REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-396/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HT, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 234. stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici Renati Žerjav, odvjetnici iz ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav u Varaždinu od dana 1. srpnja 2024., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-390/2022 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HT, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K K-390/2022 od 28. rujna 2023. pod točkom I., okrivljenik HT oglašen je krivim za učin kaznenih djela i to kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavku 1. točki 1., u vezi sa člankom 228. stavkom. 1. KZ/11. i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine - neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari, opisano i kažnjivo po članku 234. stavku 2. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. stavkom 1. KZ/11.

1.1. Točkom II. okrivljenom HT su na osnovu članka 51. stavka 1. KZ/11. utvrđene slijedeće pojedinačne kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11., temeljem članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 234. stavka 2. KZ/11., temeljem iste odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je isti na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11., okrivljeni HT osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.2. Točkom III., a temeljem članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08, oštećenom ABC, sa sjedištem u [adresa], OIB:75632766837, dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.891,50 ( dvije tisuće osamsto devedeset jedna kuna i pedeset lipa ) kuna, te je naloženo okrivljeniku da navedeni iznos isplati oštećenom trgovačkom društvu u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Točkom IV., a temeljem članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećena UT, [adresa], upućena je da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u građanskoj parnici.

1.4. Točkom V., a temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni HT oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i plaćanja nužnih izdataka i nagrade postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio okrivljenik HT po braniteljici Renati Žerjav, odvjetnici iz ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav u Varaždinu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni/odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi svake krivnje i kazne kao i obveze isplate imovinskopravnog zahtjeva, a podredno da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na žalbu okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koja u tom dijelu citira čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te ističe kako se ova povreda ogleda i u neutvrđenju stupnja okrivljenikove krivnje, odnosno da prvostupanjski sud nije sa sigurnošću van svake sumnje i dvojbe utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prigode postupao s namjerom da dođe do stvari iz zatvorenog prostora i u cilju da se domogne tuđih stvari, a bio je svjestan da ne smije nasilno ući u zatvoreni objekt i da mu ne pripadaju stvari u istima, jer da prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio da li je okrivljenik htio ostvarenje inkriminiranog kaznenog djela i da li je bio siguran da će posljedica nastupiti pa je unatoč tome poduzeo radnju premda mu do ostvarenja te posljedice nije posebno stalo. Suprotno takvim žalbenim navodima iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno su jasni i neproturiječni, te se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova zapravo svode na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi su cijelosti iznijeti i razlozi za donošenje ovakve presude, te su određeno i potpuno izložene i činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio prilikom rješavanja pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika. Drugim riječima sud je postupio u cijelosti sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08 tako da ne postoji niti jedna bitna povreda postupka iz čl. 468. ZKP/08 pa ni one iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju se odnosi sadržaj žalbe.

7. U odnosu na žalbu okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povredu Kaznenog zakona.

7.1. Niti ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2 Neosnovana je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da policijski djelatnici nisu utvrdili niti dokumentirali nikakva oštećenja na prozoru kojeg je okrivljenik navodno nasilno otvorio potiskivanjem, a iskaz oštećene PT koja je potvrdila da je prozor bio oštećen s unutarnje strane na dijelu na kojem se prozor zatvara da nije ničim potkrijepljen, te da je u suprotnosti s nalazima policijskih službenika i sadržajem zapisnika o očevidu jer da isti nisu evidentirali da bi do takvog oštećenja stvarno došli, a iz navedenog zapisnika o očevidu da proizlazi jedino da su policijski službenici zatekli krilo prozora otvoreno prema unutrašnjosti objekta, a na podu ispod prozora zahrđali zavinuti čavao s kojim da je prozor navodno bio zatvoren.

7.3. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda izloženih u točkama 11. do 13.2. pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe našao utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio kaznenog djelo protiv imovine – teškom krađom, savladavanjem većih prepreka u namjeri da dođe do stvari iz zatvorenog prostora i u cilju da se domogne tuđih stvari, a bio je svjestan da ne smije nasilno ući u zatvorene objekte, te da mu ne pripadaju stvari u istima, ali je unatoč tome svjesno i voljno, savladavanjem većih prepreka, nasilnim ulaskom u zatvorene prostore došao do stvari koje mu ne pripadaju i istima se nepripadno okoristio. S pravom je prvostupanjski sud iskaz oštećenice PT, vlasnice oštećenog caffe bara ..., ocijenio valjanim i vjerodostojnim kada je ova oštećenica potvrdila da je prozor sanitarnog čvora njezinog ugostiteljskog objekta kroz koji je okrivljenik ušao u objekat bio zatvoren, te dodatno fiksiran tzv. kukicom, odnosno čavlom s unutarnje strane, te da je ona bila sigurna da je taj prozor bio zatvoren, posebno jer se radilo o mjesecu prosincu kada je zima, objekt je star i slabo grijan, u sanitarnom čvoru uopće nema grijanja tako da je prozor stalno bio zatvoren i gotovo se nikad nije otvarao. Dedicirano je navela u svom iskazu kako je prozor silom bio otvoren, potisnut – odgurnut, te je čavao kojim je prozor bio dodatno fiksiran bio izbijen i pronađen na podu WC-a. Ovakav iskaz oštećene potkrijepljen je i sadržajem zapisnika o očevidu PP Novi Marof iz kojeg je razvidno da je na podu ispod prozora pronađen zahrđali savinuti čavao s kojim je prozor bio zatvoren.

7.4. Činjenica koju okrivljenik ističe u žalbi u sklopu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da prvostupanjski sud nije utvrdio poziciju čavlića odnosno jer je čavlić bio postavljen uz početak krila prozora koji se otvara prema unutra ili u sredini krila prozora, odnosno da nije utvrđeno je li čavlić bio postavljen odmah uz krilo prozora ili nekoliko centimetara od krila prozora jer da navedena činjenica odnosno pozicija čavlića može ukazivati na zaključak kolika je dodatna snaga bila potrebna da bi se nasilno ušlo u prostor, kao i činjenica da prvostupanjski sud nije utvrdio karakteristike čavlića (duljina, širina i zarđalost), pa ako se uzme u obzir da je kazneno djelo počinjeno u hladnom dijelu godine (prosincu) i da hladnoća može smanjiti sposobnost materijala da se deformira bez pucanja, u potpunosti je irelevantna glede nespornog utvrđenja da je okrivljenik inkriminirane prigode savladavanjem većih prepreka odnosno potiskivanjem prozora nasilno ušao u zatvoreni prostor WC-a i iz caffe bara ... otuđio ukupan iznos od 3.291,50 kn.

7.5. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi i u cijelosti irelevantni u odnosu na nesporno utvrđenje prvostupanjskog suda na učin kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, glede neutvrđivanja točne pozicije ljestava, odnosno da prvostupanjski sud nije utvrdio poziciju na kojoj su se ljestve nalazile prije nego ih je okrivljenik uzeo i postavio uz prozor objekta jer da su te činjenice ostale potpuno neutvrđene obzirom je potpuno nejasno jesu li ljestve bile postavljene ispod prozora WC-a odnosno da li ih je okrivljenik ili neka druga osoba donijela i postavila neposredno prije počinjenja djela, odnosno nekoliko dana ranije. Ovo tim više što sam okrivljenik u svojoj obrani ne spori da je inkriminirane prigode ušao u ugostiteljski objekt ..., da je ušao kroz prozor WC-a osim što osporava da bi za ulazak u unutrašnjost objekta bio primoran uporabiti bilo kakvu silu, tvrdeći da je prozor WC-a bio širom otvoren. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 iz točke 1. izreke. S pravom je stoga prvostupanjski sud u ovom dijelu obranu okrivljenika cijenio kao neuvjerljivu i usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud proveo sve relevantne dokaze nabrojane u točki 3. pobijane presude, iste pravilno ocijenio i iznio pravilne razloge o svojim zaključcima. Sve zaključke prvostupanjskog suda, kao što je rečeno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da žalitelj provedenim dokazima daje drugačiji značaj od onog koji im daje prvostupanjski sud, tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je dokazano da je on počinio kazneno djelo protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 iz točke 1. izreke. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđene odlučne činjenice potvrđuju i postojanje svih zakonskih obilježja kako kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 i točke 1. izreke, tako i kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz točke 2. i 4. izreke. Stoga, kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije utvrdio povredu Kaznenog zakona.

8. U odnosu na žalbu okrivljenika na odluku o kazni i o imovinskopravnom zahtjevu.

8.1. Okrivljenik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost nije cijenio njegovu smanjenu ubrojivost a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Mirne Zagrajski Brkić, kao niti priznanje počinjenih kaznenih djela, odnosno potpuno priznanje neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i djelomično priznanje teške krađe, pa da na njegovoj strani postoje dodatne olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud uopće nije vrednovao, a one koje je vrednovao da nije cijenio u dovoljnoj mjeri. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud je prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika kada ga je oglasio krivim zbog kaznenog protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11 iz točke 1. izreke i neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari iz čl. 234.s t. 2. KZ/11 iz točke 2. izreke, pa ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo teške krađe i na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari, te ga temeljem čl. 51. st. 2. KZ/11 osudio nakaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca. Tako je prvostupanjski sud okrivljeniku kao otegotno cijenio količinu iskazane kriminalne aktivnosti inkriminirane prigode, kao i njegovu višestruku dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela, te da je više puta izdržavao kazne zatvora što ukazuje da dosadašnje osude, pa ni boravak u zatvoru na okrivljenika u dovoljnoj mjeri nisu utjecali da svoje ponašanje uskladi sa važećim pravnim propisima, već je njegovo kriminalno postupanje progrediralo. Nadalje, kao otegotno prvostupanjski sud okrivljeniku je cijenio manifestiranje izrazite upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela, potpuni izostanak samokritičnosti, a činjenicu što je samo paušalno izrazio žaljenje i obećanje da kaznena djela više neće činiti prvostupanjski sud je s pravom ocijenio isključivo usmjerenim na eventualno ishođenje blaže sankcije u konkretnom kaznenom postupku. Kao olakotno okrivljeniku je cijenjeno korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, njegove materijalne prilike obzirom je nezaposlen i bez prihoda, te bez imovine. Upravo utvrđene okolnosti olakotne i otegotne i po stavu ovog drugostupanjskog suda ukazuju da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju propisana u čl. 41. KZ/11 zasigurno može postići izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a kako to pravilno ističe prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika glede odluke o imovinskopravnom zahtjevu kada tvrdi da u spisu nema dovoljno dokaza niti podataka koji daju pouzdanu osnovu i iz kojih bi se na nedvojbeni način moglo utvrditi da je ABC oštećena za iznos od 2.891,50 kn. Suprotno takvim žalbenim navodima proizlazi iz pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud s pravom smatra nesporno utvrđenim da je okrivljenik oštetio TD Germania sport za navedeni iznos, a što je jasno izloženo i obrazloženo u točkama 13. do 13.2.4. pobijane presude, te u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 10. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović