REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-215/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, Klanjčić 8 a, protiv tuženika Centar za rehabilitaciju Zagreb, Orlovac 2, OIB: 32686631843, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice OH, odvjetničke vježbenice, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 10. siječnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb, Orlovac 2, OIB: 32686631843, da isplati tužiteljici LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 709,53 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosima, i to tekućom na iznos od:

51,59 eura od 16.1.2016.,

51,56 eura od 16.2.2016.,

51,68 eura od 16.3.2016.,

51,90 eura od 16.4.2016.,

51,85 eura od 16.5.2016.,

51,68 eura od 16.6.2016.,

51,68 eura od 16.7.2016.,

51,85 eura od 16.8.2016.,

54,40 eura od 16.9.2016.,

51,68 eura od 16.10.2016.,

51,85 eura od 16.11.2016.,

51,68 eura od 16.12.2016.,

51,68 eura od 16.1.2017.,

34,45 eura od 16.2.2017.,

kao i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u visini od 1.043,75 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana 10. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 421,88 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 10. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica LH (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 4. siječnja 2021. i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika Centar za rehabilitaciju Zagreb, (dalje u tekstu: tuženik), a koji tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, te je tuženik od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje, bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37 kn, a budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. po osnovici 5.211,02 kn, umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn, da ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnova razlike u plaći iznosi 6.857,15 kn / 910,10 eura

(Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) za sve plaće počevši od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. Tužiteljica je podneskom od 13. lipnja 2023. uredila tužbeni zahtjev u valuti euro, te je podneskom od 4. studenoga 2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, te slijedom svega navedenog potražuje od tuženika isplatu razlike bruto plaće u ukupnom iznosu od 709,53 eura za sve plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017., te predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 1. ožujka 2022. u bitnome navodi da ne osporava osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, ali osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe da je iz dostavljenog obračuna od strane tužiteljice razvidno da je u koloni bruto plaća za sve mjesece potraživanja razlike u osnovici unesen ukupan trošak plaće a ne bruto plaća tužiteljice. Tuženik je u podnesku od 8. travnja 2024. dostavio vlastiti izračun potraživanja tužiteljice za utuženo vremensko razdoblje. Nadalje podneskom od 22. listopada 2024. tuženik ističe da nema primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no ističe da je iz dostavljenog obračuna razvidno da je tužiteljica izračun temeljila na ukupnom trošku plaće, a ne na bruto plaći na temelju koje je izračun temeljio tuženik, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja provedenog financijskog vještačenja. Tuženik stoga predlaže navedeno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja troškova postupka.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u obračunske liste plaće tužiteljice (str. 5 - 21 spisa), izračun potraživanja tužiteljice (str. 22 spisa), tuženikov izračun potraživanja (str. 47 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković koja je 26. rujna 2024. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje koji prileži spisu (str. 57 – 60 spisa), zatim je izvršen uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražnu odluku od 07.12.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., Priopćenje za javnost DZS-a od 28.08.2015., Procjenu DSZ-a od 04.09.2015., Procjene DSZ-a od 04.12.2015., Priopćenje za javnost DZS-a od 27.11.2015., sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće u iznosu od 709,53 eura bruto zbog povećanja osnovice plaće, za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a koja zahtjev temelji na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika i da joj je tuženik od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u siječnju 2017. po osnovici 5.211,02 kn. Nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, sporna je visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je u postupku bilo sporno treba li prilikom izračuna razlike bruto plaće tužiteljice uzeti u obzir ukupan trošak plaće kako je tvrdila tužiteljica ili bruto plaću tužiteljice kako je tvrdio tuženik, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, koja je 26. rujna 2024. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća tužiteljice u utuženom razdoblju. Sudski vještak zaključuje da za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine, potraživanje tužiteljice po osnovi povećanja osnovice plaće za 6% odnosno zbog neprimjene utužene osnovice plaće od 5.415,37 kn, ukupno iznosi 709,52 eura, te prilaže specifikaciju mjesečnih iznosa razlike bruto plaće u tablici 1.

8. Tuženik je u podnesku od 22. listopada 2024. naveo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a isto je učinila tužiteljica podneskom od 4. studenoga 2024. kojim je tužbeni zahtjev uskladila s istim, s tim da konačni iznos koji tužiteljica potražuje iznosi 709,53 eura bruto. Uvidom u specifikaciju tužbenog zahtjeva i izračuna sudskog vještaka razvidno je da su mjesečni iznosi identični, a jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja istih utvrđeno je da je točan zbroj 709,53 eura kako je postavljeno u tužbenom zahtjevu, a ne 709,52 eura eura kako stoji u mišljenju vještaka, stoga je utvrđeno da se u izračunu sudskog vještaka radi o očitoj omašci u konačnom zbroju. Sud je u svemu ostalom prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke na isti nisu imale primjedbi.

9. Nadalje, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

10. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

11. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

12. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

13. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

14. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

15. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

16. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017., tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, stoga je, a s obzirom da je visina tužbenog zahtjeva usklađena sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojega je sud prihvatio vjerodostojnim, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

17. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. Zakona o radu. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

20. Pri tome su neosnovani navodi tuženika da tužiteljica nema pravo na parnični trošak s obzirom na uspjeh u sporu, odnosno činjenicu da tuženik nije osporio osnov tužbenog zahtjeva i s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva. Naime, s obzirom da tuženik nije ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl. 90. ZR-a odnosno o dospijeću tužiteljici nije isplatio plaću u propisanoj visini, te u postupku nije izričito priznao tužbeni zahtjev, niti je do okončanja postupka isplatio tužiteljici razliku dugovane plaće, isti je dao povoda tužbi, odnosno tužiteljica je imala pravo ustati tužbom radi ostvarenja svojega prava u ovom postupku, te je u istom uspjela, s obzirom da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojen, osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na dio zateznih kamata.

21. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 664,01 eura i 1.327,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 75 bodova, a uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužiteljici u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 4. siječnja 2021. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. rujna 2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu u visini od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu 15. lipnja 2023. koje je odgođeno, u visini od 37,50 eura (Tbr. 9/5 OT), te za pristup ročištima 19. travnja 2024. i 2. prosinca 2024., za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), dok joj je djelomično priznat trošak sastava podneska od 4. studenoga 2024., i to kao neobrazloženog podneska, u visini od 37,50 eura (Tbr. 8/4), s obzirom da istim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat zatraženi trošak podnesaka od 12. siječnja 2022. i 29. ožujka 2023., oba u visini od 37,50 eura, s obzirom da u oba slučaja samo ispravlja omaške učinjene u tužbi, te trošak sastava podneska od 13. lipnja 2023. u visini od 150,00 eura kojim specificira tužbeni zahtjev u valuti euro, s obzirom da joj je već priznat trošak sastava podneska od 4. studenoga 2024. kojim konačno specificira tužbeni zahtjev, stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe s obzirom da su sukladno čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ('' Narodne novine '' br. 118/2018, 51/2023) radnici u radnim sporovima oslobođeni plaćanja sudske pristojbe.

22. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 675,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 168,75 eura na ime PDV-a po stopi od 25% (Tbr 46.OT), što sveukupno iznosi 843,75 eura, odnosno uvećano za trošak provedenog financijskog vještačenja koji je predujmila tužiteljica u visini od 200,00 eura, sveukupno 1.043,75 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 421,88 eura, zahtjev za naknadom parničnog troška tužiteljice odbijen.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st.

3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

24. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku