Poslovni broj: Us I-1721/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Viboru Čuliću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29b/III, protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika, Obala Kneza Branimira 17, OIB:78755598868, zastupan po opunomoćenici CC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi stavljanja na raspolaganje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Sandre Stipanović, odvjetnice u Splitu i opunomoćenice tuženika, 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Splita, Gradonačelnika, Klasa: UP/II-112-07/23-01/29, Urbroj: 2181-1-03-4/1- 23-1 od 31. svibnja 2023. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Klasa: UP/I-110-01/23-01/6, Urbroj: 2181-1-03-4/1-23-1 od 17. travnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-07/23-01/29, Urbroj: 2181-1-03-4/1-23-1 od 31. svibnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Klasa: UP/I-110-01/23-01/6, Urbroj: 2181-1-03-4/1-23-1 od 17. travnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužitelj, sa srednjom stručnom spremom, prodavač, sa 7 godina i 11 mjeseci neprekidnog radnog staža u upravnim tijelima Grada Splita, položenim državnim stručnim ispitom, s danom 20. kolovoza 2022. preuzet u Upravni odjel za komunalne poslove, stavlja na raspolaganje s danom izvršnosti tog rješenja, zbog nepostojanja odgovarajućeg slobodnog radnog mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete. Točkom 2. izreke se utvrđuje rok raspolaganja u trajanju od tri mjeseca od dana izvršnosti rješenja. Točkom 3. izreke je određeno da je za vrijeme raspolaganja službenik oslobođen obveze rada i da neće dolaziti na posao. Točkom 4. izreke je određeno da za vrijeme raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj u bitnom navodi da je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku obzirom da je ranijim rješenjem tuženika od 17. veljače 2023. poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 23.12.2022. i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku da nije učinjeno ništa drugačije nego prilikom donošenja prvog rješenja o stavljanju na raspolaganje tužitelja, te se ukazuje da je zapisnik od 3.2.2023. sastavljen temeljem poduzetih radnji i usmene rasprave u drugostupanjskom postupku koji se vodio po žalbi na ranije prvostupanjsko rješenje. Stoga, da se radi o drugom postupku pa da se ne može tumačiti kao radnja kojom se tužitelju "omogućava izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima" koji su važni za donošenje rješenja u ovom postupku. U predmetnom, novom prvostupanjskom postupku bi se činjenice i okolnosti trebale iznova utvrđivati od strane nadležnog prvostupanjskog tijela (što nije učinjeno) te je procesno nedopustivo pozivanje na Zapisnik iz drugog postupka. Nadalje, da je točno kako je Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 39/22 od 12.08.2022.) promijenjen ustroj gradske uprave na način da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu ukinut te je poslove, zadaće i službenike istog preuzeo Upravni odjel za komunalne poslove. Isto tako, točno je i kako je donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove (Službeni glasnik Grada Splita broj 58/2022 od 20.10.2022.), odnosno nova sistematizacija, kojom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu glavni prometni redar (1 izvršitelj) i prometni redar (9 izvršitelja). Međutim, a što tuženik odbija spomenuti, a sam je to opetovano isticao u ranijem prvostupanjskom postupku, jest to da je neposredno prije donošenja prvog Rješenja o stavljanju na raspolaganje donesena Odluka o namjeri rješavanja kolektivnog viška zaposlenika Klasa: 110- 01/22-01/74, Urbroj: 2181/01-09-03/2-22-1 od 29.11.2022. U tom slučaju, obzirom da se radi o namjeri rješavanja kolektivnog viška više od petoro zaposlenih službenika tuženika, tuženik je bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 67. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita i članka 127. Zakona o radu, koji propisi o radu se ovdje primjenjuju sukladno odredbi članka 3. stavka 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Odredba članka 67. stavak 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita propisuje slijedeće: "Ako poslodavac namjerava zbog tehničkih ili organizacijskih razloga, u razdoblju od šest mjeseci otkazati rad za najmanje petero zaposlenika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška zaposlenika. Na izradu i donošenje programa zbrinjavanja viška zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje odredba Zakona o radu. Prigodom izrade programa zbrinjavanja viška zaposlenika poslodavac ili osoba koju on za to ovlasti dužan je prethodno zatražiti mišljenje Sindikata. Program zbrinjavanja viška radnika nije izrađen. Tuženik takav propust pokušava "zamaskirati" tako što u ovom postupku uopće više ne spominje gore priloženu Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška zaposlenika, kao i navodima da se "u predmetnom slučaju ne radi o otkazivanju već namjeri provođenja prestanka službe po sili zakona sukladno odredbama članaka 109. i 110. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi". Prije svega se ukazuje kako je pravna i faktična posljedica otkaza i prestanka službe po sili zakona ista, a to je prestanak radnog odnosa između radnika i poslodavca. Tvrdnjom da se radi o "namjeri provođenja prestanka službe po sili zakona" tuženik zapravo sam potvrđuje kako je njegova stvarna namjera od starta bila otkazivanje i prestanak radnog odnosa tužitelja, a to je pokušao učiniti u institut stavljanja službenika na raspolaganje i prestanak službe po sili zakona. Bit instituta stavljanja službenika na raspolaganje, koji je uređen odredbama članaka 103.-110. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, bi prvenstveno trebao biti taj da se službenicima koji su stavljeni na raspolaganje, u tome roku, ako je moguće, pronađe odgovarajuće radno mjesto unutar nekog od upravnih tijela i odsjeka tuženika ili drugog upravnog tijela druge lokalne jedinice, ustanove ili druge pravne osobe čiji je vlasnik ili osnivač lokalna jedinica (Grad Split). Tek ukoliko gore navedeno nije moguće, protekom roka raspolaganja, prestaje radni odnos radnika sa poslodavcem. Slijedom navedenog, očito je kako se ovdje zapravo radilo o otkazivanju radnog odnosa te je bilo potrebno prethodno izraditi Program zbrinjavanja viška radnika sukladno Zakonu o radu, uz savjetovanje sa radničkim vijećem i uz prethodno mišljenje Sindikata, no u konkretnom slučaju ništa od navedenog nije učinjeno i za posljedicu bi imalo ništetnost odluke, u smislu odredbe članka 150. stavak 12. Zakona o radu. Nadalje, smanjenje broja prometnih redara temeljem Odluke i Pravilnika navedenih u točki 2. tužbe ne odgovara stvarnim potrebama službe za obavljanje toga posla. Naime, do sada je funkciju prometnog redara obavljalo ukupno 15 redara od kojih su svi, od 2016. godine pa do donošenja nove sistematizacije, ostvarivali prekovremene sate. Ukazuje se kako se prekovremeni sati nastavljaju redovito ostvarivati od strane svih službenika prometnog redarstva i nakon donošenja sporne sistematizacije iz čega nedvojbeno proizlazi kako broj radnih mjesta po novoj sistematizaciji ne odgovara stvarnim potrebama, tim više što je prema saznanjima tužitelja, nakon donošenja nove sistematizacije od 9 zadržanih prometnih redara njih dvoje napustilo službu pa sada broj izvršitelja na tom radnom mjestu iznosi 7 (sedam). Tuženik se u pobijanom rješenju očitovao kako je u ovom trenutku sistematizacijom sistematizirano 9 izvršitelja na mjestu "prometi redar". Sve i da je takav podatak točan, isto i dalje ne odgovara stvarnim potrebama službe tokom cijele godine, a naročito u ljetnim mjesecima, kada je pritisak turista i turističke sezone u punom jeku i čitav grad, a naročito centar grada je pod velikim pritiskom, čemu svakodnevno svjedočimo. Prethodnom sistematizacijom za istu službu bilo je predviđeno 18 redara, što odgovara stvarnim potrebama službe. Isto tako, prema spoznajama tužitelja Grad Split radi obavljanja poslova iz nadležnosti prometnog redarstva angažira "vanjske suradnike" temeljem Ugovora o djelu, dok se istodobno službenici toga odjela sa radnim odnosom na neodređeno vrijeme stavljaju na raspolaganje zbog navodnog "nepostojanja slobodnog odgovarajućeg radnog mjesta". Očito je kako se novom sistematizacijom ne usklađuju stvarne i organizacijske potrebe službe već su najvjerojatnije motivi donošenja novog Pravilnika i Odluke o ustrojstvu koja mu je prethodila znatno drugačiji. Posljedično navedenom, upitni su i motivi za donošenje Odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška zaposlenika. Uočljivo je da Grad Split, koji ima gotovo 400 zaposlenih (bez pravnih osoba čiji je osnivač) i koji notorno ima višak zaposlenih, osobito u administraciji, navodno sveobuhvatnim programom rješavanja kolektivnog viška, utvrđuje ukupan broj od svega 11 radnika za čijim radom prestaje potreba, od čega čak 7 u odjelu za komunalne poslove. Postavlja se ujedno pitanje, temeljem kojeg zakonskog ili podzakonskog akta je tuženik ovlašten na donošenje "Odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška zaposlenika" i što takva odluka uopće predstavlja. Predmetna Odluka ne predstavlja stvarni program organizacije rada na ekonomičan način, već model kojim tuženik želi zaobići odredbe radnog prava i dati otkaze točno određenim i ciljanim osobama koje nisu po volji vladajućim strukturama tuženika, na što upućuje i samo korištenje riječi "rješavanje" radnika, u nazivu odluke. Tuženik svoje odluke temelji prvenstveno na ocjenama koje su za svoj rad dobili pojedini radnici u službama obuhvaćenim Odlukom. Međutim, ove ocjene daje sam poslodavac i to upravo osobe koje i nastoje otkazati radni odnos tužitelju. Ocjene koje je davao tuženik proizvoljne su i očito planirane kao priprema za provedbu sporne Odluke o rješavanju kolektivnog viška. Pored toga, sama procedura ocjenjivanja tužitelja je bila manjkava i protivna mjerodavnim propisima, zbog čega je tužitelj pred Naslovnim sudom pokrenuo upravni spor kojim pobija rješenja donesena u tom postupku. Obrazloženje pobijanog rješenja sastoji se u prepričavanju žalbe tužitelja, dok se kasnije uglavnom citiraju odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Odluke o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita i Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove. Iz rješenja nisu vidljivi ni jasni bilo kakvi kriteriji (ni opći, niti posebni) po kojima se odlučilo o tome koga će se rasporediti na slobodna radna mjesta, a koga će se staviti na raspolaganje. Pozivanje na ocjenu koja nije konačna, ne može se uzeti kao mjerodavan kriterij. Ukazuje se i kako je žalitelj pripadnik srpske nacionalne manjine koji je u službu primljen upravo prema toj osnovi sukladno odredbama članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i uz ispunjavanje svih ostalih kriterija predviđenih za to radno mjesto. U obrazloženju nema povezivanja činjenica i dokaza sa materijalnopravnim propisima, niti se navodi temeljem kojeg dokaza je koja činjenica utvrđena, što ne čini rješenje obrazloženim u smislu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku i predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog postupka. Naposljetku navodi da je stvarni motiv donošenja predmetne Odluke o ustrojstvu i pratećeg novog Pravilnika o unutarnjem redu, sastoje u osobnom animozitetu dogradonačelnika NC zbog toga što je tužitelj odbio provoditi naloge koji su u suprotnosti sa zakonima Republike Hrvatske. Pobijano rješenje navodno je doneseno zbog navodnog nepostojanja odgovarajućeg radnog mjesta no u stvarnosti se radi o osobnom obračunu g. NC prema tužitelju bez povoda s tužiteljeve strane, odnosno načinu na koji on „kažnjava“ postupanje tužitelja koje tumači kao neposluh. Naime, u rujnu 2021. tužitelj je upućen da ukloni motocikle parkirane pored stare, tj. "male" dvorane „Gripe“. Kada je došao na lice mjesta, tužitelj je utvrdio da se predmetni motocikli ne nalaze na javno- prometnoj površini niti u pješačkoj zoni, te da slijedom toga prema važećim propisima nije ovlašten postupati. Nakon što je obavijestio službu Komunalnog redarstva da ne može postupiti po tom nalogu, tužitelju se telefonom obratio izravno NC, iz ureda komunalnog redarstva i u prisutnosti dežurnog redara DC. Pritom je g. NC „poludio“ i obrušio se na tužitelja riječima: „znam tko te instruirao“. Kada mu je tužitelj rekao da ne može postupiti po nalogu jer predmetna vozila nisu parkirana na javno-prometnoj površini niti u pješačkoj zoni a ne postoji ni znak zabrane parkiranja, g. NC mu je uzvratio da „ode slikati znak zabrane parkiranja na Koteksa“ i da ga fotografiju priloži kao da se znak nalazi na mjestu gdje su parkirani motocikli. Pritom mu je izrijekom dao dvije solucije: „ili postupi po nalogu ili otkaz“. Ujedno je izrijekom najavio i „novu sistematizaciju“. Dakako, tužitelj je odbio postupiti po ovakvom nezakonitom nalogu a o tomu je sačinio i službenu bilješku. Slijedom navedenog, predlaže se da sud usvoji ovu tužbu i poništi osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu, da se protivi tužbenom zahtjevu te se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2024., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela da izlaže i predlaže kao u tužbi, dok je opunomoćenica tuženika ostala pri navodima iz odgovora na tužbu.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se pribave podaci od tuženika o prekovremenim satima prometnih redara za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do podnošenja tužbe kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. 8.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakontosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.
11. Među strankama nije sporno da je Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 39/22 od 12. kolovoza 2022.) promijenjen ustroj gradske uprave na način da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu ukinut te je poslove, zadaće i službenike istog preuzeo Upravni odjel za komunalne poslove. Isto tako, nije sporno da je donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove (Službeni glasnik Grada Splita broj 58/2022 od 20. listopada 2022.), odnosno nova sistematizacija, kojom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu glavni prometni redar (1 izvršitelj) i prometni redar (9 izvršitelja).
12. Sporno je među strankama je li donošenje osporenih rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Prema odredbi članka 103. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19: dalje: Zakon) kad se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela. Stavkom 2. istog članka propisano je da do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. Stavkom 3. propisano je da preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje, te je stavkom 4. istog članka propisano da se rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se najkasnije u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu iz stavka 2. ovoga članka.
14. Odredbom članka 105. Zakona propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali (stavak 1.). Ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti (stavak 2.). Ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje (stavak 3.).
11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
- da je tužitelj rješenjem Klasa: UP/I-112-02/19-02/135, Urbroj: 2181/01-11-19- 1 od 5. prosinca 2019. raspoređen na radno mjesto "prometni redar" u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjeku za redarstvo, te da je za svoj rad u 2020. i 2021. ocijenjen ocjenom "vrlo dobar", a za 2022. ocjenom "dobar"
- da je Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 39/22. od 12. kolovoza 2022., dalje u tekstu. Odluka) promijenjen ustroj Gradske uprave na način da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu ukinut, te da je poslove i zadaće ukinutog upravnog tijela kao i zatečene službenike, sukladno članku 31. stavku 1. Odluke, preuzeo Upravni odjel za komunalne poslove;
-da je Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove (Službeni glasnik Grada Splita broj 58/22, dalje u tekstu: Pravilnik), a sukladno Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 74/10 125/14), uređeno unutarnje ustrojstvo navedenog upravnog tijela;
-da je tim Pravilnikom broj izvršitelja na radnom mjestu "stručni suradnik glavni prometni redar" u Odsjeku za redarstvo smanjen na jednog izvršitelja te da je smanjen i broj prometnih redara (9 izvršitelja);
-da je utvrđeno da tužitelj ne može biti raspoređen u Upravni odjel za komunalne poslove jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete za raspored te da je prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2022., koje je doneseno po službenoj dužnosti, stavljen na raspolaganje, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja,
-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje od 23. prosinca 2022. izjavio žalbu;
- da je dana 1. veljače 2023. održana usmena rasprava na kojoj je tužitelj upoznat sa razlozima stavljanja na raspolaganje te je tužitelju, zastupanom po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku, omogućeno očitovanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima;
- da je potom rješenjem tuženika od 17. veljače 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. prosinca 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak;
- da je u ponovljenom postupku doneseno ovdje osporeno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem.
12. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem uz obrazloženje koje je njima dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Naime, iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja je razvidno da je tuženik naveo razloge zbog kojih je žalbu odbio kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a.
14. Stajalište tuženika izneseno u osporavanom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za zaključke iznesene u odluci tuženika postoji uporište u podacima spisa predmeta i naprijed citiranim zakonskim odredbama.
15. Nije sporno da je novim Pravilnikom broj izvršitelja na radnom mjestu "prometni redar" na kojem radnom mjestu je bio zatečen tužitelj smanjen na devet. Stoga je tužitelj, sukladno citiranim odredbama, budući da nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete, odnosno da je ostao neraspoređen, stavljen na raspolaganje.
16. Prema ocjeni ovoga suda, postupak stavljanja tužitelja na raspolaganje proveden je u skladu sa zakonskim odredbama i bez povreda na koje ukazuje tužitelj. Zapisnik o usmenoj raspravi od 1. veljače 2023. koji prileži spisu predmeta, a iz kojeg je razvidno da je na istoj tužitelj upoznat sa razlozima stavljanja na raspolaganje te je time tužitelju, zastupanom po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku, omogućeno očitovanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima u skladu s odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) upravo suprotno tužbenim prigovorima
17. Nadalje, pozivanje tužitelja na odredbu članka 67. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita i na članak 127. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) te u svezi s tim prethodnu izradu Programa zbrinjavanja viška radnika sukladno Zakonu o radu nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o otkazu ugovora o radu već o institutu stavljanja na raspolaganje. Rješenjem o stavljanju na raspolaganje ne prejudicira se prestanak službe po sili zakona, jer je njegovim donošenjem za tuženika kao poslodavca nastala obveza da tužitelja rasporedi na odgovarajuće radno mjesto, ukoliko se za to ostvare mogućnosti odnosno ukoliko postoji upražnjeno radno mjesto za koje tužitelj ispunjava uvjete.
18. Naime, za rješavanje ove upravne stvari, predmet koje je ocjena zakonitosti odluke o stavljanju tužitelja na raspolaganje primjenom mjerodavnih odredbi Zakona, je mjerodavno stanje stvari u vrijeme donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje a ne stanje stvari za vrijeme trajanja roka za raspolaganje ili nakon isteka tog roka. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na prometne redare nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Ujedno za ukazati je tužitelju i na to da predmet upravne stvari stavljanja službenika na raspolaganje ne obuhvaća razmatranja opravdanosti ustrojstvenih promjena niti je upravni sud ovlašten preispitivati svrhovitost preustroja u okviru kojeg je službenik stavljen na raspolaganje.
19. Naposljetku, vezano uz navode tužitelja da su osporena rješenja rezultat osobnog animoziteta dogradonačelnika NC prema tužitelju za navesti je da isto ne proizlazi iz podataka spisa predmeta, već je iz podataka spisa razvidno da je do stavljanja na raspolaganje tužitelja došlo uslijed ustrojstvenih promjena budući da novodonesenim Pravilnikom nema odgovarajućeg slobodnog radnog mjesta za tužitelja.
20. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
21. Stoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.
22. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.
U Splitu 10. siječnja 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku,
- u spis