REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-4271/2021-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587 zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv I tuženika LF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II tuženika osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog I tuženika, dana 10. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
I Nalaže se I tuženiku LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 11.160,86 € sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 12,28 € od 1. listopada 2017.;
- na iznos od 296,30 € od 1. studenoga 2017.;
- na iznos od 296,30 € od 1. prosinca 2017.;
- na iznos od 296,30 € od 1. siječnja 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. veljače 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. ožujka 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. travnja 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. svibnja 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. lipnja 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. srpnja 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. kolovoza 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. rujna 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. listopada 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. studenoga 2018.;
- na iznos od 296,30 € od 1. prosinca 2018
- na iznos od 296,30 € od 1. siječnja 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. veljače 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. ožujka 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. travnja 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. svibnja 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. lipnja 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. srpnja 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. kolovoza 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. rujna 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. listopada 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. studenoga 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. prosinca 2019.;
- na iznos od 296,30 € od 1. siječnja 2020.;
- na iznos od 296,30 € od 1. veljače 2020.;
- na iznos od 296,30 € od 1. ožujka 2020.;
- na iznos od 296,30 € od 1. svibnja 2020.;
- na iznos od 203,39 € od 1. lipnja 2020.;
- na iznos od 221,44 € od 1. srpnja 2020.;
- na iznos od 199,66 € od 1. kolovoza 2020.;
- na iznos od 244,23 € od 1. rujna 2020.;
- na iznos od 249,08 € od 1. listopada 2020.;
- na iznos od 252,88 € od 1. studenog 2020.;
- na iznos od 296,30 € od 1. prosinca 2020.;
- na iznos od 296,30 € od 1. siječnja 2021.;
- na iznos od 296,30 € od 1. veljače 2021. ;
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
II Nalaže se I i II tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.550,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025.godine do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. svibnja 2021. godine navodi da je vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) stan broj 20 na III. (trećem) katu koji se sastoji od 5 soba, kuhinje, kupaonice, wc-a, predsoblja, hodnika, ostave, balkona, terase i loggie ukupne površine 148,83 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to Tuškanac stambena zgrada br. 37/A, površine 860 m2, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženi su prije pokretanja ovog postupka pozvani na isplatu dugovanog iznosa u mirnom postupku i to zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), na koji su se oglušili.
Nastavno, tužitelj navodi da tuženi bez pravnog osnova koriste nekretninu iz točke I. ove tužbe, a ne plaćaju naknadu za korištenje tužitelju u visini neplaćene najamnine koju bi tužitelj ostvario da je davao predmetne nekretnine u najam. S osnova korištenja tuđe stvari tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade za korištenje bez pravne osnove naknadu u iznosu od 296,30 Eur (2.232,45 kn) mjesečno (obračunatu sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske NN 120/00 u iznosu od 1,99 Eur/15 kn po m2), a koje dugovanje prema evidencijama nadležnih tijela za razdoblje od kolovoza 2017. do ožujka 2020 iznosi 10.873,53 Eur (81.926,60 kn). Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 30. kolovoza 2023. godine predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu podneskom od 26. lipnja 2021. I i II tuženi su naveli kako su u predmetni stan uselili u lipnju 2017.godine uz dopuštenje vlasnika, odnosno tuženika. Kako su se tuženi sa svoje troje malodobne djece našli bez smještaja obratili su se Državnom uredu za upravljanje nekretninama i zatražili odgovarajući smještaj te su isti i dobili na korištenje. Tuženi ističu da su za stan plaćali mjesečno 600,00 kn na ime naknade za korištenje sukladno svojim financijskim mogućnostima. U bitnom dijelu navode da je stan bio prazan 17 godina i da su o svom trošku sanirali krov, promijenili parket, popravili i pobojali zidove, promijenili sve vodovodne i električne instalacije i tek nakon adekvatnog uređenja uselili u predmetni stan. Ne osporavaju osnov tužbenog zahtjeva već visinu navodeći da od utuženog iznosa treba oduzeti iznos koji su tuženi do sada uplatili kao i iznos koji su tuženi imali zbog sanacije stana radi mogućnosti korištenja istog. Tuženi su predložili obročnu otplatu dugovanja navodeći da II tužena je bolesna i nezaposlena, a da je I tuženik s niskim primanjima te da imaju troje malodobne djece. U daljnjem tijeku postupka tuženi su istaknuli prigovor zastare potraživanja te naveli da ne osporavaju visinu potraživanja tužitelja konačno postavljen podneskom tužitelja od 30. kolovoza 2023.godine. Konačno tuženi predlažu donošenje odluke temeljem stanja spisa.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u spise ovog suda posl.br. Psp-148/2017 i Ovr-2395/2020, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 4 spisa, u zapisnik na listu 5 spisa, u zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine na listu 6 spisa, u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 15 do 16 spisa, u povratnice na listu 20 spisa, u uplatnice na listu 28 do 29 spisa, u dopise na listu 32 do 33 spisa, dokaz saslušanjem II tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu za uporabu tuđe stvari u svoju korist.
5.1. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu za stan površine 148,83 m2.
6. Među strankama nije sporno da su tuženi koristili predmetni stan, a kako su i naveli u odgovoru na tužbu.
7. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok određen čl.225 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91.73/91.3/94.7/96.112/99. - nastavno ZOO). Kako je prvi utuženi iznos dospijeća 1. listopada 2017., a tužba podnesena ovom sudu 20. svibnja 2021.godine, ista je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
8. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.
9. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Psp-148/2017 utvrđeno je da je tužitelj dana 25. rujna 2017. pokrenuo postupak protiv tuženika zbog smetanja posjeda za nekretninu koja je predmet ovog spora. Spisu prijeleži rješenje ovog suda isti poslovni broj od 25. veljače 2019. kojim je utvrđeno da su tuženi smetali tužitelja Republiku Hrvatsku u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) stan broj 20 na III. (trećem) katu koji se sastoji od 5 soba, kuhinje, kupaonice, wc-a, predsoblja, hodnika, ostave, balkona, terase i loggie ukupne površine 148,83 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to Tuškanac stambena zgrada br. 37/A, površine 860 m2, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] na način da su dana 21. kolovoza 2017. u stan provalili, bespravno uselili te promijenili bravu na ulaznim vratima istog stana. Točkom II navedenog rješenja naloženo je tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja te točkom III izreke rješenja zabranjeno je tuženima ubuduće počiniti takvo ili slično smetanje.
8.1. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-486/2020 od 15. srpnja 2020.godine.
9. To nadalje znači da je nedvojbeno utvrđeno da tuženi nisu imali dozvolu za korištenje predmetne nekretnine od vlasnika, odnosno tuženika, a kako su isti naveli u odgovoru na tužbu.
10. Uvidom u spis Ovr-2395/2020 utvrđeno je da pokrenut temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja ovog suda posl.br. Psp-148/17 od 25. veljače 2019.godine i to radi ispražnjenja, odnosno iseljenja tuženika i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju, ovdje tužitelju. Rješenjem istog suda isti poslovni broj od 24. studenog 2022.godine obustavljena je ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena rješenjem o ovrsi od 28. listopada 2020.godine pod posl.br. Ovr-2395/20 i ukinute su provedene radnje.
10.1. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž Ovr-16/23 od 21. veljače 2023.godine.
11. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz zapisnika o vanjskom uredovanju od 16. rujna 2022.godine utvrđeno je da u stanu nisu zatečeni tuženi i da je iz stanja stana vidljivo da u njemu nitko ne stanuje.
12. II tuženik je u svom iskazu naveo da nema novaca za plaćanje dugovanja RH za stan koji je predmet ovog spora. U predmetnom stanu više ne živi. Živi s bolesnom suprugom koja je nesposobna za rad i mldb. djetetom od 12 godina u podstanarskom stanu i prvenstveno mu je prioritet platiti stan da ima gdje živjeti i nahraniti dijete. Prije ovog postupka bio je u Državnim nekretninama i pokušao dogovoriti obročnu otplatu i oni su mu ponudili rok od godine dana, a on nema novaca da bi mjesečno davao 10.000,00 kn te je naveo da bi mogao mjesečno plaćati 100,00 eur na ime otplate duga. Naveo je da odustaje od prijedloga u vidu saslušanja I tužene budući ista zbog bolesti ne može pristupiti sudu.
13. Sud iskaz II tuženika cijeni istinitim i kao takvim ga je i prihvatio. Iskazom II tuženika nedvojbeno je utvrđeno da isti zajedno s obitelji više ne stanuje u predmetnoj nekretnini, a što proizlazi i iz zapisnika o vanjskom uredovanju od 16. rujna 2022.godine. U pogledu navoda iz iskaza tuženika glede financijske situacije valja istaći da loša financijska situacija nije i ne može biti razlog za neplaćanje dospjelog dugovanja stoga isto nije bitno niti odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također valja napomenuti da ostali navodi tuženika izneseni tijekom trajanja ovog postupka, a koji se odnose na drugi parnični postupak i navodnog vlasnika stana DF su nedokazani pa samim time i neosnovani, a isto tako i nebitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
14. Uvidom u Odluku o utvrđivanju visine slobodne ugovorene najamnine od 15. studenog 2000.godine utvrđeno je i to čl.2 Odluke da ista iznosi 15,00 kn po m2.
15. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu na listu 4 spisa nedvojbeno je utvrđeno da je Republika Hrvatska, odnosno tužitelj vlasnik iste.
16. Odredbom čl.1120 ZOO-a određeno je kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
17. Odredbom čl.1111 ZOO-a određeno je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.
18. Kako među strankama nije sporno da su I i II tuženi koristili stan tužitelja, to su isti temeljem navedene zakonske odredbe u obvezi tužitelju naknaditi korist koju su imali od uporabe stana, a koja se očituje u visini najamnine.
18.1 Šteta, u vidu izmakle dobiti, učinjena je tužitelju korištenjem nekretnine od strane tuženika, a tuženi su imali korist budući nisu plaćali najamninu za spornu nekretninu za utuženo razdoblje. Znači korist tuženika očituje se u izmakloj dobiti tužitelja. Navedeno se ogleda u iznosu najamnine koju bi neki drugi korisnik plaćao da je predmetni stan uzeo u najam, a prema visini propisanoj Odlukom Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00) u iznosu od tadašnjih 15 kn/m2 stambene površine.
18.2. Pritom valja istaknuti da je tako utvrđena najamnina svakako niža od slobodno ugovorene najamnine koja bi se za istu nekretninu mogla ostvariti na tržištu.
19. Odredbom čl.1115 ZOO-a određeno je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
19.1. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda tuženi su nepošteni stjecatelji i to iz razloga što su isti znali da koriste stvar tj. nekretninu koja nije u vlasništvu istih, a što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjem o smetanju ovoga suda. Stoga su tužitelju dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće na svako pojedini mjesečni iznos najamnine, a kako je i zahtijevao tužbenim zahtjevom.
20. U pogledu navoda iz odgovora na tužbu I i II tuženika valja napomenuti da loša materijalna situacija nije i ne može biti opravdan razlog za ne plaćanje dospjele imovinsko-pravne obveze. Činjenica eventualnog ulaganja ili popravaka stana, a radi poboljšanja uvjeta stanovanja nije i ne može biti predmet raspravljanja u ovom postupku uz nespornu činjenicu da su tuženi predmetni stan dugi niz godina bespravno koristili.
21. Kako je tužitelj podneskom od 30. kolovoza 2023. godine postavio konačni tužbeni zahtjev, a kojim je tužitelj umanjio svoje potraživanje za nesporno plaćene iznose od strane tuženika, a tuženi nisu osporili visinu potraživanja to je valjalo cijelosti usvojit tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.
22. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO (NN 35/05), a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.
23. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.l55, 162 i 163 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).
23.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 100 bodova, troška sastava četiri po tbr.8 toč.1 od 400, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.1 (21.5.2024. i 20.11.2024.) od 200 bodova i troška pristupa na tri ročišta po tbr.9. toč.5 (19.1.2022., 4.10.2023., 18.9.2024.) od 75 bodova, odnosno sveukupno 775 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 1.550,00 eur i čini trošak tužitelja.
24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine
Sudac:
Helena Frigo Bomeštar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1. Tužitelju
2. I i II tuženiku
