REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-245/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tuženice OPĆINE MEDULIN, Medulin, Centar 223, OIB: 70537271639, zastupane po punomoćniku Ranku Đokiću, odvjetniku u Puli radi, utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., na dan objave 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica u cijelosti nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 114899 m2 i cesta s 2219 m2 (ukupno 117118 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 2509 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] slijedom čega je tuženica Općina Medulin dužna trpjeti brisanje prava vlasništva s njezinog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 114899 m2 i cesta s 2219 m2 (ukupno 117118 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 2509 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. ".

II

Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 9.412,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. rujna 2023. podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da se, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženica je zaprimila zahtjev za mirno rješenje spora 20. veljače 2023. na koji se nije očitovala u zakonskom roku. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli – Pola, za k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška] nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 114899 m2 i cesta s 2219 m2 (ukupno 117118 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 2509 m2 dolaze upisane kao zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i Općine Medulin, odnosno, kao suvlasništvo tih pravnih osoba s neodređenim omjerom. Navedeni upis proveden je temeljem rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, zemljišnoknjižnog odjela od 21. ožujka 2019., posl.br. Z- 4199/19. Predmetne nekretnine su nastale cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, cesta s 119627 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji je upis izvršen u zemljišnim knjigama rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Z-4610/2020. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, cesta, površine 119627 m2, k. o. [katastarska općina] je nastala cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 125732 m2, k. o. [katastarska općina] koja je cijepana na već navedeni k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 117408 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica] cesta s 2219 m2 (ukupno 119627 m2), a koji je upis izvršen u zemljišnim knjigama rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Z-13184/14. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak (pascolo) s 125732 m2, dolazila je najprije upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao Općenarodna imovina, upisom od 3. ožujka 1948., posl. br. Z-77/48, a potom, također kao pašnjak s 125732 m2, dolazila je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao Društveno vlasništvo – korisnik je Općina Pula, upisom od 19. lipnja 1976., posl. br. Z- 700/67. Iz uvjerenja Istarske županije od 19. travnja 2018., klasa: 350-01/18-02/549 proizlazi da se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nalazila dijelom unutar granica građevinskog područja – turistička izgradnja i dijelom izvan granica građevinskog područja. Odredbom članka 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91, dalje ZPZ) koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. propisano je da se poljoprivrednim zemljištem smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Temeljem odredbe čl. 3. st.1. ZPZ propisano je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava je Republika Hrvatska. Dakle, ako je određena nekretnina na dan 24. srpnja 1991. imala status poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu, Republika Hrvatska je s tim danom postala ex lege njezin vlasnik. S obzirom da je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak s 125732 m2, k. o. [katastarska općina] bila upisana kao društveno vlasništvo, a radi se o nekretnini koja je u naravi pašnjak, odnosno poljoprivredno zemljište, to je Republika Hrvatska na temelju zakona stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stupanjem na snagu ZPZ-a, odnosno, 24. srpnja 1991. godine. Slijedom navedenoga, nekretnine koje su nastale cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 125732 m2, k. o. [katastarska općina], a sada dolaze upisane kao zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i Općine Medulin, također su vlasništvo Republike Hrvatske. Konkretno, ovdje predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 114899 m2 i cesta s 2219 m2, k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 2509 m2, k. o. [katastarska općina], a koje su nastale cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, cesta s 119627 m2, k. o. [katastarska općina] (koja je nastala cijepanjem od matične k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 125732 m2, k. o. [katastarska općina]) predstavljaju poljoprivredno zemljište temeljem ZPZ-a koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. jer je s tim danom nekretnina oznake č.br. 917/6, pašnjak, površine 125732 m2, k. o. [katastarska općina] ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 2. st. 3. ZPZ-a poljoprivrednim zemljištem smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište, osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupštine općina. Slijedom navedenoga, iako se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan 23. srpnja 1991. nalazila dijelom unutar i dijelom izvan granica građevinskog područja, na navedenoj nekretnini, odnosno, na nekretninama nastalima cijepanjem od te matične, ne nalaze se nikakvi izgrađeni objekti, pa se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Zemljište koje se nalazi unutar granice koja je određena dokumentom prostornog uređenja (u konkretnom slučaju Prostorni plan Općine Pula) može biti poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. st. 2. ZPZ-a pod uvjetom da je ono neizgrađeno, bez obzira na činjenicu da je ono istodobno i građevinsko zemljište (izuzeta su jedino neizgrađena građevinska zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri). Prema tome, je li neko zemljište koje se nalazi unutar granice određene dokumentom prostornog uređenja poljoprivredno zemljište sukladno čl. 2. st. 2. ZPZ-a odlučno je stanje zemljišta, odnosno, da li je ono u trenutku stupanja na snagu ZPZ-a bilo izgrađeno ili neizgrađeno. S obzirom na to da je Republika Hrvatska ex lege stekla pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 125732 m2, k. o. [katastarska općina], kao poljoprivrednom zemljištu s danom stupanja na snagu ZPZ-a dana 24. srpnja 1991., nije bilo moguće dokumentima prostornog uređenja mijenjati vlasnički status nekretnina, pa tako ni Prostornim planom općine Pula temeljem kojeg je izdano uvjerenje Općine Medulin i temeljem kojeg je donijeto rješenje Općinskog suda u Puli – Pola od 21. ožujka 2019., posl.br. Z-4199/19 o upisu zajedničkog vlasništva Republike Hrvatske i Općine Medulin na predmetnoj nekretnini oznake. k. č. br. [katastarska čestica], površine 119627 m2, k. o. [katastarska općina] (prethodno upisanoj kao Društveno vlasništvo – korisnik je: Općina Pula). Zbog navedenoga smatramo nezakonitim i nepravilnim upis navedenog zajedničkog vlasništva jer za vlasnički status nekretnine nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno kao građevinsko zemljište, jer provedba prostornih planova nije temelj za stjecanje prava vlasništva. Prostorni plan Općine Pula koji je objavljen 1983. godine nema utjecaja na stjecanje prava vlasništva od strane Općine Medulin jer ista niti prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 53/90) niti prema kojem drugom zakonskom propisu nije mogla postati vlasnikom tih nekretnina. Ovo iz razloga jer, premda je čl. 7. tog Zakona izmijenjena odredba čl. 9. st.1. Zakona o građevinskom zemljištu, ta zakonska odredba ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za tuženikovo stjecanje vlasništva nekretnina budući da je njome određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljaju općine na čijem se području nalazi zemljište. Međutim, pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo, već je riječ o pravu na gospodarenje zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva, a koji je titular u konkretnom slučaju određen i to stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Također, podnositelj zahtjeva nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina niti prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi u upravi („Narodne novine“ broj 90/92) jer je Republika Hrvatska postala vlasnikom tih nekretnina prije donošenja tog Zakona, a niti je odredbama tog Zakona propisano da bi poljoprivredno zemljište unutar granica građevinskog područja postalo vlasništvo jedinica lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev – iz točke I izreke ove presude.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da prije svega osporava po tužiteljici naznačenu vrijednost predmeta spora, obzirom da se radi o nekretninama ukupne površine 117.118 m2, pa sve i kada bi se uzelo da se radi o poljoprivrednom zemljištu (pašnjacima) kako to smatra tužiteljica, vps ne može iznositi manje od 100.000,00 € (753.450,00 kn). Osporava u cijelosti tužbu, tužbene navode i tužbeni zahtjev. Osporava aktivnu legitimaciju i stranačku sposobnost tužitelja naznačenog u tužbi. Tužena osporava i pravni interes tužiteljice za pokretanje predmetne parnice. Naime, u skladu s člankom 187. st. 2 ZPP-a, za podizanje tužbe za utvrđenje potrebno je da tužitelj ima pravni interes. U tom smislu, tužena navodi kako je upravo u pogledu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak i cesta, prije ove parnice pokrenula pred Općinskim sudom u Puli-Pola pojedinačni ispravni postupak, s prijedlogom da se umjesto zajedničkog vlasništva tužene i tužiteljice upisanog prije parcelacije matične nekretnine, upiše samovlasništvo ovdje tužene Općine Medulin, a sve imajući u vidu da na temelju javne isprave – Uvjerenja Općine Medulin Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša klasa 947-03/19-01/0007 urbroj 2168/02-05/01-20-19 od 07.04.2020. - proizlazi da se predmetna nekretnina na dane 16.10.1990. i 24.07.1991. nalazila cijelim svojim obuhvatom unutar granica građevinskog područja, dok se isključivo sadašnja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazila dijelom izvan a dijelom unutar granica građevinskog područja. Pojedinačni ispravni postupak otvoren je i vodi se kod Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Z-20287/2022, zabilježen je u zemljišnoj knjizi, te su zainteresirane osobe, uključujući tužiteljicu kojoj je rješenje o otvaranju ispravnog postupka posebno dostavljeno, pozvane da u zakonskom roku podnesu svoje prigovore i prijave radi ishođenja odnosno ispravka odgovarajućih upisa. Tužiteljica je dana 27.01.2023. i podnijela prigovor u pojedinačnom ispravnom postupku, koji je zabilježen pod brojem Z-1632/2023. Po provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, stranke koje su u istome sudjelovale i koje su nezadovoljne upisima koje će zemljišnoknjižni sud provesti odnosno odbiti provesti, bit će upućene da pokrenu parnicu putem tužbe za ispravak (čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama, ZZK), u okviru koje parnice će stranke moći raspraviti sva sporna pitanja. Slijedom navedenog, s obzirom na ranije pokrenuti i zabilježeni pojedinačni ispravni postupak u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to se predmetna tužba na utvrđenje vlasništva ukazuje preuranjenom i s nedostatkom pravnog interesa, obzirom da je tužiteljici omogućeno da svoja prava štiti i ostvaruje u okviru pojedinačnog ispravnog postupka (prigovorom i prijavom) te potom, ukoliko bude nezadovoljna odlukom zemljišnoknjižnog suda, pokretanjem parnice putem tužbe za ispravak, u zakonskim rokovima. Uostalom, sud koji provodi pojedinačni ispravni postupak nije vezan prijedlogom ovdje tužene te, po provedenoj raspravi, ne mora uopće odrediti upise u njenu korist, čime se dovodi u pitanje i pasivna legitimacija u ovoj parnici. Također, sukladno sudskoj praksi, sudionici zemljišnoknjižnih postupaka koji imaju mogućnost podnositi prijave i prigovore u zemljišnoknjižnom izvanparničnom postupku, i potom pokretati parnicu (kognicijski postupak) putem tužbe za ispravak, nisu ovlašteni u drugim parnicama pozivati se na činjeničnu osnovu koja je mogla i trebala biti predmetom raspravljanja u tim postupcima, što sve potkrepljuje preuranjenost i nedopuštenost predmetne tužbe. Iz tih razloga predlaže se predmetnu tužbu odbaciti. Uz navedeno, tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice su također meritorno neosnovani. Upućuje na sve razloge i dokaze koje je navela u prijedlogu za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka u spisu Općinskog suda u Puli-Pola broj Z- 20287/2022, kod kojih ostaje u cijelosti i na iste upućuje, te u svjetlu tužbenih navoda ponavlja ondje iznesene bitne stavke. Kao prvo, tužena ističe da se, unatoč formalnoj upisanoj kulturi „pašnjak”, ne radi o poljoprivrednom zemljištu, niti o zemljištu koje se moglo privesti poljoprivrednoj proizvodnji prema stanju iz 1991. godine, i to ne samo s obzirom na činjenicu da je isto već bilo privedeno građevinskoj namjeni tako što su se preko istog protezale nerazvrstane ceste, koje su jednim dijelom evidentirane u katastarskom operatu i u A-listu vlasničkog lista te se i dan danas tamo nalaze u asfaltu i makadamu (i koje po čl. 131. Zakona o cestama predstavlja javno dobro u neotuđivom vlasništvu tužene), već i s obzirom na činjenicu da se unutar građevinskog područja sukladno tadašnjim (a i današnjim) komunalnim propisima nije bilo moguće držanje ni ispaša stoke, da bi se predmetno zemljište zaista moglo koristiti te privesti poljoprivrednoj proizvodnji u skladu s formalno upisanom namjenom („pašnjak”), tj. da bi moglo doći do primjene predmnijeva iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91). Kao drugo, ne radi se ni o zemljištu na kojem je tužena (tj. Općina Pula kao njena prednica) stekla pravo upravljanja tek na temelju čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu, kako to u tužbi navodi tužiteljica, već se radi o zemljištu koje je još prije Drugog svjetskog rata dolazilo upisano kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave (Comune di Promontore), a nakon Drugog svjetskog rata su pravo upravljanja/korištenja na predmetnim nekretninama stekli tadašnji Narodni odbori, i potom Općina Pula, a kakvo pravo upravljanja/korištenja, stečeno prije napuštanja koncepta tzv. administrativnog socijalizma, je imalo stvarnopravna ovlaštenja sa svim značajkama prava vlasništva za korist današnjih jedinica lokalne samouprave (tako odluka Vrhovnog suda broj Rev 526/16). Naime, sukladno Povijesti promjena na katastarskim česticama klasa 903-04/22-05/161 urbroj 541-29-02/6-22-2 od 14.09.2022., matična kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od osnutka katastarskog operata cca 1952. godine dolazila upisana kao Općenarodna imovina za korist Narodnog odbora Banjole (točka 1.). Sukladno točki 2. Povijesti promjena na katastarskim česticama, matična kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila je od 1974. godine upisana kao Društveno vlasništvo korisnik Općina Pula. Kronološki što se tiče upisa u zemljišnoj knjizi, u postupku broj Z-77/48 nekretnine iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u koji je bila upisana i matična kč. br. [katastarska čestica]) preknjižene su s vlasništva bivše Općine Premantura (Comune di Promontore) na Općenarodnu imovinu. U postupku broj Z- 37/50 nekretnine iz tadašnjeg z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane su kao:

Općenarodna imovina pod upravljanjem Mjesnog Narodnog odbora u Banjolama. U postupku broj Z-120/63 (rješenje iz točke 244. zapisnika broj RZ-2/63) određen je otpis matične kč. br. [katastarska čestica] iz tadašnjeg z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s istodobnim pripisom te čestice u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz upis: Društveno vlasništvo pod upravom Općine Pula. Naime, u istome postupku (rješenje iz točke 2. zapisnika broj RZ-2/63) je na nekretninama iz z. k. ul. [broj ZK uloška] izmijenjen organ upravljanja s Mjesnog Narodnog odbora Banjole na Narodni odbor Općine Pula. Od tada pa sve do 2019. godine matična kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila je uknjižena kao Društveno vlasništvo – korisnik je Općina Pula. U postupku broj Z-4199/2019 matična kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pašnjak, cesta, 119627 m2), koja se kao nekretnina u društvenom vlasništvu s upisanim korisnikom Općina Pula na dane 16.10.1990. i 24.07.1991. nalazila dijelom unutar a dijelom izvan granica građevinskog područja, uknjižena je kao zajedničko vlasništvo Općine Medulin (kao sljednika Općine Pula) i Republike Hrvatske, neodređenih suvlasničkih omjera. Zajedničko vlasništvo Općine Medulin i Republike Hrvatske upisano je u svjetlu članka 84. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o zemljišnim knjigama (NN 55/2013), sukladno kojem, nekretnina u društvenom vlasništvu s upisanim pravom upravljanja, korištenja ili raspolaganja koja se na dan 24.07.1991. nalazila dijelom unutar a dijelom izvan građevinskog područja, upisivala se kao zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i pravnog sljednika dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja odnosno raspolaganja. Nakon toga je u postupku broj Z-4610/2020 provedena parcelacija matične čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pašnjak, cesta, 119627 m2) na novonastale kč. br. [katastarska čestica] (Dolac - pašnjak 114899 m2, cesta 2219 m2, ukupno 117118 m2) i kč. br. [katastarska čestica] (Dolac - pašnjak 2509 m2), te su obje nekretnine ostale upisane kao zajedničko vlasništvo Općine Medulin i Republike Hrvatske. Kao treće, tužena ponavlja da je stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretnina u konačnici i na temelju članka 84. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (NN 55/2013), u obliku zajedničkog vlasništva razmjerno dijelu matične nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] prije parcelacije) koji se nalazio unutar građevinskog područja, a koje pravo je tuženoj priznato od strane zakonodavca i kao takvo upisano u zemljišnoj knjizi pod brojem Z- 4199/2019, pa ne stoje navodi tužiteljice da je upisano pravo zajedničkog vlasništva nezakonito, obzirom da je stečeno i upisano upravo na temelju zakona kojeg je donijela Republika Hrvatska, i time tuženoj priznala vlasništvo koje se ne može naknadno dovoditi u pitanje sudskom praksom vezanom uz tumačenje ranijeg Zakona o šumama. Tužena ukazuje i na recentnu praksu Vrhovnog suda RH - odluku broj Rev 2272/2018 od 01.07.2020., u okviru koje je zauzeto shvaćanje da Republika Hrvatska može temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) steći i upisati vlasništvo na zemljištu u društvenom vlasništvu samo ako se to zemljište, sukladno uvjerenju o namjeni, na dan 24.07.1991. nalazilo izvan granica građevinskog područja. Citiramo: „Kako je za vlasničkopravni režim nekretnina koje su stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu postale vlasništvo Republike Hrvatske odlučno da su te nekretnine (poljoprivredna zemljišta) 24. srpnja 1991. bile upisane kao društveno vlasništvo te da je na taj dan to zemljište bilo izvan granica građevinskog područja, onda je u pravu revident kada ističe da je teret dokaza tih činjenica bio na tužiteljici. Sam opis tih nekretnina (po kulturi) u zemljišnim knjigama nije dostatan za zaključak da je ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavak 1. ZPZ. U situaciji kada je tuženik osporio status nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k.o. C. -Č., onda je na tužiteljici bio teret dokaza da se radi o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredbe članka 2. ZPZ, s time da je neovisno o upisanoj kulturi, bilo potrebno upravo na temelju rješenja uvjerenja nadležnog upravnog tijela za prostorno uređenje dokazati da se ta nekretnina na dan 24. srpnja 1991. nije nalazila unutar granica građevinskog područja. Naime, ovaj je sud već zauzeo shvaćanje da se u primjeni ZPZ činjenica da je riječ o poljoprivrednom zemljištu dokazuje upravo rješenjem nadležnog upravnog tijela za prostorno uređenje, iz kojeg je vidljivo da se na dan stupanja na snagu ZPZ određena nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja (primjerice odluka ovog suda Rev-1926/12 od 20. travnja 2016.).“. Dakle, predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se, sukladno uvjerenju o namjeni, na dane 16.10.1990. i 24.07.1991. nalazila cijelim svojim obuhvatom unutar granica građevinskog područja pa kao takva, uz činjenicu što ni u naravi ni pravno nije bila privediva poljoprivrednoj proizvodnji, predstavlja nekretninu u samovlasništvu tužene, dok se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno uvjerenju o namjeni, u istom razdoblju nalazila dijelom izvan a dijelom unutar granica građevinskog područja pa kao takva, imajući dodatno u vidu nerazvrstanu cestu u neotuđivom vlasništvu tužene koja ondje prolazi, i dalje predstavlja zajedničko vlasništvo tužiteljice i tužene, kako je u zemljišnoj knjizi ispravno i upisano. Predlaže da sud odbaci tužbu tužiteljice, odnosno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te tužiteljicu obveže da tuženoj nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odmjereni parnični trošak teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

3.

Na pripremnom ročištu održanom 17. siječnja 2024. tuženica je navela da upravni postupak pred Povjerenstvom za utvrđivanje granica pomorskog dobra, koji je na predmetnim nekretninama zabilježen u zemljišnim knjigama, nije dovršen. Tužiteljica je navela da će od Povjerenstva za utvrđivanje granica pomorskog dobra zatražiti očitovanje o predmetnom postupku. Imajući u vidu navode tuženice (iz odgovora na tužbu, u kojem je osporila po tužiteljici naznačenu vrijednost predmeta spora) da se radi o nekretninama ukupne površine 117.118 m2 te da sve i kada bi se uzelo da se radi o poljoprivrednom zemljištu (pašnjacima) kako to smatra tužiteljica vrijednost predmeta spora ne može iznositi manje od 100.000,00 eura, a koje navode tužiteljica nije osporila, sud je rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 eura.

4. Uz podnesak od 13. ožujka 2024. tužiteljica je dostavila pravomoćno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Povjerenstva za granice od 8. ožujka 2023., klasa: UP/I-342-22/22-01/314 kojim je utvrđena granica pomorskog dobra na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

5. Na pripremnom ročištu 14. ožujka 2024. tužiteljica je predložila prekid ovog postupka glede nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do uknjižbe pomorskog dobra na istoj, a sve temeljem pravomoćnog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Povjerenstva za granice od 8. ožujka 2023. Taj je prijedlog odbijen ovosudnim rješenjem posl.br. P-245/2023-16 od 14. ožujka 2024., koje je, uz odbijanje tužiteljičine žalbe, potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1876/2024-2 od 27. rujna 2024.

6. Na pripremnom ročištu 3. prosinca 2024. tužiteljica je navela da u spis predmeta dostavlja uvjerenje Općine Medulin od 15. siječnja 2021. iz kojeg proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi djelomično unutar područja šume posebne namjene, te Uvjerenje Istarske županije od 19. travnja 2018. iz kojeg proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u području šume posebne namjere. Slijedom navedenoga predlaže provođenje očevida uz sudjelovanje vještaka mjernične i šumarske struke, a kako bi se utvrdilo da li navedene čestice u naravi predstavljaju šumu i koje je starosti. Osim toga, tužiteljica predlaže da sud zatraži od Hrvatskih šuma potvrdu da li su se predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. nalazile unutar šumsko-gospodarske osnove odnosno da li su naknadno i kada obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, u kojoj gospodarskoj jedinici i odjelu/odsjeku i koje su starosti. Slijedom sada istaknutih navoda tužitelj proširuje činjeničnu osnovu tužbe ističući da su predmetne nekretnine bile šume u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990.

Tuženika se usprotivio preinaci tužbe kojom tužitelj proširuje činjenični osnov tužbe ističući da su predmetne nekretnine bile šume na dan 16. listopada 1990. Sud je, temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku, rješenjem dopustio preinaku tužbe (od 3. prosinca 2024.) kojom tužitelj proširuje činjeničnu osnovu tužbe ističući da su predmetne nekretnine bile šume u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990.

7. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Neosnovanim je sud ocijenio prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu iz razloga što se u pogledu predmetnih nekretnina vodi pojedinačni ispravni postupak. Naime, pojedinačni ispravni postupak ne prekludira pravo osobe koja smatra da je vlasnik nekretnine da svoje pravo vlasništva dokazuje i ostvaruje u posebnoj parnici (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2869/2020-2 od 1. lipnja 2022.). 10.

Iz isprava u spisu proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dijelom pomorsko dobro. Naime, pravomoćnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Povjerenstva za granice od 8. ožujka 2023., klasa: UP/I-342-22/22- 01/314 je utvrđena granica pomorskog dobra na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je predmet tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra). Tako je propisano i odredbama čl. 3., 4. i 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, prema kojima je morska obala kao pomorsko dobro, opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Imajući u vidu prethodno navedeno, dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nedvojbeno predstavlja pomorsko dobro na kojem nitko ne može steći pravo vlasništva (pa ni tužiteljica). Tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev na način da se utvrdi pravo vlasništva na točno određenom (fizički odijeljenom) dijelu predmetne nekretnine koji nije pomorsko dobro. Stoga je tužbeni zahtjev u pogledu te nekretnine neosnovan. Takav pravni stav prihvatila je i sudska praksa. Isti je, primjerice, izražen u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 2281/2021-2 od 7. veljače 2022., Pž-763/2018-5 od 13. siječnja 2021 i dr. Zbog svega navedenog (u ovoj točki obrazloženja) odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. U tužbi tužiteljica navodi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 2509 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91, dalje: ZPZ) 24. srpnja 1991. bila poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu pa da je, stoga, ona na taj dan ex lege postala vlasnikom te nekretnine (temeljem čl. 3. st.1. ZPZ-a).

12. Iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka dostavljenih uz tužbu proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odnosno ranija k. č. br. [katastarska čestica] od koje je cijepanjem nastala k. č. br. [katastarska čestica]) bila upisana kao društveno vlasništvo.

13. Iz Uvjerenja Općine Medulin Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša klasa 947-03/19-01/0007 ur.broj 2168/02-05/01-20-19 od 7. travnja 2020. - proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dane 16. listopada 1990. (dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, "Narodne novine" broj 41/90, dalje: ZIDZŠ) i 24. srpnja 1991. (dan stupanja na snagu ZPZ-a) nalazila dijelom izvan, a dijelom unutar granica građevinskog područja u zoni turističke izgradnje.

S tim u svezi nameće se sljedeće pravno pitanje: „Da li se zemljište, koje se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91), odnosno na dan 24. srpnja 1991., nalazilo unutar granica građevinskog područja prema prostorno planskoj dokumentaciji, a bilo je neizgrađeno, smatra poljoprivrednim zemljištem prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu pa je prema čl. 3. st. 1. istog Zakona Republika Hrvatska ex lege postala vlasnik tog zemljišta?“. Upravo je zbog tog pravnog pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio izjavljivanje revizije rješenjem broj Revd 3954/2020-2 od 12. siječnja 2021. U odluci broj Rev 597/2021-4 od 7. veljače 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na to revizijsko pitanje odgovorio kako slijedi: …„10. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (prethodno citiran) u čl. 3. st. 1. propisao je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Određenje poljoprivrednog zemljišta navedeno je u čl. 2. st. 1. i 2. tog zakona. Tako se poljoprivrednim zemljištem u smislu toga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Da bi se izvršila uknjižba na Republike Hrvatske potrebno je dokazati da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu Zakonom o poljoprivrednom zemljištu bilo izvan zone građevinskog zemljišta. Ova druga pretpostavka dokazuje se potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na dan 24. srpnja 1991. Razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog, moguće je prema čl. 3. Zakona o građevinskom ("Narodne novine" br. 54/80., 42/86., 41/88., 16/90. i 53/90., dalje ZGZ), gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Iz navedene odredbe ZGZ proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište. Stoga kraj utvrđenja u pobijanoj odluci (…) da su se predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, pravilan je zaključak da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu za kojeg bi bila legitimirana Republika Hrvatska, već o građevinskom, gdje je legitimiran kao vlasnik upravo, u konkretnom slučaju, Općina...“.

Takav pravni stav (izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 597/2021-4 od 7. veljače 2023.) u cijelosti dijeli ovaj sud.

14. Nadalje, prema odredbi čl. čl. 3. t. 4. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima („Narodne novine“ broj: 19/74, 24/74, 39/74, 39/75, 17/77, 18/81, 31/86, 47/89), koji je bio na snazi na dane koje tužiteljica navodi kao dane stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991.), pojam morske obale je definiran kao pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme najjačeg nevremena, kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjera služi iskorištavanju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe koje su u vezi s iskorištavanjem mora a koji je širok najmanje šest metara računajući od crte koja je vodoravno udaljena od crte najviše plime. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Povjerenstva za granice od klasa:

UP/I-342-22/22-01/314 8. ožujka 2023. (obrazloženje, na str. 4. i na str. 5. tog rješenja) proizlazi da se granica pomorskog dobra (tim rješenjem utvrđena za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) spušta u more srednje visoke vode po međi kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga je jasno da je i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro pa, stoga, tužiteljica u odnosu na taj dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva – zbog razloga navedenih u točki 10. ovog obrazloženja.

15. Nadalje, iz potvrde Općine Medulin Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje klasa 947-03/19-01/0007 urbroj 2163-27-02/6-24-43 od 22. veljače 2024. proizlazi da je predmetna čestica upisana u Registar nerazvrstanih cesta kojima temeljem Zakona upravlja jedinica lokalne samouprave (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-4911/2022-2 od 5. prosinca 2022.) pa stoga ne bi bilo osnova za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja cestu (a koji je vidljiv na ortofoto snimci s Geportala za predmetnu česticu).

16. Kao što je već navedeno, tužiteljica je na pripremnom ročištu 3. prosinca 2024. tužiteljica je navela da u spis predmeta dostavlja uvjerenje Općine Medulin od 15. siječnja 2021. iz kojeg proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi djelomično unutar područja šume posebne namjene, te Uvjerenje Istarske županije od 19. travnja 2018. iz kojeg proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u području šume posebne namjere. Slijedom navedenoga tužiteljica je proširila činjeničnu osnovu tužbe ističući da su predmetne nekretnine bile šume u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. Pritom je, po ocjeni ovog suda, tužiteljica krenula od pogrešne premise da bi podaci iz predmetnih uvjerenja koji se odnose na sadašnji status predmetnih nekretnina, bili relevantni za utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, u ovom je postupku relevantan jedino status predmetnih nekretnina na dane 16. listopada 1990. (dan stupanja na snagu ZIDZŠ) i 24. srpnja 1991. (dan stupanja na snagu ZPZ-a), a taj je status sud na temelju isprava u spisu (Uvjerenja Općine Medulin Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša klasa 947-03/19-01/0007 ur.broj 2168/02-05/01- 20-19 od 7. travnja 2020. i dr.) već utvrdio (v. prethodne točke ovog obrazloženja). Inače, sve i da su predmetne nekretnine bile šume na dan 16. listopada 1990. (a ne poljoprivredno zemljište kako sama tužiteljica tvrdi u tužbi), sud tužbeni zahtjev ne bi mogao prihvatiti iz razloga navedenih u točkama 10, 14 i 15 ovog obrazloženja (pomorsko dobro, nerazvrstane ceste).

17. Zbog svega navedenog, sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te je odbio izvođenje ostalih predloženih dokaza i ovom presudom (u točki I izreke) odbio tužbeni zahtjev.

18. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku naloženo je (u točki II izreke) tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka i to: za sastav tužbe i podneska od 29. veljače 2024. iznos od 1.506,00 eura po podnesku (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa) za zastupanje na ročištima od 17. siječnja, 14. ožujka i 3. prosinca 2024. iznos od 1.506,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife), PDV u iznosu od 1.882,50 eura (Tbr. 42. Odvjetničke tarife)

– ukupno 9.412,50 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženici su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (zatražene u odgovoru na tužbu) koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

U Pazinu, 10. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA

- tužiteljici po ŽDO Pula

- tuženici po pun.