Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1992/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d iz Osijeka, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Domagoju Petrinović, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, te uz javnu objavu presude, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 564,24 EUR-a (petstošezdesetčetireura-dvadesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom koje teku:

• na iznos od 6,41 EUR-a od 01. listopada 2007.g.

• na iznos od 6,54 EUR-a od 01. studenog 2007.g.

• na iznos od 6,33 EUR-a od 01. prosinca 2007.g.

• na iznos od 6,48 EUR-a od 01. siječnja 2008.g.

• na iznos od 6,50 EUR-a od 01. veljače 2008.g.

• na iznos od 6,10 EUR-a od 01. ožujka 2008.g.

• na iznos od 6,66 EUR-a od 01. travnja 2008.g.

• na iznos od 6,07 EUR-a od 01. svibnja 2008.g.

• na iznos od 6,14 EUR-a od 01. lipnja 2008.g.

• na iznos od 5,95 EUR-a od 01. srpnja 2008.g.

• na iznos od 5,95 EUR-a od 01. kolovoza 2008.g.

• na iznos od 5,89 EUR-a od 01. rujna 2008.g.

• na iznos od 5,71 EUR-a od 01. listopada 2008.g. • na iznos od 6,33 EUR-a od 01. studenog 2008.g.

• na iznos od 5,69 EUR-a od 01. prosinca 2008.g.

• na iznos od 11,16 EUR-a od 01. siječnja 2009.g.

• na iznos od 11,13 EUR-a od 01. veljače 2009.g.

• na iznos od 9,96 EUR-a od 01. ožujka 2009.g.

• na iznos od 10,75 EUR-a od 01. travnja 2009.g.

• na iznos od 13,46 EUR-a od 01. svibnja 2009.g.

• na iznos od 13,48 EUR-a od 01. lipnja 2009.g.

• na iznos od 12,66 EUR-a od 01. srpnja 2009.g.

• na iznos od 12,94 EUR-a od 01. kolovoza 2009.g.

• na iznos od 12,87 EUR-a od 01. rujna 2009.g.

• na iznos od 12,18 EUR-a od 01. listopada 2009.g.

• na iznos od 12,29 EUR-a od 01. studenog 2009.g.

• na iznos od 11,85 EUR-a od 01. prosinca 2009.g.

• na iznos od 12,18 EUR-a od 01. siječnja 2010.g.

• na iznos od 12,12 EUR-a od 01. veljače 2010.g.

• na iznos od 10,71 EUR-a od 01. ožujka 2010.g.

• na iznos od 11,87 EUR-a od 01. travnja 2010.g.

• na iznos od 11,19 EUR-a od 01. svibnja 2010.g.

• na iznos od 11,45 EUR-a od 01. lipnja 2010.g.

• na iznos od 11,52 EUR-a od 01. srpnja 2010.g.

• na iznos od 11,48 EUR-a od 01. kolovoza 2010.g.

• na iznos od 11,79 EUR-a od 01. rujna 2010.g.

• na iznos od 10,85 EUR-a od 01. listopada 2010.g.

• na iznos od 10,72 EUR-a od 01. studenog 2010.g.

• na iznos od 10,73 EUR-a od 01. prosinca 2010.g.

• na iznos od 11,17 EUR-a od 01. siječnja 2011.g.

• na iznos od 10,60 EUR-a od 01. veljače 2011.g.

• na iznos od 9,33 EUR-a od 01. ožujka 2011.g.

• na iznos od 9,83 EUR-a od 01. travnja 2011.g.

• na iznos od 9,28 EUR-a od 01. svibnja 2011.g.

• na iznos od 9,86 EUR-a od 01. lipnja 2011.g.

• na iznos od 9,29 EUR-a od 01. srpnja 2011.g.

• na iznos od 9,86 EUR-a od 01. kolovoza 2011.g.

• na iznos od 9,29 EUR-a od 01. rujna 2011.g.

• na iznos od 8,34 EUR-a od 01. listopada 2011.g.

• na iznos od 8,26 EUR-a od 01. studenog 2011.g.

• na iznos od 7,62 EUR-a od 01. prosinca 2011.g.

• na iznos od 7,61 EUR-a od 01. siječnja 2012.g.

• na iznos od 7,33 EUR-a od 01. veljače 2012.g.

• na iznos od 6,51 EUR-a od 01. ožujka 2012.g.

• na iznos od 6,52 EUR-a od 01. travnja 2012.g.

• na iznos od 5,97 EUR-a od 01. svibnja 2012.g.

• na iznos od 5,82 EUR-a od 01. lipnja 2012.g.

• na iznos od 5,22 EUR-a od 01. srpnja 2012.g.

• na iznos od 5,01 EUR-a od 01. kolovoza 2012.g. • na iznos od 4,59 EUR-a od 01. rujna 2012.g.

• na iznos od 4,02 EUR-a od 01. listopada 2012.g.

• na iznos od 3,80 EUR-a od 01. studenog 2012.g.

• na iznos od 3,30 EUR-a od 01. prosinca 2012.g.

• na iznos od 2,99 EUR-a od 01. siječnja 2013.g.

• na iznos od 2,54 EUR-a od 01. veljače 2013.g.

• na iznos od 1,94 EUR-a od 01. ožujka 2013.g.

• na iznos od 1,73 EUR-a od 01. travnja 2013.g.

• na iznos od 1,25 EUR-a od 01. svibnja 2013.g.

• na iznos od 0,85 EUR-a od 01. lipnja 2013.g.

• na iznos od 0,41 EUR-a od 01. srpnja 2013.g. po stopi od 15% do 31. srpnja 2008., od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 2.007,07 EUR-a (dvijetisućesedameura-sedamcenti) zajedno sa zateznom kamatom koje teku:

• na iznos od 5,63 EUR-a od 01. studenog 2008.g.

• na iznos od 4,63 EUR-a od 01. siječnja 2009.g.

• na iznos od 6,20 EUR-a od 01. veljače 2009.g.

• na iznos od 8,16 EUR-a od 01. ožujka 2009.g.

• na iznos od 5,52 EUR-a od 01. travnja 2009.g.

• na iznos od 4,34 EUR-a od 01. svibnja 2009.g.

• na iznos od 1,39 EUR-a od 01. lipnja 2009.g.

• na iznos od 0,25 EUR-a od 01. kolovoza 2009.g.

• na iznos od 2,23 EUR-a od 01. rujna 2009.g.

• na iznos od 1,84 EUR-a od 01. listopada 2009.g.

• na iznos od 0,66 EUR-a od 01. studenog 2009.g.

• na iznos od 3,54 EUR-a od 01. prosinca 2009.g.

• na iznos od 5,52 EUR-a od 01. siječnja 2010.g.

• na iznos od 8,01 EUR-a od 01. veljače 2010.g. • na iznos od 8,79 EUR-a od 01. ožujka 2010.g.

• na iznos od 11,72 EUR-a od 01. travnja 2010.g.

• na iznos od 11,34 EUR-a od 01. svibnja 2010.g.

• na iznos od 13,15 EUR-a od 01. lipnja 2010.g.

• na iznos od 24,68 EUR-a od 01. srpnja 2010.g.

• na iznos od 22,08 EUR-a od 01. kolovoza 2010.g.

• na iznos od 31,67 EUR-a od 01. rujna 2010.g.

• na iznos od 27,38 EUR-a od 01. listopada 2010.g.

• na iznos od 23,59 EUR-a od 01. studenog 2010.g.

• na iznos od 35,53 EUR-a od 01. prosinca 2010.g.

• na iznos od 42,47 EUR-a od 01. siječnja 2011.g.

• na iznos od 37,69 EUR-a od 01. veljače 2011.g.

• na iznos od 39,74 EUR-a od 01. ožujka 2011.g.

• na iznos od 35,39 EUR-a od 01. travnja 2011.g.

• na iznos od 37,14 EUR-a od 01. svibnja 2011.g.

• na iznos od 49,63 EUR-a od 01. lipnja 2011.g.

• na iznos od 52,03 EUR-a od 01. srpnja 2011.g.

• na iznos od 65,94 EUR-a od 01. kolovoza 2011.g.

• na iznos od 61,26 EUR-a od 01. rujna 2011.g.

• na iznos od 54,02 EUR-a od 01. listopada 2011.g.

• na iznos od 53,89 EUR-a od 01. studenog 2011.g.

• na iznos od 53,63 EUR-a od 01. prosinca 2011.g.

• na iznos od 56,61 EUR-a od 01. siječnja 2012.g.

• na iznos od 60,16 EUR-a od 01. veljače 2012.g.

• na iznos od 61,08 EUR-a od 01. ožujka 2012.g.

• na iznos od 59,01 EUR-a od 01. travnja 2012.g.

• na iznos od 60,40 EUR-a od 01. svibnja 2012.g.

• na iznos od 61,79 EUR-a od 01. lipnja 2012.g.

• na iznos od 61,06 EUR-a od 01. srpnja 2012.g.

• na iznos od 61,38 EUR-a od 01. kolovoza 2012.g.

• na iznos od 60,58 EUR-a od 01. rujna 2012.g.

• na iznos od 58,90 EUR-a od 01. listopada 2012.g.

• na iznos od 61,87 EUR-a od 01. studenog 2012.g.

• na iznos od 63,37 EUR-a od 01. prosinca 2012.g.

• na iznos od 63,28 EUR-a od 01. siječnja 2013.g.

• na iznos od 59,71 EUR-a od 01. veljače 2013.g.

• na iznos od 63,09 EUR-a od 01. ožujka 2013.g.

• na iznos od 63,94 EUR-a od 01. travnja 2013.g.

• na iznos od 63,16 EUR-a od 01. svibnja 2013.g.

• na iznos od 59,86 EUR-a od 01. lipnja 2013.g.

• na iznos od 57,13 EUR-a od 01. srpnja 2013.g. po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana

III. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od iznosi 2.095,53 EUR-a (dvijetisućedevedsetpeteura-pedesettricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV. Odbijen je kao neosnovan tuženicin zahtjev za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 5. lipnja 2006. sklopio s prednikom tuženicom, tadašnjom Slavonskom bankom d.d. iz Osijeka, a kasnije Hypo-Alpe-Adria bank d.d., Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke. Predmetni Ugovor solemniziran je i ovjeren od strane Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka dana 5. lipnja 2006. pod brojem OU-970/2006-1. Nadalje, navodi da mu je tuženica odobrila i potom isplatila kredit za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja u iznosu od 18.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, kao i da je ugovoren rok otplate na 7 godina. Ističe kako je predmetni Ugovor sklopljen kao tipski (adhezijski) potrošački ugovor te da je u čl. 3.2. Ugovora utvrđeno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.400,00 CHF zaračunavaju kamate od 5,25% godišnje, dekurzivno. Međutim, navodi da je tuženica tijekom otplate kredita kamatnu stopu u više navrata mijenjala, odnosno, povisila, što je za posljedicu imalo promjenu visine anuiteta, a što je utjecalo na visinu novčane obveze koju je imao u odnosu na početno ugovoreni anuitet te dovelo do pretplate po navedenom osnovu. Isto tako, navodi kako je tuženica kroz tipski, adhezijski, ugovor ugovorila nepošteno diskrecijsko pravo kojim je mijenjala početno ugovorenu kamatnu stopu u više navrata u skladu sa svojim jednostranim odlukama, prema čemu je ugovorna odredba iz predmetnog Ugovora, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala sukladno Odlukama tuženice, je nepoštena i ništetna. Ističe, da je navedeno utvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda RH od 4. lipnja 2018., posl.br. Pž-6632/17, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., na koje se poziva u tužbi. Tužitelj navodi i da je predmetnim Ugovorom ugovorena i valutna klauzula vezana uz švicarski franak u čl. 2., 3.2., 3.3. i 3.4. Ugovora, te da je ista kao takva nepoštena i ništetna, te dodaje, kako je isto pravomoćno utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17, naglašavajući kako je time tuženica postupila suprotno odredbama čl. 81.,82.,90., te 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se u tužbi pozvao i na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i na odredbe čl. 502. a i c Zakona o parničnom postupku. Nadalje, navodi da je činjenica da je tuženica sudjelovala u kolektivnom sporu je da je naznačenom presudom odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivo kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za ugovore o kreditu koje je upravo i tuženica zaključila sa svojim klijentima pa time i s njim, daje mu pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz navedene presude u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatom temeljem predmetnih utvrđenja. Ističe, kako je uslijed nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno, temeljem činjenice da je ugovorena kamatna stopa u više navrata mijenjana jednostranom odlukom tuženice, kao i da je došlo do aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK te rasta mjesečnih anuiteta, tuženica bez ikakve pravne osnove stekla od tužitelja novčana sredstva koja predstavljaju razliku između visine početno ugovorenog anuiteta i anuiteta koji je tužitelj plaćao za tijeka ovog ugovornog odnosa. Navodi i da mu je tuženica odbila predati zatraženu dokumentaciju, a koja mu je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, pa s obzirom da ne može odrediti visinu pretplate, nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, zbog čega je predložio sudu da donese rješenje kojim će naložiti tuženici da dostavi potrebnu dokumentaciju, a da će potom tužitelj sukladno odredbi čl. 186. b st. 4. ZPP-a, nakon pribave dokumentacije i provedenog vještačenja, specificirati tj. urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će tuženici naložiti isplatu.

1.1. Tijekom postupka, a nakon provedenoga vještačenja, tužitelj je podneskom od 5. lipnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, na način da potražuje samo onu razliku tečaja koja je u vještačkom nalazu prikazana bez negativnog predznaka, odnosno, onu koja je nastala u njegovu korist i to iznos od 564,24 EUR-a na ime preplaćene kamate i iznos od 2.007,07 EUR-a na ime preplaćenog tečaja s pripadajućim zateznim kamatama, te parnični trošak ovog postupka zajedno s zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je isticala prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, navodeći da s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, na što se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa, kao i da podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara jer bi isto bilo u suprotnosti s čl. 241. ZOO-a. Isto tako, navela je da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 i Pž-6632/2017,kao i na presude Vrhovnog suda RH u predmetu posl.br. Revt-249/2024. Ističe, kako ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nisu ništetne i nepoštene, te da bi se radilo o ništetnosti u slučaju da se o istima nije pregovaralo, navodeći kako se o istima pojedinačno pregovaralo. Tuženica ukazuje i na to da su sporne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jasne i lako uočljive te razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, a isto ne spori ni tužitelj, o čemu evidentno svjedoči i činjenica da je Ugovor o kreditu tužitelj potpisao, kao i da su mu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile pojašnjene od strane radnika tuženice, kao i od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije, a sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, a u odnosu na to da je tužitelj nije pokazao dvojbe pri potpisivanju Ugovora o kreditu, tuženica se poziva na presudu Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje, navodi kako se tužitelj neosnovano poziva i na čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača, kao i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, jer u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete, slijedom čega pozivanje na obvezatnost navedenih presuda je bespredmetno. Tuženica je navela kako je u vrijeme sklapanja predmetnog kredita, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, postupala u potpunosti sukladno svim važećim kogentnim propisima, pri tome se pozivajući na odredbe čl. 172. st. 2., čl. 173. i čl. 175. st. 2. važećeg Zakona o bankama, uz to dodaje, postupala je i sukladno odredbi čl. 307. i 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama. Tuženica je navela da u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bila ništetna, a s obzirom da je ugovaranje promjenjive kamatne stope nesumnjivo odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana, kao i s obzirom da je tuženica postupila u skladu sa svim važećim prisilnim propisima, prema čemu predmetni Ugovor zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti. Nadalje, tuženica navodi da je sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bio izbor tužitelja, jer mu je ona u trenutku sklapanja Ugovora nudila i druge kreditne proizvode, kao npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite, no međutim, tužitelj se odlučio za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.Pri tome, ističe, da tuženica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imala kontrolu nad kretanjem tečaja CHF te nije mogla predvidjeti kretanje tečaja CHF, kao i da treba uzeti u obzir da nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. U odnosu na navedeno poziva se na presudu Suda Europske unije posl.br. C-186/16 od 20. rujna 2017.Slijedom navedeno, ističe, kako predmetni Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena niti ništetna, pri čemu naglašava kako je u svojim oglasima, kao i u plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata, upozoravala n rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te je isto činio i guverner HNB-a u svojim javnim nastupima. Slijedom navedenog, tuženica je predložila sudu da odbije tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da naknadi tuženici troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2.1. Tuženica je u podnesku od 12. svibnja 2020. istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da tužitelj nije dokazao da je samo on vršio uplate. Nadalje, u podnesku je predložila da se saslušaju svjedoci – radnik tuženika i javna bilježnica Lidija Perić, na okolnosti da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu pregovaralo, pri tome nadalje istačući kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva. Ističe i kako je tužitelj, kao korisnik kredita, mogao u trenutku rasta tečaja CHF zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, a za koju se konverziju nije naplaćivala naknada po preporuci Vlade RH. Tuženica je i nadalje isticala prigovor zastare potraživanja tužitelja, a ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, ističe kako je tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala savjesno i u dobroj vjeri zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, što je i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 5. ožujka 2004.

2.2. Tijekom postupka, a nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka te nakon specificiranja tužbenog zahtjeva tužitelja, podneskom od 16. lipnja 2023., navela je da Nalaz i mišljenje osporava u cijelosti. Nadalje, navela je da smatra da učinci ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, ne bi bili takvi da se primijenila početno ugovorena kamatna stopa i tečaj, nego bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, pa kako Nalaz i mišljenje nisu utemeljeni na toj kamatnoj stopi, to se ni dobiveni izračun ne može prihvatiti. Nadalje, u podnesku od 2. kolovoza 2024., navela je prigovore na Nalaza i mišljenje vještaka, navodeći da je u Nalazu i mišljenju vještak koristio pogrešan tečaj – korišten je tečaj na dan dospijeća, umjesto tečaj na dan plaćanja, a s obzirom da je tužitelj vršio plaćanja prije dospijeća anuiteta, kako je i ugovoreno čl 3. Ugovora o kreditu. Isto tako, u podnesku od 26. rujna 2024. navela je da zaprimila očitovanje stalnog sudskog vještaka od 15. rujna 2024. navodeći da vještak nije otklonio prigovore iz podneska od 2. kolovoza 2024., kao i da se prije upuštanja u raspravljanje protivi preinaci tužbe. Naime, navodi kako je tužitelj podneskom od 5. lipnja 2023. u nedopuštenoj fazi postupka, odnosno u fazi glavne rasprave, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, prvi put odredio visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 564,24 EUR-a (promjenjiva kamatna stopa) odnosno 2.007,07 EUR-a (valutna klauzula). Ističe, kako je navedeno postupanje tužitelja protivno prisilnim propisima parničnog postupka budući da sukladno čl. 186. ZPP-a, obvezan sadržaj tužbe jest određeni zahtjev u pogledu glavne stvari. Jedina iznimka od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva pri podnošenju tužbe, a prije zaključenja prethodnog postupka, propisana je čl. 186.b ZPP-a u vidu instituta stupnjevite tužbe, jer neovisno o tome što se tužitelj prilikom podnošenja tužbe poziva na institut stupnjevite tužbe, nepravilna je ostala primjena navedenog instituta, kao iznimke od postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je predložila sudu da sukladno čl. 109. ZPP-a odbaci tužbu.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 (list spisa 5-13), dopis- zahtjev za dostavom dokumentacije odvj. Sanja Mišević od 24.4.2019. (list spisa 14), dopis tuženika – odgovor na zahtjev za dostavom dokumentacije od 25.4.2019. (list spisa 15), Metodologija promjena kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d. (list spisa 33-34), preslika članka Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala iz Zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje (list spisa 35-36), preslik Često postavljenih pitanja i odgovora iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list spisa 39-40), Random Walk model kretanja tečaja (list spisa 41), Povijesno kretanje forecasta EUR/CHF (list spisa 42-43), Tendencije švicarskog franka u nepovoljnom globalnom okruženju (list spisa 44), Bilten 238 (list spisa 103-104), preslik članka iz Hypo times (list spisa 105- 109), Hypo Alpe Adria banka – ponuda stambenih kredita za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu – EUR (list spisa 111-113), članak Kretanje tečaja CHF i EUR iz Hypo banke (list spisa 114), članak Motorna vozila, motocikli i skuteri od sada na kredit u CHF iz Hypo banke (list spisa 115), članak Ispunite svoje želje Hypo banke (list spisa 116), prilog Radia 101 od 8.7.2005. (list spisa 117), preslik sa str. HRT vijesti članka D 2005. upozoravao na rizik franka (list spisa 118-119), preslik Odgovora na upite o upozorenjima HNB-a na rizičnost kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku (list spisa 120-121) dokumentaciju na listu spisa 122- 134 i 135-147, Specifikacija uplata (list spisa 160-162), dokumentaciju na listu spisa 163-187, Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 237-287), Simulirani otplatni plan (list spisa 309-310), Očitovanje vještaka na podneske tuženika (list spisa 313-326), te je saslušao svjedoka HK, tužitelja i vještaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice radi isplate koju je tužitelj učinio tuženici temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini od 5. lipnja 2006. između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb.

6. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj platio tuženici iznos za koji tuženica nije imala pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa, te jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i Slavonske banke d.d., pravnog prednika tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini dana 5. lipnja 2006. kojim ugovorom je kreditor stavio na raspolaganje iznos od 18.400,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita te da je ugovoreni rok otplate bio 7 godina.

8. Iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 (list spisa 5-13) proizlazi da su ugovorne strane ugovora o kreditu tužitelj i tuženica, te da je tuženica odobrila i isplatila namjenski kredit za kupovinu osobnog automobila i plaćanje premije osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.400,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, rok otplate je 7 godina. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunatu i propisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim prema srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugvoorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru.

9. Iz dopisa-zahtjeva za dostavom dokumentacije odvjetnice Sanja Mišević od 24. travnja 2019. (list spisa 14) proizlazi da je punomoćnica tužitelja zatražila od banke dostavu dokumentacije vezanu za Ugovor o kreditu.

1 0

10. Iz dopisa tuženika – odgovor na zahtjev za dostavom dokumentacije od 25.4.2019. (list spisa 15) proizlazi da je kredit zatvoren te da banka ne izdaje dokumentaciju.

11. Iz iskaza svjedoka HK proizlazi da je tijekom 2006. bio djelatnik, tada Slavonske banke, i radio je na auto kreditima. Imali su 2 modela kredita, jedan model je bio da su imali ugovorenu poslovnu suradnju sa auto kućama gdje bi već auto kuće imale ištampane zahtjeve za podizanje kredita, znači obrasce, s kojima bi uputili stranku u našu banku, te su tada provjeravali solventnost klijenta i išlo bi na završetak obrade kredita. Drugi model je bio kada nije postojala poslovna suradnja što znači da bi stranka otišla u auto kuću i sama je odabrala da bi došla primjerice u našu banku, gdje su joj objasnili koje kredite imaju i tada se klijent odlučuje sam koji će kredit dići, s tim da su 2006. imali kredite u EUR i CHF, i tada nisu postojali krediti u HRK, međutim kod kredita u CHF je značilo da bi stranka mogla ostvariti veći iznos kredita nego EUR, jer taj kredit je tada zaista bio povoljniji i ljudi su se odlučivali za takve kredite. U svezi same kamate objašnjavali su stranci da je ta kamata promjenjiva i da ona može ići na manje i na više, a u samu promjenu tečaja se nisu upuštali, jer to nisu mogli niti znati. Uprava banke je bila ta koja je donosila odluku da li će kamata biti manja ili viša. Pretpostavlja da su kamate dizane zbog tržišnih uvjeta i sl., a što točno to je bilo pitanje uprave banke. Ne sjećam uopće skoro ni jednog klijenta, jer je na dan obrađivao oko 20 kredita najmanje.

11.1. Iskaz svjedoka HK sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća.

12. U svom iskazu tužitelj je naveo da je kredit trebao zbog kupovine auta i prvo je bio u auto kući, i potom je otišao u banku, na šalteru je bila djelatnica, misli da je bila ženska osoba, a ne muška, ali više nije siguran. U banci mu je djelatnica rekla da postoji taj kredit u CHF, kao najpovoljniji, a i drugi su dizali te kredite, bio je solventan, mogao sam to platiti i pristao je na taj kredit. Ugovor je bio pripremljen, nije ga čitao, samo je potpisao i odmah je išao i kod javnog bilježnika i taj Ugovor je vratio u banku. Kod javnog bilježnika je samo morao potpisati i nešto platiti, ne zna koliko je bila ovjera, ali se odmah vratio u banku. Ugovor nije čitao ni kod kuće. Rate kredita su mu skidane direktno sa plaće. Cijeli taj kredit je otplatio, prvo je bila rata oko 1.100,00 i nešto, a onda 1.700,00 kn. Koliko se sjećam nije dobivao nikakve obavijesti. Nakon što su mu se rate povećavale otišao je u banku, jednostavno svi su govorili da je švicarac otišao gore i da je to to. Nije ništa niti pitao, jer je pretpostavljao da oni znaju što oni čine i što nude, i da je to pošteno. Misli da je to po principu "ili uzmi ili ostavi".

12.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je jasan, detaljan, nema proturječnosti i nejasnoća.

13. Iz Nalaza i mišljenje vještakinje Dubravke Herceg, dipl.oec. (list spisa 237-287), proizlazi da razlika u kamatama između početno ugovorene kamatne stope i njenih naknadnih promjena iznosila je 4.251,25 kuna ili 564,24 EUR-a. Nije bilo tzv. negativnih kamata jer nije bilo manjih kamate od početne kamate, već je cijelo vrijeme rasla kamatna stopa. Korisnik kredita plaćao je svoju obvezu po kreditu više po osnovi povećanja kamatne stope u iznosu od 4.251,25 kuna ili 564,24 EUR-a. ( tablice br. 3. stupac br. 8. i 10.). Pretplata obveze po kreditu po osnovu tečajne

1 1

razlike kojeg je tuženik primjenjivo prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, iznosi 15.122,25 kuna ili 2.007,07 EUR-a (stupac 6 i 8, tablice br. 5). Manji tečaj u predmetnom razdoblju kad je tečaj CHF-a bio manji od početnog tečaja CHF-a na dan isplate kredita iznosi -1.336,82 kune ili -177,43 EUR- a. (stupac 9 i 11. tablice br. 5).

13.1. Iz očitovanje vještakinje na podneske tuženika, a u vezi prigovora da je prilikom izrade Nalaza i mišljenja korišten pogrešan tečaj, vještakinja je navela da je korišten tečaj na dan dospijeća, te je navela da je sukladno članku 3. Ugovora zaduženje trebalo računati u kunama po srednjem tečaju Hrvatske Narodne Banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan 01. u mjesecu, a ne na dan plaćanja. Nadalje, navela je da iz knjigovodstvene kartice banke dostavljene sa datumom 21. veljače 2020. proizlazi da je banka zaduživala klijenta sa datumom valute - dospijeća iznosa u kunama na prvi dan u mjesecu (01.08.2006., 01.09.2006., 01.10.2006. itd. do kraja otplate kredita), dospjela glavnica i obračun redovne kamate računat je po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, tj. na prvi dan u mjesecu, a ne na datum plaćanja. Dakle tuženica knjižila je obvezu iznosa anuiteta u kunama, računajući tečaj CHF na dan dospijeća plaćanja anuiteta, tj. 01. (na prvi dan) u mjesecu i tim iznosom u kunama zadužila je klijenta po kreditu, koji je isti morao i uplatit Banci, te smatra da je njezin izračun ispravan.

13.2. Iz iskaza vještakinje proizlazi da ostaje u cijelosti kod Nalaza i mišljenja od 12.svibnja 2023., dostavljen sudu 13.5.2023. i kod njezinog očitovanja na podneske tuženika od 16.6.2023. i 2.8.2024., dostavljen sudu dana 15.9.2024. Primjedba je bila podneskom tuženika, da se kredit podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju za devize na dan dospijeća, a po ugovoru stoji po srednjem tečaju HNB za devize na dospijeća, odnosno, na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Na trećoj str. očitovanja odgovorila je da je točan njezin Nalaz i mišljenje jer je svoj nalaz i mišljenje usporedila s knjigovodstvenom karticom Addiko banke u kojoj se vidi da po knjigovodstvenoj kartici banka je zaduživala klijenta sa datumom dospijeća na prvi dan u mjesecu. Ti iznosi su računati po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, tj. na prvi dan u mjesecu. Banka je knjižila sve obveze po knjigovodstvenoj kartici po datumu dospijeća. Isto tako, po toj kartici je vidljivo da banka sa prvim danom u mjesecu umanjuje stanje nedospjelog duga. Nadalje na upit punomoćnika tuženika može li pojasniti iznose koji su dostavljeni u simulaciji, zašto su oni takvi, zašto se razlikuju od njezinih iznosa i može li to dovesti u vezu s njezinim očitovanjem, odgovara: uvidom u simulaciju u izračunu vidljivo je da je izračun rađen na datum plaćanja, što je suprotno zaduženju koje je knjižila Addiko banka u prometu kod korisnika kredita. Isto tako je vidljivo da u simulaciji za dane kada je tužitelj kasnio s plaćanjem nije uzet datum dospijeća već datum plaćanja, što u Ugovoru ne stoji. Razlika u kamatama je između izračuna po Nalazu i izračunu iz simulacije je 1,46 eura manje od onoga što sam izračunala, odnosno, više za tužitelja. U tečajnoj razlici je razlika između Nalaza i izračuna po simulaciji u iznosu od 64,21 eura manje od onoga što sam izračunala, odnosno, više za tužitelja. Navela je da je njezin izračun napravljen po knjigovodstvenoj kartici banke. Nadalje, navela je da je prema njezinom Nalazu i mišljenju tužitelj više platio po tečajnoj razlike 2.007,07 eura i više je platio kamata 564,24 eura.

13.3. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen stručno, objektivno i prema pravilima struke, a prigovor tuženice da je vještak prilikom

1 2

izračuna trebao upotrijebiti tečaj na dan plaćanja, a ne kako je vještak koristio tečaj na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, sud je ocijenio neosnovanim. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud i na temelju dokumentacije koju je vještakinja imala prilikom izrade nalaza i mišljenja, te je vještakinja otklonila primjedbe dane na njezin nalaz i mišljenje.

14. Suprotno tuženicinim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

14.1. Naime, iako je tuženik Ugovor o kreditu sklopio sa Slavonskom bankom d.d., a ne tuženicom potrebno je reći da iz Sudskog registra Republike Hrvatske proizlazi da je Slavonska banka d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], upisana u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102, Trgovačkog suda u Osijeku, pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba, na Izvanrednim skupštinama obiju banaka u lipnju 2008., odnosno na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. Osijek, od 19. lipnja 2008., te Glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba, od 19. lipnja 2008., kojim se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa povećanja temeljenog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju Odluke Izvanredne glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., od 29. siječnja 2009.. Slijedom navedenog, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postala je pravni slijednik pripojene banke, a sukladno članku 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, kojim je, između ostalog, propisano da upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., od 11. srpnja 2016., mijenja ime u Addiko banka d.d..

14.2. Nadalje, prema stavu ovoga suda, utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnose se i na prednika tuženika Slavonsku banku d.d., budući je navedenom presudom obuhvaćeno i razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d., postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d., ne postoji jer je pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a tuženica je u predmetu po kolektivnoj tužbi mogla isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d., nisu ništetni, pa se navedena presuda odnosi i na tuženicu, neovisno o tome je li ugovor zaključila Slavonska banka d.d. ili Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Slijedom navedenog pravno utvrđenje iz kolektivnog postupka odnosi se i na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa Slavonskom bankom d.d. (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-462/2024-2 od 12. lipnja 2024.).

14.3. Dakle, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom br. Revt-

1 3

575/16 od 03.10.2017. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria Bank d.d. a koja je pravna slijednica Slavonske banke d.d. Osijek) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženica postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. u nastavku: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO)

- da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria Bank d.d. a koja je pravna slijednica Slavonske banke d.d. Osijek) u razdoblju 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a .

14.4. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

14.5. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz

1 4

presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

14.6. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženici (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužiteljica nije potrošač upravo na banci, a ne na tužiteljici).

14.7. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tužene, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

14.8. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

15. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženica ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

15.1. Tuženica nije dokazala jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valuti kredita. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženicom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da za sadržajne odredbe Ugovora nije pitao, u smislu da bi se nešto mijenjalo, jer mu je djelatnica banke rekla da postoji kredit u CHF-u kao najpovoljniji, te da je ugovor bio pripremljen, te da ga je samo potpisao, nosio kod bilježnika i vratio. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom

1 5

naglasiti da teret dokazivanja na tuženici da je potrošač odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da su ugovorne strane pregovarale o valuti kredita. Tuženica je da bi dokazala svoje navode predložila svjedoka, djelatnika banke SK koji se nije mogao sjetiti je li doista on bio djelatnik zadužen za sklapanje ugovora s tužiteljem, jer se ne sjeća svih klijenata, ali je općenito rekao da je samo da su u svezi same kamate objašnjavali stranci da je ta kamata promjenjiva i da ona može ići na manje i na više, a u samu promjenu tečaja se nisu upuštali, jer to nisu mogli niti znati. Nadalje, svjedok nije naveo da su detaljno strankama obrazlagali što to točno podrazumijeva da je kamata promjenjiva i koliko bi mogla rasti rata kredita zbog toga.

15.2. Nadalje iz ugovora o kreditu proizlazi da tužitelj ima status potrošača jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog automobila. Slijedom navedenog, a budući da tuženica, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazala, a niti je učinila vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, pa je stoga utvrđeno da je tužitelj bio potrošač (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

15.3. Dakle, slijedom svega navedenoga, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica informirala tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženicu kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

15.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 5. lipnja 2006. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženice, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženica, s druge strane, nije iznosila, pa time ni dokazivala, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

15.5. Nadalje, s obzirom na to da je predmetni ugovor o kreditu potvrđen kod javnog bilježnika, potrebno je reći i da su Vrhovni sud Republike Hrvatske (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.) i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-3673/2019 od 3. ožujka 2021), donijeli su odluke u kojima je zauzet stav da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, stoga ovaj sud nije saslušavao svjedokinju, javnu bilježnicu Lidiju Perić.

1 6

16. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženica temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužna vratiti sve što je primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

17. Budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tužene i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Dakle, ovaj sud je utvrdio da su ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita u dijelu koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti iznosa od… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“, čl. 3. toč. 2. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 3. glasi: „…a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan plaćanja.“, te u dijelu koji glasi: „Kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, čl. 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru..“

18. Dakle, budući su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te odredbe se među strankama ne mogu primijeniti i tuženica nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženicu, koja je sastavila predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Dubravke Herceg, dipl.oec. a iz kojeg Nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj platio tuženici više plaćene iznose (anuitete) u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to tužitelj je više platio po tečajnoj razlike 2.007,07 eura i više je platio kamata 564,24 eura.

20. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje

1 7

primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

21. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi povećanja kamatne stope u iznosu od 564,24 EUR-a i po osnovi tečaja 2.007,07 EUR-a, sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. I. i II. izreke presude.

22. Tužiteljici na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1114. u vezi odredbe čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženica kao ugovorna strana bila dužna prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinila iako je toga morala biti svjesna. Slijedi stoga da joj u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim potrebno je reći da je tuženica bila nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženica je povrijedila prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koja pri zaključenju ugovora nije omogućila pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

23. Dakle, budući da je tuženica primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženice.

24. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. godine kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

1 8

25. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a u odnosu na restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014. (kada je postala pravomoćna presuda Visokog Trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13). Slijedom navedenoga, tužba je podnesena 11. lipnja 2019. odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

26. Nadalje, u vezi tuženikovih navoda tijekom postupka da se protivi preinaci tužbe koju je učinio tužitelj nakon provedenog vještačenja, kao i da tužitelj nije mogao podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu, potrebno je reći da je tužitelj dostavio dokaz- dopis upućen tuženiku u travnju 2019. kojim je tražio od tuženice dostavu dokumentacije vezanu za Ugovor o kreditu, a da je banka odbila dati navedenu dokumentaciju (list spisa 14-15). U situaciji kakva je u konkretnom slučaju, tužitelj je mogao podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu. Imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i da, prema ocjeni ovoga suda konkretno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku zbog posebne primjene odredbe čl. 186 b ZPP-a (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-2688/2021 i Revd-3152/2021), ovaj sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je to specificirano podneskom od 5. lipnja 2023.

27. U vezi negativnih tečajnih stavki potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

28. U vezi tuženicinih prigovora da tužitelj nije aktivno legitimiran, potrebno je navesti da tijekom postupka tuženica nije dokazivala da tužitelj nije plaćao rate kredita. Prigovor da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran za potraživanja uplata po ništetnoj odredbi ugovora koju su vršile treće osobe, tuženik bi mogao isticati jedino kada bi dokazao da je obveze, pa i prava po kreditu tužitelja preuzela treća osoba, odnosno

1 9

da je u tom statusu izvršila i predmetnu uplatu, a što tuženica nije isticala tijekom postupka a nije nit predlagala dokaze kojima bi dokazala navedene navode.

29. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu19. siječnja 2023., 2. ožujka 2023. i 28. studenog 2024. za svako ročište u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 30. lipnja 2020., sastava podneska od 5. lipnja 2023. za svaki podnesak 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak pristupa na ročište za objavu presude10. siječnja 2024. u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što ukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.625,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.691,36 EUR-a, a kojem trošku je pridodan trošak predujma za vještačenje u iznosu od 398,17 EUR- a, što sveukupno iznosi 2.095,53 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ). Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. studenog 2024. jer je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu, pa navedeni podnesak nije bilo potreban za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila u sporu, odbijen je kao neosnovan tuženicin zahtjev za naknadom troška, pa je stoga odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

Osijek, 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Bjelovaru.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice