REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-68/2024-23

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Kolindi Kolar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja MĐ iz [adresa] protiv tuženice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Željka Čović Latin odvjetnica u [adresa] uz sudjelovanje maloljetnog djeteta ŽĐ iz [adresa] s prijavljenim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa posebna skrbnica EĐ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula-Pola, radi povratka protupravno odvedenog djeteta, 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I./ Odbija se prijedlog.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 10. siječnja 2024. podnio prijedlog radi povratka protupravno odvedenog djeteta na temelju Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djeteta iz 1980. (dalje: Konvencija) te Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine broj: 99/18) navodeći kako je otac maloljetnog djeteta ŽĐ, rođene **.**.2016., a da je protustranka majka djeteta, da su roditelji djeteta nakon rođenja djeteta imali posljednje zajedničko boravište u [adresa] gdje su se ostvarivali osobni odnosi oca i djeteta na temelju presude Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 P 045793 20 P od 29. ožujka 2021. Traži da sud naloži protustranci da protupravno odvedeno zajedničko dijete vrati na uobičajenu adresu prebivališta u [adresa] kako bi se mogli ostvarivati kontakti s njim kao ocem na način kako je određeno pravomoćnom sudskom presudom te da se u međuvremenu odredi novi način i termin ostvarivanja osobnih odnosa.

2. Protustranka je u odgovoru na prijedlog navela da je dijete, nakon prestanka bračne zajednice između stranaka, sukladno presudi Općinskog suda u Gračanici, broj 27 0 P 034139 16 P od 13. siječnja 2017., nastavilo živjeti s majkom, ovdje protustrankom, te je određen način ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta kao i iznos uzdržavanja koji je otac obvezan plaćati. Presudom je određeno da se zajedničko dijete parničnih stranaka povjerava se na zaštitu, odgoj i izdržavanje majci. Dodala je kako je presudom Općinskog suda u Gračanici, broj: 27 0 P 045793 20 P, od 29. ožujka 2021. izmijenjen način ostvarivanja osobnih odnosa određen ranijom presudom i određeno je da će otac i dijete ostvarivati osobne odnose:

- prvi mjesec svake nedjelje u trajanju od dva sata, od 10,00 do 12,00 sati na način da će otac dolaziti pred stan gdje majka živi sa djetetom i ta dva sata provodi sa djetetom u TC Etna u prisustvu majke,

- po isteku mjesec dana otac će sa djetetom provoditi svakog mjeseca dva puta po četiri sata i to svakog trećeg vikenda u mjesecu, subotom i nedjeljom od 10,00 do 14,00 sati, bez prisustva majke ili u drugo vrijeme po dogovoru roditelja, otac će preuzimati dijete ispred stana gdje živi sa majkom i vraćati na isto mjesto,

- nakon tri mjeseca otac će sa djetetom ostvarivati kontakt dva puta mjesečno u trajanju od osam sati, svake druge subote u mjesecu i zadnje nedjelje u mjesecu, bez prisustva majke, ili druge dane dva puta mjesečno po dogovoru roditelja, otac će preuzimati dijete ispred stana gdje živi sa majkom i vraćati na isto mjesto,

- nakon što maloljetno dijete krene u školu, osobni odnosi oca i djeteta odvijat će se svaki drugi vikend i to nedjeljeom od 10,00 do 18,00 sati i na drugi način ukoliko dijete bude iskazivalo želju, bez prisustva majke ili u drugo vrijeme po dogovoru roditelja,

- sa 10 godina dijete će odlaziti kod oca na dva noćenja prvi i treći vikend u mjesecu, ili u drugo vrijeme po dogovoru roditelja, otac će preuzimati dijete ispred stana gdje živi sa majkom i vraćati na isto mjesto,

- osobni odnosi između oca i djeteta za vrijeme zimskih i ljetnih praznika odvijat će se sedam dana za vrijeme zimskih praznika i 10 dana za vrijeme ljetnih praznika, ili u druge termine po dogovoru roditelja, otac će preuzimati dijete ispred stana gdje živi sa majkom i vraćati na isto mjesto,

- za vrijeme vjerskih i državnih praznika naizmjenično prvi dan praznika dijete će provesti sa majkom, drugi dan praznika sa ocem od 10,00 do 14,00 sati.

2.1. Protustranka ističe kako iz navedene izreke presude proizlazi da će se osobni odnosi ostvarivati nakon što dijete krene u školu, a dijete je u trenutku pisana odgovora na prijedlog pohađalo drugi razred OŠ Veruda u [adresa], svaki drugi vikend i to nedjeljom od 10,00 do 18,00 sati i na drugi način ukoliko dijete bude iskazivalo želju, bez prisustva majke ili u drugo vrijeme po dogovoru roditelja. U presudi nije navedeno mjesto preuzimanja djeteta, no u ranijem dijelu presude kao i prilikom ranije dinamike osobnih odnosa predviđeno je da otac dijete preuzima i vraća ispred stana gdje živi majka i vraća ga na to mjesto. U samoj presudi nije navedeno na kojoj adresi se taj stan nalazi ili bi se trebao nalaziti.

2.2. Protustranka je nadalje navela kako otac i za vrijeme dok su majka i dijete živjeli u [adresa] nikada nije postupao prema presudi i preuzimao dijete u predviđenim terminima na adresi majke i vraćao ga na adresu majke već su se ti odnosi odvijali u prosjeku u trajanju od 15-20 minuta zbog velikog otpora djeteta prema osobnim odnosima. Zapravo, po prvotnoj sudskoj odluci koja je kasnije izmijenjena se postupalo samo iz razloga jer su se osobni odnosi između oca i djeteta odvijali u prisustvu majke, i to u trgovačkog centru. U tom periodu osobni odnosi su se odvijali na način da bi majka istima bila prisutna te bi se sa djetetom igrala u igraonici, a otac bi bio na kavi sa strane i ne bi se uključivao u igru te kad bi majka pozvala da se dođe igrati i družiti sa djetetom isti bi otišao. Dakle, i prije preseljenja djeteta sa majkom u Republiku Hrvatsku osobni odnosi oca i djeteta su bili vrlo sporadični, vrlo traumatični za dijete. Nakon što su se osobni odnosi prestali odvijati u trgovačkom centru, otac je gotovo prilikom svakog osobnog odnosa kada bi dolazio na adresu majke po dijete, a s obzirom na to da je dijete bilo u otporu, prijetio djetetu da će po nju doći s policijom, a što bi kod djeteta izazvalo daljnji plač i nervozu. Gotovo svaki put nakon takvog kontakta dijete bi imalo noćne more, budilo se uplakano, imalo želučane tegobe i slično.

2.3. Protustranka je istaknula da su se ona i dijete doselili u Republiku Hrvatsku, u [adresa] tijekom 2021. godine. Nakon preseljenja, koje je ocu bilo poznato, otac i dalje nije preuzimao dijete na adresi majke i vraćao ga na adresu majke, već je majka svojom voljom svaki drugi vikend vozila dijete iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu (duljina vožnje je oko sedam sati ) kako bi dijete ostvarilo osobni odnos sa ocem. Majka je prije odlaska u Republiku Hrvatsku i prije donošenja konačne odluke verbalizirala ocu želju da preseli u [adresa] iz više razloga. Prije svega, majka je kao prof. glazbe radila u glazbenoj školi u [adresa] te je, nakon što je smanjena satnica, ostvarivala mjesečni prihod od oko 250,00 KM (manje od 1.000,00 kn) koji nikako nije bio dostatan za zadovoljene osnovnih potreba kako djeteta tako i majke. Također, dijete je u tom periodu imalo akutni bronhitis te je doktor preporučio što dužni boravak uz more i mediteransku klimu. Kako je protustranka vlasnica stana u [adresa] to je predložila ocu djeteta da se s djetetom preseli u [adresa] čemu se otac nije protivio. Štoviše, prijedlog je podržao. U tom periodu tijekom 2021. i početkom 2022. godine protustranka i dijete su dio vremena boravili u [adresa] u [adresa], a dio vremena u BiH. O svemu navedenom otac je imao saznanja. Nikada se nije protivio odlasku djeteta u [adresa], a što potvrđuje i činjenica da je tek sada pokrenuo postupak po tzv. Haškoj konvenciji. Također, dijete je glazbeno talentirano ( klavir ) te u BiH nije postojalo kvalitetno obrazovanje, a kakvo je u Republici Hrvatskoj. Sve je ovo zbir okolnosti, o kojima je majka izvijestila oca, a koji su utjecali na odluku o preseljenju s čime se otac suglasio.

2.4. Dijete od 2022. godine pohađa osnovnu školu u [adresa], i to školsku godinu 2022/2023 prvi razred pohađa u OŠ Vidikovac, a školsku godinu 2023/2024 drugi razred u OŠ Veruda. Majka tvrdi kako je otac znao da dijete živi u [adresa] na adresi [adresa] i da tamo pohađa osnovnu školu jer mu to uistinu nikako nije moglo ostati nepoznato. U konačnici i da ga sama predlagateljica nije o tome obavijestila, a je, životno je logično da bi to znao. [adresa] u BiH nije veliko mjesto te je logično da bi otac imao saznanja da mu dijete pohađa neku osnovnu školu tamo. Stoga je, po mišljenju majke, otac očito najkasnije u jesen 2022. godine, kada je dijete krenulo u osnovnu školu, znao da dijete ne živi u [adresa], već u RH u [adresa] te se protekom više od godine dana tome nije protivio nije je poduzimao ikakve pravne radnje, iz čega se može konkludentnim radnjama zaključiti da je s time bio suglasan. Navedeno potvrđuje i činjenica da je u zahtjevu za vraćanje na str. 9. vrlo maliciozno naveo „prema obavijesti dijete je odvedeno tokom 2023. godine u Republiku Hrvatsku na adresu [adresa]. Majka osporava ovaj navod oca uz tvrdnju da je otac znao da se dijete u Republici Hrvatskoj nalazi od 2021. godine, neprekidno te da tamo pohađa osnovnu školu. Istaknula je kako je ona tijekom 2022. godine pa se do srpnja 2023. godine, svaki drugi vikend odvodila dijete u BiH, kako dijete ne bi izgubilo kontakt s ocem i kako bi prema tim kontaktima i dalje bila afirmativna te iste poticala, s obzirom na narušene odnose između oca i djeteta. Međutim, putovanja svakih 10-tak dana (svakog drugog vikenda od petka do nedjelje) u trajanju od ukupno četrnaest sati (sedam sati po smjeru) su izrazito tegobna i za odraslu osobu, a tim više i za dijete. Djevojčica bi nakon putovanja bila iznimno umorna i razdražena te je počela pokazivati promjene u ponašanju i popuštati u školu, iako je inače izvrsna učenica. Nakon što bi djevojčica ‘’došla k sebi’’ od putovanja i ponovno počela uredno izvršavati svoje školske i izvanškolske obveze (glazbena škola, mažoretkinje, ritmička gimnastika i jahanje), nekoliko dana nakon bi ponovno morala putovati za Bosnu i Hercegovinu. Djevojčica je počela pružati snažan otpor prema odlascima u Bosnu i Hercegovinu te je kontinuirano verbalizirala da više ne želi putovati, kako zbog iscrpnih putovanja tako i zbog očeva ponašanja na osobnim odnosima koji su trajali svega 20-ak minuta. Zbog navedenog, i to isključivo zbog dobrobiti djeteta kojemu su putovanja bila iznimno tegobna, protustranka je u lipnju 2023. godine prestala voziti dijete u Bosnu i Hercegovinu o čemu je putem punomoćnice izvijestila predlagatelja, a nakon čega je otac djeteta pokrenuo ovaj postupak.

2.5. Prostustranka ističe kako predlagatelj nije imao nikakvih problema s preseljenjem djeteta u već se tek sad ‘’iznenada’’ usprotivio preseljenju majke i počeo pokretati razno razne postupke protiv protustranke. Majka mu je ponudila da po presudi dolazi vidjeti dijete (ili u nekom drugom terminu koji mu odgovara) na njenu adresu u RH te da će mu ona osigurati i smještaj u svom stanu dok će ona prenoćiti kod sestre. Otac nikada nije došao na adresu majke da bi vidio dijete, nikada nije kontaktirao školu da bi se upoznao sa učiteljicom i informirao o stanju djeteta. Štoviše, nikada nije zatražio od majke da mu pošalje ocjene iz djetetova dnevnika jer postoji e- dnevnik ili lozinku za isti. Svi video pozivi, rijetki, uvijek su bili na poticaj majke koja bi predložila djetetu da nazove oca.

2.6. Protustranka je istaknula kako je svjesna važnosti oca u životu djeteta, kao i da dijete ostvaruje osobne odnose sa ocem, ali ako je to na dobrobit djeteta. Tvrdi da predlagatelj niti jednom nije došao u Hrvatsku da bi ostvario osobni odnos sa djetetom iako ga je ona više puta pozivala da dođe te mu je čak ponudila i smještaj. Predlagatelj je upoznat sa adresom na kojoj žive protustranka i dijete od 2021. godine u [adresa] jer je životno logično da mu to nije moglo ostati nepoznato, u konačnici i s obzirom na manju sredinu u kojoj su živjeli u [adresa]. Majka smatra kako je iz ponašanja oca vidljivo da mu nije cilj ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom već pokretanje postupaka protiv nje. Smatra kako nije životno logično niti uvjerljivo da otac ne bi znao za preseljenje djeteta i da nije bio suglasan s preseljenjem kada je od preseljenja djeteta u Hrvatsku do pokretanja ovog postupka prošlo gotovo tri godine i predlagatelj nikada nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi pokazao svoje protivljenje preseljenju djeteta u Hrvatsku.

2.7. Protustranka je istaknula da je presudom Općinskog suda u Gračanici, broj 27 0 P 034139 16 P od 13. siječnja 2017. određeno da se dijete povjerava njoj, kao majci, na zaštitu, odgoj i izdržavanje, a što znači da je „roditeljsko staranje” sukladno Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine povjereno majci sukladno članku 129. i 131. 129. Porodičnog zakona. Dodala je da je čl. 142 Porodičnog zakona propisano da ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici, roditeljsko staranje ostvaruje roditelj s kojim dijete živi ( u ovom slučaju nesporno majka , da odluku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti donosi sud, a da roditelj s kojim dijete ne živi ima pravo da bude informiran od drugog roditelja o važnim stvarima te ukoliko se ne slaže s nekim postupkom može se obratiti sudu u izvanparničnom postupku koji je odlučiti o prigovoru. Po stavu majke, ona je sukladno čl. 142. Porodičnog zakona, kao roditelj kojem je povjereno „roditeljsko staranje” ovlaštena, bez suglasnosti drugog roditelja, promijeniti djetetu prebivalište / boravište. Jedina njena obveza je o tome prethodno izvijestiti oca, što je i učinila. Stoga smatra da se ne može govoriti o otmici djeteta.

2.8. Majka smatra kako bi povratkom djeteta u Bosnu i Hercegovinu dijete bilo izloženo psihičkoj traumi sukladno čl. 13. Konvencije obrazlažući to time da dijete od 2021. godine živi u [adresa] što je gotovo jednako koliko je živjela i u Bosni i Hercegovini te ide u školu, u glazbenu škole, na treninge, kod liječnika, kod prijatelja i članova obitelji, na rođendane. U razredu i na treninzima je stekla prijatelje te je razvila emocionalne i socijalne veze za vršnjacima, učiteljima i trenerima. S druge strane kada je dijete živjelo u [adresa] nije išlo u vrtić jer je majka povremeno radila te je brinula o istoj. Bila je upisana u vrtić svega mjesec dana jer je odbijala ići, što je bilo popraćeno velikim plačem i obrazloženjem da se boji ostajati u vrtiću da tata ne dođe po nju i odvede ju. Stoga djevojčica nije u Bosni i Hercegovini razvila emocionalne i socijalne veze kakve je razvila u Hrvatskoj. Prije svega jer je dijete bilo mlađe i nesvjesnije sredine u kojoj živi, ali i zbog činjenice da tamo nije pohađala ustanovu predškolske dobi. Dijete se izrazito pozitivno izražava o sredini u kojoj živi, smatrajući ju svojim domom i ne pokazuje interes za povratkom u Bosnu i Hercegovinu, štoviše istome se izričito protivi. Na sam spomen Bosne i Hercegovine dijete reagira nervozno iako joj majka rado i pozitivno priča o sredini iz koje potječe. Ukazuje i na odredbu Konvencije prema kojoj sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. Majka smatra kako bi odvođenje djeteta iz sredine u kojoj je razvila čvrste odnose privrženosti, povjerenja i sigurnosti te povratak u Bosnu i Hercegovinu gdje nije kontinuirano živjela od svoje pete godine, djelovalo iznimno uznemirujuće i stresogeno na dijete te bi sasvim sigurno prouzrokovalo psihičku traumu od koje bi se dijete teško ili nikako oporavilo. Smatra kako nije u interesu djeteta mijenjati školu jer bi se time trebalo ponovno prilagoditi na nove učitelje, nastavni plan i program, školske kolege, jezik itd. Dijete se izrazito dobro prilagodilo životnoj okolini i školskom okruženju te kontinuirano izražava želju za ostankom u Hrvatskoj s majkom te se izričito protivi povratku u Bosnu i Hercegovinu. Dijete u Hrvatskoj živi s majkom s kojom ima razvijen odnos sigurne privrženosti s obzirom na to da majka pretežito brine o djetetu od rođenja. Majka adekvatno brine o djetetu i zadovoljavanju njezinih emocionalnih, zdravstvenih, materijalnih i drugih potreba na kvalitetan način. Povratkom djeteta bi se narušila predvidivost i kontinuitet u svakodnevici djeteta te uklopljenost u društvenu sredinu u kojoj je dijete usvojilo hrvatski jezik kao primarni. Načelo kontinuiteta i osjećaj prihvaćenosti i uključenosti je vrlo važan za djecu, pogotovo u dobi od osam godina kada rastu i razvijaju prva prijateljstva. Ističe kako je čl. 12. st. 2. Konvencije propisano da sud neće narediti povratak djeteta ako se dijete prilagodilo novoj okolini. Majka smatra da je dijete dovoljno veliko i zrelo da može samostalno verbalizirati svoje stavove i iskazati mišljenje o povratku i o tome gdje želi živjeti kao i da dijete jasno verbalizira da se protivi povratku i da želi nastaviti živjeti u [adresa], a što je potrebno uzeti u obzir prilikom donošenja odluke jer ista mora biti na dobrobit djeteta.

2.9. U odnosu na ovršni postupak koji je predlagatelj pokrenuo u Bosni i Hercegovini protustranka ističe kako je vidljivo da taj predmet ima oznaku 2022. godine kada je ovrha pokrenuta što znači da otac već tada nije imao osobne odnose s djetetom i da je imao saznanja da se dijete već tada nalazi u RH (a ne tek od 07/2023 ). Iako je Općinski sud u Gračanici donio rješenje o izvršenju, na isto je protustranka podnijela prigovor koji je isti sud odbio. Na to rješenje se protustranka žalila te je rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli usvojena žalba protustranke, prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovan postupka. Dana 28. prosinca 2023. doneseno je rješenjem kojim se taj ovršni postupak obustavlja i ukidaju se sve provedene radnje. Iz sadržaja svih pismena koja se dostavljaju iz tog ovršnog spisa nesporno je da dijete s ocem nije imalo uredne i redovne osobne odnose od rođenja, dakle, i prije preseljenja u RH.

2.10. Protustranka je zaključno navela kako dijete ima prijavljeno boravište na adresi u [adresa] te da je prilikom prijave boravišta, PU Istarska, PP Pula zatražila mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova koje je potvrdilo da majka može prijaviti boravište djetetu na temelju dokumentacije koju posjeduje. Slijedom svega navedenog protustranka predlaže da sud prijedlog predlagatelja odbije.

3. Člankom 3. Konvencije propisano je da se odvođenje ili zadržavanje djeteta smatra nezakonitim ako predstavlja povredu prava na skrb što ga je dobila osoba po zakonu države u kojoj je dijete imalo redovno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja te ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja. Pravo na skrb može se posebno steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, odnosno na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak.

3.1. Prema čl. 12. Konvencije, ako je dijete protupravno odvedeno ili zadržano u smislu članka 3. Konvencije, a na dan početka postupka pred sudskim ili upravnim tijelom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi je proteklo manje od jedne godine od dana protupravnog odvođenja ili zadržavanja, dotično nadležno tijelo određuje žurni povratak djeteta. Čak i ako je postupak pokrenut nakon proteka roka od jedne godine sudsko ili upravno tijelo također određuje povratak djeteta ako se ne dokaže da se dijete prilagodilo novoj sredini.

3.2. Nadalje, prema čl. 13. Konvencije, neovisno o odredbama prethodnog članka, sudsko ili upravno tijelo države kojem je zahtjev upućen nije dužan odrediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se protiv njegovu povratku dokaže da:

a) osoba, ustanova ili drugo tijelo koje se brine o osobi djeteta nije uistinu ostvarivalo pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da se već složilo s odvođenjem ili zadržavanjem ili je naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio djetetu fizičku opasnost ili psihičku traumu ili na drugi način doveo dijete u nepodnošljiv položaj.

Također, sudsko ili upravno tijelo može, odbiti odrediti povratak djeteta ako se utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo jednu godinu i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje.

4. Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Gračanici, poslovni broj 27 0 P 045793 20 P od 29. ožujka 2021. (list 18 spisa) izmijenjena ranija presuda Općinskog suda u Gračanici na način da je izmijenjen način ostvarivana osobnih odnosa i neposrednih kontakata oca i djeteta, između ostalog na način da će se nakon što dijete krene u školu osobni odnosi oca i djeteta ostvarivati svaki drugi vikend, i to nedjeljom u vremenu od 10,00 do 18,00 sati i na drugi način ukoliko dijete bude iskazivalo želju, bez prisustva majke ili u drugo vrijeme po dogovoru roditelja.

4.1. Među strankama je sporno da li je od dolaska djeteta u Republiku Hrvatsku proteklo više od jedne godine, da li se otac složio s odvođenjem ili zadržavanjem djeteta ili naknadno na to pristao kao i postoji li opasnost da bi povratak djeteta u Bosnu i Hercegovinu izložio dijete psihičkoj traumi te protivi li se dijete povratku.

5. Ističe se kako za utvrđenje činjenice kada je dijete dovedeno u Republiku Hrvatsku nije odlučno kada je otac djeteta za to saznao već od kad dijete zaista živi u [adresa].

5.1. Čitanjem Dozvole za boravak i rad MUP-a, PU Istarska od 20. kolovoza 2022. (list 119 spisa) utvrđeno je da je majci djeteta odobrena dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 22. kolovoza 2022. do 22. kolovoza 2023. dok iz Dozvole za boravak i rad MUP-a, PU Istarska od 27. travnja 2023. (list 120 spisa) proizlazi kako je majci djeteta odobrena dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 27. travnja 2023. do 26. travnja 2025. godine.

5.1.1. Čitanjem e maila od 30. siječnja 2024. (list 123 spisa) utvrđeno je kako je majka djeteta prvi zahtjev za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj MUP-u podnijela 4. kolovoza 2021.

5.2. Ističe se kako iz Izvješća Područnog ureda Pula (list 190 spisa) nedvojbeno proizlazi da je dijete prvi razred osnovne škole upisalo u [adresa] u rujnu 2022. godine

5.2.1. Majka je u spis dostavila i račune o plaćenim članarinama za dijete u [adresa] u razdoblju od rujna do listopada 2023. godine (list 159-160 spisa) kao i potvrdu o članstvu u Pulskim mažoretkinjama od 1. listopada 2022. (list 162 spisa), potvrdu o članstvu u klubu ritmičke gimnastike u [adresa] u godini 2023./2024 (list 163 spisa). Od školske godine 2023/2024. djevojčica je upisana i u glazbenu školu u [adresa] (list 164 spisa).

6. Predlagatelj je u svom prijedlogu naveo kako je u Bosni i Hercegovini pokrenuo ovršni postupka te da je sud donio predloženo rješenje o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, no majka je sudu dostavio rješenje Kantonalnog suda u Tuzli od 14. lipnja 2023. (list 175 spisa) kojim je to rješenje ukinuto kao i rješenje Općinskog suda u Gračanici od 28. prosinca 2023. (list 185 spisa) kojim je ovršni postupka obustavljen.

7. Na temelju navedenih utvrđenja sud smatra nelogičnom i neuvjerljivom tvrdnju predlagatelja kako do srpnja 2023. godine nije znao da dijete stanuje u [adresa]. Ovo stoga što je potpuno nelogično da dijete krene u privi razred osnovne škole u drugoj državi, a da otac i dalje smatra da dijete živi u istom gradu kao i on jer je majka dijete kroz prvi razred osnovne škole odvodila za vikend kod oca u Bosnu i Hercegovinu.

7.1. Otac je u svom iskazu (list 197 spisa) naveo kako nikada nije kontaktirao školu u [adresa] koju je dijete trebalo pohađati tamo kao i da je tijekom 2021., 2022. i 2023. godine svega 3 ili 4 puta sreo dijete u gradu. Navod oca kako je to zbog toga jer je zbog posla vezan za svoj ured pa nije puno vremena provodio u gradu sud također ne smatra logičnim ni uvjerljivim jer se radi o razdoblju od tri godine. Naveo je da mu je dijete tijekom susreta znalo spominjati Hrvatsku, ali je on to dovodio u kontekst samo s činjenicom da je dijete potamnilo na moru. Otac je također u svom iskazu naveo kako ne može objasniti kako mu je promaklo da dijete već dvije godine ide u školu u Hrvatskoj. Također je naveo i da nikada nije došao vidjeti dijete u Hrvatsku, a da je ovršni postupka u Bosni i Hercegovini pokrenuo jer dijete nikada bilo spremno za ostvarivanje osobnih odnosa kada bi on došao.

7.3. Iz iskaza majke (list 199 spisa) sud je utvrdio kako je majka s djetetom u Republici Hrvatskoj od 2021. godine, a za stalno od 2022. godine. Ona je s djetetom preselila u Hrvatsku zbog djetetovog zdravstvenog stanja, bronhitisa o čemu je obavijestila i oca djeteta još 2021. godine. Saslušanjem majke je utvrđeno i da je otac obavješten o tome da je dijete upisalo školu u Hrvatskoj kao i da ju otac nikada nije posjetio u Hrvatskoj. Iako je presudom bilo određeno da otac dokazi na adresu majke viđati dijete on nije želio dolaziti u Hrvatsku viđati dijete pa je ona cijeli prvi razred djeteta dijete vozila u Bosnu i Hercegovinu, no kako je to bilo previše naporno za dijete prestala je to činiti u drugoj školskoj godini.

8. Čitanjem Izvješća područnog ureda [adresa] (list 195 spisa) utvrđeno je kako su majka i dijete promijenili adresu stanovanja i preselili se u [adresa] te da ne postoji nikakva zapreka da otac dolazi u [adresa] na njihovu adresu viđati dijete. Također čitanjem psihologijske obrade (list 223 spisa) za dijete proizlazi kako bi izdvajanje djeteta iz tako poticajne i konstruktivne okoline na koju je dijete naviknuto moglo kod djeteta izazvati razvojno negativne posljedice.

9. Sud je omogućio djetetu da u ovom postupku izrazi svoje mišljenje posredstvom psihologa Zavoda te je dijete u razgovoru s psihologom navelo kako pohađa drugi razred osnovne škole u [adresa] te da voli ići u školu jer tamo ima puno prijatelja. Od izvanškolskih aktivnosti pohađa muzičku školu, mažoretkinje, jahanje i gimnastiku i voli sve te aktivnosti te se ne osjeća preopterećeno. Voli živjeti u [adresa] jer u [adresa] ima puno prijatelja i može ići na more dok ne voli odlaziti u [adresa] niti se družiti s tatom. Naglasila je da joj se sviđa u [adresa] i da ne želi ići nigdje iz [adresa]. Navela je da se dobro slaže s mamom dok ju tata ne zove niti ju dolazi vidjeti.

9.1. Psihologinja je mišljenja kako je u najboljem interesu djeteta da nastavi i dalje stanovati s majkom u [adresa] jer je dobro adaptirana u toj sredini, razvila je pozitivne socijalne obrasce i uključena je u aktivnosti koje doživljava ispunjavajućima.

9.2. Dakle, iz mišljenja djeteta je jasno utvrđeno kako od prvog razreda osnovne škole ide u školu u [adresa], kako voli svoj život u [adresa] zbog svojih prijatelja i sadržaja koje tamo ima te jasno izražava da se protivi povratku u Bosnu i Hercegovinu.

10. Nadalje, iz zaključka psihologa koji je utvrđivao mišljenje djeteta (list 223 spisa) utvrđeno je kako bi izdvajanje djeteta iz tako poticajne i konstruktivne okoline na koju je dijete naviknuto moglo kod djeteta izazvati razvojno negativne posljedice.

11. Čitanjem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Puli od 15. veljače 2024. (list 208 spisa) utvrđeno je kako je tim rješenjem odbačena kaznena prijava ovdje predlagatelja podnesena protiv ovdje protustranke zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke počinjenog na štetu maloljetnog djeteta ŽĐ.

11.1. Iz obrazloženja tog rješenja je razvodno kako je otac djeteta u svojoj kaznenoj prijavi naveo da majka 13. svibnja 2023. i 29. lipnja 2023. nije dovela dijete na susret jer je s djetetom bila u Republici Hrvatskoj. Čak je 13. svibnja 2023. bio na policiji u Hrvatskoj. Kaznena prijava je odbačena jer je utvrđeno kako je majka od kolovoza 2022. do 13. svibnja 2023. vozila dijete iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu kako bi otac vidio dijete i bio s njom na temelju čega je zaključeno da majka nije niti spriječila niti onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta kao i da je otac viđao dijete sukladno odluci suda te je u više navrata usmeno obaviješten o tome da će dijete s majkom živjeti u [adresa], ali neovisno o tome niti jednom nije došao u Hrvatsku ostvariti kontakt s djetetom.

11.2. Nadalje, čitanjem Kaznene prijave koju je predlagatelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Puli 21. kolovoza 2023. (list 212 spisa) utvrđeno je kako je predlagatelj u kaznenoj prijavi naveo da prijavljuje događaj od 13. svibnja 2023. godine kada se majka s djetetom nije mogla vratiti u Bosnu i Hercegovinu jer je djevojčica povrijedila nogu. Dodao je da mu je majka dala liječničku anamnezu iz koje je vidio da je dijete nogu povrijedilo 9. svibnja i 12. svibnja 2023. godine. Ističe se kako je 9. svibnja bio utorak, a 12. svibnja petak iz čega jasno proizlazi da se radi o danima u tjednu za dijete koje ide u školu pa je nemoguće da ocu nije bilo poznato da dijete pohađa školu u Hrvatskoj. Otac je događaj prijavio i policiji u Hrvatskoj, i to upravo Policijskoj upravi na području stanovanja majke i djeteta iz čega proizlazi da je otac znao u kojem dijelu Hrvatske majka i dijete žive.

12. U odnosu na navode predlagatelja tijekom postupka ističe se i kako nije od utjecaja činjenica da je u izjavama Centra BiH navedena adresa majke u Bosni i Hercegovini jer je sud poklonio vjeru iskazu protustranke u dijelu u kojem je navela da su to podaci koje je Centar imao i da ju nitko nije ponovno ništa pitao u vezi s tim.

13. Slijedom navedenog utvrđeno je kako majka nije protupravno odvela dijete u Hrvatsku već je otac o tome bio prvo usmeno, a kasnije i pisanim putem obaviješten. Otac je pristao na to da majka i dijete žive u [adresa] sve dok je majka dovozila dijete na susrete pri čemu otac ni jednom nije došao u Hrvatsku posjetiti dijete. Također dijete se jasno protivi povratku u Bosnu i Hercegovinu, a utvrđeno je i kako bi izdvajanje djeteta iz trenutno poticajne i konstruktivne okoline na koju je dijete naviklo kod djeteta moglo izazvati razvojno-negativne posljedice. Stoga je prijedlog predlagatelja odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu koja se podnosi u roku 8 dana od dostave prijepisa odluke. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dostaviti:

- predlagatelju

- protustranci po punomoćnici

- posebnoj skrbnici djeteta

- Područnom uredu Pula