještak je naveo da tužitelj nije isporučio dokumentaciju koja se navodi u odredbi čl. 6. Ugovora 1303 i to upute o rukovanju i održavanju isporučene opreme te liste ugrađenih i rezervnih dijelova transportera i elektromotora.

55. Vještak napominje da su se nedostaci koji se navode u Zapisniku od 3. rujna 2014. mogli uočiti tek po puštanju postrojenja u rad, ali da se samo temeljem opisa iz tog zapisnika ne može utvrditi da su ti nedostaci faktično postojali, jer isti nisu tehnički obrazloženi. Isto tako, da se faktično postojanje tih nedostataka ne može utvrditi niti iz dostavljenih fotografija, a koje se navodno odnose na predmetno postrojenje. Naime, da se na fotografijama označenima brojevima 1, 2 i 3 vide oštećenja zadnjeg lima koji zatvara neki kanal, da je vidljiva deformacija lima prema vani i puknuće zavara te da se vidi da u rupama nema vijaka. Na fotografijama 4, 5 i 6 da se vidi oštećenje transportne trake kosog transportera koja je sa jedne strane na desnom dijelu pukla po dužini te pokušaj popravka iste spajanjem žicom, da se na fotografijama 7 i 8 vidi pogon transportne trake te nejednoliko vođenje bubnja, na fotografijama 9 i 10 poprečna pukotina transportne trake nepoznatog transportera, a na fotografijama 11 i 12 doprema četvero etažnog sita za razdvajanje frakcija.

56. Iako, dakle, neke od tih fotografija prikazuju određena oštećenja, vještak navodi da iz tih fotografija nije moguće utvrditi što je bio uzrok tih oštećenja.

57. Pored toga, da Ugovor 1303 ne definira jasno tehničke zahtjeve za izradu opreme navedene u čl. 1. t. 1. (usipni bunker volumena 40 m3 – definiran samo način izrade /zavarena vijčana izvedba/ i debljina limova), t. 2. (oprema odvajača za jalovinu SW 1253 H (definiran samo način izrade – zavarena vijčana izvedba), t. 3. (oprema čeljusne drobilice CJ 613 – definiran je nosivi okvir s platformom i nosivim stepenicama te način izrade usipnog i izlaznog lijevka, kao i zaštita remenskog prijenosa i zamašnjaka), t. 6. (prihvatni bunker volumena 16 m3), t. 7. (oprema rotacione drobilice CI 235 – definiran je samo način izrade /zavarena vijčana izvedba/) i t. 11. (oprema četvero etažnog sita CS 173Q). Stoga da na temelju nedostatnih specifikacija nije moguće utvrditi da li su eventualni nedostaci, ako su i postojali, bili posljedica nepravilnog izvođenja radova.

58. Zaključno, s obzirom da vještak temeljem podatka u spisu nije mogao utvrditi jesu li nedostaci postojali (niti što je bio njihov uzrok), vještak zaključuje da eventualno postojeći nedostaci nisu posljedica nepravilnog izvođenja radova, da izvođač radova nije mogao znati da će isporučena oprema imati nedostatke u funkcionalnom dijelu te da na osnovu podataka u spisu nije moguće utvrditi da li i za koliko ''nepravilno'' izvođenje radova umanjuje ugovorenu vrijednost djela.

59. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje strojarskog vještaka, dok je tuženik prigovorio, u bitnom, da vještak pogrešno navodi da je tužitelj isporučio svu opremu prema ugovoru, budući da je sam zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu priznao da nije dostavio tehničku dokumentaciju sukladno odredbi čl. 1. t. 15. Ugovora 1303. Nadalje, tuženik navodi da se točka 1. Zapisnika od 3. rujna 2014. uopće ne odnosi na radove koji su ugovoreni s tužiteljem, slijedom čega da je bespredmetno vještakovo očitovanje na istu. U odnosu na očitovanje vještaka na točku 2. Zapisnika tuženik navodi da je nacrt za izradu ulaznog lijevka izradio upravo tužitelj, kao i nacrt za povratnu traku sa sita prema malom bunkeru (nedostatak pod točkom 3. Zapisnika) te da je upravo po nalogu tužitelja ta povratna traka locirana na mjesto u kojem nije funkcionirala. U odnosu na očitovanje vještaka po pitanju nedostatka pod točkom 4. Zapisnika tuženik navodi da je tužitelj dobio nacrt rotacionog mlina te je po njemu izradio izlazni lijevak iz tog mlina te reverzibilnu traku. U odnosu na očitovanje vještaka po pitanju nedostatka navedenog u točki 5. Zapisnika tuženik navodi da je vještak pomiješao nedostatke pod 5. i 6. Zapisnika te da ostaje kao nesporna činjenica da je platforma koju je tužitelj isporučio bila neodgovarajuća. Tuženik ističe da vještak nije niti pokušao pribaviti od tuženika nedostajuću tehničku dokumentaciju, da se nije očitovao da li dostavljene fotografije prikazuju nedostatke na koje se poziva Zapisnik od 3. rujna 2014., da pogrešno navodi što prikazuje svaka od dostavljenih fotografija te da naručitelj djela nije niti bio dužan tehnički obrazložiti nedostatke, već je bitno da su nedostaci postojali i da nisu bili otklonjeni od strane tužitelja.

60. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika i pitanja suda vještak Slaven Bitanga, kao zastupnik po zakonu imenovanog vještaka Euroexpert d.o.o. i osoba koja je neposredno izrađivala nalaz i mišljenje, navodi da u cijelosti ostaje kod onoga što je tamo navedeno. Ističe da se na temelju dokumentacije u spisu, fotografija koje je dostavio tuženik, a koje se nalaze na listu 127. spisa, Zapisnika od 3. rujna 2014. te dostavljenih nacrta i podloga, nije moglo utvrditi da li su u izvedenom djelu postojali nedostatci i, ako jesu, kakvi te nije mogao utvrditi jesu li eventualno postojeći nedostaci bili posljedica nepravilnog izvođenja radova. U odnosu na dio prigovora tuženika koji se tiče nedostataka navedenih pod točkom 2 Zapisnika od 3. rujna 2014. vještak navodi da kako se u spisu ne nalazi jasna tehnička dokumentacija po pitanju načina zatvaranja ulaznog lijevka na čeljusnoj drobilici, budući da podloga (nacrt) za izradu ovog dijela opreme koju je tuženik dao tužitelju ne sadrži jasne tehničke specifikacije, da nije moguće zaključiti da je tužitelj prilikom izvođenja tog dijela opreme postupio protivno tehničkoj specifikaciji. Nadalje, u odnosu na dio prigovora tuženika koji se tiče nedostataka navedenih pod točkom 3 Zapisnika od 3. rujna 2014. vještak navodi da u spisu nije pronašao pisani podatak od tome tko je, kada i na koji način locirao povratnu traku sa sita prema malom bunkeru, slijedom čega da nije jasno čije bi to trebala biti odgovornost. Ističe da je opisivao ono što prikazuju fotografije koje se nalaze na listu 127. spisa prema numeraciji koja se nalazi na tim fotografijama pa ako se to uzme u obzir da tada fotografija 1 ne prikazuje tu povratnu traku, kao što to tvrdi tuženik već prikazuje upravo ono što je on naveo u nalazu i mišljenju, dakle, da fotografije 1, 2 i 3 prikazuju oštećenje zadnjeg lima koji zatvara neki kanal, deformaciju lima prema vani te puknuće zavara, a vidi se i da u rupama nema vijaka. U odnosu na prigovor tuženika koji se tiče nedostataka navedenih pod točkom 4 Zapisnika od 3. rujna 2014. vještak navodi da nacrt rotacionog mlina nije pronašao u predmetnom spisu, da se na listu 108. nalazi nacrt čeljusne drobilice koji je za tužitelja irelevantan s obzirom da tužitelj nije bio zadužen za izradu tog stroja, već je isti isporučio Sandvik. Nadalje, na listu 105. nalazi se nacrt dodavača, a koji jedini po njemu udovoljava tehničkim specifikacijama nacrta, dakle, prema njemu je netko mogao izraditi taj dodavač, ali taj dodavač nije bio predmet ugovora sklopljenog s tužiteljem. U odnosu na prigovor tuženika koji se tiče nedostataka navedenih pod točkom 5 Zapisnika od 3. rujna 2014. vještak navodi da nigdje u ugovoru koji je sklopljen s tužiteljem nije navedeno da je tužitelj dužan napraviti gornju platformu na čeljusnoj drobilici oznake CJ-613 niti zaštitu u vidu lančane zavjese na usipnom bunkeru. U odredbi čl. 1. točke 3. Ugovora 1303 da navedeno da je tužitelj dužan izraditi i isporučiti nosivi okvir koji služi između ostalog "za prihvat bočnih i čeone platforme te prihvat štitnika zamašnjaka i remenskog prijenosa", a što nema veze s gornjom platformom na kojoj je trebao stajati čovjek koji nadzire usipni bunker, a niti ima veze s lančanom zavjesom na usipnom bunkeru. U spisu postoji fotografija društva Sandvik koju je dostavio tuženik, a koja prikazuje čovjeka kako stoji na platformi, a ispred njega se nalazi usipni bunker s tom lančanom zavjesom, međutim, da to ne definira ništa u odnosu na tužitelja. Vještak je ponovno napomenuo da je prikaz fotografija opisivao prema brojevima kako su iste označene u sudskom spisu te da iste pokazuju upravo ono što on navodi u nalazu i mišljenju.

61. Na pitanja punomoćnika stranaka vještak Slaven Bitanga je odgovorio da problem nagiba transportera može biti posljedica odstupanja u visini betonskih podloga na kojima je taj transporter montiran, ali da se iz spisa ne može utvrditi je li visina betonskih podloga odstupala od projektirane visine, a da on nije pregledavao postrojenje u BiH, da se na listu 157. – 160. nalaze građevinski nacrti za visinu tih betonskih podloga, ali da on iz spisa ne može utvrditi da li su betonske podloge u stvarnosti i izvedene u projektiranoj visini. Nadalje, odgovorio je da je tužitelj prema čl. 1. t. 7. Ugovora 1303 bio odgovoran za izradu izlaznog lijevka na rotacionoj drobilici, ali da pregledom fotografije 2 s lista 127. spisa nije mogao utvrditi prikazuje li ista dio izlaznog lijevka iz rotacione drobilice. Zaključno, naveo je da fotografija 7 prikazuje traku koja je tijekom eksploatacije postrojenja pomaknuta u desno, da je centriranje trake tijekom rada postrojenja odgovornost onoga tko koristi to postrojenje te da pomicanje trake nije nužno posljedica nekog nedostatka prilikom izrade, da su trake izrađene na način da se tijekom eksploatacije mogu podešavati te da se to uobičajeno čini prvi puta prije stavljanja u pogon.

62. Na upit suda jesu li stranke dostavile u predmetni sudski spis svu dokumentaciju s kojom raspolažu, a koja se tiče radova koje je izvodio tužitelj za tuženika, punomoćnik tužitelja je odgovorio potvrdno, dok je punomoćnica tuženika navela da nije sigurna te je predložila da joj se dopusti da to provjeri pa da eventualno postojeću dodatnu dokumentaciju dostavi novom vještaku, budući da je ostala kod svih prigovora na iznijeti nalaz i mišljenje vještaka Euroexpert d.o.o. te je predložila obnoviti vještačenje po drugom vještaku.

63. S obzirom da su stranke tijekom 7 godina vođenja predmetnog postupka imale dovoljno vremena za dostaviti u sudski spis sve isprave kojima su raspolagale, osobito uzevši u obzir njegove međusobne prigovore, a i nelogično je da tuženik ne bi u spis dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a ako i nije, tada takvo postupanje može i treba ići samo njemu na štetu.

64. Kako su svi nedostaci za koje je tuženik tvrdio da su postojali u opremi koju je izradio tužitelj temeljem Ugovora 1303 otklonjeni od strane investitora postrojenja, MG MIND d.o.o., to vještak pregledom te opreme više ne bi mogao utvrditi niti postojanje nedostataka, niti njihov uzrok.

65. Stoga je vještak svoje zaključke mogao temeljiti jedino na ispravama u predmetnom spisu.

66. Vještak nije mogao bez izričite upute suda uzeti u obzir iskaze saslušanih svjedoka kao istinite te iste koristiti prilikom izrade nalaza i mišljenja, a sud mu takvu uputu, s obzirom na izostanak adekvatnog stručnog znanja tih svjedoka te suprotstavljenost njihovih iskaza u prevladavajućem dijelu iskazu zastupnika po zakonu tužitelja, nije mogao dati.

67. Naime, kao što je već navedeno, jedina stručna osoba za utvrđivanje nedostataka u izvedenim strojarskim radovima jest vještak strojarske struke, u konkretnom slučaju angažirani vještak Euroexpert d.o.o. koji zapošljava inženjere strojarstva koji su u konkretnom slučaju izrađivali nalaza i mišljenje.

68. Niti jedan od saslušanih svjedoka nije strojarske struke pa oni nemaju adekvatnog stručnog znanja za utvrđenje postojanja nedostataka u strojarskim radovima koje je izvodio tužitelj niti uzroka tih nedostataka. Svjedoci daju obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, ali kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, tada sud izvodi dokaz vještačenjem (čl. 235. st. 2. i čl. 250. ZPP-a),

69. Budući da je vještak strojarske struke u konkretnom slučaju svoje zaključke mogao temeljiti samo na ispravama u predmetnom spisu, a da fotografije koje je tuženik dostavio (list 127. spisa), koje prikazuju određena oštećenja (pretpostavlja se) opreme koju je izrađivao tužitelj, nisu dovoljno detaljne da bi se temeljem istih moglo utvrditi da li su ta oštećenja posljedica nepravilnog/nestručnog/protuugovornog rada tužitelja, to su navodi iz Zapisnika od 3. rujna 2014. (kojeg tužitelj nije nikada potpisao) o postojanju nedostataka u radovima tužitelja ostali paušalni. Dakle, Zapisnik od 3. rujna 2014. u prevladavajućem dijelu opisuje određene posljedice koje su uočene prilikom stavljanja postrojenja u pogon, ali ne može biti mjerodavan za utvrđivanje tehničkog uzroka te posljedice.

70. Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Euroexpert d.o.o., jer je isti suglasan s ispravama u ovom spisu, logičan te izrađen u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke, a odbio je obnoviti vještačenje po drugom vještaku strojarske struke, budući da za to nije bilo zakonske osnove.

71. Iz izvedenih dokaza sud je zaključio da tuženik nije dokazao da su radovi koje je tužitelj izveo u smislu odredbi čl. 1. točaka 1. – 15. Ugovora 1303 imali nedostataka, slijedom čega nema pravo na sniženje ugovorene naknade po osnovi (nepostojećih) nedostataka.

72. Naime, dokumentacija koju je tužitelj trebao, a nesporno nije isporučio tuženiku prilikom primopredaje opreme, sukladno odredbi čl. 6. Ugovora 1303 (dispoziciono- montažni nacrti transportera, upute o rukovanju i održavanju transportera i liste ugrađenih i rezervnih dijelova transportera i pogonskih elektromotora), nije tehnička dokumentacija (podloge za projektnu dokumentaciju) koju je tužitelj trebao izraditi i isporučiti tuženiku temeljem odredbe čl. 1. t. 15. Ugovora 1303, a za koju je ugovorena jedinična naknada u iznosu od 35.000,00 kn uvećano za PDV. 73. Tužitelj je izradio i predao tuženiku tehničku dokumentaciju sukladno odredbi čl. 1. t. 15. Ugovora 1303 (dokumentacija na listu 156. – 160. spisa), ali mu nije predao popratnu dokumentaciju koja se je odnosila na upute za rukovanje i održavanje izrađenog transportera i liste ugrađenih i rezervnih dijelova sukladno odredbi čl. 6. Ugovora 1303, što znači da je tuženik mogao tužbom od tužitelja zahtijevati predaju te popratne dokumentacije, ali mu po toj osnovi ne pripada pravo na sniženje ugovorene naknade, zato što prema volji ugovornih strana izrada te dokumentacije nije bila obuhvaćena ugovorenim djelom za koje se je plaćala ugovorena naknada.

74. Stoga, s obzirom da nije sporno da je tuženiku do isplate pune ugovorene naknade u visini od 2.125.000,00 kn (1.700.000,00 kn uvećano za 25% po osnovi PDV- a /425.000,00 kn/) preostalo još isplatiti upravo iznos koji je utužen u ovom postupku, dakle, iznos od 258.275,00 kn, to osnovano tužitelj potražuje od tuženika isplatu tog preostalog iznosa.

75. Radi se o dijelu ugovorene naknade obuhvaćenim obrokom koji čini posljednjih 20% naknade, u smislu odredbe čl. 3. al. 3. Ugovora 1303, a koji se je trebao isplatiti u roku od 30 dana od puštanja postrojenja u pogon, a najkasnije u roku od 60 dana od zadnje isporuke.

76. Zastupnik po zakonu tuženika tvrdi da je puštanje u pogon bilo 27. lipnja 2014., dok iz Zapisnika o nedostacima od 3. rujna 2014. proizlazi da je postrojenje pušteno u pogon 30. lipnja 2014.

77. U svakom slučaju, iz otpremnica na listu 82. – 91. spisa proizlazi da je posljednja isporuka opreme izvršena 8. travnja 2014. (datum izdavanja posljednje otpremnice Op- mgm8), slijedom čega je posljednji obrok ugovorene naknade trebao biti isplaćen u roku od 60 dana od tada, dakle, do 7. lipnja 2014., a kako nije, to je tuženik u zakašnjenju s isplatom utuženih 258.275,00 kn počevši od 8. lipnja 2014. pa tužitelju tek od tada pripadaju zatezne kamate.

78. Valja napomenuti da je iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi u ovom postupku vidljivo da se utuženo potraživanje odnosi na tri računa tužitelja i to na račun 09-1-1 od 25. veljače 2014. s dospijećem 2. ožujka 2014., koji je glasio na iznos od 194.125,00 kn, na račun 12-1-1 od 17. ožujka 2014. s dospijećem 22. ožujka 2014., koji glasi na iznos od 132.750,00 kn te na račun 17-1-1 od 8. travnja 2014. s dospijećem 13. travnja 2014., koji glasi na iznos od 10.437,50 kn. 79. Uzevši u obzir odredbu čl. 3. al. 3. Ugovora 1303 očito je da je tužitelj pogrešno označio dospijeće utuženih računa.

80. Isto tako, iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja vidljivo je da je tuženik platio dio računa 09-1-1 u iznosu od 71.026,50 kn, slijedom čega je po tom računu preostalo potraživanje u iznosu od 123.062,50 kn.

81. Osim toga, vidljivo je da je tužitelj priznao postojanje duga prema tuženiku po tuženikovom računu 30 s dospijećem 15. kolovoza 2014. u iznosu od 7.975,00 kn, slijedom čega je tužitelj prebio dio svog preostalog potraživanja po računu 09-1-1 navodno dospjelom 2. ožujka 2014. u iznosu od 123.062,50 kn s navedenim kasnijim potraživanjem tužitelja, tako da po računu 09-1-1 potražuje isplatu iznosa od 115.087,50 kn.

82. Tako tužitelj platnim nalogom od tuženika zahtijeva plaćanje glavnice u iznosu od 258.275,00 kn, ali i zateznih kamata na iznos od 123.062,50 kn (preostali iznos računa tužitelja 09-1-1 nakon djelomične uplate od strane tuženika) od 3. ožujka 2014. (prvog dana nakon navodnog dospijeća računa 09-1-1) do 15. kolovoza 2014. (dana dospijeća tuženikovog računa u iznosu od 7.975,00 kn s kojim je preostali iznos računa tužitelja 09-1-1 prebijen), na iznos od 115.087,50 kn (preostali iznos računa tužitelja 09-1-1 nakon izvršenog prijeboja s računom tuženika) od 16. kolovoza 2014. (prvog dana nakon izvršenog prijeboja, a prijeboj je izvršen onda kada je dospjela kasnija tražbina koja sudjeluje u prijeboju, dakle, tuženikova tražbina prema tuženiku) do isplate, na iznos od 132.750,00 kn od 23. ožujka 2014. (prvi dan nakon navodnog dospijeća tužiteljevog računa 12-1-1) do isplate te na iznos od 10.437,50 kn od 14. travnja 2014. (prvi dan nakon navodnog dospijeća tužiteljevog računa 17-1-1) do isplate.

83. Tužitelj je proveo uračunavanje ispunjenja sukladno odredbama čl. 171. st. 1. i 2. ZOO-a, s time da je namirenje najprije kamata pa tek onda glavnice, sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a, sam pravo, a ne i obveza vjerovnika, slijedom čega vjerovnik može postupiti na svoju štetu te izvršenom uplatom najprije podmiriti glavnicu, a tek nakon toga kamate, kao što je to učinjeno u ovom slučaju.

84. Budući da su svi utuženi računi tužitelja dospjeli istog dana, 7. lipnja 2014., to je tužitelju valjalo dosuditi glavnicu u iznosu od 258.275,00 kn/34.278,98 EUR (preostalih 115.087,50 kn/15.274,74 EUR po računu 09-1-1, 132.750,00 kn/17.618,95 EUR po računu 12-1-1 i 10.437,50 kn/1.385,29 EUR po računu 17-1-1) s zateznim kamatama na iznos od 123.062,50 kn/16.333,20 EUR od 8. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2014., na iznos od 115.087,50 kn/15.274,74 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate, na iznos od 132.750,00 kn/17.618,95 EUR od 8. lipnja 2014. do isplate i na iznos od 10.437,50 kn/1.385,29 EUR od 8. lipnja 2014. do isplate te u tom dijelu platni nalog održati na snazi (zatezne kamate obračunate su na veći iznos glavnice, zato jer je tuženik dugovao veći iznos glavnice od onog utuženog, a platio ga je s zakašnjenjem).

85. Zatezne kamate se obračunavaju sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora. Međutim tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata po toj (višoj) stopi samo za razdoblje do 31. srpnja 2015., dok za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa na dalje potražuje isplatu zateznih kamata po nižoj stopi, koja se primjenjuje na izvanugovorne obveze (čl. 29. st. 2. ZOO- a), a kako sud odlučuje samo u granicama tužbenog zahtjeva, tužitelju su zatezne kamate dosuđene po toj nižoj kamatnoj stopi.

86. Platni nalog je valjalo ukinuti u dijelu u kojem je naložena isplata zateznih kamata na iznos od 123.062,50 kn/16.333,20 EUR u razdoblju od 3. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014., zateznih kamata na iznos od 132.750,00 kn/17.618,95 EUR od 23. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014. i zateznih kamata na iznos od 10.437,50 kn/1.385,29 EUR od 14. travnja 2014. do 7. lipnja 2014. te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

87. Budući da tuženik nema prema tužitelju tražbinu u iznosu od 20.862,00 EUR (po osnovi štete nastale umanjenjem njegove imovine za navedeni iznos time što mu je investitor MG MIND d.o.o. snizio ugovorenu naknadu za taj iznos, jer nije dokazao da je to smanjenje posljedica nedostataka u radovima tužitelja), to je presudom valjalo utvrditi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 20.862,00 EUR s zateznim kamatama koja je istaknuta radi prebijanja u ovoj parnici.

88. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu naknada troškova ovršnog i parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

89. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za ovršni prijedlog u iznosu od 829,52 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 486,53 EUR (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 8/2011., 112/2012., 114/2012.), dakle, ukupno 1.316,07 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ/).

90. Ne pripada mu naknada troškova ovršnog postupka javnog bilježnika u paušalnom iznosu od 4,98 EUR/37,50 kn, jer isti nisu dokazani niti po osnovi niti po visini.

91. Stoga je platni nalog valjalo održati u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.316,07 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate, a ukinuti u iznosu od 4,98 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

92. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za ročište od 6. studenog 2018. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 13. studenog 2018. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 5. prosinca 2018. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 4. prosinca 2018. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 12. prosinca 2018. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 7. siječnja 2019. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 14. ožujka 2019. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. travnja 2019. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 27. prosinca 2021. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 2. prosinca 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za prijedlog za određivanje prethodne mjere i za rješenje o prethodnoj mjeri u (prijedlogu za određivanje prethodne mjere) zatraženom iznosu od 331,81 EUR (Tbr. 1/2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019., 92/2021./), dakle, ukupno mu pripada 11.269,31 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 12.831,81 EUR, za iznos od 1.562,50 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. 93. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

94. Podneskom od 27. prosinca 2021. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere, sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 258.275,00 kn/34.278,98 EUR s zateznim kamatama na iznos od 123.062,50 kn/16.333,20 EUR od 3. ožujka 2014. do 15. kolovoza 2014., na iznos od 115.087,50 kn/15.274,74 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate, na iznos od 132.750,00 kn/17.618,95 EUR od 23. ožujka 2014. do isplate i na iznos od 10.437,50 kn/1.385,29 EUR od 14. travnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora te radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 13.478,44 kn/1.788,90 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, obračunatih po nižoj kamatnoj stopi, onoj koja se primjenjuje na izvanugovorna potraživanja.

95. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

96. U predmetnom postupku ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, već je isti i uspio u sporu u pogledu glavnice u iznosu od 258.275,00 kn/32.278,98 EUR s zateznim kamatama na iznos od 123.062,50 kn/16.333,20 EUR od 8. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2014., na iznos od 115.087,50 kn/15.274,74 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate, na iznos od 132.750,00 kn/17.618,95 EUR od 8. lipnja 2014. do isplate i na iznos od 10.437,50 kn/1.385,29 EUR od 8. lipnja 2014. do isplate, a i u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.316,07 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva valjalo odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a, dok je određivanje prethodne mjere valjalo odbiti u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva koji je bio obuhvaćen platnim nalogom – u pogledu zateznih kamata na iznos od 123.062,50 kn/16.333,20 EUR u razdoblju od 3. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014., zateznih kamata na iznos od 132.750,00 kn/17.618,95 EUR od 23. ožujka 2014. do 7. lipnja 2014. i zateznih kamata na iznos od 10.437,50 kn/1.385,29 EUR od 14. travnja 2014. do 7. lipnja 2014. te u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR s zateznim kamatama od 27. veljače 2017. do isplate.

97. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a, za stavak prvi i peti, čl. 335. st. 3. OZ-a, za stavak treći, čl. 335. st. 4. OZ-a, za stavak četvrti i čl. 337. st. 2. OZ-a, za stavak peti, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Protiv rješenja o prethodnoj mjeri dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici