REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-134/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika GS i II-okrivljenika ŠS, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) i čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi I-okrivljenika podnesenoj po braniteljici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca od dana 10. ožujka 2022., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-196/2021-5 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I-okrivljenika GS, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-196/2021-5 od 17. veljače 2022. pod točkom I., I-okrivljenik GS i II-okrivljenik ŠS oglašeni su krivima za učin kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, te su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz izricanje uvjetne osude temeljem čl. 56. KZ/11 na način da su isti osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko I. i II. okrivljenici u roku od 1 (jedne) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 I-okrivljeniku GS i II- okrivljeniku ŠS naloženo je da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate oštećeniku TD Zvone d.o.o. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, svaki iznos od 373,05 kuna (slovima: tristo sedamdeset tri kune i pet lipa), dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 525,00 kuna (slovima: petsto dvadeset pet kuna) oštećenik upućuje u parnicu radi ostvarivanja istog.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 3. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 naloženo je I-okrivljeniku GS i II-okrivljeniku ŠS da isplate ovom sudu troškove kaznenog postupka (putni trošak oštećenika) svaki iznos od 46,50 kuna (slovima: četrdeset šest kuna i pedeset lipa), te s naslova paušala I- okrivljenik GS iznos od 500,00 kuna (slovima: petsto kuna) i II-optuženik ŠS iznos od 300,00 kuna (slovima: tristo kuna).

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio I-okrivljenik GS po braniteljici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, te odluke o kazni, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na žalbu I-okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. I-okrivljenik GS u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda nema razloge i u njoj da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da ne postoji niti jedan dokaz o tome da je I-okrivljenik GS počinio kaznena djela za koja je osuđen. Nadalje ističe kako u spisu ne egzistira niti jedan razlog ni činjenica koja bi upućivala na to koje je radnje konkretno I-okrivljenik poduzeo, te da nema niti jednog dokaza da je isti inkriminirajuća mu kaznena djela počinio s namjerom. Štoviše, sve da su okrivljenici i počinili kaznena djela za koja su osuđeni kao supočinitelji da nije dokazano koji od okrivljenika je otkinuo mjerač goriva na način da je načinjen otvor na spremniku, a niti tko je od njih dvojice ugurao gumeno crijevo u spremnik.

6.2. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju ukazuje žalitelj jer je prvostupanjski sud dao jasne razloge zbog čega zaključuje da je I-okrivljenik GS svojim postupanjem inkriminirane prigode počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11. To stoga što je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, pravilno ocijenio sve dokaze i iznio pravilne razloge o svojim zaključcima u točkama 13. do 17. pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U tim zaključcima nema znatne proturječnosti, pa niti glede interpretacije obrane I-okrivljenika, koja je dovedena u svezu s iskazima svjedoka JS i AS u svezi ispravnosti teretnog vozila u vlasništvu TD "Zvone" d.o.o. kojim je inkriminirane prigode upravljao I-okrivljenik GS. Ovo tim više što iskazi navedenih svjedoka su u suglasnosti s zapisnicima o tehničkoj ispravnosti i računima izdanih od automehaničarskog obrta [obrt], kartonima preventivnih tehničkih pregleda iz kojih je razvidno da je teretno vozilo tip MAN 27.414 DFK, reg. oznake i broja BJ423BC, tehnički ispravno, u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 13. kolovoza 2019. Naime, prvostupanjski sud je utemeljeno zaključio, nakon što je ocijenio sve provedene dokaze kako su postupanjem okrivljenika ostvarena sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11. Dakle, prvostupanjski sud je proveo sve dokaze, iste pravilno ocijenio, svakog posebno i u međusobnoj svezi, te dao iscrpno obrazloženje i za oblik krivnje – izravnu namjeru što je iznijeto u točkama 15. i 16. pobijane presude, koju u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, u razlozima presude nema proturječnosti glede opisa utvrđenih okolnosti o stupnju krivnje, presuda nema proturječnosti o odlučnim činjenicama, te su razlozi u presudi potpuno jasni.

6.3. Što se tiče žalbenih navoda I-okrivljenika da ne postoji niti jedan dokaz ni činjenica koji bi upućivali na to koje radnje je konkretno I-okrivljeni GS poduzeo, obzirom se njemu i II-okrivljeniku ŠS stavlja na teret da su kazneno djelo počinili kao supočinitelji, štoviše da prvostupanjski sud nije dokazao tko je od njih dvojice otkinuo mjerač goriva i tako načinio otvor na spremniku, a niti tko je ugurao gumeno crijevo u spremnik, ukazuje se I-okrivljeniku da supočiniteljstvo kao takvo ima subjektivnu i objektivnu sastavnicu. Sa subjektivne strane traži se zajednička odluka koja može biti izričita, prešutna ili konkludentna. Ključno je da se iz konkretnih činjenica može utvrditi da je svaki od supočinitelja svjestan dogovora i svoje uloge i da pristaje na to. Za objektivnu se sastavnicu traži doprinos djelu koji mora imati određenu težinu odnosno zajedničko sudjelovanje u počinjenju djela. U konkretnoj situaciji neodlučno je tko je od okrivljenika otkinuo mjerač goriva i tako načinio otvor na spremniku i tko je ugurao gumeno crijevo u spremnik, a samim time je irelevantno koji od okrivljenika je to u konkretnom slučaju počinio. Za postojanje supočiniteljstva nije nužan detaljan prethodni dogovor, već je dovoljan i prešutan sporazum, odnosno takvo zajedničko postupanje počinitelja iz kojeg na nedvojben i očit način proizlazi volja svakog od njih da sudjeluje u počinjenju kaznenog djela, a što je bio slučaj u konkretnom kaznenom predmetu, pa su žalbeni prigovori I- okrivljenika koji se odnose na prednje činjenice irelevantni.

7. U odnosu na žalbu I-okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povredu Kaznenog zakona.

7.1. Nije osnovana žalba I-okrivljenika GS zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice koje je pravilno ocijenio, a naveo je iscrpne razloge zbog čega prihvaća iskaz svjedoka JS, predstavnika i vlasnika ABC koji je kazao kako je inkriminiranog dana slučajno došao u blizinu benzinske postaje te vidio I-okrivljenika GS i II-okrivljenika ŠS kako izvlače gorivo iz njegovog kamiona na usisni plovak, a ne iz čepa, te da je II-okrivljenik ŠS uspio sjesti u automobil kada ga je vidio i odvesti se, a I-okrivljenik GS da je sjeo u kamion, pokušao isti upaliti, ali da ga je on (svjedok JS) uspio zapriječiti u pokušaju bijega primivši ga za ruku u trenutku kada je ovaj pokušao upaliti teretno vozilo, pri čemu je I-okrivljenik razbio ključ u bravi kamiona. S pravom prvostupanjski sud je obranu I-okrivljenika GS ocijenio kao neprihvatljivu, za što je argumente detaljno izložio i obrazložio u točki 14. pobijane presude, a što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Dakle ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud proveo sve relevantne dokaze nabrojene u točki 4. pobijane presude, iste pravilno ocijenio i iznio pravilne razloge o svojim zaključcima. Sve zaključke prvostupanjskog suda, kao što je rečeno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da žalitelj provedenim dokazima daje drugačiji značaj od onog koji im daje prvostupanjski sud, tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je dokazano da je on počinio kazneno djelo protiv imovine - – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 s izravnom namjerom na štetu ABC

7.2. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđene odlučne činjenice potvrđuju i postojanje svih zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje je I-okrivljenik oglašen krivim, kako objektivnih tako i subjektivnih, jer je sa potpunom sigurnošću dokazano i utvrđeno okrivljenikovo inkriminirano postupanje.

7.3. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenika krivim za navedeno kazneno djelo, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

8. U odnosu na žalbu okrivljenika na odluku o kaznenopravnoj sankciji, troškove postupka i imovinskopravni zahtjev.

8.1. I-okrivljenik u žalbi navodi da mu je izrečena prestroga kazna s obzirom na sve olakotne okolnosti koje su utvrđene na njegovoj strani, a to da je činjenica da do sada nije osuđivan. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud je, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika kada ga je oglasio krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je tako I-okrivljenika GS osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te na temelju čl. 56. KZ/11 istom izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude. Tako je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio raniju osuđivanost te činjenicu da se radi o vrlo maloj količini otuđenog goriva, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da je bio zaposlenik oštećenog ABC i da se radi o planiranoj aktivnosti. Upravo utvrđenje okolnosti olakotne i otegotne i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ukazuju da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju propisana u čl. 41. KZ/11 zasigurno može postići izrečenom uvjetnom osudom, a kako to pravilno ističe i sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude.

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi I-okrivljenika GS glede odluke o troškovima kada isti navodi da je odluka o troškovima neosnovana jer je I-okrivljenik zaposlen s niskim primanja, te ima obvezu uzdržavanja nezaposlene supruge. Naime, I-okrivljenikom je točkom 7. pobijane presude naloženo da naknadi putni trošak oštećenika u visini od 46,50 kn solidarno s II-okrivljenikom, te paušalni trošak provedenog postupka u visini od 500,00 kn, a koji paušalni trošak je prvostupanjski sud odmjerio s obzirom na složenost i trajanje konkretnog kaznenog postupka, te imovno stanje I-okrivljenika obzirom se radi o okrivljeniku koji je zaposlen i ostvaruje redovna primanja, pa po stajalištu i ovog drugostupanjskog vijeća plaćanjem naloženih mu troškova neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija.

8.3. Neosnovano I-okrivljenik u žalbi ističe kako ničim nije dokazano da je upravo za iznos od 746,01 kn otuđenog goriva jer da nema dokaza je li spremnik bio pun prilikom zaduživanja teretnog vozila tip MAN 27.414 DFK, reg. oznake i broja ..., te koliko je potrošeno goriva od mjesta Bjelovar – Prespa – Bjelovar. Suprotno takvim žalbenim navodima I-okrivljenika osnovano je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dosudio oštećeniku ABC imovinskopravni zahtjev u odnosu na otuđenu količinu Eurodizel BS goriva u iznosu od 746,01 kn, te naložio platež I-okrivljeniku GS i II-okrivljeniku ŠS u jednakim dijelovima, svaki za iznos od 373,05 kn. Ovo stoga što je navedeno tijekom postupka nedvojbeno dokazano i utvrđeno, te u točki 5. i 20. pobijane presude i obrazloženo.

9. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 10. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović