REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj:Ovr-1350/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Gariću kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Željke Koporčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Termo-Brod d.o.o., Slavonski Brod, Vladimira Filakovca 15, OIB:94918826098, zastupani po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv ovršenika JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hečimović i partneri d.o.o., u Slavonskom Brodu, Ante Starčevića 40, radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovršenik je 2. listopada 2024. ovom sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe, proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršenik je prijedlogu u bitnome naveo kako je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3902/2021-2 od 18. lipnja 2024. godine preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P- 109/2018-24 od 27. listopada 2021. godine, te je suđeno na način da se nalaže tuženiku, ovdje ovršeniku JH isplatiti tužitelju, ovdje ovrhovoditelju Termo-Brod d.o.o. [adresa] iznos od 44.143,20 kn (5.858,81 EUR), zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 6. veljače 2016. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Točkom 2. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. lipnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Točkom 3. izreke presude odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.957,50 kn/923,42 EUR kao neosnovan .Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-109/2018-24 od 27. listopada 2021. godine odbijen je tužitelj, ovdje ovrhovoditelj s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te je obvezan tuženiku, ovdje ovršeniku naknaditi troškove parničnog postupka. Prvostupanjski sud cijenio je osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku. Na navedenu prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-109/2018-24 od 27. listopada 2021. godine, iskazana je klauzula pravomoćnosti dana 18. srpnja 2024. te klauzula ovršnosti dana 3. kolovoza 2024. Temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju osnove navedene u točki 1. ovog prijedloga Financijska agencija provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika te je istome zaplijenila ukupan iznos od 6,24 eura te je preostalo za naplatiti dug u iznosu od 10.003,03 eura po predmetnoj osnovi. Ovršenik je putem punomoćnika dana 31. srpnja 2024. postupajući po članku 385. stavku 1. i članku 385. a stavki 1. alineji 1. Zakona o parničnom postupku pravodobno podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke navedene u točki 1. ovog prijedloga. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je jer ovršenik smatra da u predmetnoj pravnoj stvari, odnosno u parničnom postupku u kojemu je donesena odluka temeljem koje se provodi prisilna naplata novčane tražbine putem Financijske agencije, odluka ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je o pravnim pitanjima o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, kao pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, ovršenik je apostrofirao: Postoji li odgovornosti treće osobe koja nije sudionik pravnog posla za obveze po vjerodostojnoj ispravi izdane na temelju tog pravnog posla, a koja isparava glasi na sudionika pravnog posla? Naime, u postupku u kojem je donesena ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, tužitelj je temeljem vjerodostojne isprave – računa broj 006/P1/1 od 5. veljače 2016. godine, na koji račun se poziva u činjeničnim navodima tužbe i koji kao dokaz dostavlja uz tužbu, utužio trgovačko društvo Križanović d.o.o. Slavonski [adresa], OIB: 28314866182 i u sudskom postupku ishodio nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. Povrv- 222/2017-13 od 1. prosinca 2017. godine, kojom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke broj Ovrv- 297/17 od 9. veljače 2017. godine, kojim je naloženo platiti trgovačkom društvu Križanović d.o.o. [adresa] iznos od 44.143,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2016. godine do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog i parničnog postupka. Tijekom postupka koji je prethodio donošenju ovršne isprave, izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. Povrv-222/2017. U obrazloženju presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. Povrv-222/2017-13 od 1. prosinca 2017. godine navedeno je: „…tužitelj navodi kako je za tuženika (Križanović d.o.o.) obavljao usluge popravljanja plinskih instalacija…“. Nadalje u obrazloženju iste presude navedeno je na više mjesta „g. JH“ te je izvjesno da se radi o zakonskom zastupniku tuženika u tom postupku HH. JH, ovdje ovršenik u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu pod brojem Povrv-222/2017 spomenut je samo u kontekstu da je isti imao saznanja o radovima.

Nadalje, Zakon o obveznim odnosima ne sadrži odredbu na kojoj se temelji pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o odgovornosti tuženika, ovdje ovršenika JH za obveze po vjerodostojnoj ispravi izdane na temelju pravnog posla, na sudionika tog istog pravnog posla društvo Križanović d.o.o., kao adresata vjerodostojne isprave, iako JH nije bio stranka tog pravnog posla, niti kao naručitelj, niti kao eventualno jamac i sl., već je pravni posao sklopljen između tužitelja i društva Križanović d.o.o. S obzirom da iz računa broj 006/P1/1 od 5. veljače 2016. godine koji glasi na trgovačko društvo Križanović d.o.o., kao i iz presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. Povrv- 222/2017-13 od 1. prosinca 2017. godine proizlazi da ovrhovoditelj ima potraživanje prema drugom pravnom subjektu, a ne prema ovdje ovršeniku, te da ne postoji materijalno pravna norma iz koje bi proizlazila odgovornost JH za obveze društva Križanović d.o.o., pravno shvaćanje drugostupanjskog suda temeljem kojeg je preinačena odbijajuća prvostupanjska presuda je proizvoljno i pravno neutemeljeno. Slijedom navedenog, temeljem članka 210. Ovršnog zakona, u vezi s člankom 65. stavkom 1. točkom 1. Ovršnog zakona, ovršenik je predložio sudu rješenjem naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, s obzirom da ovršenik predlaže donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 3., a izvjesno je da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući je ovrhovoditelj protiv ovršenika. FINA-i podnio zahtjev za naplatu iznosa od 10.003,03 eura, a ovršenik je osoba starije životne dobi, umirovljenik koji na svoj račun prima mirovinu koja mu pokriva tekuće životne troškove. Predložio je sudu o prijedlogu za odgodu odlučiti u roku od 8 dana, u skladu s člankom 210. stavkom 3. Ovršnog zakona. Ovršenik temeljem članka 210. Ovršnog zakona predložio je donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 3. Ovršnog zakona, podredno, predlaže se uputiti ovršenika na parnicu u skladu s člankom 52. stavkom 3. Ovršnog zakona.

2. Prijedlog ovršenika od 2. listopada 2024. dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju.

3. Ovrhovoditelj se podneskom od 15. listopada 2024., očitovao na prijedlog ovršenika od 2. listopada 2024. u kojem je naveo da je dopisom suda od 4. listopada 2024., ovrhovoditelj obaviješten da je ovršenik uložio prijedlog radi odgode ovrhe, prijenosa zaplijenjenih sredstava, te na isti prijedlog daje odgovor kako slijedi:

Prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, potpuno je neosnovan i isti kao takav treba odbiti. Ovršenik se poziva na čl. 210.Ovršnog zakona koji u st. 2. propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava, primjenjuju odgovarajuće odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe. Naime, razlozi za odgodom ovrhe nabrojani su taksativno u čl. 65.st.1. Ovršnog zakona. Iz prijedloga ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno odgodom prijenosa sredstava, prvenstveno, nije razvidno iz kojeg razloga ovršenik podnosi prijedlog za odgodom ovrhe, tj. prijenosa. Naime, zahtjev za izravnu naplatu FINA-i je podnesen osnovom presude Županijskog suda u Zagrebu od 18.06.2024, poslovni br. Gž-3902/2021, kojom je preinačena prvostupanjska presuda. Činjenica što je ovršenik podnio sudu prijedlog za dopuštenje revizije, apsolutno nema nikakav odgodni učinak na ovršnost pravomoćne presude, te nisu jasni ovršenikovi navodi iz predmetnog prijedloga. Štoviše, prijedlog u suštini nema konkretnog razloga, već sadrži navode koji se ponavljaju iz ranije vođenog parničnog postupka, koji predstavljaju ovršenikov stav i tumačenje obvezno-pravnih odnosa, a ne sadrži zakonski određene uvjete za odgodom ovrhe. Pod točkom 4. prijedloga, ovršenik ponavlja pitanje koje je postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije. Predmetno pitanje je kao prvo nejasno, te nije bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti, jer su o istome, drugostupanjski sudovi već zauzeli praksu, a u konkretnom slučaju je drugostupanjski sud, Županijski sud u Zagrebu, detaljno obrazložio svoje stajalište, te nema nikakve dileme, da je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno činjenično stanje. Naime, u ovom slučaju nema upitnika o odgovornosti treće osobe koja nije sudionik pravnog posla, jer su obveze za izvršenje posla upravo obveze tuženika, a izdana isprava, tj. račun koji je izdan na tvrtku Križanović d.o.o. je izdan po nalogu tuženika. Nadalje, bitno je napomenuti da se tuženik poziva na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, Povrv-222/2017 u kojoj se u obrazloženju navodi kako je tužitelj za tuženika (Križanović d.o.o.) obavljao usluge popravljanja plinskih instalacija, te kako je izvjesno da se radi o zakonskom zastupniku tuženika BH. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelj temeljem iste činjenične osnove potraživao isplatu od JH, ovdje tuženika, a koji navodno nema nikakve veze s narudžbom pravnog posla, a samim time niti ikakvu obvezu plaćanja radova koje je izvršio tužitelj. Navodi tuženika neosnovani su i ponovo se svode isključivo na pokušaj izbjegavanja odgovornosti i plaćanja radova koje je za tuženika LH, izvršio tužitelj, tvrtka Termo-Brod d.o.o. Naime, u obrazloženju drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu, sud pod točkom 10.3.1. detaljno obrazlaže i navodi: „Na kraju, valja istaknuti i da je ovaj drugostupanjski sud cijenio i kontradiktornost između onog što je tvrtka Križanović d.o.o., čiji je direktor bio HH, isticala kao tuženik u postupku koji je tužitelj TERMO–BROD d.o.o. prije ovog postupka pokrenuo pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu (da tvrtka nikada nije bila u poslovnom odnosu s tužiteljem) te onog što je HH iskazivao kao svjedok u ovom postupku (da tužitelj nije obavljao nikakve poslove za tuženika, već da je isključivo on (HH) dogovorio posao s tužiteljem 2015. godine te da je tužitelj obavljao poslove za tvrtku Križanović d.o.o. koji su bili vezani za grijanje i toplinsku energiju). Imajući u vidu da je HH (tuženikov sin) u vrijeme sklapanja ugovora o djelu između tužitelja i tuženika bio direktor tvrtke Križanović d.o.o., ovaj drugostupanjski sud smatra da je navedena kontradiktornost rezultat prethodnog dogovora tuženika i HH da se prebacivanjem uloge naručitelja predmetnih radova na drugu osobu u konačnici izbjegne obveza plaćanja za radove koje su radnici tužitelja izveli u tuženikovoj kući, a što je protivno odredbi iz čl. 4. ZOO–a kojom je propisano da su u

zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.” Nadalje, ovršenik se poziva na čl. 50.st.3. Ovršnog zakona, te predlaže da sud pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenim. Predmetni zakonski članak propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu ako ovršna isprava ne temelju koje je pokrenuta ovrha, nije ovršna isprava, ako je ista ukinuta, poništena ili preinačena, na drugi način stavljena van snage, odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost, odnosno da je utvrđeno da je bez učinka. U konkretnom slučaju nije se dogodilo apsolutno ništa od navedenog. Ovrhovoditelj je ovrhu pokrenuo nakon što je ovršenik izignorirao njegov poziv za plaćanje po pravomoćnoj i ovršnoj presudi. Ovršna isprava osnovom koje je pokrenuta izravna naplata je ovršna i pravomoćna. Navodi ovršenika, da bi za njega nastala nenadoknadiva šteta, jer je isti osoba starije životne dobi, te se nalazi u mirovini, usmjereni su jedino i samo ka pokušaju izbjegavanja plaćanja dugovanja ovrhovoditelju. Ovršenik je svoj radni vijek proveo radeći kao liječnik te isti prima mirovinu koja je veća od prosječne mirovine u RH. Isti se također bavi dodatnom djelatnošću, u vidu rada medicinskih vještačenja pri HZMO, kao i pri sudovima. Nije jasno u čemu bi isti pretrpio nenadoknadivu štetu. Ovršenik predlaže sudu da donese rješenje o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, te uputi ovršenika u parnicu. Zaista nije jasno što bi ovršenik dokazivao u parnici u kojoj bi isti dokazivao nedopuštenost ovrhe na temelju pravomoćne sudske presude koja je na zakonu zasnovana i donesena, te joj na ni koji način nije umanjen niti obezvrijeđen učinak i pravna snaga, a svatko ju je, sukladno zakonima i Ustavu RH dužan poštivati. Ukoliko ovršenik smatra da bi u predmetnoj parnici ponovno imao pravo dokazivati da nije dužan platiti tražbinu ovrhovoditelju, isti se upozorava na pravilo „res iudicata (presuđena stvar). Dakle, zaključno, prijedlozi ovršenika potpuno su neosnovani, Slijedom navedenog, predložio je sudu odbiti prijedlog ovršenika, te obvezati istoga rješenjem, da nadoknadi troškove sastava odgovora na prijedlog za odgodom prijenosa i prijedloga za utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Člankom 209. stavkom 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Sukladno odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Člankom 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

6. Obzirom da se protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate temeljem isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, na raspolaganju ima pravna sredstva propisana člankom 210. stavkom 1. OZ-a. Prema ocjeni ovog suda ovršenik se pozvao na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. kojim je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, sve obzirom da u svom prijedlogu navodi kako je ovršna isprava, odnosno presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3902/2021-2 od 18. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-109/2018-24 od 27.10.2021., a koja je već bila zaprimljena i evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje.

7.Slijedom navedenog, obzirom da ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, valjalo je odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate kao neosnovan i riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja. A s obzirom da je člankom 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a), to sud nije primijenio članak 52. OZ-a.

8. Ovršenik je uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, na koji se sukladno odredbi članku 210. stavku 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

9. U dijelu prijedloga u kojem predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik navodi da bi mu izvršenjem osnove za plaćanje nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta obzirom da je ovršenik osoba starije životne dobi, umirovljenik koji na svoj račun prima mirovinu koja mu pokriva tekuće životne troškove.

10. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelj se očitovao i naveo kako navodi ovršenika da bi za njega nastala nenadoknadiva šteta, jer je isti osoba starije životne dobi, te se nalazi u mirovini, usmjereni su jedino i samo ka pokušaju izbjegavanja plaćanja dugovanja ovrhovoditelju. Nadalje je naveo kako je ovršenik svoj radni vijek proveo radeći kao liječnik te isti prima mirovinu koja je veća od prosječne mirovine u RH. Isti se također bavi dodatnom djelatnošću, u vidu rada medicinskih vještačenja pri HZMO, kao i pri sudovima. Nije jasno u čemu bi isti pretrpio nenadoknadivu štetu, pa je isti predložio odbiti.

11. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan. 12. Sukladno članku 65. stavku 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili mora učiniti vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te je potrebno da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek ili da je na neki drugi način predviđen odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a osporio ispravu na temelju koje je određena ovrha.

13. U svojem prijedlogu ovršenik nije naveo okolnosti ili predložio dokaze koji bi učinili vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala takva šteta koju ne bi mogao naknadno naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno ovršenik nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualno naknadno namirenje.

14. Istaknuti razlog da je ovršenik osoba starije životne dobi i da je u mirovni bez navođenja konkretnih razloga i okolnosti u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a i ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe propisan zakonom i samo po sebi ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom u smislu članka 65. st. 1. OZ-a.

15. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a niti je podnošenje revizije razlog za odgodu ovrhe, sud je ocijenio da uvjeti za odgodu ovrhe nisu ispunjeni, stoga je temeljem odredbe članka 65. OZ-a valjalo odbiti prijedlog za odgodu kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

16. S obzirom na sve navedeno riješeno je kao u izreci rješenja.

U Slavonskom Brodu, 10. siječnja 2025.

Sudac

Pavo Garić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 8 (osam) dana od dostave pisanog otpravka ovog rješenja, a o žlbi odlučuje županijski sud.

O tom obavijest:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku