Poslovni broj: Us I-947/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CE iz [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Andri Marijanoviću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi donošenja rješenja o rehabilitaciji, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-740-02/24-04/41, URBROJ: 514-05-02-01-01/298- 24-02 od 28. veljače 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I- 740-02/24-04/41, URBROJ:514-05-02-01-01/298-24-02 od 28. veljače 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da u obrazloženju osporenog rješenja (str. 3) se navodi da po sili zakona neće nastupiti rehabilitacija dana 24. ožujka 2025. godine jer je tužitelj ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela presudom suda u Bingenu, Njemačka broj 3200Js9635/18-61Cs od 24. svibnja 2018. godine pravomoćne 29. lipnja 2018. godine, ali da tužitelj smatra da je ovakav stav tuženika pogrešan i nezakonit; da je presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćnom 25. prosinca 2014. godine, tužitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda uz rok provjeravanja od 2 godine, a da mu je izrečena kao sporedna i novčana kazna koju je tužitelj platio; da pravilnom, primjenom članka 19. stavka 4. alineja 5. i članka 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, („Narodne novine“, broj:

- -

143/12,105/15,32/17. i 53/22), rehabilitacija za tužitelja trebala nastupiti protekom 3 godine od isteka roka provjeravanja odnosno dana 25. prosinca 2019. godine, jer je člankom 19. stavak 5. propisano da rehabilitacija nastupa istekom rokova za glavnu kaznu uz uvjet da je sporedna novčana kazna plaćena, a ne istekom roka od tri godine nakon plaćanja sporedne novčane kazne, kako pogrešno tumači tuženik; da tužitelj osporava da bi presudom suda u Njemačkoj od 24. svibnja 2018. godine zbog vožnje bez vozačke dozvole prestalo teći vrijeme potrebno za nastup rehabilitacije. S obzirom da je člankom 19. navedenog Zakona propisano da rehabilitacija nastupa ukoliko osuđenik ne počini novo kazneno djelo, proizlazi da tuženik pogrešno tumači navedenu odredbu jer vožnja bez vozačke dozvole analogno hrvatskim propisima bi predstavljala prekršaj, a ne kazneno djelo; da tuženik nije izveo nikakav dokaz na okolnost da li se radi o kaznenom djelu ili prekršaju. Stoga, da je sukladno članku 6. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i preko sustava pomoći ili neposrednom komunikacijom sudova zatražiti podatke od SR Njemačke kako bi se utvrdila vrsta djela za koju je tužitelj osuđen. Predložio je da Sud od tuženika zatraži da SR Njemačkoj uputi zamolbu za međunarodnu pravnu pomoć odnosno da izravno uputi zamolbu njemačkim pravosudnim tijelima; da je za sva kaznena djela za koja je tužitelj pravomoćno osuđen do presude Općinskog suda u Splitu od od 11. prosinca 2014. godine (uključujući i navedenu presudu) je za tužitelja nastupila rehabilitacija. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 28. veljače 2024. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se očitovao po tužbenim navodima, te je u odnosu na navoda da je tuženik pogrešno utvrdio nastup rehabilitacije po presudi Općinskog suda u Splitu broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćne 25. prosinca 2014. godine, tuženik pozivom na članak 19. stavak 4. alineja 5. Zakona, navodi da bi rehabilitacija po navedenoj presudi nastupila dana 25. prosinca 2019. godine, odnosno protekom roka od 3 godine od dana isteka roka provjeravanja i pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovo osuđivan zbog novog kaznenog djela; da tužitelj navodi da je povrijeđeno materijalno pravo obzirom da je kod donošenja predmetnog rješenja tuženik postupao po izvatku iz Središnjeg federalnog registra Njemačke, a da tužitelj smatra da su u spomenutom izvatku navedene presude koje se odnose na počinjene prekršaje, a ne kaznena djela, pa da počinjeni prekršaji ne mogu predstavljati razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za donošenje rješenja o rehabilitaciji; da je tuženik zatražio podatke od Središnjeg federalnog registra Njemačke putem informacijskog sustava europskih kaznenih evidencija (ECRIS) za tužitelja a da je dana 19. veljače 2024. godine zaprimilo odgovor od Središnjeg federalnog registra Njemačke u kojem je navedeno da tužitelj ima evidentirane slijedeće presude: - presudu AG Bingen,3200 Js 9635/18-61Cs od 24. svibnja 2018. godine, pravomoćna 29. lipnja 2018. godine, zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje po članku 53. Kaznenog zakona Njemačke te da mu je izrečena novčana kazna; - presudu AG Esslimgen, 5 Cs 72 Js 42669719 3149 VRs od 03. srpnja 2019. godine, pravomoćna 03. kolovoza 2019. godine, zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje po članku 69. Kaznenog zakona Njemačke, te mu je izrečena novčana kazna i prestanak važenja vozačke dozvole (do 02. lipnja 2020.); - presudu AG Bingen, 3200 Js 9744/19 61 Ds od 05. kolovoza 2019. godine, pravomoćna 24. prosinca 2019. godine, zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje po članku 56. Kaznenog zakona Njemačke, te mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 3 godine; - presudu AG

- -

Bingen, 61 Ds 3200 Jsw 26524/19 od 06. siječnja 2020. godine, pravomoćna 14. siječnja 2020. godine, zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje po članku 55. Kaznenog zakona Njemačke, te mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine uz zaštitni nadzor i prestanak važenja vozačke dozvole (do 13. siječnja 2021.); - presudu AG Wiesbaden 4430 Js 32155/19 75 Ds od 25. veljače 2020. godine, pravomoćna 19. ožujka 2020. godine, zbog kaznenog djela prijevare, uključujući varanje po članku 263. stavak 1. Kaznenog zakona Njemačke, te mu je izrečena novčana kazna; - presudu AG Bingen, 61 Ds 3200 Js 26524/19 od 20. kolovoza 2020. godine, pravomoćna 12. rujna 2020. godine, zbog drugih kaznenih dijela tew mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine uz sigurnosnu mjeru prestanka važenja vozačke dozvole i zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu, s tim da su u ovu presudu uključene presude: 5 Cs 72 Js 42669719 3149 VRs od 03. srpnja 2019. godine, 3200 Js 9744/19 61 Ds od 05. kolovoza 2019. godine, 61 Ds 3200 Js 26524/19 od 06. siječnja 2020. godine, 4430 Js 32155/19 75 Ds od 25. veljače 2020. godine; - presudu AG Bingen, 32 Js 16803/21-61 Ds od 04. listopada 2021. godine, pravomoćna 01. prosinca 2021. godine, zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje po članku 56. Kaznenog zakona Njemačke, te mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 4 godine i zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu. Tuženik u odnosu na navode tužitelja ističe da od Središnjeg federalnog registra Njemačke, nije zaprimilo obavijest o brisanju stranih presuda slijedom čega nije u mogućnosti izvršiti brisanje podataka iz Kaznene evidencije Ministarstva, sukladno članku 28. stavak 1. i 2. Zakona. Slijedom navedenog da rehabilitacija po presudi Općinsko0g suda u Splitu broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćna 25. prosinca 2014. godine nije nastupila dana 25. prosinca 2019. godine jer je tužitelj ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela presudom AG Bingen, 3200 Js 9635/18-61 Cs od 24. svibnja 2018. godine, pravomoćna 29. lipnja 2018- godine. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene odredbe procesnog prava, da je relevantno činjenično stanje pravilno utvrđeno, a da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo; da tužitelj u tužbi ničim nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja. Predložio je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja o rehabilitaciji za tužitelja.

4. Na ročištu od 10. prosinca 2024. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe. Ustrajao je u prijedlogu da se od njemačkih pravosudnih tijela pribave podaci na okolnost je li vožnja bez vozačke dozvole prema njemačkim propisima predstavlja kazneno djelo ili prekršaj; da tuženik ničim nije dokazao da je pravilno utvrdio sve relevantne okolnosti niti je dostavio odgovor kojeg je navodno dostavio od Središnjeg federalnog registra Njemačke; da tuženik pogrešno tumači odredbe Zakona. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura sve uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 2.500,00 eura.

Sud je na raspravi odbio prijedlog da se pribave podaci od njemačkih pravosudnih tijela na okolnost da li vožnja vez vozačke dozvole u Njemačkoj. predstavlja kazneno djelo ili prekršaj.

- -

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za donošenje rješenja o rehabilitaciji za tužitelja.

7. Prvenstveno je sporno da li je za tužitelja nastupila rehabilitacija po presudi Općinskog suda u Splitu broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćne 25. prosinca 2014. godine i da li je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje vezano za pitanje da li vožnja bez vozačke dozvole prema njemačkim propisima predstavlja kazneno djelo ili prekršaj, te da li tuženik pravilno primjenjuje relevantne odredbe Zakona.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 19. siječnja 2024. godine tuženiku dostavio zahtjev za donošenje rješenja o rehabilitaciji.

Povodom tužiteljevog zahtjeva tuženik je zatražio podatke od Središnjeg federalnog registra Njemačke putem Informacijskog sustava europskih kaznenih evidencija (ECRIS te je dana 19. veljače 2024. godine zaprimilo odgovor od Središnjeg federalnog registra Njemačke u kojem je navedeno da tužitelj ima evidentiranih sedam presuda po kojima nisu nastupili uvjeti za brisanje podataka iz u registru zbog proteka vremena i to po osnovi pravomoćnih presuda navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

9. Člankom 18. stavak 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji propisano je da počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je oslobođen kazne ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinili kazneno djelo.

Člankom 19. stavak 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji propisano je da pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovo osuđen zbog novog kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kada proteknu ovi rokovi: - alineja 4: pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od jedne godine ili teže kazne te na kaznu maloljetničkog zatvora; - alineja 5: tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora manju od jedne godine, od dana plaćanja novčane kazne, od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude i od dana izvršenja rada za opće dobro. Prema stavku 5. ako je novčana kazna izrečena kao sporedna kazna, rehabilitacija nastupa istekom rokova za glavnu kaznu propisanih u stavcima 4. i 6. ovog članka i uz uvjet da je proredna novčana kazna izvršena.

Člankom 20. stavak 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji propisano je da kad po zakonu rehabilitacija nastupa protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu nije pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo, rješenje o rehabilitaciji donosi Ministarstvo po službenoj dužnosti.

Prema članku 28. stavak 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji propisano je da Ministarstvo pohranjuje podatke iz kaznene

- -

evidencije o državljaninu Republike Hrvatske dostavljene od središnjeg tijela države članice EU u svrhu njihovog daljnjeg prosljeđivanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da Ministarstvo vrši promjenu ili brisanje pohranjenih podataka iz stavka 1. kad ga o promjeni ili brisanju obavijesti središnje tijelo države članice Europske Unije.

10. Neosnovan je tužbeni navod da je za tužitelja rehabilitacija nastupila za sva kaznena djela uključujući i kazneno djelo za koje je osuđen presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćne 25. prosinca 2014. godine i da je rehabilitacija po navedenoj presudi trebala nastupiti protekom 3 godine od isteka provjeravanja odnosno da je rehabilitacija nastupila 25. prosinca 2019. godine.

Naime, u vezi sa navedenim navesti je da je presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-1146/14 od 11. prosinca 2014. godine, pravomoćne 25. prosinca 2014. godine tužitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine te mu je izrečena sporedna novčana kazna koja je u cijelosti plaćena 24. ožujka 2022. godine.

11. Rehabilitacija po navedenoj presudi nije nastupila dana 25. prosinca 2019. godine jer je tužitelj činio nova kaznena djela za koja mu je pravomoćno osuđen, a što je sukladno članku 19. stavak 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, zapreka za rehabilitaciju, budući da je tužitelj prije nastupa rehabilitacije ponovo osuđen zbog novog kaznenog djela, odlukom njemačkog suda, AG Bingen,3200 Js 9635/18-61 Cs od 24. svibnja 2018. godine pravomoćne 29. lipnja 2018. godine.

12. Neosnovan je navod da bdjelo-vožnja bez vozačke dozvole prema njemačkim propisima bilo utvrđeno kao prekršaj a ne kao kazneno djelo, pa samim time da odluka njemačkog suda AG Bingen,3200 Js 9635/18-61 Cs od 24. svibnja 2018. godine pravomoćna 29. lipnja 2018. godine nije kaznena odluka i da je ne bi trebalo cijeniti kod razmatranja uvjeta za rehabilitaciju.

Naime, tuženik je od Središnjeg federalnog registra Njemačke zatražilo podatke o osuđivanosti tužitelja te je zaprimilo odgovor Središnjeg federalnog registra Njemačke u kojem je navedeno sedam kaznenih odluka temeljem koji se temelje na odredbama Kaznenog zakona Njemačke, kako tuženik ističe u odgovoru na tužbu.

13. Istaći je da je tuženik sudu dostavio i spis u kojem se nalaze kaznene odluke (domaćih sudova) ali i izvorni podaci dostavljeni tuženiku od Središnjeg federalnog registra Njemačke, koji su priloženi u dostavljenom spisu, što je tužitelj mogao utvrditi da je izvršio uvid u spis dostavljen od tuženika.

14. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz

- -

razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu,10. siječnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Andri Marijanoviću, Zagreb, Dalmatinska 2,

- tuženiku Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- u spis.