Poslovni broj:Us I-1601/24-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, i zapisničarki Marijani Vidaković, u upravnom sporu tužitelja ŠĆ, [adresa], Komitetu Obrony Rabotnikow 39, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici Imon Choudhuryju i Ivana Špehar Janković, Zagreb, Labinska 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Trogir, Put Muline 1, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba ĐĆ (po generalnom ovlaštenju za zastupanje, pohranjenom u ovome sudu), radi otkaza kratkotrajnog boravka, 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP/I-216- 04/24-04/479, Urbroj: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.
III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku ovoga spora, isplati tužitelju iznos 2.500,00 eura, na ime naknade troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Izrekom navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje) je odlučeno: "1. Otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj državljaninu Š, ŠĆ rođenom dana **.**.1990. godine u mjestu Grozni, Rusija, s prebivalištem u mjestu [adresa], Poljska, na adresi Komitetu Obrony Rabotnikow 39 b, nositelj putna isprava broj 760209289, izdane u mjestu, s rokom valjanosti od 12.03.2019. do 12.03.2029. godine.
2. Strancu se određuje rok za dragovoljni odlazak od jedan (1) dana u kojem je dužan napustiti RH računajući od prvog dana od dana dostave ovog rješenja.
3. Stranac kojem je otkazan boravak može ponovno ući u Republiku Hrvatsku kada protekne tri (3) mjeseca, računajući od dana napuštanja RH-e u roku koji je određen.
4. Državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja RH
5. Ako ne izvrši ovo rješenje državljanin treće zemlje će se prisilno udaljiti u Njemačka."
2. Tužitelj, u tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, navodi sljedeće. U obrazloženju osporenog rješenja da se samo navodi to da se sukladno odredbi članka 56. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: Zakon o strancima), strancu otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj jer je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. U preostalom dijelu obrazloženja rješenja da se prepisuje iskaz tužitelja i citiraju odredbe Zakona o strancima. Stoga da osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati: izreka da je proturječna razlozima rješenja, da nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi u odnosu na sadržaj isprava. Tako da je u potpunosti nejasno (u rješenju o tome da nema ni riječi) koja je to "svrha kratkotrajnog boravka" tužitelja te kako i iz čega proizlazi da tužitelj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno da ne opravda svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Osporeno rješenje da o tomu nema obrazloženja jer da, osim iskaza tužitelja, koji nije ispitivan na relevantne okolnosti, uopće ne sadrži obrazloženje. Tužitelj da je državljanin Ruske Federacije ali da ima dozvolu za boravak i rad u Europskoj uniji pa da se može slobodno kretati i nastaniti u članicama Europske unije, što da uključuje i zemlje Schengenskog režima (dakle, i Republiku Hrvatsku). Prema odredbi članka 55. stavak 1. Zakona o strancima, kratkotrajni boravak da je onaj boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama, a koji članak 6. da propisuje uvjete ulaska državljana trećih zemalja. Tužitelj da ispunjava sve uvjete toga članka 6. a tuženik da niti ne navodi koji uvjet tužitelj nije ispunio i/ili opravdao. Postupak koji je prethodio osporenom rješenju da je bio površan i ishitren, bez uzimanja u obzir ijedne okolnosti koju bi tužitelj eventualno naveo. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.
3. Tuženik nije odgovorio na tužbu ali je dostavio presliku spisa u kojemu je osporeno rješenje doneseno, a na raspravi je naveo da ostaje kod navoda osporenog rješenja te da je iz navoda tužbe i osporenog rješenja razvidno da je tužitelj radio na brodu kao zaštitar, što da je i sam tužitelj izjavio.
4. Dostavljanjem tužbe tuženiku na odgovor, i održavanjem javne rasprave 11. prosinca 2024. u prisutnosti zastupnika stranaka, omogućeno je strankama izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija u spisu ovoga spora, te u navedenoj preslici spisa koju je dostavio tuženik, dok po tužitelju predložen dokaz, njegovim saslušanjem, ovaj sud nije izvodio, ocijenivši da se bez saslušanja tužitelja može donijeti zakonitu i pravilnu presudu u ovome sporu.
6. Tužitelj je, po opunomoćenikom, e-mailom 6. prosinca 2024. predložio da se u tomu mailu navedeni spisi ovoga suda (među kojima je i ovaj spis), riješe u oglednom sporu; navodeći razloge za takav način rješavanja tih spisa. Prema članku 108. stavku 1. ZUS-a, ako je u pet ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode, sud može rješenjem odlučiti koji će predmet riješiti u oglednom sporu, dok će u ostalim predmetima spor prekinuti. Proizlazi da navedena odredba ne obvezuje ovaj sud rješavati u oglednom sporu zbog čega nije prihvaćen navedeni tužiteljev prijedlog.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
U osporenom rješenju se obrazlaže:
"Temeljem članka 56. st.1. Zakona o stancima, otkazuje se kratkotrajni boravak u [adresa] ŠĆ, za kojeg je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da svoj kratkotrajni boravak u RH-oj, ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
Dana 20.05.2024.g. u oko 12 sati došao sam u Republiku Hrvatsku zajedno sa još dva državljana Rusije. Jedan se zove VĆ a drugi je ŠĆ a prezimena se ne sijećam osobnim automobilom od ŠĆ iz [adresa], preko nepoznatog graničnog prijelaza, jer sam u trenutku prelaska spavao. Nakon toga sam došao u Trogir oko 15-16 sati, te sam odmah po dolasku išao na brod "Royal Romance". U Hrvatsku sam došao umjesto svoga brata koji nije mogao doći, a dogovarao je posao kako bi radio kao zaštitar na navedenom brodu, te sam već počeo gledati na kamere koje pokrivaju brod. Plaću za posao nisam dogovorio samo su me upućivali u rad. U četvrtak sam zatečen od strane hrvatske policije te sam doveden u Polcijsku"
8. Pored toga se u obrazloženju osporenog rješenja jedino još citira odredbe članka 56. stavaka 1. do 3. i članka 184. stavaka 1. do 3. Zakona o strancima.
9. Ovako danim obrazloženjem se samo djelomično citira tužiteljevu uzetu izjavu. Pritom se ne navodi bilo kakve druge dokaze, kao ni razloge za ocjenu sam te izjave, a ni tom ocjenom utvrđene činjenice. Stoga se ukazuju osnovanima tužiteljevi gore istaknuti prigovori s tim u vezi.
10. U odnosu na raspravnu tvrdnju tuženika da je tužitelj radio na brodu kao zaštitar, što da je i sam tužitelj izjavio, navesti je da takvo utvrđenje te činjenice nije navedeno u citiranom obrazloženju osporenog rješenja, nego je samo djelomično citirana od tužitelja uzeta izjava, a nisu dani razlozi za ocjenu navedene tužiteljeve izjave kao dokaza, nisu navedeni kakvi drugi dokazi, niti kakvih drugih dokaza s tim u vezi ima u spisu koji je tuženik dostavio.
11. Naime, prema dugogodišnjem i ustaljenom pravnom shvaćanju upravnosudske prakse, bitne nedostatke obrazloženja upravnog rješenja tuženik niti ne može sanirati navodima iznesenima u upravnom sporu.
12. Slijedi da s pravom tužitelj prigovara da u osporenom rješenju nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje jer su razlozi u vezi ocjene dokaza i utvrđenih činjenica u tomu rješenju posve izostali.
13. Nadalje, točka 3. izreke osporenog rješenja, izravno proturječi odredbi članka 184. stavak 3. koju se citira u obrazloženju toga rješenja: u navedenoj se točki izreke ostavlja rok od 1 dana, a u obrazloženju se citira navedenu odredbu kojom je za taj rok propisano da ne može biti kraći od 7 ni duži od 30 dana.
14. U točki 1. izreke se navodi da tužitelj ima prebivalište u [adresa]. I u popunjenom obrascu 14 upozorenja za tužitelja o odlasku u državu članicu (obrazac u spisu tuženika) navodi se da da je dužan napustiti RH i otići u Poljsku. Sam tužitelj u svojoj izjavi danoj tuženiku na zapisnik naveo je da je regulirao boravak u Poljskoj gdje da i živi, a u Poljsku da je stigao 2016. zbog nesigurnosti u Čečeniji. Svemu tomu izravno proturječi točka 5. izreke osporenog rješenja, kojom je odlučeno tužitelja prisilno udaljiti u Njemačku ako tužitelj dobrovoljno ne izvrši to rješenje.
15. Slijedi da je izreka osporenog rješenja proturječna sama sebi i danim razlozima toga rješenja, kao i sadržaju isprava u spisu, dok su u tomu rješenju posve izostali razlozi o ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju.
16. Navedenim, osporeno rješenje terete bitne povrede odredaba iz članka 8. i članka 98. stavaka 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09. i 110/21.), a kojim odredbama je propisana obveza tuženika da u postupku utvrdi pravo stanje stvari, te je propisan sadržaj izreke i obrazloženja upravnog rješenja.
17. Stoga osporeno rješenje nije zakonito pa je na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.
18. U ponovnom će postupku tuženik otkloniti ukazane povrede zakona tako što će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje pa će pravilnom primjenom materijalnog prava eventualno donijeti novo rješenje koje će obrazložiti kako propisuje članak 98. stavak 5. ZUP-a.
19. Točka II. izreke ove presude, temelji se na članku 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a.
20. Tužitelju je, zbog uspjeha u ovome sporu, priznata zahtijevana naknada troška odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na navedenome ročištu za raspravu. To su dvije radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450); sve sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.). Stoga je, na temelju članka 144. stavaka 1. do 3., članka 147. stavka 1. i članka 148. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 10. siječnja 2025.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv točaka I. i II. izreke ove presude, nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv odluke o trošku (točka III. izreke), dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, u 5 primjerka, putem ovoga suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; a koja žalba odgađa izvršenje te odluke.
DNA:
1. opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi
2. tuženiku, uz zapisnik o objavi
3. u spis.