REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1852/23-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/156, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 9. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/952, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 11. studenoga 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke) te je naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke).
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja u odbijajućem dijelu, u bitnome navodeći da je nepravilan zaključak tuženika da zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu nije opravdan, jer da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu. Obrazlažući protivan stav, tužiteljica se poziva na Tbr. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojem se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr.7.t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. Ukazuje da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala, iz kojeg razloga je iznos vrijednosti predmeta spora procjenjiv. Stoga smatra da je tuženik propustio primijeniti Tbr.20.t.2., a pogrešno je primijenio Tbr.20.t.1. Predlaže provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi točku II izreke osporavanog rješenja u odbijajućem dijelu te joj naknadi troškove ovog upravnog spora za sastav tužbe i podneska od 29. studenoga 2023., svako u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neosnovan stav tužiteljice da se u konkretnom radi o procjenjivom predmetu, jer je predmet odlučivanja usklađivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Pozivajući se na odredbe Zakona o općem upravnom postupku i tarifne brojeve iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženik ističe kako su procjenjivi predmeti samo oni u kojima je nesporno moguće utvrditi visinu vrijednosti predmeta spora kroz unaprijed definirane parametre. Budući da u konkretnom slučaju tek treba utvrditi prihod kojeg tužiteljica može ostvariti zaključuje kako vrijednost predmeta spora nije jasno određena. Pojašnjavajući svoj stav dodaje i kako novčana pomoć ovisi o više faktora, odnosno o budućim i neizvjesnim okolnostima koje će definirati trajanje i ukupan iznos naknade koju će tužiteljica ostvariti. Budući da nije poznato hoće li sve okolnosti o kojima ovisi naknada biti ispunjene, ne može se odrediti iznos pomoći koji će tek biti isplaćen, iz kojeg razloga smatra da ne postoji mogućnost supsidijarne primjene članka 36. Zakona o parničnom postupku, prema kojem se kod budućih ponavljajućih davanja, vrijednost predmeta spora računa po njihovom zbroju.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Isto tako stranke u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, nisu zahtijevale održavanje rasprave. Stoga su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24- dalje ZUS) te je Sud spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga ove presude.
9. Ponovljeno odlučne činjenice ovog predmeta nisu sporne. Osporenim rješenjem u postupku koji se treba smatrati pokrenutim po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje te određen trošak po osnovi za koju tuženik smatra da je neprocjenjiva. Tužiteljica osporava navedeni pravni stav smatrajući istog nezakonitim, jer je mišljenja kako se osnovica lako može utvrditi zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa.
10. Člankom 161. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 - ZUP) propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.
11. Stavkom 5. toga članka ZUP-a propisano je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
12. Naprijed citirane odredbe pravni su temelj određenja troškova koju je tuženik bio u obvezi primijeniti u konkretnom predmetu. Razmatrajući te odredbe Sud nalazi kako rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i time vraća postupak u njegovu prethodnu fazu, nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku. Takvo rješenje odluka je proceduralne naravi kojom se postupak vraća u fazu prije no što će javnopravno tijelo riješi o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka. Stoga se takva odluka, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari.
13. Naime, određenje troškova u upravnom postupku (kao uostalom i u parničnom postupku na kojeg se stranke supsidijarno pozivaju), pretpostavlja okončanu situaciju. Tek u okončanoj situaciji postojati će mogućnost određenja da li je neka situacija povoljno okončana za stranku te koji troškovi su u ukupnosti uopće i postojali.
14. Konačno, u ovom predmetu ne postoji mogućnost primjene analognog tumačenja Zakona o upravnim sporovima, jer je upravno-sudski spor odvojeno postupanje druge grane vlasti, koje se iscrpljuje u ocjeni zakonitosti rada javnopravnih tijela, odnosno u punoj jurisdikciji suda čija je nadležnost i način njegovog rada utemeljen na potpuno drugoj pravnoj osnovi od one kojom je reguliran upravni postupak.
15. Stoga, ovaj Sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u vrijeme donošenja osporavanog rješenja odlučuje o troškovima postupka koji će se i nastavno provoditi po službenoj dužnosti, budući mu u tom trenutku i nisu bili poznati svi troškovi postupka, a niti mu je uostalom bilo poznato da li će taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Iz ovog razloga Sud zaključuje kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama, poslovni broj: Usž-1310/2024 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/2024 od 5. rujna 2024.
16. Međutim, budući da ne postoji na zakonu osnovana mogućnost da Sud po tužbi tužiteljice intervenira u dio kojeg je stekla osporenim rješenjem i temeljem članka 116. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I izreke presude.
17. Dodaje se, a vezano za prigovor tužiteljice da se radi o procjenjivom predmetu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u istovjetnom predmetu koji se vodi radi novčane naknade pomoći roditeljima odgajateljima zaključio da se radi o neprocjenjivom predmetu (presuda, poslovni broj: Usž- 2061/2024 od 23. listopada 2024.).
18. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio nesvrsishodnim dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
19. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
.
Zagreb, 10. siječnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
