REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-414/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Osatina grupa d.o.o., Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa opunomoćenik AD, protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Vukovar, Županijska 9, OIB: 74724110709, kojeg zastupa opunomoćenica ADI, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Ivankovo, Bošnjaci 6, Ivankovo, OIB: 20225440050 koju zastupa opunomoćenik FD, radi utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, KLASA: UP/II-363-01/18-01/12, URBROJ: 2196-09-23-2 od 31. siječnja 2023.

II. Poništava se rješenje Općine Ivankovo KLASA: UP/I-361-03/15-01/142, URBROJ: 2188/03-03/1-15-5 od 14. prosinca 2015.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Ivankovo KLASA: UP/I-361-03/15-01/142, URBROJ: 2188/03-03/1- 15-5 od 14. prosinca 2015., kao neosnovana.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2015. tužitelju je u točki I. izreke određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 52.664,64 kune za gradnju građevine u Ivankovu, Slatine 13, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U točki II. izreke određeno je da se komunalni doprinos plaća po izdavanju rješenja, gotovinski na žiro-račun Općine Ivankovo s rokom dospijeća godinu dana od izvršnosti rješenja za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade. Točkom III. izreke određeno je da se komunalni doprinos obračunava umnoškom obujma i jediničnom vrijednošću: 1. zahtjevna zgrada – pet dogradnji farme muznih krava 4.439,83 m[2] , zona IV., naselje Ivankovo, 4,00 kn/m[3] , 2. zahtjevna zgrada – adaptacije i dogradnje teličnjaka 2.791,23 m[3] , zona IV., naselje Ivankovo, 4.00 kn/m , ((novi objekt) 4.112,40 m – (stari objekt) 1.321,17 m[3] = (razlika za platiti) 2.791,23 m ), 3. zahtjevna zgrada – dogradnja staje za junice, 5.935,10 m[3] , zona IV., naselje Ivankovo, 4,00 kn/m3. Sukladno točki IV. izreke, sredstva komunalnog doprinosa koristiti će se u 2015. za izgradnju javne rasvjete, groblja i krematorija, javnih površina i nerazvrstanih cesta u obimu predviđenom Programom izgradnje komunalne infrastrukture za 2015. godinu. U slučaju neizvršenja navedene obveze odnosno razmjernog izvršenja, Općina Ivankovo je obvezna izvršiti povrat komunalnog doprinosa ili njegov razmjerni dio prema stupnju izgrađenosti.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je rješenje o komunalnom doprinosu od 14. prosinca 2015. svojstvo izvršnosti steklo najranije 20. veljače 2023. kada je tužitelju dostavljeno rješenje tuženika kojim se žalba odbija. Međutim, Općina Ivankovo je donijela rješenje o ovrsi iznosa 52.664,64 kn komunalnog doprinosa 23. veljače 2018., te je ustegnula sredstva sa računa tužitelja 24. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 58.648,19 kn, koja nikada nije vratila tužitelju. Pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4157/19-4 od 17. rujna 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda Upravnog suda u Osijeku pod poslovnim brojem UsI-1423/18- 15, kojom je rješenje o ovrsi Općine Ivankovo od 23. veljače 2018. poništeno kao nezakonito, zbog činjenice da Općina Ivankovo nikada nije uredno dostavila rješenje o obvezi komunalnog doprinosa te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaključio kako nije bilo osnova za donošenje rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa 23. veljače 2018. Stoga, period korištenja novčanih sredstava od 24. svibnja 2018. do trenutka kada je rješenje steklo svojstvo izvršnosti predstavlja nezakonito korištenje novčanih sredstava, obzirom da Općina Ivankovo nije imala tražbinu prema tužitelju u tom periodu.

2.1. Dalje navodi kako rješenje o obvezi komunalnog doprinosa od 14. prosinca 2015. ne sadrži obvezne elemente propisane člankom 32. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 56/2013., 94/2013., 153/2013., 147/2014, dalje: ZKG/95), što je razlog ništavosti sukladno članku 32. stavku 5. ZKG/95. Tužitelj osporava postojanje obveze komunalnog doprinosa, kao i visinu istog. Navodi da u rješenju nije određen rok plaćanja. Također, osporava iznose obujma od 4.439,83 m³, 2.791,23 m³, 5.935,10 m³ i napominje kako u točki IV. prvostupanjskog rješenja nije naveden popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će Općina Ivankovo izgraditi.

2.2. Nadalje, ističe da prvostupanjsko rješenje nema sadržaj propisan člankom 98. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.- dalje: ZUP), odnosno da nema obrazloženje, što ga čini protivnim čl. 98. st. 5. ZUP-a. Tvrdi da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo svoje rješenje, nije iznijelo razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te tužitelju nije jasno na temelju kojih dokaza je doneseno predmetno rješenje, stoga tužitelj ističe da je izreka istog u cijelosti bespredmetna i neutemeljena, a rješenje se ne može sastojati samo od uvoda, izreke i upute o pravnom lijeku. Vezano uz to napominje kako je tuženik u osporenom rješenju propustio utvrditi nezakonitosti koje sadrži prvostupanjsko rješenje, te potpuno neobjašnjivo iznosi utvrđenje da je prvostupanjsko tijelo u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja utvrdio stanje stvari izvođenjem dokaza i utvrđivanjem svih činjenica i okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja ove upravne stvari i da prihvaća razloge prvostupanjskog rješenja. Međutim, nije jasno koji su to razlozi s obzirom da prvostupanjsko tijelo nema obrazloženje, niti dokaze ni činjenice koje je prvostupanjsko tijelo utvrdilo.

2.3. Tužitelj smatra da je iznos komunalnog doprinosa ustegnut 5 godina prije nego je rješenje o obvezi (uz sve nezakonitosti koje sadrži) steklo svojstvo izvršnosti i nikada nije vraćen, stoga tužitelj traži i povrat ustegnutih sredstava uz zatezne kamate, te ujedno izjavljuje prigovor zastare predmetnog potraživanja. Ističe da je osporenim rješenjem tuženika pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na koji način je tuženik prihvatio sve procesne i materijalne propuste iz prvostupanjskog rješenja. Također smatra da je pretrpio imovinsku štetu. Predlaže poništenje osporenog rješenja tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe koji su u suprotnosti s osporenim rješenjem. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo i donijelo prvostupanjsko rješenje sukladno relevantnim odredbama materijalnog prava. Navodi kako tužitelj u tužbi ne iznosi niti jedan pravni argument, a ni vjerodostojne činjenice o osporavanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu izlaže kronološki tijek postupanja koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja. Tvrdi da je dostavila kao prilog Rješenje o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa KLASA:UP/I-361-03/15-01/142, URBROJ: 2188/03-03/1-15-5 od 14. prosinca 2015., uz dopis KLASA: UP/I-361-03/15- 01/142, URBROJ: 2188/03-03/4-20-6 od 11. ožujka 2020. Nadalje, smatra da se, unatoč tome da je navedeni dopis i rješenje tužitelj zaprimio 13. ožujka 2020., zapravo radi o dostavi pismena, a ne ponovnom upravnom postupku ili pokušaju ponovne naplate komunalnog doprinosa. Naime, tvrdi da je tužitelj osobno preuzeo rješenje o razrezu i naplati komunalnog doprinosa, kako je do tada preuzimao i druge akte, iz kojeg razloga rješenje nije upućivano putem pošte. Ističe da postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa i da je tužitelj bio dužan izvršiti obvezu u zadanom roku te je u postupku prisilno naplaćenim novčanim sredstvima u iznosu od 52.664,64 kn podmirio obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju gospodarske građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da prvostupanjsko rješenje sadrži sve elemente sukladno ZKG/95.

4.1. Nadalje, zainteresirana osoba ističe kako u konkretnom slučaju ne može doći do naknade štete, već eventualno stjecanju bez osnove. S tim u vezi, ističe da je tužitelj za ustegnuti iznos saznao 24. svibnja 2018. zbog čega ističe prigovor zastare jer je nastupila zastara potraživanja za bilo kakav povrat novčanih sredstava u odnosu na rješenje o komunalnom doprinosu. Također ističe prigovor zastare potraživanja na ime naknade štete, s obzirom da je proteklo više od 3 godine od saznanja tužitelja za eventualni nastanak štete, a protivi se tužiteljevom prigovoru zastare ističući da odredbama ZKG/95 nije propisan prekluzivni rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa niti da se upućuje na primjenu odredbi Općeg poreznog zakona koje se odnose na zastaru prava na utvrđivanje ili naplatu poreza. U prilog tome u podnesku upućuje na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao i Županijskog suda u Varaždinu. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Tužitelj u podnescima od 21. ožujka 2023. i 5. svibnja 2023. u bitnome ostaje pri navodima tužbe. U podnesku od 6. prosinca 2024. tužitelj skreće pozornost na sudsku praksu Upravnog suda u Osijeku u predmetima gotovo identične činjenične i pravne osnove u kojima je sud poništio prvostupanjska rješenja u kojima nedostaje obrazloženje., ističući kako obrazloženje nedostaje i u predmetnom prvostupanjskom rješenju. U odnosu na prigovor zastare, poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. kojom je zauzet drugačiji stav u pogledu zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa od stava izraženog u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu 20. prosinca 2024. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja VD, opunomoćenice tuženika FDI i opunomoćenika zainteresirane osobe FD.

6.1. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste te predložio usvajanje tužbenog zahtjeva. Opunomoćenica tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva. Opunomoćenik zainteresirane osobe ostao je kod odgovora na tužbu i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, a glede prigovora zastare uputio na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetima Usž-1487/24, Usž-62/24 i Usž- 1746/23 u kojima je zauzeto već poznato stajalište da se u ovom i sličnim predmetima primjenjuje ZKG/95 koji ne predviđa prekluzivni zastarni rok za utvrđivanje komunalnog doprinosa.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema članku 40. stavku 3. ZUP-a kada se postupak pokreće po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.

10. Člankom 126. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/2018., 118/2018. i 32/2020., dalje: ZKG/18) propisano je da će se postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/1995., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 26/2003. - pročišćeni tekst, 82/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 94/2013., 153/2013., 147/2014. i 36/2015.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

11. Prema odredbi članka 32. ZKG/95 rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti (stavak 2.). Rješenje iz stavka 2. ovoga članka obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava.

12. Budući da iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša vukovarsko-srijemske županije donio rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-05/19271, URBROJ: 2196/1-14- 02-15-8 od 17. studenog 2015., koje je postalo izvršno 4. prosinca 2015., to je u konkretnom slučaju postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa započeo u vrijeme važenja ZKG/95 te su za odlučivanje u ovom sporu mjerodavne odredbe toga Zakona u skladu s odredbom članka 126. stavka 1. ZKG/18.

13. U odnosu na nastupanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, za istaknuti je kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. zauzet drugačiji stav u pogledu zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa od stava izraženog u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao pravilno, prihvatio je shvaćanje prema kojem je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona (“Narodne novine” broj : 147/08, 18/11, 78/12 I 136/12, dalje: OPZ) o zastari, kojim je propisano da se odredbe toga zakona, propisane za poreze, na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.

14. Prigovor tužitelja u pogledu ništavosti prvostupanjskog rješenja zbog toga što isto ne sadržava obvezne elemente propisane člankom 32. stavkom 3. ZKG/95, prema stajalištu ovoga Suda, nije osnovan jer su obvezni elementi sadržani u izreci predmetnog rješenja, odnosno izreka prvostupanjskog rješenja sadrži iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je tužitelj dužan platiti, način i rok plaćanja, način obračuna komunalnog doprinosa te popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture.

15. Međutim, osnovano tužitelj prigovara da prvostupanjsko rješenje nema sadržaj propisan člankom 98. stavkom 1. ZUP-a jer ne sadrži obrazloženje u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a.

16. Naime, prvostupanjsko rješenje od 14. prosinca 2015. ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi bilo vidljivo na koji način je prvostupanjsko tijelo utvrdilo obujam predmetnih zgrada i na koji način je izvršilo obračun komunalnog doprinosa tužitelju, odnosno, iz rješenja se ne može zaključiti na koji način je utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, na kojim dokazima se isto temelji niti koji su razlozi njegovog donošenja te se isto zbog navedenog ne može ispitati. Osim toga, po žalbi tužitelja nisu otklonjeni nedostaci prvostupanjskog rješenja, nego se u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika paušalno navodi da drugostupanjsko tijelo prihvaća razloge prvostupanjskog rješenja, a koje razloge prvostupanjsko rješenje uopće ne sadrži.

17. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a.

18. Zahtjev tužitelja kojim od zainteresirane osobe potražuje iznos od 7.783,95,89 eura /58.648,19 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za koje tužitelj tvrdi da je ustegnut s njegova računa na temelju rješenja o ovrsi Općine Ivankovo KLASA: UP/I- 363-03/18-04/3, URBROJ: 2188/3-03/1-18-1 od 23. veljače 2018., a koje rješenje je naknadno poništeno pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1423/18-15 od 10. srpnja 2019. Sud u ovom sporu nije razmatrao. To iz razloga što se predmetni upravni spor vodi radi ocjene zakonitosti rješenja kojim se obveza komunalnog doprinosa tek određuje, a ne povodom zahtjeva tužitelja upućenog zainteresiranoj osobi radi povrata iznosa naplaćenog komunalnog doprinosa u skladu s člankom 132. ZUP-a, a nakon poništenja rješenja o ovrsi od 23. veljače 2018. na temelju kojega je taj iznos ranije ustegnut tužitelju. Isto tako, Sud nije razmatrao ni pitanje zastare potraživanja navedenog iznosa.

19. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a. Stoga je zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

U Osijeku 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi